O Trojstvu

Napomena: Ovaj tekst je pisan pre sedam godina. U to vreme smo bili pokrenuti da stanemo nasuprot argumentaciji antitrinitarista.  U međuvremenu smo došli do novih saznanja po pitanju nauke o božanstvu. Naš trenutni stav je da u istoj meri u kojoj ne podržavamo antitrinitarizam, ne podržavamo niti klasični trinitarizam. Verujemo da je istina nešto treće, na osnovu spisa Duha proroštva. Verujemo da Bog danas daje više svetla i da bi svi delovi Hristovog tela trebali da se slože u poniznosti i  molitvi dođu do toga što je sadašnja istina. Postoje neke stvari koje antitrinitaristi bolje vide i zastupaju nego što je zvanično učenje Crkve. Takođe važi i suprotno.

Pre sedam godina sam smatrao da sam pozvan da branim nauku crkve o Trojstvu. Sada verujem da ta nauka nije ispravna u svim detaljima i da bi trebala hitno da se reformiše. Pitanja koja su u navedenom tekstu ipak ostavljamo tako kako su pre sedam godina predstavljena, ne kao potpuno ispravna, nego kao osnova za neku narednu diskusiju.



Teza:

Pozdrav,

Evo kako sam i obecao, saljem vam tekstove o trojstvu sa jedne diskusije na internetu. To su tekstovi iz Biblije, Duha Prorstva i Pionira. Ovo je prvi deo, ima jos, a to cu poslati kasnije:

Poslednjih nekoliko godina dosta sam proucavao  o adventizmu i  otkrio sam da  nasa  crkva u pocetku nije verovala u  doktrinu  trojstva.  Iznenadio sam se kad sam otkrio da James White, Bates, John Anrews  i ostali nisu verovali ovu doktrinu, sta vise  napisali su neke veoma ostre reci o njoj. Isto tako i sestra Vajt je napisala stotinu citata u kojima se cini da ona odbacuje ovu doktrinu. Znate kad se promenila doktrina nase crkve i kada je prihvacena ova doktrina? 1932! Sedamnaest godina posle smrti sestre Vajt. Danas se kaze da Isus Hristos u stvari i nije sin Bozji, da su Otac i Sin samo glumili da su Otac i Sin, dok u realnosti ona su samo dva prijatelja.
Doktrina o Bogu jeste najvaznjija od svih doktrina i neki danas pokusavaju da nas ubede da nasa crkva 80 godina je imala pogresno ucenje o prvoj i najvaznjijoj doktrini, a oni koje je nazivala Vavilonom (Katolicka crkva i skoro sve protestantske crkve) su bili u pravu. Onda sa kojim pravom su pioniri  pozivali njih da izadju iz tih crkava. Drugo, svetlost o zdravstvenoj reformi je  dosla preko sestre Vajt u prvih 20 godina (1844- 1862), dok ona nikada nije rekla da pioniri grese oko trojstva. Isto tako nije istina da pioniri nisu bili ujedinjeni u njihovom verovanju. Recimo zna se ko nije verovao u trojstvo, ali ne zna se ko je verovao (period 1844-1900). Pitao sam jednog pastora iz Rumunije (jedan od vodecih teologa u Rumuniji) da mi da neka imena i rekao mi je da ne zna ni jednog. Russell Holt u svojoj knjizi "Doktrina trojstva u crkvi ASD..." je napisao:
"Bez izuzetka, oni (piniri) su odbacili trojstvo...".
Istina je da verovanje ranih pionira ne moze nama biti temelj za nase verovanje, ali isto tako je istina da sestra Vajt  mnogo puta je napisala da ne menjamo ucenja koja su bila otkrivena u prvih 50 godina (odnosi se na deklaraciju vere iz 1872).
Biblija jeste temelj naseg verovanja, pa ako ti brate imas makar jedan stih koji dokazuje trojstvo, ja bih zeleo da ga znam.
Dok cekam evo nekoliko koja jasno odbacuju trojstvo:
1 Kor. 8,6; Ef. 4,6; 1 Kor. 2, 10-12; 1 Tim. 2, 5; 1 Tim.5, 21.....

Odgovor (u plavom):
I

1. Korinćanima 8:6

6 Ali mi imamo samo jednog Boga Oca, od kog je sve, i mi u Njemu, i jednog Gospoda Isusa Hrista, kroz kog je sve, i mi kroza Nj.
Celi ovaj odsek glasi ovako: 5 Jer, ako i ima bogova po inemu, bilo na nebu, bilo na zemlji, kao što (zaista) ima mnogo bogova, i mnogo Gospoda,
6 ali mi imamo samo jednoga Boga, Oca, od koga je sve i za koga smo mi stvoreni, i jednoga Gospoda, Isusa Hrista, kroz koga je sve i mi kroz njega.
7 Ali nemaju svi ovo znanje. Neki, naime, po staroj navici na idole, jedu (meso) kao meso žrtvovano idolima, i njihova slaba savest prlja se.
Da li ovaj stih govori protiv nauke o Trojstvu? Da ukoliko čitamo: Jedan Bog plus jedan Gospod to su dva. Očito da brat D. tako čita ovaj stih.  Ovde možemo da kažemo dve stvari:
Prvo: Ukoliko D. tako čita stih, onda on veruje da Hristos nije Bog. Onda on veruje da je samo Otac Bog a Hristos to nije. Ukoliko Hristos nije Bog, onda sigurno ne bi mogli da nađemo nijedan stih u Bibliji gde se On otkriva kao Bog. D. je uveren da nema nijednog takvog stiha i zato tako čita i ovaj koji je naveo, čekajući da mu neko pokaže barem jedan stih koji dokazuje nauku o trojičnosti Boga.
Zar to nije čudno? Svaka adventistička doktrinalna knjiga i posebno knjige u kojima se raspravlja o učenju Jehovinih svedoka o Bogu, sadrži veliki broj tekstova i dokaza koji podupiru doktrinu koju Crkva trenutno naučava. Postoje cele grupe dokaza. Primera radi: Dokazi kroz stihove u kojima se starozavetni tekstovi gde stoji Jehova primenjuju u Novom zavetu na Hrista. Isaija je video u šestoj glavi Gospoda na prestolu, a Jovan kaže u Jov. 12,41 da je Isaija video Hrista i da za Njega govori!
Druga grupa dokaza je ona gde se Hristu daju božanski atributi kao svemoguć na mestu gde kaže da mu se dade svaka vlast (Mt.28,18); sveznajuć gde čita čovekove unutrašnje misli i pobude (Jov.2,25) i sveprisutan gde kaže da gde su dva i tri On je sa njima (Mat.18,20).
Još jedna grupa dokaza je tamo gde se Isus direktno naziva Bogom Jev.1,8; Titu 2,13.14 itd.
Poređenjem Otk.1,4.5.8. sa Otk. 22,12.13 dolazimo do otkrića koje je u mom domu najučenije od Jehovinih svedoka ostavilo bez teksta. Jer ko je ovde Alfa i Omega? Otac i Hristos. Jel ima dve Alfe i Omege? Ne. Samo Jedan.
Zato je ono drugo što hoćemo da kažemo u vezi čitanja 1 Kor. 8,6: Mi ne čitamo tako kao D. Mi čitamo tako da drugi ljudi imaju više bogova.i više različitih gospodara, šefova.
Mi imamo samo jednog Boga Oca i samo jednog tog istog gospodara, Isusa. Radi se o Jednom pokazanom ovde u dva Lica. Slično (ne isto) kao kada bi rekli jednog imamo koji je otac vaših kćeri i jednog tog istog mehaničara koji stoji kao odgovoran za sve mašine. Mi to tako čitamo i vidimo.
Zapazite ovde gde kaže da je kroz Njega sve. Dakle apsolutno sve je kroz Isusa, znači ne piše da je sve samo kroz Oca. Nego je sve i kroz Isusa. Jer ukoliko bi Isus bio nešto drugo nego Otac, onda to ne bi moglo da važi. Tada bi najmanje jedna stvar bila ne iz Hrista, naime On sam.
Ono što našem dragom bratu D. služi kao dokaz za to da Hristos nije Bog, nama služi upravo za suprotno.
Još jedna stvar je simptomatična: Umesto da D. i njegova sabraća po uverenju dođu i kažu: Mi znamo dokaze iz adventističkih knjiga i idemo sada da ih objasnimo; oni kažu: dajte nam druge dokaze kao da ovi prvi ne postoje i nisu vredni nikakve pažnje; nemaju nikakvu težinu!
Zar to nije nepošten pristup i čak više od toga? Ako iznosim nešto nasuprot onom što smo dosad verovali i pratili u iskrenosti srca; zar ne bi trebalo tada da pođem od toga, a ne da ga zaobilazim kao da ne postoji?
Kada je Hristos kušan u pustinji, sotona ga je terao da se brani: Ako si Sin Božji...! Da je Hristos počeo sam sebe da brani, već bi samim time pao na iskušenju.
Neprijatelj uvek tako radi. Evi je rekao, učini to i to i postaćete kao bog. Ali Eva je već bila kao Bog! On je uspeo da je zavede sa puta opravdanja verom, na put opravdanja delima. Suština iskušenja je u tome da nas prevari u vezi toga šta već jesmo u Hristu i da nas navede da dostižemo to što već jesmo.
Da se vratimo na tačku koju smo započeli. Meni ovaj izazov: Dajte neke stihove o Trojstvu deluje kao u onoj srpskoj mudrosti – dajte nam hleba preko pogače! Kao da dođem u goste i zanovetam šta mi je stavljeno za sto jer ja znam bolju hranu. Jer za nas je antitrinitarizam gost i zato neka se lepo ponaša.
 Neko bi rekao: pa nismo mi od juče! Mi tako nećemo reći nego: Pre nego što govorimo o novoj svetlosti, upoznajmo i diskutujmo ono što je dosada dato.


II



Ef. 4,6  jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima i kroza sve i u svima.

Prethodni stihovi glase:  jedno telo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednoj nadi zvanja svoga;
jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje;
 jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima i kroza sve i u svima (st.4-6)
Ovde je za nas stvar ista kao i u prethodnom stihu koji se koristi za potvrdu antitrinitarizma. Oni nas optužuju da mi ne shvatamo šta oni veruju. Ako je to istina onda to svakako ne bi bilo u redu – braniti se od nečega što ne razumeš i nisi ispitao.
Međutim deluje da važi i suprotno: da oni ne razumeju učenje o Trojstvu. Ja nerado upotrebljavamo ovu reč Trojstvo, jer se tim učenjem nazivaju i neka druga nebiblijska učenja o Bogu, sa kojima se mi ne možemo složiti. Mi zasada nemamo drugi naziv za ono što Crkva uči i takođe za ono što se danas otkriva kao nova svetlost zasnovana na učenju Crkve adventista sedmog dana. Dakle kada mi kažemo Trojstvo mislimo na onu nauku koju uči naša Crkva.
Prvo da kažemo da mi ove stihove iz Efescima razumemo takođe kao i ostale izjave o jedinstvu Boga. To bi se moglo prikazati kao Jedan i Jedan i Jedan, da je Jedan. Dakle u ovom stihu vidimo sve tri ličnosti božanstva, od Duha, Gospoda Isusa i Oca, o kojima se govori kao o Jednom.
Gde je ovde dokaz da Bog nije triličan? Samo u jednom tumačenju stihova koje ima drugačiju logiku od ove naše. Ta logika kaže da je ono što piše u šestom stihu to da je jedan Bog i to je Bog Otac. Dobro, ajde da sledimo tu logiku, pa da vidimo da li je ona sama u sebi logična! Pretpostavimo da ja verujem da šesti stih to znači. I ja mogu samo da kažem amin. Ja to verujem i kao trinitarista, naime da je Bog Otac, jedini i jedan Bog. Znači verujemo isto. Problem nije u šestom stihu, tu verujemo svi isto, čak i muslimani i ekumenisti i sve crkve veruju da ima jedan Bog Otac.
Problem je u tumačenju ovih prethodnih. Recimo da sam ja antitrinitarista, ja bi morao da isključim drugog Boga na osnovu tog šestog stiha. I ima takvih koji isključuju svakog drugog Boga. Da sam antitirnitarista ja bi, da bi bio logičan sam u svojoj logici, bio takav koji bi isključio mogućnost da je Hristos Bog. Tada bi morao dalje da sledim svoju logiku i objasnim šta znače oni svi stihovi koji Hrista predstavljaju kao Boga. Ne bi imao drugog izbora nego da proglasim Bibliju delomično nadahnutom i sve stihove gde je Isus nazvan Bogom bi proglasio ubačenim ili pogrešno prevedenim.
Muka je u tome što moram da ostanem pri Pismu i njegovom božanskom nadahnuću. Vanbiblijske crkve su već odavno izumrle i nemaju nikakav uticaj. Čak i oni koji su spaljivali Biblije sada ih štampaju i osnivaju biblijska društva.  Ja hoću da budem biblijski hrišćanin i da ostanem antitrinitarista. Šta mi onda preostaje? Preostaje mi samo to da priznam da je Hristos Bog.
Kakvog li apsurda! Moram da priznam upravo ono protiv čega se borim! To je put kojim ide moderni antitirnitarizam. Oni su morali da se povuku i da napuste prve rovove i prve borbene redove. Povukli su se na nove položaje i sada kažu ovako: Hristos jeste Bog, ali ne u punom smislu. Čuli smo čak i takvu definiciju da je Hristos „Bog“. Dakle Bog pod navodnim znacima ili nije Bog u apsolutnom smislu te reči.
U vezi toga možemo da kažemo dve stvari. Kao prvo, ukoliko neko kaže da Hristos nije Bog u apsolutnom smislu tog pojma Bog, tada taj tada veruje da upravo on zna šta znači Bog u apsolutnom smislu. I na osnovu tog njegovog pojma o Bogu, Hristos ne upada potpuno u tu sliku. Ko stoji iza tolike oholosti? Da jedan smrtni čovek poznaje božanski Apsolut i na osnovu njega procenjuje procenat ili meru Hristovog božanstva!
Mi smatramo da je to uzdizanje čoveka iznad Boga. Uzdizanje učenika iznad Učitelja. I što je još gore od toga je da takvi nadučitelji nikako sa nama ne dele to poznanje apsolutnog pojma Boga. Ukoliko ga čak imaju, oni ga očito kriju jer mi nigde još nismo prepoznali takvo neko ekstra znanje. Jer oni ne ulaze u raspravu o božanskim prerogativima Isusa Hrista, oni ne daju odgovor na pitanje u kojim to osobinama Hristos nije Bog. Jer ako nešto nije apsolutno, onda je ograničeno. Gde su Hristova ograničenja? Oni kažu da On ima početak, ali ne samo to. Oni ga prikazuju kao podložnog Ocu od tih početaka. Ukoliko je podložan, onda nije nezavisan.
Ukoliko Hristos nije nezavisan, onda ni Njegova žrtva nije dobrovoljna, nego samo izraz poslušnosti. I to je ono što nas boli u onome što oni tvrde! Time se Gospodnja žrtva umanjuje, sramota je o tome i misliti.
Evo šta kaže nadahnuće:
Sin Božji je došao da misiju ispaštanja izvrši sasvim dobrovoljno. On nije bio ni pod kakvim jarmom obaveznosti.
Anđeli se , kao Božji vesnici, i sami nalaze pod jarmom obaveznosti.  Zato lično žrtvovanje ni jednoga od njih ne bi moglo da iskupi čoveka. Jedino je Hristos, budući slovodan od svih zakonskih obaveza i zahteva, mogao da iskupi pali  ljudski rod. On je imao vlast da položi život i da ga ponovo opet uzme. „Ako je i bio u obličju Božjem,“ On „se nije otimao da se isporedi sa Bogom“. (Biblijski komentari, 750).
Hristos se ni danas ne otima da se isporedi sa Bogom, ali zato ga mi još više obožavamo i poštujemo kao Boga!
Drugo što bi rekli u vezi tog obnovljenog arijanizma, tog učenja da je Hristos Bog, ali opet ne potpuno, jeste da ono ne može da ostane logično samo u sebi. Arije je bio logičan, ali na štetu Biblije, a ovi novi žele da budu biblijski, ali su izbubili logiku. Jer ako je Hristos u bilo kom smislu Bog, onda više ne važi da ima samo jedan Bog. Onda bi stih u Ef. 4,6 trebalo drugačije da glasi. Celi početak četvrte glave Efescima je opis jedinstva. Jedan, jedan, jedan. Kada Gospod ne bi bio jedno sa Ocem, kako bi moglo da bude da je samo jedan Gospod. Jer tamo ne kaže da je samo jedan Bog, nego kaže da je jedan Gospod. I misli se na Hrista. Ako je samo Hristos Gospod, i nešto drugo od Oca, onda Otac nije Gospod. A to je i za Arija ravno huli!
Mi ne verujemo da nam je pitanje božanstva potpuno jasno i ne nastupamo sa takvom sigurnošću poznanja svih tajni. Mi govorimo samo o onome što nam je pokazano i Duh nam svedoči. Ne postoji nikakva druga mogućnost da ostanemo u biblijskoj nauci i Gospodnjoj logici nego da priznamo da je u Efescima opisano jedinstvo ne samo u delovanju božanske ličnosti, nego jedinstvo unutar božanske ličnosti. Ovo Jedinstvo je vrlo dobro pokazano i do njega se vrlo jasno može doći putem jedinstva koje Pavle ovde zahteva od vernika. Pogledajmo prva četiri stiha pa nakon toga i ove naše koje smo već citirali:
 1.Molim vas, dakle, ja, sužanj u Gospodu, da se vladate kao što dolikuje zvanju kojim ste pozvani,
 2. sa svakom poniznošću i krotošću, s trpljenjem, trpeći jedan drugoga u ljubavi,
3.starajući se da održite jedinstvo duha svezom mira
 4.jedno telo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednoj nadi…
Vrlo je jasno šta se ovde od vernika traži. Međutim, da pogledamo na osnovu čega se to traži i zašto se to traži. Prvi stih kaže da drugačije ne može da bude, osim da se vernici ponašaju u skladu sa onim u šta veruju. U trećem stihu saznajemo da oni to već imaju, to jedinstvo duha, samo treba da se održi. U četvrtom se otkriva unutrašnja suština Tela verništva. Jedinstvo duha i svi rodovi iz drugog stiha su iste suštine kao i jedan Duh. Jedan duh je isto što i jedan Duh, a to je isto što i jedno telo. Drugim rečima, nemoguće je to postići drugačije nego unutra, u Duhu. A to u Duhu je isto što i u Hristu, u Gospodu u petom stihu ili u šestom u Bogu koji je za one koji su unutra, nad svima i kroza sve i u svima.
 5 jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje;
6 jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima i kroza sve i u svima.
Veoma važno slovo, rečca je ono “u”. U jednoj nadi, u ljubavi.
Dakle u prvom stihu su oni pozvani. Bili su napolju. Zvanje kojim su pozvani ih je uvelo u svet poniznosti, krotosti i ljubavi. Oni ne menjaju samo svoje ponašanje, nego pre ponašanja je promenjena njihova pozicija. Ako sam tamo gde je vruće, naravno da ću goreti. Tako je i sa njima, I oni to u čemu su samo treba da održe. Sad im Pavle objašnjava šta ima tu unutra. Šta je sadržaj nauke, nade u koju su pozvani. Jer neki žive u tome, a da ga i ne poznaju dovoljno. On ih podseća, šta je to, i ko je to.
To u čemu su jeste jedno telo, jedan Gospod, jedna vera, jedan Bog i Otac.
To je jedno krštenje u to Jedno.
Jedan biblijski primer volim više od svih drugih. Hristos je kršten u Jordanu. Jordan je jedna voda sa Galijejskim jezerom na severu i Mrtvim morem na jugu. To nisu dve različite vode ili tri različite vode. Jordan i jezera dele istu vodu. Ali neko može da poviče, da su to tri sasvim različite vode; to nema veze jedno sa drugim; jedno jezero vrvi od života a od drugog nema ništa mrtvije na zemlji. To bi bilo samo površno gledanje na stvari, jer niko ne može da pobije činjenicu da ta dva jezera spaja jedna reka.
Naravno da je potrebno vere da se prihvati da kada se zaronjavaš u Jordan da se istovremeno kupaš i u mrtvoj i u živoj vodi, ali nema drugog izbora. Nema boljeg objašnjenja za sada.

III

Sledeći stih koji Dejan navodi je 1 Tim.2, 5: “Jer je jedan Bog i jedan posrednik Boga i ljudi, čovek Hristos Isus”,
Učenje antitrinitarizma se sastoji u delu razdvajanja jednog i drugog lica božanstva. Mi ne kažemo da ne postoji nikakva razlika između Njih. To bi bila krajnost koju uče modalisti koji kažu Oni su svi Jedan, samo u različitoj formi ili manifestaciji. Iako mi ne možemo potpuno objasniti tu razliku i razgraničenje, mi ipak prepoznajemo dokle nas otkrivenje vodi, zaustavljajući se tamo gde se i otkrivena Božja reč zaustavlja.
Ja ne znam da li je Pavle u prvom delu ovog stiha mislio samo na Oca. Ja to ne mogu da prepoznam. Ono što neki nisu spremni da sastave, mi jednostavno nismo sposobni da rastavimo. Međutim po svetlosti koju imamo ja ovaj stih vidim ovako:
Taj jedan Bog i posrednik između Boga i ljudi je čovek Isus Hristos.
U tom poglavlju u trećem stihu je Bog nazvan spasiteljem. Nema dva spasitelja. Jer je jedino ime kojim bi se mogli spasiti ime Isusa, po Pismu. Znači pored Njega ne možeš izabrati ni jedno drugo ime koliko god bilo sveto, ni Jehove ni Elohima, nema pored, nego samo možeš ta sveta imena da ubaciš u Isusovo da ih Ime Isusovo obuhvati.


IV


 Poslednji stih koji je brat naveo je: Zaklinjem te pred Bogom i Hristom Isusom i izbranim anđelima, da ovo činiš pravedno i da ništa ne činiš gledajući ko je ko. (1 Tim.5,21)
Potvrdu za učenje koje je prihvatio brat očito vidi u tome da je ovde navedeno troje pred čim Pavle zaklinje i da je treće grupa anđela. Pošto je razlika između Hrista i anđela očita, onda se ta ista takva razlika ubacuje između Hrista i Boga (Oca). Znači ono “i“ između Hrista i anđela je isto kao „i“ između Njega i Oca.
Ali zašto bi to tako bilo. Stih sam po sebi ne dokazuje da je ta razlika ista. Mi verujemo u neku vrstu razlike između Hrista i Oca, ali mi nju ne možemo da objasnimo i priznajemo da ne možemo. Mi ne možemo da shvatimo kako može da bude isto ali opet drugačije.
Oni veruju da mogu da razliku Oca i Sina gledaju putem upoređivanja kao u ovom stihu. Međutim, to nije dobar put. Jer kada je reč o Bogu to je zaista nemoguće uporediti sa nečim drugim u potpunosti. Ima onih koji odnos Trojice objašnjavaju putem analogija iz prirode (kao voda i tri agregatna stanja itd), ali bi i oni morali da kažu da je to slično, a ne isto kao to. Primetili smo da svi koji vole trinitarnu nauku (dakle ne oni koji su je samo naučili a nemaju nikakav odnos prema njoj), bez izuzetka spominju svoji ograničenost u takvim analogijama.
Dozvolite slobodu braćo antitrinitaristi, da vas pozovemo da budete barem isto tako pošteni kao te duše. Jer ako hoćeš nekog da naučiš teba da budeš čak pošteniji od njega.
Jer ko može da na osnovu ovoga stiha da tvrdi da Sveti Duh u ovom stihu nije Hrista nazvao Bogom?
Moguće je takođe da brat u ovom stihu ističe to da nije pomenut Sveti Duh. Često oni to tako rade, da zaključuju o Svetom Duhu na osnovu toga što nije pomenut. Oni zaboravljaju da Sveti Duh nije tu da svedoči za Sebe nego za Hrista, premda je u meri u kojoj je to potrebno ipak posvedočen.
Hristos je vernicima obećao da će Duh stanovati u njima, tako da je svedočanstvo sam taj Duh. Sama činjenica da veruješ i možeš poverovati i duhovno razgledati je dokaz prisustva Duha. On ne mora da bude pomenut, jer je upravo On taj koji pominje, koji je govorio nadahnutim ljudima i govori im do sada. Slično kao kada bi se neko bunio da gleda televizijski dnevnik, a ne vidi kamermana. Tako je to sa Svetim Duhom. Za vernu dušu se On podrazumeva.




Znas, problem u ucenju o trojstvu nije Sveti Duh, nego  odnos  izmedju  Oca i Hrista. Nasa crkva danas uci da Isus  u stvari nije bukvalno Sin Bozji (prije otelotvorenja). Kaze se da kada su  smislili plan spasenja, tri lica Bozanstva jednostavno su uzele tri uloge (kao u teatru): Otac, Sin i Sveti Duh, ali u realnosti ona nisu Otac, Sin i Sveti Duh, nego tri prijatelja. Brate moj, to je ucenje antihrista: 1 Jov. 2, 22. 23; 5, 9-10. Ovo je vec ozbilno.


Ovde se u jednom odseku navode dva različita učenja. Ono što je prvo izneo jeste učenje naše Crkve, istina pomalo grubo opisano. Mi verujemo da je osinovljenje isto što i utelovljenje. Ako je to tako mi bi morali pronaći bar dva svedoka za to. Prvi smo već izneli iz Jev. 1: „Ti si moj Sin, ja te danas rodih.” Navodi se da je to bilo vreme prvog uvođenja u svet, dakle utelovljenje.
Drugi je isto tako lep i ima veze sa našim osinovljenjem (usvajanjem).  Obzirom da je Hristos utelovljenjem postao jedno sa čovečanstvom, taj trenutak je postao naše osinovljenje.
… a kad dođe vreme, posla Bog Sina svoga, koji se rodio od žene, bio pod zakonom,  da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo. (Gal.4,4.5)
Dakle posinaštvo i utelovljenje u istom događaju. Za to je bilo potrebno da se Hristos rodi kao čovek, da bi čovek primio posinovljenje. I to posinovljenje je u Hristu. Da je Hristos bio Sin od večnosti, onda uopšte ne bi morao da se utelovi da bi čovek primio posinjenje. Hristos bi tada mogao da da to što već ima. On to međutim nije imao do tog trenutka, u kome smo i mi, jer je naše osinovljenje u Hristu.
Iz tog razloga u našim Veruju, stoji Bog večni Sin. Time se naglašava da ga mi iz ove perspektive i u večnosti posmatramo kao Sina, koji je to postao rođenjem preko Marije. Možemo li mi to?
Primer: Josip Broz nikada ne bi izazvao interes, niti njegova majka, koja se takođe zvala Marija, da nije postao istorijska ličnost – Tito. I kada mi kažemo da je Tito živeo u Kumrovecu, bilo bi zaista veliko cepidlačenje da nam neko priđe i kaže da to nije istina, jer Kumrovec nikad nije imao stanovnika sa tim imenom. Međutim mi u toj osobi Josipu Brozu vidimo Tita, čak i u tako dalekoj prošlosti.
Učenje po kome su tri ličnosti božanstva takve samo po preuzimanju uloga, nije učenje naše crkve, iako postoje pojedinci koji to tako naglašeno iznose, najviše kao posledica neznanja. Mi govorimo samo o prepoznavanju uloga u stvaranju i planu spasenja koje su imale. Mi ih ne definišemo samo po ulogama, jer bi to bilo vrlo opasno. To bi značilo da mi možemo da sagledamo vreme kada tri ličnosti nisu bile takve. To bi zaista u jednoj meri značilo teatralnost, tj. da su postali nešto drugo od onoga što su u svojoj suštini. Ne. Oni su takvi kakvi jesu od večnosti. Tako da ih mi u Njihovim ulogama upoznajemo i otkrivamo što će se nastaviti do večnosti.
Dakle to nije naše učenje što nam se ovde pripisuje.


Na kraju,  znam da jedna crkva ne moze biti clanica Ekumenskog pokreta ako ne veruje u tu doktrinu.


Mi ne vidimo problem sa ekumenizmom u tome da sledimo naša učenja da bi bili u ekumenskoj zajednici, nego da ih odbacujemo, da bi ušli tamo. Proročanstva nigde ne govore o tome da poslednja Crkva ima lažno učenje, nego da ona odbacuje svoje pravo učenje. Kako bi mogla da odbaci pravo učenje ako ga nema? Pismo kaže u Dan. 11 da su gradovi Boga živoga postali boga tuđega. Ukoliko se to odnosi na tako daleku prošlost, dok su još živeli pioniri, onda je Crkva davno pala u učenju, a pošto je pala tada, kako može da otpadne danas? Ako nema Jerusalima, onda je sve Vavilon, i možeš da baciš u vodu kompletan plan spasenja i proročanstva o razvoju otpada.


Da li su Bog-Otac i Sveti Duh jedna te ista Licnost?

Ellen White:
"Biblija nam ne prikazuje Boga na Njegovom svetom i uzvisenom prestolu u stanju neaktivnosti, u cutanju i povucenosti; vec okruzenog sa deset tisuca puta deset tisuca i tisucu puta tisucu svetih bica... Posredstvom ovih vesnika On aktivno i neprekidno odrzava vezu sa svakim podanikom Svoga carstva. Posredstvom Duha Svetoga On je prisutan svuda i na svakom mestu. Delovanjem Svoga Duha i Svojih andjela On ne prestaje da sluzi potrebama sinova ljudskim." (MH 416-417 eng.)


Stižemo do dela koji može da se nazove kiša citata. Imam utisak da se time ne da čoveku da predahne i razmisli o jednom, a već ga sustiže drugi.

U gornjem citatu, nameću nam utisak da kada se kaže Bog na Njegovom svetom prestolu, da se misli samo na Oca. Nije tako. Kada se kaže da je On putem Duha Svetog sveprisutan onda se misli ne samo na Boga Oca, jer je takođe i Hristos prikazan kao sveprisutan (Mt,18,20).

To da je Hristos sa desne strane prestola (Dela 7,56) ili Sveti Duh ispred (Otk.1, 4) su slikoviti opisi stvarnosti. Zamišljati da Otac sedi na prestolu, a ostali pored, je biblijska slika. I upravo to Elen Vajt prikazuje ovim citatom kada kaže da Biblija ne prikazuje Boga na prestolu u neaktivnosti. Pošto je Otac zaista prikazan kako sedi na prestolu, u ovom citatu je jasno da je pod Bogom posmatran i Isus i Sveti Duh. Jer da je samo Otac Bog, onda bi mi mogli reći sasvim suprotno od onog što se u citatu tvrdi, naime da Biblija prikazuje Boga na prestolu u sedećem položaju što je položaj neaktivnosti.


1 Kor. 2, 10-12; Ps. 139,7.8

Ponovo citati u kojima se kao Bog izdvaja samo Otac. Ti ljudi brane svoje pretpostavke svojim pretpostavkama. Bilo bi dobro da pokušaju da čitaju te stihove tako da kao Boga ne izdvajaju samo Oca.


Citaj Velika Borba 493 eng.

“Hristos je nas primer. On je bio odmah posle Boga u nebeskim dvorovima. (Lett. 48, 1902).

Ovde imamo dva prikaza iz večnih vremena. Da bi se opisali određeni događaji, ponekad je očito bilo potrebno naglasiti posebnost ličnosti božanstva. Kao u slučaju u kome je Hristos prikazan u večnosti kao predmet sotonine zavisti. Kao Reč Božja i obličje Boga koji se ne vidi, On je istaknut kao taj koji je primao sotonine napade. Kao Osoba On je prikazan kao Hristos, Reč Božja, Jedinorodni Sin Božji, jednak sa večnim Ocem u prirodi, jednak sa Njegovim bićem i jednakih namera” (GC 493).

Ovaj drugi citat iz Lett. 48 nisam mogao da pronađem jer bi me interesovalo kako izgleda na engleskom. Ukoliko stoji ovako doslovno, očito je da je Bog u ovom slučaju Bog večni Otac; da li ova reč „posle” znači da je bio nakon Oca po hijerahiji, položaju ili važnosti? Ukoliko bi to značilo onda bi sa ovim citatom imao zaista problema, po mom razumevanju Boga. Takođe bi se postavilo pitanje da li je Elen Vajt nešto menjala u svom shvatanju. Njene izjave koje poznajem su u savršenom skladu.
Ukoliko se to odnosi samo na poziciju, dakle neku vrstu fizičke pozicije Hrista, onda mi je prihvatljivo. U narednim danima ću pisati D. da mi pokaže gde je to našao.

PS Upravo sam razgovarao sa njime.

[21.01.2011 23:55:16] Duško Vasilev: D., blagoslov mira i ljubavi. Nadam se da ste ti i familija dobro.
[21.01.2011 23:55:50] Duško Vasilev: Imam jednu molbu za tebe. Dobio sam neke materijale koje si ti pisao. Izmedju ostalog postoji citat:
[21.01.2011 23:55:57] Duško Vasilev: “Hristos je nas primer. On je bio odmah posle Boga u nebeskim dvorovima. (Lett. 48, 1902).
[21.01.2011 23:56:20] Duško Vasilev: Da li mozes da mi pronadjes ceo tekst na engleskom?
[21.01.2011 23:56:29] Duško Vasilev: Subotnji mir
[21.01.2011 23:56:35] Duško Vasilev: Dusko
[13:18:42] D.: Bozji blagoslov brate
[13:18:47]  D.: evo citat na engleskom
[13:19:02] D: Christ is our Example. He was next to God in the heavenly courts. But He came to this earth to live among men.
[13:20:26] Duško Vasilev: Pozdrav D
[13:20:43] Duško Vasilev: Subotnji blagoslov
[13:21:25] Duško Vasilev: Hvala za citat.
[13:24:27] Duško Vasilev: nije mi bio potpuno jasan prevod
[13:24:38] Duško Vasilev: Da li znas ko je to preveo?
[13:25:05] D: ne znam odakle ga imas
[13:25:32] Duško Vasilev: neko je kopirao tvoje diskusije sa "Svetlosti"
[13:25:37] Duško Vasilev: i taj citat je bio tu
[13:25:53] D.: onda sam ga ja tako preveo
[13:25:54] Duško Vasilev: Da li si ga preuzeo od nekog, ili sam preveo na srpski.
[13:26:07] Duško Vasilev: U srpskom jeziku
[13:26:08] Duško Vasilev: posle nekoga
[13:26:14] Duško Vasilev: znaci samo jedno
[13:26:30] Duško Vasilev: a to je da je taj po vaznosti
[13:26:40] Duško Vasilev: i hijerarhiji
[13:26:42] Duško Vasilev: nakon
[13:26:46] Duško Vasilev: toga
[13:26:54] Duško Vasilev: U engleskom to deluje drugacije
[13:27:08] Duško Vasilev: Nije dobro prevedeno, bez da se uvredis
[13:27:15]  D: u redu je
[13:27:20]  D.: kako bi ti preveo
[13:27:24] Duško Vasilev: next to
[13:27:25] Duško Vasilev: mi prevodimo
[13:27:29] Duško Vasilev: pored
[13:27:39] Duško Vasilev: pored nekoga
[13:27:43] Duško Vasilev: ili necega
[13:27:50] D: next znaci sledeci
[13:27:57] Duško Vasilev: da
[13:28:09] Duško Vasilev: ali next to
[13:28:16] Duško Vasilev: znaci pored
[13:28:36]D.:: ja imam citat i na rumunskom i ovde je preveden sledeci
[13:28:48] Duško Vasilev: nakon bi bilo next from
[13:29:07] Duško Vasilev: sledeci je next from something
[13:29:19] Duško Vasilev: ili The next
[13:29:43] Duško Vasilev: U ovom slucaju se ne radi o maloj razlici
[13:29:48] Duško Vasilev: jer ako je u pitanju rec next to
[13:30:00] Duško Vasilev: onda se to slaze sa Hristovom pozicijom
[13:30:07] Duško Vasilev: u biblijskoj slici
[13:30:26] D.: ok, a kako bi preveo "next in authority"
[13:31:13] Duško Vasilev: kako glasi cela recenica?
[13:32:34]  D.:  The Son of God was next in authority to the great Lawgiver
[13:34:22] Duško Vasilev: To bi se dalo prevesti na dva nacina
[13:34:38] Duško Vasilev: Prvi koji se namece jeste
[13:35:03] Duško Vasilev: da je Bozji Sin bio po autoriteru odmah nakon velikog Zakonodavca
[13:35:16] Duško Vasilev: atoritetu
[13:35:25] Duško Vasilev: tj. autoritetu
[13:35:53] Duško Vasilev: Medjutim moze da se posmatra koa
[13:36:21] Duško Vasilev: da je bio u istom autoritetu pored velikog Zakonodavca
[13:36:31] Duško Vasilev: dakle ako se posmatra autoritet
[13:36:55] Duško Vasilev: takodje moze da se gleda njegova vaznost i hijerarhija
[13:37:15] Duško Vasilev: ali moze da se gleda i polozaj u okviru istog autoriteta
[13:37:45] Duško Vasilev: Ako bi posli od pretpostavke da je hijerarhija drugacija
[13:37:49] Duško Vasilev: da postoje dva nivoa
[13:37:59] Duško Vasilev: onda bi svakako preveli na prvi nacin
[13:38:34] Duško Vasilev: ako bi posli od toga da su oni isti i da se radi o jednom autoritetu i jednom zakonodavcu
[13:38:41] Duško Vasilev: tada bi preveli na drugi nacin
[13:38:59] Duško Vasilev: Dakle zavisi od toga kako prevodioc to gleda
[13:39:20] Duško Vasilev: U prvom citatu je razlika malo jasnija
[13:39:27] Duško Vasilev: ovaj drugi citat je jos vise nijansiran
[13:39:43] Duško Vasilev: Govorim ti samo o mom utisku.
[13:49:57] D: OK


“Gospod mi je pokazao da je Satana nekada bio jedan postovani andjeo neba, odmah posle Hrista. (Gde je Sveti Duh?) (SG vol. 1 17).

“Let the brightest example the world has yet seen be your example, rather than the greatest and most learned men of the age, who know not God, nor Jesus Christ whom he has sent. The Father and the Son alone are to be exalted. (gde je Sveti Duh?)” (Youth’s Instructor, July 7, 1898).
Znate kako je odgovorio jedan nezavisni propovednik (Vance Ferell) na pitanje o Svetom Duhu? Kaze da Lucifer nije znao da postoji Sveti Duh jer kada bi znao onda bi bio zavidan i na Njega. Znaci da ni sestra Vajt nije znala za postojanje Svetoga Duha, jer ako bi znala da je Duh treca osoba Bozanstva, onada sigurno bi stavila i Njega u nebeski savet.
Iz Biblije i Duha prorostva jasno je da su u bozanstvu dve osobe, Otac i Sin (Zaharija 6:13) i da ta dva bozanska lica dele jedan Duh nazvan Sveti Duh jer je i Bog svet.


O dokazima ove vrste smo već pisali. Gde je Sveti Duh na nebeskom savetu? Pa, ako ga nije bilo, ko je onda preneo izveštaj o savetu? Ko je bio prisutan tamo i vodio zapisnik? Ko je uopšte bio očevidac u svim događajima u Pismu, gde nije bilo nijednog čoveka da zapiše? Ko je prorocima slikovito prikazao sve ono čemu nisu prisustvovali lično?

Ko ih je osposobio da to prenesu do nas i ko danas u nama svedoči dok čitamo izveštaje da su istiniti? Za tog Venca Farella bi samo trebalo da se mole one koje Bog pozove na to, jer daje sebi previše slobode, iz neznanja o učenju sopstvene Crkve.
Ukoliko sotona ne zna ko je Sveti Duh, zašto sam kopira i pravi sopstveno trojstvo, antitrojstvo aždaja i dve zveri u Otk.13? Zašto ratuje na tri fronta, ako ima dva protivnika?



Ellen White je napisala:
"Ubrzo ce se zapaziti jedna stvar- veliko otpadnistvo koje se povecava i razvija i koje postaje sve snaznije. I to ce tako ici sve dok Gospod ne sidje sa neba s gromkim glasom. Moramo se cvrsto drzati prvih nacela nase vere (iz 1872  moja primedba) i stalno se ucvrstavati u veri.  (SpT ser. B. Nr. 7 str. 70 izdanje Ref. pokreta na srpskom jeziku).


Prve dve tačke izjave vere iz 1872 glase ovako:

I. That there is one God, a personal, spiritual being, the creator of all things, omnipotent, omniscient,
and eternal, infinite in wisdom, holiness, justice, goodness, truth, and mercy; unchangeable, and
everywhere present by his representative, the Holy Spirit. Ps. 139:7.
II. That there is one Lord Jesus Christ, the Son of the Eternal Father, the one by whom God created all things, and by whom they do consist; that he took on him the nature of the seed of Abraham for the redemption of our fallen race; that he dwelt among men full of grace and truth, lived our example, died our sacrifice, was raised for our justification, ascended on high to be our only mediator in the sanctuary in Heaven, where, with his own blood he makes atonement for our sins; which atonement so far from being made on the cross, which was but the offering of the sacrifice, is the very last portion of his work as priest according to the example of the Levitical priesthood, which foreshadowed and prefigured the ministry of our Lord in Heaven. See Lev. 16; Heb. 8:4, 5; 9:6, 7; &c.

Dakle, prilično jasna antitirinitaristička tendencija, premda se ne bavi detaljima u vezi prirode božanstva. Ukoliko je ovo izdato kao zvanično verovanje SDA, kakvim se prikazuje, tada zaista imamo problem, da moramo da dokazujemo, da smo jedno zvanično učenje morali da menjamo. To bi bilo slično kao veliko razočarenje iz 1844 broj dva.

Ipak, ova izjava vere iz 1872. nije zvanična. Njen autor je jedan jedini čovek, Urija Smit. Adventisti u to vreme nisu hteli da prave nikakve tačke vere. Bili su pod uticajem jednog jakog članka od Lafboroa iz 1861. koji je izneo jake argumente protiv formiranja adventističkog Veruju. Slično je bilo i sa pitanjem organizovanja, ali su adventisti popustili na osnovu izjava Duha proroštva. Njima je postalo jasno da je Božja volja da se organizuju. Međutim, što se tiče izjava vere, još nije bilo otvoreno.

Za ovo što je napisao Urija Smit, povod je bio poziv afričkih misionara, koji su hteli da se predstave drugim misionarskim stanicama. Traktat je trebao da posluži u pravcu svedočanstva ne o tome šta adventisti veruju, nego više šta ne veruju.

Kada Elen Vajt govori o tome da se moramo držati prvih načela vere, onda ona misli na ona do kojih se došlo čuvenim danonoćnim proučavanjima grupe adventista, koja su bila potvrđivana vizijama.

Nema dokaza da je među pitanjima bilo i pitanje božanstva. To znači da se ovaj citat pogrešno primenjuje.



Na kraju jedan citat od sestre Vajt u kojem je ona jasno prorekla promenu nase vere:
"Neprijatelj dusa trazio je da uvede pretpostavku po kojoj bi jedna velika reforma trebalo biti sprovedena u redovima ASD; ta reforma bi se sastojala u tome sto bi se trebalo odreci doktrina koje sacinjavaju stubove nase vere i da zapocnemo jedan proces reorganizacije.  Sta bi se dogodilo kad bi se desila ova reorganizacija? Bila bi odbacena nacela istine koje je Bog u Svojoj mudrosti dao zajednici ostatka (to se desilo 1932 i opet 1955-57). Nasa vera bi se izmenila. Osnovna nacela koja su podrzavala nase delo za poslednjih 50 godina smatrala bi se zabludom. Uspostavila bi se nova organizacija. Napisale bi se knjige nove sadrzine. (primer sledece knjige: "Seventh-day Adventists Answer Questions on Doctrine", "Movement of Destiny", "By Faith Alone"...). Uveo bi se sistem intelektualne filozofije. Osnovaci ovog sistema bi zasli po gradovima i izvrsili cudesno delo. Naravno, ljudi bi olako uzimali subotu (zar nije tako. Na primer, u knjizi "SDA Answer QOD" na str. 31.32 pise:" Mi smo jedno sa nasim prijateljima hristijanima iz ostal
ih crkava u glavnim tackama vere... (Znaci subota nije vazna, jer ocevidno da ovde nismo jedna sa Vavilonom)) a takodje i Boga koji ju je stvorio. Ne bi se dozvoljavalo da se ista spreci na putu novog pokreta (Na primer ovo proljece u Rumuniji je iskljucen direktor Adventisticke izdavacke kuce i clan unijskog odbora zato sto je odbacio trojstvo). " SpT vol B Nr. 5 str. 48 srp. izdanje.


Naravno, nigde dokaza da je antitrinitarizam predstavljao ikada, stup naše vere. Interesantno je da koriste iste citate koje koristimo i mi koji se zalažemo za reformu na osnovi opravdanja verom koje se propoveda kao događaj u životu vernika koji mora da se odigra da bi postao deo verničkog tela.

Dokaz za to, za razliku od njih imamo u samom ovom citatu, jer se pominje da se kod nas razvio intelektualizam. Nasuprot intelektualizma nije antitrinitarizam (nažalost čak ga podržava), nego živa vera i dosledan život posvećenja.

Slažemo se da su knjige koje je brat naveo pune čudnih izjava. QOD jeste mlako i pomirljivo iznošenje vere, ali ne treba preterivati i izvrtati smisao izjava. Ta knjiga iznosi (istina iz straha od optužbi da smo sekta) spisak verovanja u kojima adventisti veruju isto kao i ostale velike hrišćanske denominacije. Pitanje Zakona nije na tom spisku, što govori da ova tvrdnja ne može da stoji.  Iako se knjiga QOD u redovima nezavisnih adventista drži kao potpuni promašaj, valjalo bi to ipak preispitati. Adventisti su razvili jednu posebnu vrstu oholosti i elitizma koja ih je dugo sprečavala da se pozabave sa verovanjima drugih hrišćana, od kojih bi se svakako moglo dosta naučiti i preuzeti ukoliko bi iskustvo pokazalo da su ispravna.

Iz Mat.24 je vrlo jasno da sadržaj poruke lažnih proroka nema u prvom redu veze sa Zakonom, nego Hristom. Pitanja Hrista su ključna, jer će mnogi doći i reći: Ovde je ili onde; ili:“Ja sam“. Ovo je potrebno razumeti. Zato se mi ježimo od pomeranja Hristovog rođenja u večnost.

I na koncu zašto se čuditi ako je izbačen neko iz Crkve koji ne prihvata jedno od njenih učenja o Bogu? Čudno je kad se izbacuju ljudi koji veruju i žive po učenjima Crkve. Lažnim prorocima u Crkvi čak vrlo odgovaraju pozivi na reformu i probuđenje na bazi jednog neprihvatljivog učenja, jer onda mogu i one prave pozive koji pozivaju na promenu života i pokajanje, da strpaju u isti koš i sve ih zajedno kvalifikuju i odbace.


Adventni pioneri su verovali u: jednoga Boga, koji je jedna osoba, bice, licnost, Otac. Dalje, postoje dve bozanske osobe, Otac i Njegov Sin i na kraju postoje tri bozanska identiteta (mozda mi mozete dati bolja rec za rec "personality"): Otac, Sin i Sveti Duh. Sta to znaci. Postoji jedan jedini Bog, Otac, koji je rodio Sina u Svome oblicju, iz njegove supstance, koji poseduje sve osobine bozanstva. Na kraju Bog Otac
jeste prisutan na svakom mestu preko Svog nevidljivog Duha, koji je nazvan "Sveti Duh". Znaci Bog se manifestuje u dva oblika, jedan je vidljivi, na nebeskom tronu, i drugi, nevidljivi u celom svemiru.


Ovaj pogled uopste ne oduzima Hristu Njegovo bozanstvo niti bozanstvo i licnost Svetoga Duha i je u saglasnosti sa Duhom prorostva.
Znaci:
1. Postoji samo jedan jedini istiniti Bog, Otac (a ne tri).
1
Kor. 8, 6: "Ali mi imamo samo jednoga Boga, Oca...
Dan. 7, 9.10; "Starac je Bog Otac. Onaj koji predstavlja izvor svega sto postoji i osnova svih zakona, predsedava na ovom sudu.(Vel. borba 479 eng.)

2. Isus jeste Sin pravoga Boga, a ne sam Bog (u apsolutnom smislu te reci). On je Sin rodjen od Boga, izasao od Boga, On potice iz iste supstance Boga, ali rodjenjem je postao odvojeno, samopostojuce bice, nasledivsi od Svoga Oca sve  Njegove osobine. On je oduvjek bio, i ostace, potcinjen autoritetu Svoga Oca (1 Kor. 15, 27.28).

3. Sveti Duh jeste nevidljiva manifestacija  Oca. Duh jeste licnost (personality) Oca koja deluje nezavisno od Njegove telesne forme. Preko njega je Bog prisutan na svakom mestu (MH 416.417 eng.) dok u Svojoj telesnoj formi On sedi na Svome prestolu. Jer Bog se manifestuje na dva nacina mozemo reci da On ima dva identiteta (personalities). Isus Hristos isto tako jeste manifestacija Boga Oca i zato imamo tri bozanske manifestacije (personalities) ili ako zelite licnosti (jer Duh je vise nego sila ili energija), dva bozanska bica i samo jedan jedini Bog.
Draga braco, evo vam nekoliko od izjava prvih pionira o njihovom verovanju o Bogu. Ko zeli vise mogu mu dati na engleskom.
Prve izjave su od Jonesa i Waggonera, dva vesnika koje je Bog upotrebio 1888 godine:

“Biblija nam kaze da je Hristos “jedinorodni sin Bozji”. On je rodjen, a ne sazdan. Kako je bio rodjen nije nase da istrazujemo, niti pak bi nasi umovi to shvatili kada bi nam se kazalo. Prorok Mihej nam kaze sve sto mozemo znati sledecim recima: Mihej 5, 2. Bilo je jedno vreme kada je Hristos izasao i dosao od Boga, od narucja Ocevom (Jov. 8, 42; 1, 18), ali to vreme je tako daleko u vecnosti tako da za nasa ogranicena shvacanja On je prakticno bez pocetka. (E. J. Waggoner—Christ and His Righteousness, pp. 21, 22). (Na zalost poglavje gde se nalazi ovaj citat se ne nalazi u prevodu brata Palanskog).

Hristova licnost ima pocetak”. (E. J. Waggoner, The Signs of the Times, April 8, 1889).

On je rodjen od Svetoga Duha. Drugim recima, Isus Hristos je odnovo rodjen. On, Bozji prvorodjeni Sin, je dosao sa neba na zemlji i ponovo se rodio.” (A. T. Jones, Christian Perfection, paragraph 53).

Onaj koji je bio rodjen u obliku Boga uzeo je oblik coveka”. (A. T. Jones, The General Conference Bulletin, 1895, p. 449).

Hristos jeste jedini bukvalni Bozji Sin. “Jedinorodni od Oca” Jov. 1, 14. On je Bog zato sto je Bozji Sin; .. Ako Isus je jedinorodni od Oca, onda mi ne mozemo biti rodjeni od Oca u bukvalnom smislu. To bi moglo biti samo u nekom sekundarnom smislu”. (John Matteson, The Review & Herald, October 12, 1869).

Biblija nigde ne govori o Hristu kao sazdano bice, sa druge strane jasno kazuje da je On rodjen od Oca”.(Uriah Smith, Daniel and Revelation, p. 430)

Bog jedini jeste bez pocetka. U proslosti, u pocetku - period tako daleki sto za nasih ogranicenih umova jeste kao vecnost, pojavila se rec. Jov. 1, 1. Ova nestvorena Rec jeste o Bice, koje je, kada se navrsilo vreme, postalo telo i zivelo medju nama. Negov pocetak nije bio kao pocetak ostalih bica univerzuma. To nam je otkriveno u sledecih tajanstvenih izjava: Jov. 3, 16; 1 Jov. 4, 9; Jov. 8, 42”. (Uriah Smith, Looking Unto Jesus, p. 10).

Nazad u vremenu... Otac i Sin su bila sami u svemiru. Hristos je bio prvorodjeni od Oca, i Njemu je Jehova otkrio bozanski plan stvaranja.” (Stephen Haskell, Story of the Seer of Patmos, pp. 93, 94).

Otac je veci od Sina zato sto On je bio prvi. Sin je jednak sa Ocem zato sto je primio sve stvari od Svoga Oca”. (James White, The Review & Herald, January 4, 1881).

Andjeli su stvorena bica... Hristos je jedino bice rodjeno od Oca (James Edson White [sin sestre Vajt], Past Present and Future, p. 52).

Prethodni odsek nesumnjivo dokazuje da su pioniri tako verovali. Tu praktično nema šta da se doda, osim da se prizna našoj braći antitrinitaristima da su ovaj odsek istorije adventizma prilično dobro proučili. Mislim da nema potrebe da idemo u protivargumentaciju sa pionirima, koji su davno zaspali ili pomrli u pustinji. Činjenica je da su propustili da uđu u nebeski Hanan, kada su vrata za to bila širom otvorena. Isto tako je činjenica da su nam ostavili dosta toga u nasleđe, što nam zatvara usta za preteranu kritiku. Ja sam za to da se držimo srednje linije, tj. da se njihovo mišljenje uvaži, njihovi spisi studiraju; ali da se ne postave na ravan neprikosnovenih duhovnih autoriteta.
Bilo bi interesantno istražiti koji su od pionira uopšte verovali u Trojstvo u tom vremenu. Očito je da su se pod uticajem autoriteta i karakteristične izrazite revnosti antitrinitarista (ko ih danas poznaje zna o čemu govorimo), nisu posebno isticali.
Ja sam do 2002 godine bio potpuno pod uticajem Vagonerovog pogleda, dok nisam na jednom molitvenom sastanku u Beogradu, pod uticajem veoma jake nove svetlosti o pitanju Hristovog božanstva u roku od nekoliko sekundi odlučio da ovo pitanje bolje istražim. Već tada sam imao utisak da je nova svetlost neizmerno jača i da je to istina, da Hristos nema početak.
 
Od samog pocetka Ellen White je pripadala jednoj crkvi koja nije verovala u trojstvo (vec sam dao citat od Rassela Holta koji je izjavio da su svi pioniri, bez isklucka,  odbacili trojstvo).

Stop! Elen Vajt nije obraćenje doživela kroz advetntizam, nego kroz metodizam. Ona je bila član crkve koja Trojstvo nije nikada dovodila u pitanje. Za razliku od velikog broja propovednika i laika iz Hrišćanskih veza koji su bili ubeđenja da je Trojstvo (ali ono koje se propoveda u katolicizmu) deo nauke Vavilona i da se oštro mora pobiti.

Ti verujes da su bili u krivu. Da su bili jeretici. Najvaznija doktrina hriscanstva je pogresna u Bozjoj crkvi. Onda Bog daje svetlost po neka sporedna pitanja (pr. zdr. reforma), a cuti kad je rec o najvaznijom doktrinom. Cudno. Sada, neki kazu da je sestra Vajt oduvijek verovala u trojstvo (molim dokaze), i znala da su pioniri (medju kojima i njen muz) u zabludi i interesantno, ne kaze makar ni jednu rec da ih ispravi.

Jasno je da je Elen Vajt trinitaristički vaspitana i da je nikada nismo čuli da taj deo svog vaspitanja odbacuje i da ga slično nekim drugima samouvereno proglasi za vavilonsku nauku. Ne. Takvih izjava nema. Zar nam to ne govori dovoljno?
Bog ima u svojoj vlasti pravo vreme za iznošenje nove svetlosti. Uopšte nije naše da rasprvavljamo zašto nije po tom ili drugom pitanju tada reagovala. Naše je da posmatramo njeno učenje o tome do kraja života. Kao i po mnogim drugim pitanjima, ona je napredovala u razumevanju, zato što je napredovala u zajednici sa Bogom.
Meni lično deluje, a to je i mišljenje mnogih, da ona jednostavno nije mogla da se složi u potpunosti ni sa jednom od tada poznatih teologija o Bogu. I zato je došlo do toga da je ona u određenom vremenu iznela vrlo iznenađujuće principe koji su temelj jednoj trećoj teologiji, koja je jednako udaljena i od semi-arijanizma i od trinitarizma tradicionalnih crkava.

I onda, 1898 pise jednu knjigu sa dva citata  u kojima navodno  unosi trojstvo u crkvi.  Posle stampanja "Ceznje vekova" , pioniri produzuju sa  citatima protiv trojstva, a ona ni rec. Onda nacela se stampaju svake godine, a ona makar jednom ne kaze: "braco, mi smo u krivu. promenite nesto!" Brate moj, verujes da jedan prorok radi na taj nacin. Ja ne.

Imamo jednog brata koji je tu knjigu pročitao blizu trideset puta. On bi se verovatno blago nasmejao kada bi pročitao ovu tvrdnju o samo dva citata. Odlučujuće je pitanje sa kojim naočarima se čita.
To o načelima koja se štampaju svake godine takođe se ne odnosi na obavezujući dokumenat crkve. To je postalo praksa tek u novijoj istoriji.
Meni je način na koji je ona to radila, potvrda za to da ona nije pisala za tu generaciju koliko za nas koji živimo u poslednje dane. Ona je znala da je Hristov dolazak odložen i svojim spisima je pripremala put za ostatak koji treba da se pojavi. Jednom je čak izjavila da je prinuđena često da sarađuje sa ljudima koji ne vide svoj greh u pravom svetlu.

Evo sta ona pise u vezi pogresnih ucenja:
"Posle 1844 godine, morali smo se boriti protiv svakakvih pojava fanatizma. Nalozeno mi je bilo da iznesem svedocanstva opomene (eng. ukora) protiv nekih koji su zastupali spiritualisticke teorije.
 
Bilo je ljudi koji su energicno sirili lazne ideje o Bogu. Data mi je svetlost da ti ljudi svojim laznim ucenjima oduzimaju svaku silu istini... (8T  293 eng.).
Kada je Kelog izdao knjigu "Zivi hram" sestra Vajt pise desetice clanaka protiv njegovog ucenja. Interesantno je da je u to vreme Kelog verovao u trojstvo. A kada je njen muz iznosio jereticka ucenja, ona cuti. Tesko je verovati.
Teško je verovati ako pokušavamo telom. Međutim, kada se uporede teorije koje su izvrtale pojmove posvećenja i opravdanja, sa onima antitrinitarnima, vidi se da su one mnogo opasnije. Mene je to u ovo vreme isto tako čudilo, da su mnogi antitrinitaristi posvećeniji od mnogih trinitarista. Problem je u tome što su pitanja opravdanja verom u svojoj prvoj primeni mnogo presudnija za život vernika od pitanja božanstva. Time naravno, ne kažemo da pitanja božanstva nisu važna. Naprotiv, kako se  pitanja opravdanja verom pojavljuju u zadnje vreme u sve većoj svetlosti, tako je i sa srodnim pitanjima vere. Zablude moraju da se razrešavaju inače ne možemo dalje.
Meni se jako dopadaju načela vere jednog adventističkog udruženja koje se bavi proučavanjem Jevanđelja. Njihove prve tri tačke verovanja su opravdanje verom, a o božanstvu tek deseta i dalje.


IV


Sada, nesto o "Ceznji vekova".  Prvo da kazem da ja ne verujem da je sestra Vajt ikada verovala u trojstvo. Da je to tako dokaz je to sto i posle stampanja ove knjige ona  pise  reci koje ne podrzavaju to ucenje. Primer:
"Bog je Otac Hristov. Hristos je Sin Bozji. Hristu je bio dat uzvisen polozaj. On je izjednacen sa Ocem. Svi savjeti Bozji bili su dostupni i Njegovom Sinu" (8T 269; March 1904).


Nama je zaista vrlo teško razmišljati na isti način kao što to čine ljudi kojima ovi citati dokazuju razliku u položaju, značenju ili bilo kakvu drugu razliku između Oca i Sina, osim one koja nam je otkrivena u Božjoj reči. Pa da Hristos ima početak, moglo bi se naći mnogo jasnih citata Elen Vajt koji to direktno kažu. U nedostatku toga, antitrinitaristi vole indirektne dokaze, čime nas dovode u poziciju da moramo da se mučimo da bi razumeli šta oni misle. Uopšte smo primetili da u njihovim spisima ima vrlo malo njihovog ličnog stava o pitanjima koji iznose i vrlo malo objašnjavanja.
Ako je neko izjednačen sa Ocem, kako može biti niži od Njega (tu ne govorimo o vremenu u kome se sam ponizio)? Kako može da mu bude dat uzvišeni položaj, ako nije slobodno i nezavisno božansko biće?
Možda oni misle na činjenicu da mu je bilo dato, u smislu da mu ga je dodelio neko ko je viši po stepenu od Njega. Mi verujemo, na osnovu Pisma, da to što mu je dato, činjenica da je On primalac, pokazuje odnos koji ima sa Ocem i Duhom. Ima značenje da je sam dobrovoljno i slobodno primio odgovornost da ne deluje samostalno. To je isti onaj duh kojim su Pavle i Varnava dozvolili da se polože ruke na njih od strane članova crkve koju su oni podigli.


Brate moj, zasto uzimamo dva-tri citata a odbacujemo stotine koji govore suprotno. Kad je Kellog izdao knjigu "Zivi hram" on je izjavio da je njegovo ucenje u saglasnosti sa Duhom Prorostva. Mnogi su to verovali. Cak i njen sin. A onda, ona je napisala:
"U raspravi koja je pocela medju nasim bracom u vezi sa tom knjigom, oni koji su bili za njeno sirenje su izjavili: "Ona sadrzi iste stvari koje uci sestra Vajt." To tvrdjenje me je pogodilo do srca. Moje srce je bilo slomljeno, zato sto sam znala da to nije istina.
Prinudjena sam da poreknem tvrdjenja da ucenja "Zivog hrama" mogu biti podrzana citatima iz mojih knjiga. Moguce je da se u toj knjizi nalaze reci  koje su u saglasnosti sa mojim spisima. Isto tako je moguce da u mojim spisima postoje citati koji, izvadjeni od konteksta, i tumacena umom onoga koji je napisao "Zivi hram", cine se u saglasnosti sa tom knjigom. To bi moglo dati impresiju  da reci iz "Zivog hrama"  su u saglasnosti sa mojim spisima.  Bog da ne dozvoli da takve misli preovladaju" (1SM 203).

Ovde je problem brate Jani. I danas neki iznose citate od sestre Vajt, cesto izvadjeni iz konteksta, koji se cini da dokazuju njihova ucenja, i kazu da je sestra Vajt u saglasnosti sa njima, a odbacuju stotine koje govore suprotno.
To ti je kao i u slucaju Hristove ljudske prirode. Postoje tri cetiri izjave koje navodno dokazuju da je Isus uzeo nepalu ljudsku prirodi i neki se drze za njih a odbacuju stotine koji kazu suprotno.

Kada je rec o "Ceznji vekova" verujem da ti je poznato kako je ona bila napisana. Dugo vremena ja sam verovao da knjige koje su bile objavljene prije njene smrti su knjige napisane licno njenom rukom. Ali proucavanjem sam saznao da to nije tako. Ustvari koliko je meni poznato nijedna knjiga nije napisana licno od nje, vec njeni saradnici su prikupljali citate iz njenih pisama, propovedi i clanaka i sastavljali knjige. Recimo, u "Velikoj borbi" su neka tumacenja prorocanstva uzeta iz knjige Urije Smita knjige "Danilo i Otkrovenje". U tom kontekstu, 1919 godine na Bibliskoj konferenciji, Prescott je javno izjavio da je on licno dodao jednu rec u Velikoj borbi bez znanja sestre Vajt. Ako neko zna Rumunski mogao bi o tome da procita na sledecem sajtu: www.laodicea.ro Ne znam gde bi mogli to ptocitati na engleskom. Pitanje, koliko su promene napravljene u ostalim knjigama?


Od svih tvrdnji koje su dosada iznesene, ova koja je napisana podebljanim slovima je najneverovatnija! Sestra Vajt nije napisala ni jednu knjigu, nego je samo pisala pisma, propovedi i članke! Znači dok je pisala primera radi „Dela apostola”, gde postoje očevici da je anđeo stajao iza nje dok je pisala i davao joj određene savete; nakon toga je knjigu dala svojim saradnicima da je oni ponovo napišu, tj sastave od samih citata!
To bi značilo da je za svaku knjigu, gde se potpisala kao autor, žena koja je ostavila najobilniju duhovnu biblioteku od svih žena koje su ikad postojale, slagala.
Ili u najmanju ruku, da je mirno gledala kako neko drži makaze i prekraja njene knjige za vreme njenog života. Pa, kako neko može da veruje u takve besmislice!
Ustvari, oni moraju da veruju u to, da bi umanjili uticaj učenja koji je iznesen u njenim knjigama koje tako jasno svedoče protiv onoga što veruju.
Postoji nauka o redakciji svetih knjiga. Ona je utvrđena na dobrim temeljima i izjavama Gospoda da se Pismo ne može pokvariti ili ukinuti. Dakle, vrlo je jasno da su gotovo sve biblijske knjige doživele određena prepravljanja i dodavanje. Međutim, to ne spada u ono što je napisano u otkrivenju, gde je izrečeno prokletstvo na onog koji doda ili oduzme što je napisano u Knjizi. Upozorenje se odnosi na one koji svete spise tumače po svom nahođenju i ne iz pobožnosti kao pokretačkoj sili.
Postoji sveta redakcija. Primera radi, sigurno je da Mojsije nije napisao sve u svojim knjigama. Jer da nije tako, ko bi napisao izveštaj o njegovoj smrti. Istorijske knjige Biblije su takođe sastavljane iz delova drugih knjiga, koje nisu delovi kanona. Mi se držimo verovanja da Bog koji je dao da se napiše, koji je nadahnuo pisca, takođe kontroliše i redakciju svetih knjiga, tako da one u smislu i učenju jednostavno ne mogu da protivreče same sebi i svetoj nauci.
Primer Preskota ne sablažnjava nego je potvrda slobode koja je tada vladala u Zajednici, koja je slična onome u Bogu. Naše knjige se ne sastoje od reči i izjava, nego od povezanih izjava vere, koje nadgleda Bog. Uvek postoji još bolji pogled i ne postoji ništa tako savršeno da ne može biti još bolje i savršenije.


Hajde da vidimo neke. Prvo citat iz Ceznje vekova koji navodno dokazuje trojstvo:
  "U Hristu je zivot - prvobitni, nepozajmljeni, izvorni" (DA 530).
Ovaj citat je uzet iz ST 8 april, 1897 gde kaze:
"U njemu je bio zivot - prvobitni, nepozajmljeni, izvorni. Taj zivot se ne nalazi u coveka. On ga moze imati samo preko Hrista. On ga ne moze zaraditi; nego mu je dat kao dar ako veruje u Hrista kao svog licnog Spasitelja".


Ovo je preuveličavanja obima redakcije. Oni  hoće da prikažu da je maltene sve prekrojeno.
To su dve različite misaone celine, koje u jednom delu liče jedna na drugu. U Čežnji vekova se radi o vaskrsenju Lazara, a u drugom citatu o poreklu života koji može da ima vernik. Svako može da uoči da se citat u Čežnji vekova uklapa u celinu. Pa valjda je onaj Duh koji deluje na nas koji smo se obratili preko te knjige i dan danas pronalazimo nove dubine u njoj, isti Duh koji je te knjige nadahnuo. To nije duh prekrajanja nego izgradnje.
Zar bi bilo mudro kritikovati zidove Jerusalima, ako su napravljene od kamenja koje je iz različitih kamenoloma? Bitno je da su čvrsti. Psalmista gleda grad i kaže da kao da je saliven u jednu zgradu. Zar ne možeš sumnjičava dušo, da prepoznaš materijal Jerusalima od Jednog Kamena?

Vidimo da sestra Vajt kaze da covek moze dobiti taj zivot - prvobitni, nepozajmljeni, izvorni. On ga prima kao dar od Hrista. Ako covek moze dobiti taj zivot, onda znaci da i Hristos je mogao da ga dobije. Ucenje o trojstvu kaze da Hristos ima taj zivot u sebi i da ga On nije primio od nikoga. Ali Biblija nam kaze: "Jer kao sto Otac ima zivot u sebi, tako dade i Sinu da ima zivot u sebi. Brate moj, Bozja rec se ne protivi samoj sebi. U prethodnim porukama vec sam dao citate od sestre Vajt u kojima ona kaze da je Hristos sve primio od Oca, ukljucujuci i zivot.

Na drugom mestu stoji da ima vlast sam da položi život i uzme ga nazad. To govori o Njegovoj nezavisnosti. Ukoliko je potčinjen i obavezan da čuva to što mu je povereno, onda se Njegova dela ne računaju kao dobrovoljnost nego poslušnost; ne žrtva nego obaveza.
Ako je Čežnja vekova sastavljena tako, onda je sastavljač veći od Elen Vajt, jer je napravio knjigu tako nadahnutu Božjim duhom, da bi takvoga ili celu grupu njih trebali takođe da proglasimo Duhom proroštva. Ukoliko prvosveštenik u doba Isusa, budući da je prvosveštenik, nije mogao da govori sam od sebe; kako da verujemo da je revni i simpatični brat Preskot pokvario celo značenje Velike Borbe ubacivanjem jedne jedine reči. Možda je Preskot tu bio jedan moderni Uza, koji je hteo da pomogne Bogu da sačuva svoj kovčeg Zaveta? A možda ga je Bog vodio, da baš preko te jedne jedine reči neko dođe do osvedočenja?
Ovakvim teorijama je posledica čisto neznanje, koje zaista mora da se kritikuje oštrim rečima od Gospoda, jer je grešno neznanje. Ukoliko je neko kršten kao vernik crkve, mora da nauči šta ta crkva uči. Ukoliko ima bolje učenje u međuvremenu, taj je dužan da tačno objasni put kojim je do njega došao i da se služeći argumentima tog starog stava koji je imao (jer je kršten i valjda poučen), pokaže njegove slabosti.

Drugi citat iz Ceznje vekova:
" Pruziti otpor grehu i savladati ga moze se samo mocnim delovanjem treceg lica Bozanstva, snagom Svetoga Duha..." (DA 671 izdanje iz 1898).
Ovako je izgledao ovaj citat u vreme sestre Vajt. Posle njene smrti, u svakom novom izdanju pise: "Treceg Lica Bozanstva" Velikim slovima.
Molim te procitaj poruku sa nazivom "Neka pojasnjena o Bozanstvu", koje objasnjava sta znaci izraz "trece lice".

Reč božanstvo se po srpskom pravopisu, piše malim slovom. Da li to znači da su Srbi manji poštovaoci Boga od drugih naroda, ili da su bliže antitrinitarizmu? Hoćemo li donositi zaključke o duhovnosti na osnovu pisanja velikog slova? Da li je bitniji smisao i suština ili forma?
Mene čudi da nisu ovaj citat proglasili ubačenim. Jer ako je Elen Vajt ovde napisala nešto što je tipično trinitaristička definicija, onda bi tu za najveći broj ljudi diskusija bila završena.

Dalje, interesantno je da sestra Vajt kada govori o Svetom Duhu koristi reci "it", "its", "itself", reci koje nikada se ne koriste za ziva bica.

 Posle njene smrti, skoro sva mesta gde je ona pisala sa ovim recima su promenjena sa "He", "His", Himself", koja se odnose na ziva bica. Ko je to ucinio?
Primer:
"Zelela bih da se sva moja braca i sestara sete da je ozbilna stvar ozalostiti Svetoga Duha, a on (it) je ozaloscen kada ljudi pokusavaju da rade sama i odbijaju da udju u sluzbu Gospodovu jer krst je pretezak... Sveti Duh pokusava da se ustani u svakoj dusi. Ako on (it) je primljen kao pocasni gost oni koji ga prime bice kompletni u Hristu." (SpT, nr. 7 ser. A, 38. 39.)



Evo kako zvuci u knjizi "Counsels on Healt" stampana 1923, str. 561:
"Zelela bih da se sva moja braca i sestara sete da je ozbilna stvar ozalostiti Svetoga Duha, a on (He) je ozaloscen kada ljudi pokusavaju da rade sama i odbijaju da udju u sluzbu Gospodovu jer krst je pretezak... Sveti Duh pokusava da se ustani u svakoj dusi. Ako on (He) je primljen kao pocasni gost oni koji ga prime bice kompletni u Hristu." (SpT, nr. 7 ser. A, 38. 39.)

Ko je izvrsio izmene?

Ovo bi bilo interesantno proveriti. Nemam ništa protiv tih napora da se dođe do što starijih izdanja njenih knjiga, da se pogleda šta tu piše. Sa tim, da je njima što starija knjiga to bolje, pa se reprintuju ta stara (i pored saznanja da je i sestra Vajt podržavala redakciju knjiga na osnovu novih saznanja). Ukoliko je čak zaista i koristila zamenice na taj način, a to kasnije promenjeno, mi opet verujemo da je iza toga Bog koji je stajao iza toga i kontrolisao te prepravke.
U krajnjoj liniji bi bilo interesantno od nekog ko je stručnjak za gramatiku, čuti mišljenje o tome šta bi moglo da znači takva upotreba zamenica u to vreme. Jer gramatička pravila se menjaju kroz vreme.
Postoje stvari u koje se zli ne može umešati. To ne vide oni koji satanizuju celu stvarnost i u svemu vide zaveru. Iako mi kao vernici ne možemo biti slepi za zlo oko nas, Gospod nas poziva da gledamo prvenstveno dokaze i potvrde Njegovog delovanja i novog stvaranja. Nije bitna samo slika stvarnosti, nego i okvir. Ako je okvir za posmatranje ovih detalja to da se sotona može u sve umešati i da je on ne samo knez ovog sveta nego čak može da kontroliše svete stvari, tada nije čudo da oni u svemu vide razlog za sumnjičenje.
Očito bi po njima nauka trebala da se zamrzne tamo gde je bila onih godina kada je njima više odgovarala. Ja sam sretan što me Bog oslobađa takvog tereta, da mi Bog progovara preko ovih, po njima previše modernih izdanja. Čuli smo od Milana Šušljića da je često morao da prekida prevođenje knjige „Patrijarsi i prorci” zbog zamagljenih očiju od suza.
Pitam se kako stoji stvar sa njima, sa tim starim knjigama, koje su, kako kažu, još blagoslovenije.

Bog je jedan, Otac:1 Kor. 8,6; Ef. 4, 6; Juda, 25.

Novi stih koji do sada nismo razmatrali je iz Jude 25:
…jedinome Bogu, Spasitelju našemu kroz Isusa Hrista, Gospoda našega, slava, veličanstvo, sila i vlast pre svakog vremena, sad i u sve vekove! Amin.
Ovde je Bog takođe nazvan Spasiteljem za šta Pismo kaže da je jedino ime kojim bi se mogli spasiti Isusovo. To znači da je to isto ime. Drugo, poznato je da su apostoli jevrejsko Jehova preveli sa Kyrios što je kod nas prevedeno sa Gospod ili gospodin (kada je reč o uvažavanju neke ljudske ličnosti). Korištenje imena Gospod za Isusa jasno ukazuje na to da su apostoli prepoznali Njegovo božanstvo.

Ovaj jedini Bog ima Sina koga je poslao da nas spase iz greha: Jov. 3, 16; 1 Jov. 4, 9;
Ako jedan kralj ima sina, dali to znaci da su dva kralja. Sigurno da ne, ali njegov sin je njegove kraljevske krvi i nasledjem prima postovanje svih podanika kraljevstva. Tako i Bog ima Sina, koji je izasao iz Njega i naravno, jeste bozanske prirode, ali On nije Bog u apsolutnom smislu te reci. Rec Bozja kaze da je Otac Bog Hristov: Evr. 1, 9; 1 Kor. 15, 24-28; 3, 23; 11, 3.

Problem ovog pogleda i njegova jeretičnost se nalazi između ostalog u tome da Pismo nigde ne pominje da postoje dve različite božanske prirode. Čak i kada su ljudi u pitanju i anđeli, oni uzimaju deo u toj jednoj božanskoj prirodi. Ukoliko bilo koje biće uzima deo u božanskoj prirodi, onda ono više nije Bog, po samoj definiciji pojma. A pošto je Bog samo jedan, tada je jasno da Isus ima nepozajmljeno i nenasleđeno božanstvo u Sebi.
Tako da je Otac Bog Hristov, ne po Njegovoj božanskoj prirodi koju ima, nego po ljudskoj prirodi koju je uzeo. Ukoliko je Hristos Sin po nasleđu i ukoliko Njegov naziv Sin znači Njegovo prirodno na sledstvo, a ne kako mi učimo da je to sinovstvo samo znak i naziv Njegovog odnosa u okviru ličnosti božanstva; tada On ne bi morao da uzme ljudsku prirodu da bi se poistovetio sa nama jer kao nešto drugo, tada bi bio svestan te drugorazrednosti. Tada bi i anđeo mogao da se utelovi jer bi njegova zamena takođe bila prihvaćena jednako kao Hristova. Postoji samo jedna beskonačnost i jedna ograničenost, između toga nema nikakvih prelaznih faza. Isto je i sa drugim božanskim osobinama.
Poklanjanje Hrista pred Ocem u 1 Kor.15, 28 kada mu sve pokori pod noge se odnosi na Njegovo delo kao Sina čovečijeg koji je božanske prirode. Da nije Sam na Sebe primio znakove potčinjenja da bi izbavio čoveka, tada se ne bi morao pokoriti. Jer da je samo Sin po rođenju, onda nije Sin po utelovljenju. Ako nije Sin po utelovljenju, nema potrebe da se pokori kao ni onaj stariji sin u priči o izbubljenom sinu. On je bio poslušan. Ali kao Sin čovečiji pokazuje znak pokornosti jer je u ljudskom rodu sagrešio i taj Njegov greh smo mi. On je u izgubljenom Sinu koji se vraća ka Ocu.
To da je božanske prirode u apslolutnom smislu (da tako kažemo premda ne postoji nijedan drugi smisao osim izuzetno po pitanju čoveka, koji je božanske prirode ne po apsolutnom smislu kao Stvoritelj, nego po Hristu) pokazuje celi ovaj odsek od 24. stiha do 28. kada uporedimo sa Psalmom 110,1:  Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje Tvoje za podnožje nogama Tvojim.
24 pa onda kraj, kad preda carstvo Bogu i Ocu, uništivši svako poglavarstvo, svaku vlast i silu.
25 Jer njemu valja carovati "dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje".  (evo gde se Duh Sveti umešao u Pavlovo citiranje stiha, gde bi smo inače mogli da pomislimo da se prevario ili pogrešio);
26 Kao poslednji neprijatelj uništiće se smrt.
27 jer "sve je pokorio pod noge njegove". A kad kaže da (mu) je "sve" pokoreno, jasno je da osim onoga koji mu je pokorio sve.
28 A kad mu se sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da bude Bog sve u svemu.
Ako pažljivo i pošteno razmotrimo pitanja: Ko kome pokorava i o čijim nogama se radi? – tada možemo samo da damo jedan odgovor. Oni nisu Dva nego Jedan.


Ucenje o trojstvu kaze da su tri Boga: Bog Otac, Bog Sin i Bog Sveti Duh, ali ipak nisu tri Boga nego jedan. Razmisljajmo pazljivo. To znaci da Bog nije licnost nego komitet ili parlament. Molim dajte makar jedan stih?

Primer jedan: Krštenje u jedno ime Oca, Sina i Svetoga Duha.
Dva: U Otk. 1.  blagodat i mir od koga? Jedna blagodat i mir.
…blagodat vam i mir od onoga koji jeste, koji beše i koji će doći, i od sedam duhova koji su pred prestolom njegovim,  i od Isusa Hrista, svedoka vernoga, prvenca mrtvih i gospodara nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i koji nas izbavi od greha naših krvlju svojom,




Dalje, Duh prorstva nam otkriva da u nebeskom savetu su bila dva bica: Otac i Sin. Osoba koja je bila odmah posle Hrista se naljutila zato sto i on je zeleo da udje u taj savet. Posto Bog to nije dozvolio on je zapoceo rat i bio je proteran sa neba, ali nikada nije napustio zelju da bude obozavan kao Bog. Znao je da ako se pretstavi svojim pravim imenom niko ga nece prihvatiti. Sta je uradio. Izmislio je nauku o trojstvu i pripremio put da udje u hriscanstvo kao treca osoba bozanstva. Na zalost, uspeo je u tome. Danas, skoro sve crkve veruju u trojstvo i otvoreno se mole Svetome Duhu. Udjite u jednu pentikostalnu crkvu i videcete rezultat. Na poslednjoj GK ASD  bilo je pentikostalnih propovedi sa klicanjem i rukopleskanjem. Molimo se za pozni dazd a dolazi nam razdor, nova teologija i probleme. Sta se desava? Citaj "Rani Spisi" str. 57-59 izdanje Ref. pokreta na srpskom jeziku i bice ti jasno.

Na ovaj omiljeni argumenat antitirnitarista postavljamo kontrapitanje: Gde je u Jov. 16,7 Otac, kada Hristos kaže da će On, dakle Hristos, poslati pomoćnika? Gde je tu Otac? Vidimo Hrista i Duha, a ne vidimo Oca?
Ako kažete da je to glupo pitanje, jer u drugim stihovima piše da je Otac taj koji šalje Duha, onda moramo reći da to nije ni malo manje glupo od pitanja koje vi postavljate kada pitate gde je Duh na nebeskom savetu. Vi ne vidite Duha jer ga tražite samo u slovima i u stihovima.
Mi vidimo Oca tamo gde i Sina; a takođe i Duha, gde Oca i Sina.

“Neka se niko ne usudi da rusi temelje nase vere - temelje koji su u pocetku naseg rada postavljeni proucavanjem reci uz molitvu i pomocu otkrivenja. Na tim smo temeljima gradili poslednjih pedeset godina. Ljudi mogu smatrati da su nasli neki novi put i da mogu postavljati jaci temelj od ovoga, ali to je velika  zabluda. Nijedan covek ne moze da postavi drugog temelja osim ovoga koji je postavljen.” (EGV )
Odlično da imamo i ovaj citat u ovom materijalu, jer se tu jasno vidi da se temelji naše vere odnose na upravo ona verovanja do kojih se došlo na zajedničkim sastancima gde se proučavalo. Tu se ne misli na sva verovanja koja su svi adventisti nosili iz svojih prethodnih zajednica, nego na ta nova do kojih se došlo. Svakako da je to bio samo prvi korak, a ne završen posao. Jer je sada trebalo preispitati sva ta ostala verovanja koja su se u nekima bila ukorenila.
Nigde ne postoje dokazi da je pitanje božanstva spadalo u ta nova otkrivenja,  a postoje svi dokazi da je to bilo staro verovanje određenih pojedinaca koje je u toku godina došlo na red da bude preispitano.

Veoma dobar citat. Ali, brate Tasevski, znate li vi koji su bili temelji za koje govori sestra Vajt. To su temelji postavljeni od 1844 - 1890. 1872 je obljavljena prva deklaracija vere ASD. Tamo se ne govori o trojstvu. Za prvi put rec trojstvo je uvedena 1932 godine od strane L. E. Frooma.
Onda ko rusi temelje adventisticke teologije? Evo vam jedan dokaz da se adventisticka teologija promenila.  William Johnson, urednik casopisa "Adventist Review" u broju od 6 januara, 1944 godine, na str. 10.11. pise:
"Neki adventisti danas veruju da su nacela nase vere ostala nepromenjena kroz godine...
(jasno je brate da vi tako mislite). 
Adventisti su se promenili kroz godine uticajom sadasnje istine...
Najiznenadjujuce jeste ucenje  o Isusu Hristu, Spasitelja i Gospoda naseg. Mnogi od nasih pionera, medju kojima i James White, J. N. Andrews, Uriah Smith i J.H. Waggoner imali su jedan arian ili semi arian pogled - koji kaze da je Sin, nekada pred stvaranja sveta bio rodjen od Oca.
Na isti nacin, doktrina trojstva, danas deo naseg  verovanja, nije bio  podrzavan od strane prvih adventista. Cak i danas, neki ga ne prihvataju".
Mislim da je jasno da se desila promena u nacelima crkve.

To je pogrešno razumevanje nauke o Crkvi, kao i prenaglašavanje težine stavova jedne grupe vernika. Oni tada nisu mogli biti antitrinitaristi, jer učenje o božanstvu nije bilo jasno izneto putem nadahnuća. Zašto bi inače sin Elen Vajt bio toliko zbunjen, ne mogavši odmah da shvati učenje svoje majke o tom pitanju. Očito da je ona pisala za naše vreme, kada je istina dostigla takvu jačinu, da može da bude samo od tvrdoglavih da bude ignorisana.

Onda pitate koja nova nauka je bila donesena 1932? Pa mislim da je jasno. Ucenje o trojstvu.

U produzetku odgovor na vase citate:

"Ipak, Bozji Sin je dosao na svet u ljudskom obliku; odlazuci svoju carsku odoru i carsku krunu;  svoju bozansku licnost odenuo je u ljudsku prirodu kako bi njegovom beskonacnom zrtvom covecanstvo moglo postati sudeonik bozanske prirode i izbeglo pokvarenost izazvanu zeljama i strastima." (Testimonies, vol. 9, p. 68, 1909)

 Ovaj citat ne dokazuje trojstvo. Niko ne negira bozansku prirodu Isusa Hrista. Mislim da vi izbegavate da diskutujete o pravom problemu, a to je: KO JE ISUS HRIST? Je li on Sin Bozji u bukvalnom smislu te reci, sto znaci rodjen od Boga ili je samo jedan prijatelj koji igra ulogu Sina? 


Ni jedno ni drugo nije. Nego nešto treće. A do tog trećeg se ne može doći tako oholim i drskim posmatranjem Boga kao predmeta proučavanja, nego Svetog pisma kao predmeta proučavanja, i to u poniznosti.
Zapazimo da sestra Vajt govori o beskonačnoj žrtvi. Šta znači pojam beskonačne žrtve? Zar to nije svetlost Njegovog božanstva koje ima u Sebi?

 Evo nekoliko izjava sestre Vajt:

"...jer Bog je toliko voleo svet, da je dao svoga jedinorodnoga Sina - ne sina stvorenog, kao sto su andjeli, ne sina posvojenog, kao sto su gresnici kojima je oprosteno, nego Sina rodjenog u obliku Oceve licnosti....(ST 30 mai, 1895).

Zar u navedenom citatu nije jasno, da se ovde radi o Njegovom rođenju kroz Mariju, a ne o rođenju u večnosti?

"Bog je Otac Hristov, Hristos je Sin Bozji. Hristu je bio dat uzvisen polozaj.
On je izjednacen sa Ocem.  Svi savjeti Bozji bili su dostupni i Njegovom Sinu." (8T 269 eng.).
Citajte prva nekoliko poglavja iz knjige "Patrijarsi i proroci".

Zakljucak: Isus jeste bozanska licnost jer deli Ocev zivot.
On je rodjen od Oca i nasledio je ime svoga Oca - Jehova.


Ovo je vrlo lukavo napravljeno. Iznijansirana prevara. Kao što je napisao Kalvin, da je iza njihovog priznanja da je Hristos Bog čista pobožnost i čistota, onda ne bi toliko besneli kada mi kažemo da je homousios – istog bića kao i Otac.

"Otac se ne moze opisati zemaljskim pojmovima. Otac je sva punina Bozanstva telesno i nevidliv za smrtno oko. Sin je otkrivena sva punina Bozanstva... Utesitelj koga je Hristis obecao da posalje posle svog uznesenja na nebo jeste Duh u svoj punini Bozanstva... Postoje tri zive licnosti bozanskog Trojstva; u ime te tri velike sile - Oca, Sina i Svetoga Duha - krstavaju se oni koji primaju Hrista zivom verom; a te slile ce sa poslusnim podanicima Neba saragjivati u njihovim naporima da zive zivotom u Hristu." (Special Testimonies, Series B, No. 7, pp. 62. 63., 1905)


Komentar:
Brate moj, odakle  si nasao ovaj citat.  Ellen White nikada nije upotrebila rec  "Trojstvo".
Evo vam  kako to zvuci na engleskom:

"
The Comforter that Christ promised to send after He ascended to heaven, is the Spirit in all the fullness of the Godhead, making manifest the power of divine grace to all who receive and believe in Christ as a personal Saviour. There are three living persons of the heavenly trio; in the name of these three great powers —the Father, the Son, and the Holy Spirit—those who receive Christ by living faith are baptized, and these powers will co-operate with the obedient subjects of heaven in their efforts to live the new life in Christ.— Special Testimonies, Series B, No. 7, pp. 62, 63. (1905 {Ev 615.1}.

Očito da Dejan nije tako daleko otišao u nauci antitrinitarizma, jer ovi naši ovde ovaj citat proglašavaju od ubačenim od sotone kroz neke špijune u adventizmu.
Ukoliko neko pristaje da razgovara na osnovu ovog citata, onda je to za pozdraviti i povući dobar deo oštrih reči upozorenja i opomene koje moramo da prenosimo, jer je kao oganj razgoreo u našim dušama.
Mi smatramo da je formalizam mnogo veća opasnost od antitirinatrizma, jer je prikriveniji i štetniji za duše. Tako da nikada ne bi dao pravo nekom propovedniku ili adventisti koji je samo formalno prihvatio teoriju istine, bez da se interesuje za silu Božju u svom životu. U njihovim raspravama sa antitrinitaristima, pokazuju takvu nadmenost i oholost, razgovarajući sa njima sa neke zamišljene visine, koja sigurno nije Hristova. Bolji je mladić antitrinitarista, koji ima pravi interes i seme Božje u srcu, iako zarobljen svojim ubeđenjima, od naoko najispravnijeg među “pravovernima” koji neće da prima Svetog Duha, kojeg naizgled brani svađom, optužbom, kletvama i zakulisnim radnjama.
Mi se molimo Bogu da pokažemo koliko su zablude formalizma i neposvećenih adventista puno opasnije od svih jeresi koje su se dosada pojavile u istoriji crkve, da pokažemo koliko je danas istina i zabluda pomešana i nemoguća za poznati osim stalnim ostajanjem u zajednici sa Hristom. To je taj omega otpad i sistem intelektualne filozofije koji je Elen Vajt prorekla.

Sada, ovaj citat se pojavljuje u ovom obliku u knjizi "Evangelizam". Ali u originalu je drugacije.
“There are the three living persons alities in the heavenly trio”. Vidite da sestra Vajt je napisala "personalities". Zaista, ne znam koju rec bih mogao upotrebiti kako bih preveo ispravno ovu rec (mozda mi neko moze pomoci), ali svakako da postoji razlika izmadju "persons" i "personalities".
Ovde je Dejan napravio grešku, jer je upravo “persons” reč koja je upotrebljena u citatu koji on prihvata.
Uopšte diskusija o razlici u definiciji pojmova ličnosti, bića, suštine itd. je stara koliko i arijanizam. Previše je komplikovano  i zamorno da ulazimo u to, jer je napisano toliko toga što može da se upotrebi i bude na korist, ali ne toliku korist da bude odlučujuća u ovoj raspravi.
Da, ovo je jedan od nekoliko citata koje se koriste kao dokaz da je sestra Vajt verovala u trojstvo.
Ovi neobični citati od Elen Vajt su celi moj verski život predmet velikog interesovanja. Nešto što me do dan danas ne zadovoljava sa našom spoznajom o učenju Pisma i Duha proroštva o Bogu. Mi verujemo da Bog danas daje veću svetlost i deluje da je Godpodnja sluškinja otvorila put za to. Ne slažemo se sa onima koji u našim redovima brane nauku o Trojstvu, samo iz straha da ne budu proglašeni sektom. Njihovo nerazumevanje i neposvećenost je u najvećoj meri i dovela do antitrinitarne reakcije. Verovatno su oni pokušavali neke stvari u spisima Božje sluškinje da preformulišu i promene. Mada to nas ne brine jer verujemo u Gospodnju zaštitu nad svakom dušom koja iskreno traži istinu.
Takođe se slažemo sa činjenicom da ona nije upotrebljavala reč Trojstvo (u najmanju ruku meni nije poznato). To je zaista vrlo interesantno. Zato je vidimo ovde gde upotrebljava reč trio, koja je poznata i na našem jeziku. Neki adventisti, vrlo učeni u knjigama, kao Apolo svojevremeno, koriste izraz Triune umesto klasičnog Trinity (Present Truth Magazine). Meni se to lično vrlo dopada, jer ne mogu da kažem amin na sve aspekte vere u Trojstvo u etabliranim crkvama. Mi u srpskom nemamo slične reči kojim bi mogli da zamenimo koncepte o trojstvu i zato ne bi puno zamerio nekome ko je ovde preveo trio sa Trojstvo.
Međutim, ako hoćemo zaista potpuno da istražimo istinu, onda imamo slobodu u Hristu, da se molimo da nas Bog vodi, svakog od nas lično u istraživanju i razmenama mišljenja u Duhu; da bude pošteno i mirno. Moramo da priznamo da je ovaj citat Elen Vajt daje nešto o čemu se ćuti čak i u našim najnaprednijim knjigama. Otac i Duh su opisani rečima Pisma koje se inače odnose na Hrista: “punina božanstva”; s tim da je Otac otac to “telesno”, što je takođe izajava Pisma za Hrista; nakon toga se svoj Trojici daje karakteristika “sila”, što mi obično upotrebljavamo za Duha. Ovo su reči kojima se ni naši najsmeliji propovednici ne usuđuju govoriti.
Ono što nema nikakve sumnje je da je ona ovde potvrdila krštenje u ime Oca, Sina i Duha; bez obzira što niko u Bibiliji nije kršten tim rečima, nego u Hristovo ime. Šta znači za nas ta razlika? Očito da je razumevanje i primanje ove tri nebeske sile danas probni kamen, za razliku od onih vremena u kojem je proba bilo primiti Hrista kao Božjeg Sina. Oni nisu imali problema sa trojičnošću, kao ni sa subotom, tako da to nije bio kamen spoticanja.
U ovo vreme u koje se Ocem, Sinom i Duhom svašta naziva, očito da je kao nikada aktuelno pitanje krštenja i duhovnog autoriteta onih koji krštavaju u Njihovo ime. Jer kada neko čini nešto u nečije ime, znači da ne čini on, nego onaj u čije ime to radi. On je samo posrednik.
Gde su danas Božje sluge koji su samo posrednici tri nebeske sile? Koji su u tolikoj meri umrli sebi da ih Nebo prizna i blagosilja pravom spoznajom. Pismo kaže da su tu u ovoj poslednjoj generaciji.

Ali evo deo jednog pisma od njenog sina Willia napisanog 30 Aprila 1935 godine:


Božje osvedočenje kroz ovaj stih je tako jako na Dejana da on ovde mora da kaže: “Ali”, kao da će reći, jeste tako kaže Elen Vajt, ali…idemo na jedno pismo koje govori drugačije; tako brzo prelazeći preko nadahnutog teksta, da se ne bi previše zadržali na njemu. On sada mora da dosta dokaza u svoj prilog da bi pokrio delovanje ovog.

"U tvome pismu trazis od mene da ti kazem kako razumem mamin stav u vezi licnosti Svetoga Duha.
Ne bih mogao da ti kazem jer ja nikada nisam razumeo njeno ucenje po tom pitanju.... Deklaracije i argumente nekih od nasih pastora u njihovom naporu da dokazu da je Sveti Duh licnost na isti nacin kao sto su Otac i  Hristos, vecni Sin, su me  zaprepastili a ponekad i ozalostili. Konfuzija se malo stisala onda kada sam iz recnika shvatio da jedno od znacenja reci licnost (personality) jeste karakteristika. Tamo je objasnjeno na takav nacin da sam zakljucio da je moguce da postoji licnost (personality) bez telesna forma koju imaju Otac i Sin.

Postoje mnogi stihovi koje govore o Ocu i Sinu, ali nema takve u kojima se govori o slicnom zajednickom radu izmedju Oca i Svetoga Duha ili Hrista i Svetoga Duha, sto me je dovelo do zakljucka da Duh, bez individualnosti, jeste pretstavnik Oca i Sina od jednog do drugog kraja univerzuma i da oni kroz Svetoga Duha zive u nama i mi postajemo jedno sa njima."


Vilijam je sam istraživao i stekao iskustvo i stav o temi koja ga je mučila. Šteta samo što se toliko hvatao za rečnik, a očito manje za Pismo. Nedostajalo mu je ono što i svima nama, da se moli više nad otvorenim Pismom. Intelektualizam, u koji je upao postmineapoliski adventizam je i njega naveo da se bavi pitanjima o kojima otkrivenje ćuti. Antropomorfisti veruju da mogu jasno da kažu u kakvoj je telesnoj formi Bog putem antropomorfizama u Pismu gde se pominje ruka, noga itd.ne shvatajući da se nama Pismo ovde obraća kao maloj deci, dečijim jezikom.  Mi možemo o tome da kažemo samo toliko koliko nas Biblija uči, ne usuđujući se da kažemo više i da pravimo poređenja. Mi to jednostavno ne možemo, jer je Bog neuporediv. Reći da je Duh različite forme od Oca i Sina takođe ne možemo, a još pogotovo da nema nikakvu telesnu formu jer je u Pismu često Duh ima predstave kao golub, svećnjak, sedam buktinja, plameni jezici itd. Takođe prilikom stvaranja čoveka, gde je Duh učestvovao rečeno je: Da načinimo čoveka po svom obličju kao što smo mi.

Zelis citate. U prethodnjim porukama vec sam dao neke, ali evo dacu vise:

1. Citati koji jasno odbacuju postojanje triju bica:
"Gospodar svemira u Svom dobrotvornom poduhvatu nije bio sam. On je imao jednog Saradnika, koji je mogao pravilno da shvati Njegove namere i da se zajedno s Njim raduje sto su stvorena bica ucinjena srecnima... Hristos, Rec, jedinorodni Sin Bozji, bio je jedno sa vecnim Ocem - jedno u prirodi, u karakteru i namerama - jedino Bice koje je moglo da prodre u sve Bozje savete i namere .” (PP 34 eng).
"Hristos, Rec, jedinorodni od Boga, bio je jedno sa vecnim Ocem - jedno po prirodi, karakteru i namerama - jedino bice u celoj vasioni koje je moglo da ulazi u sve Bozje savete i namere" (GC 493).

Ako je Hristos jedino bice koje moze prodrti u sve Bozje savete i namere, sta je sa Svetim Duhom? On ne moze prodreti u Bozje namere?

1 Kor.2,11: Jer ko od ljudi zna šta je u čoveku osim duha čovekova koji je u njemu? Tako i u Bogu što je, niko ne zna osim Duha Božjega.


"Medjutim, priznati Vladar neba, jednak sa Ocem po moci i autoritetu, bio je samo Sin Bozji. (
samo u odnosu na Lucifera, a ne sam u odnosu na Duha jer rekosmo već da je to Jedno) U svim Bozjim vecanjima sudelovao je samo Hristos, dok Luciferu nije bilo dozvoljeno da bude upucen u sve Bozje namere." (GC 495)

Brate moj, ovo je Velika borba iz 1911. Ellen White jos uvijek govori o samo dva bica u nebeskom savetu. Zasto nam ne govori o Svetom Duhu.

Zato što ona, za razliku od tebe, postupa potpuno po biblijskom svetlu. Kada Biblija objašnjava određene faze istorije spasenja, tada ona pravi razliku između pojedinih ličnosti božanstva kroz njihov međusobni odnos. Sveti Duh se ne otkriva u ovoj fazi sotonine pobune direktno, nego kao Svedočanstvo Isusovo koje je Duh proroštva.
Ti možda možeš da čitaš pomenute redove i da kažeš: „Duh proroštva kaže sledeće... Bili su Otac i Sin...” I da podigneš glavu i da pitaš: „Gde je Duh Sveti?” koga si već pomenuo kao Duha proroštva. Međutim, ja to ne mogu, jer je Duh Sveti ustvari Duh proroštva. On je Svedočanstvo Isusovo. Nema drugog svedočanstva osim Duha.
Tako da kada je sotona primetio da postoji razlika između njega i Sina, Duh je bio u tome primetio. To je ono što apostoli kažu: Učinilo se za dobro nama i Duhu Svetom...( Dela 15,28)



"Greh se zaceo u bicu koje je Bog, pored Hrista, najvise cenio i koje je, pored Njega, imalo najvise sile i slave medju stanovnicima neba. (PP 35).

Znaci Bog ne ceni Svetoga Duha i Duh je slabiji od sotone?

"Tom cilju nameravao je da posveti sve energije svog mocnog duha koji je, iza Hristovog, bio prvi medju stanovnicima neba. (PP, 36).

Duh Sotone je odmah posle Hristovog Duha. Zapazi da Sotona ima duh. Drugo, i Hristos ima duh. Znaci da i Bog ima Duh. Onda znaci da i Sveti Duh poseduje Duh. Jer Bog je svet onda i Duh Oca je Svet. Jer Hristos je svet, onda i Njegov Duh je svet.
I Sveti Duh je svet, znaci da i njegov duh je svet. Znaci imamo tri Sveta Duha. To je ono sto uci trojstvo i je prava zbrka.

Samo što je razlika Božanskog duha i duha u stvorenjima ta, da je ovaj ličnost i sam Bog kao što kaže Pismo. Pošto je Sveti Duh Duh Oca i Duh Sina, onda je On jedan Duh, a ne tri.
Bilo kakva druga analogija sa stvorenim bićima, osim one koji Božja reč upotrebljava je grešna. Ovi ljudi ne razumeju da ne smeju da analiziraju Boga, nego samo otkrivenje Božje. Dakle do Boga putem otkrivenja, a ne mimo njega, putem ljudskih mišljenja i filozofije.

“Car svemira je sazvao preda se sve vojske neba, da bi u prisustvu svih izlozio pravi polozaj Svog Sina i pokazao Njegov odnosprema svim stvorenim bicima. Sin Bozji deli ocev presto i slava vecnoga, samopostojeceg, nestvorenog, Onoga koji ima zivot nepozajmljen okruzuje i Njega.... Pred okupljenim stanovnicima neba Car je izjavio da niko, osim Hrista, Njegovog jedinorodnog Sina, ne moze potpuno prodreti u Njegove namere, i da je samo Njemu dodeljeno da izvrsuje silne savete Oceve volje. Sin Bozji je izvrsavao volju Ocevu prilikom stvaranja svih nebeskih vojski i jedino Njemu, pored Boga, pripada vernost i podanicka odanost svih.”  (PP 36 eng.)

Ovde jasno pise da je Hristos primio slavu, snagu i sve ostalo, sto znaci i zivot od Oca. On nije bice  jednako samo po sebi sa Ocem, vec je bio podignut u taj polozaj.

Da može se tako sanjati, ali ako zaboravimo na svedočanstvo Pisma koje kaže da je On u Ocu i Otac u Njemu. Znači On je toliko velik da obuhvati Oca celog! Misli li se ovde da Otac nije bio u Njemu kada se odlučivalo o ulozi Sina.

Ili se misli da je u tome napravljen izuzetak kada Pismo kaže da Otac ne čini ništa da ne kaže Sinu? I drugi svedok koji kaže koga je Bog uzeo sebi za savetnika i odgovara da mi imamo um Hristov. Znači da on ne čini ništa bez nebeskog Saveta koji je u Samom Bogu.

Kao da Sin nema svoju potpunu ličnost i nezavisnost, pa predstavlja poslušnika, kao jedan od nas?
Kada se kaže da je Car Svemira postavio Hrista za vođu, to se ne odnosi samo na Boga Oca.

"Medjutim, kada je Bog (prilikom stvaranja) rekao svom Sinu: "Da nacinimo covjeka..." Sotona je postao ljubomoran na Isusa" (EW 145).

Zar Bog nije konsutovao Svetog Duha prilikom stvaranja? Sotona je bio ljubomoran na Isusa ali ne na Svetoga Duha?

Šta ćemo onda sa svedočanstvom Pisma da niko ne može priznati Hrista Gospodom osim Duhom Svetim? Zar Otac govori drugačije osim Svetim Duhom?
Sveti Duh je u ovom „rekao svom Sinu”. I Sveti Duh je onaj koji sada svedoči tvom srcu, jer je blizu tvog i mog srca, da je ovo istina, jer je sam video Svojim očima.


"Verni andjeli brzo su otisli kod Bozjeg Sina da bi mu kazali sto se desava medju andjelima. Nasli su Oca kako razgovara sa  Svojim ljubljenim Sinom..." (SR 10).

"Tada sam videla dragog Isusa i na Njegovom licu zapazila sam izraz saosecanja i tuge. Ubrzo posle toga primetila sam da se priblizio neuporedivo blistavoj svetlosti koja okruzuje Oca. Moj andjeo pratilac rece: "On ima prisan razgovor sa Ocem".  (EW 149). Citaj dalje. Sveti Duh nije prisutan.


“Hristos je nas primer. On je bio odmah posle Boga u nebeskim dvorovima. (Lett. 48, 1902).

“Gospod mi je pokazao da je satana nekada bio jedan postovani andjeo neba, odmah posle Hrista.  (SG vol. 1 17).

Ovde nam je pokazana nebeska hijerarhija. Prvi je Bog Otac, drugi je Hristos, a treci satana.
Gde je Sveti Duh?

"Samo Oca i Sina trebamo postovati (uzvisavati, obozavati - eng. "exalted") (YI July 7, 1898).

Zar Duha ne treba postovati i obozavati? Ovde ne pise "Oca i Sina trebamo postovati" nego "SAMO OCA i SINA...".
Zapazi, to je 1898 godina, godina kada je stampana "Ceznja vekova".


To se potpuno slaže sa biblijskim svedočanstvom: A kad dođe utešitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca izlazi, On će svedočiti za mene , kao i još nekoliko svedoka koji jasno otkrivaju da predmet Svedočanstva Svetog Duha nije On Sam u Sebi, nego u Ocu i Sinu.
On citira reči samog Svetog Duha kroz Pismo i Gospodnju sluškinju, i onda pita: “Gde je Sveti Duh?” To je neznanje za svaku osudu.
Slava Svetog Duha je upravo u slavi Oca i Sina, u tome da usmerava slavu na Njih.

Citati koji dokazuju da je Isus bukvalno Bozji Sin ( ne samo u kontekstu Njegovog rodjenja u Vitlejemu):

"Bog je Otac Hristov, Hristos je Sin Bozji. Hristu je bio dat uzvisen polozaj. On je izjednacen sa Ocem.Svi savjeti Bozji bili su dostupni i Njegovom Sinu." (8T 269 eng.)
"...jer Bog je toliko voleo svet, da je dao svoga jedinorodnoga Sina - ne sina stvorenog, kao sto su andjeli, ne sina posvojenog, kao sto su gresnici kojima je oprosteno, nego Sina rodjenog u obliku Oceve licnosti....(ST 30 mai, 1895).

"Vecni Otac, Nepromenljivi, dao Je Svoga jedinorodnoga Sina, izvucenog iz Njegovih nedara, Onaj koji je nacinjen u oblicju Njegove licnosti, i poslao Ga je na zemlji da nam otkrije koliko On ljubi covecanstvo" (RH iuly 9, 1895).

"Najzad Kajafa podize svoju desnu ruku k nebu i obrati se Isusu: "Zaklinjem te zivijem Bogom da nam kazes jesi li ti Hristos, Sin Bozji?"
Na taj apel Hristos nije mogao ostati nem.... I jos vise od toga: bilo je pokrenuto pitanje Njegovog odnosa sa Ocem.
(DA 706).

"Bog i Hristos su od samog pocetka znali za sotonino otpadnistvo... To je bila dobrovoljna zrtva. Isus je mogao ostati pored Oca...
Ali je vise voleo da vrati  skiptar u Oceve ruke... (DA 22. 23).
Vidite da sestra Vajt kada kaze "BOG" ona misli samo na Oca. Dalje, Hristos vraca skiptar, sto znaci da ga je ranije primio od Oca.

"Prije nego sto su bila postavljeni temeli sveta, Hristos, jedinorodni Bozji Sin, ponudio je sebe da bude Otkupitelj covecanstva...
Svojim utelotvorenjem On je dobio u novom smislu titulu "Sin Bozji.
Kao Sin covecji On je postao Sin Bozji u jednom novom smislu. Tako On stoji u nasem svetu - Bozji Sin, ali ujedinjen rodjenjem sa covecjim rodom." (1SM 226, 227).

Iz ovih a i drugih citata, isto kao i iz Biblije, jasno je da je Hristos bio Sin Bozji prije Njegovog utelotvorenja. Doktrina trojstva kaze da to nije tako vec da je bio Njegov prijatelj.

Ovo smo već objasnili. Samo da ponovimo i dodamo da je sa imenom Sina takođe kao i sa imenom Hrista. Ti citati govore o Njemu kao o Hristu u večnosti, znači li to da je tada bio Hristos? Ili to znači da kada govorimo o Njemu u  večnosti imamo u vidu svetlost utelovljenja; kao kada govorimo o Hristu i imamo u vidu mesijansko poslanje i pomazanje, iako je po Jev. 1, pomazan uljem radosti više od drugova njegovih, nakon što je ispunio pravdu i omrzao na bezakonje za vreme svoje ljudske egzistencije.

Da bi dokazali svoje tvrdnje ovi ljudi namerno zaboravljaju čak i to da je Bog izvan vremena i da su Njegove izjave i proročanstva  i znanje o Njegovoj službi date unapred kao siguran i jasan izvanvremenski pečat. Oni ubacuju vreme čak i u večnost.


Onda kako da objasnimo mesta gde sestra Vajt kaze da je Hristos bio sa Bogom od vecna vremena?
2 Tim. 1, 9: "...koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vjecnijeh".
Pavle kaze da nam je blagodat data prije vecnih vremena. Ako je postojao prije vremena, znaci da je vreme stvoreno i da ima pocetak.  Ako je Hristos sve stvorio, onda znaci da je On stvorio vreme i naravno, On je prije vremena.
Onda lako mozemo shvatiti kako je mogao da bude sa Bogom od vecna vremena, a da ipak bude rodjen. On je rodjen prije vecnih vremena i kada je vreme pocelo da postoji, On je vec bio sa Bogom. Znam da je tesko shvatiti, ali to nam kaze Bozja rec.

Ovo je filozofska konstrukcija na koju nisam u stanju da polemišem. Ne vidim mesta u Pismu koje mogu da nam potvrde ovakvo tumačenje 2 Tim.1,9. Znamo samo da izraz „večnost“ u Bibliji ima različita značenja; gde se nekad govori o zaista vremenskoj beskonačnosti, a nekad o posledicama neke pojave kao u Judi gde se kaže da Sodoma gori večnim plamenom.


Sveti Duh

"Potom rece Bog:"Da nacinimo covjeka po svojemu oblicju, kao sto smo mi..." 1Moj. 1, 26
"U pocetku covek je bio stvoren po Bozjem oblicju, ne samo po karakteru, nego i po obliku i izgledu" (GC 645).
Mi smo stvoreni po Bozjem oblicju. Pismo nam kaze da smo nacinjeni od tela i duha (Pr. 12, 7; Jak. 2, 26; 1 Kor. 5, 5; Dela 7, 59...).  Dali to znaci da je i Bog telo i duh. Sta kaze Bozja rec?
"I ozgo na onom nebu ... bijase kao presto... i na prijestolu bijase po oblicju kao covjek". (Ez. 1, 26).
"Gledah dokle se postavise prestoli , i starac sjede .... "(Dan. 7, 9).

Ponavljamo isto, da je vrlo nemudro o Bogu spekulirati dalje od onoga što nam otkriva Reč. Jer to „kao čovek“ može zaista mnogo da se tumači i da se o tome nesavesno i bogohulno teoretiše. Međutim, to nam je zabranjeno. Naše je i sinova naših samo ono što je Gospod dao u Svojoj reči.

Bog je na  Svom prestolu u svemiru. Dalje, Pismo nam kaze:
"Eto,  nebo i nebesa nad nebesima ne mogu  Te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom sto ga sazidah'". (1Car. 8, 27).
Znaci Bog je prisutan u celom svemiru. Kako?
"Kuda bih otisao od Duha Tvojega i od lica (prisustva) tvojega kuda bih utekao?" (Ps. 139, 7).

"Zemlja bese bez oblicja i pusta... i Duh Bozji dizase se nad vodom". (1Moj. 1, 2).

Ellen White:
"Biblija nam ne prikazuje Boga na Njegovom svetom i uzvisenom prestolu u stanju neaktivnosti, u cutanju  i povucenosti; vec okruzenog  sa deset puta deset tisuc
a i deset tisuca puta deset tisuca svetih bica, koja spremno cekaju da izvrse Njegovu volju. Posredstvom ovih vesnika On aktivno i neprekidno odrzava vezu sa svakim podanikom Svoga carstva. Posredstvom Duha Svetoga On je prisutan svuda i na svakom mestu. Delovanjem Svoga Duha i svojih andjela On ne prestaje da sluzi potrebama sinova ljudskih." (MH 417).

Vi u ovaj citat lukavo umećete tumačenje da je On u ovom citatu samo Bog Otac. Međutim ovde piše da je posredstvom Svetog Duha na svakom mestu prisutan božanski trio!

Bog Otac je sveprisutan preko Svetoga Duha.
(!!!) Ako je Duh druga osoba, onda Otac nije sveprisutan sam po sebi. Vise od toga. Bozja Rec kaze: "Duh Bozji stvorio me je i dah Svemogucega dao mi je zivot". (Jov 33, 4). Ako je Duh druga osoba, onda Otac nije svemoguc sam po sebi. Dalje, doktrina o trojstvu kaze da su sve tri osobe sveprisutne. Onda na zemlji danas su i Otac, i Sin i Sveti Duh. Zasto onda samo Sveti Duh radi sa ljudima?
Ko je Sveti Duh?
"A nama je Bog otkrio Duhom Svojijem, jer Duh sve ispituje, i dubine Bozje. Jer ko od ljudi zna sta je u covjeku osim duha covjecega koji zivi u nemu? Tako i u Bogu sto je niko ne zna osim Duha Bozjega. A mi ne primismo duha ovoga sveta, nego DUHA KOJI JE IZ BOGA, da znamo sto nam je darovano od Boga". (1Kor. 2, 10-12).

Verujem da niko ne veruje da je covecji duh druga osoba a ne sam covek. Dalje, Duh prorostva nam kaze da i
sotona ima duha:
"Svedocim vam da ovi fanaticki pokreti... su nadahnuti od duha
sotone," (Lett. 132,1900). Sigurno ne verujete da je sotonin duh neko drugo bice. Onda kako mozete verovati da je Duh Bozji drugo bice a ne manifestacija samoga Boga.

Prosto za ne poverovati šta se ovde može pročitati. Molimo se za ove ljude da ne hule toliko i da Bog što je moguće kraće kažnjava svoj narod za naše grehe kroz ovakvu nauku.

Zar ćemo pitati pogađačke duhove, koji pogađaju kako bi to trebalo u božanstvu da izgleda, mereći Boga preko Njegovih stvorenja, pa čak izvodeći zaključke o Njemu i preko sotone!. Uza Zakon i uza Svedočanstvo! Ko nastavi tako da govori njemu zaista nema zore. Pa zar ne piše uz to da je Bog kroz Duha isto tako i da je Bog Duh u Jov.4!




V


Dalje, Otac i Sin imaju isti duh.
"Na kraju, poznajemo bozansko jedinstvo izmedju Oca i Sina po tome sto oba poseduju istoga Duha. Pavle... kaze:"A vi nijeste u tijelu, nego u duhu; jer Duh Bozji u vama zivi. Ako ko nema Duha Hristova, on nije Njegov" (Rim. 8, 9). Ovde vidimo da je Sveti Duh kako Duh Bozji, tako i Duh Hristov" (Waggoner, "Christ and His Righteousness" 27.28).

Vise dokaza:
"I sad proslavi Ti Mene, Oce, u Tebe Samoga slavom koju imadoh u Tebe prije nego svijet postade" (Jov. 17, 5).
"I slavu koju si Mi dao Ja dadoh njima, da budu jedno kao Mi sto smo jedno" (Jov. 17, 22).
"Isus je zeleo da im utisne misao da u davanju Svoga Svetoga Duha On im je dao slavu koju je Bog dao Njemu, kako bi On i Njegov narod bili jedno u Bogu. (Ellen White, ST October 3, 1892).

Citati gde nedostaje Sveti Duh:

 " Posle njegovog pada, Bog komunicira sa covekom samo preko Hrista i andjela" (ST January 30 1879).
"Mladici, vi ne smete svojim studijama zrtvovati svoje vecno dobro... Vasa imena ce se pokazati u jadnoj svetlosti svetima, uzvisenim andjelima i Tvorcu sveta i Hrista, Caru neba... da ce se Otac, Njegov Sin, vas branitelj i sveti andjeli stideti da vas prime kao decu Bozju." (3T 224).
"Sam Bog i Hristos i andjeli ucestvuju u pruzanju pomoci nevoljnima..." (COL 373).
"Ako se Bog, Hristos i andjeli raduju kada se jedan gresnik pokaje" (RH anuary 2, 1879).
Ne, Isus nije stvoreno bice, On je rodjeno bice.
"Vecni Otac, Nepromenljivi, dao Je Svoga jedinorodnoga Sina, izvucenog iz Njegovih nedara, Onaj koji je nacinjen u oblicju Njegove licnosti, i poslao Ga je na zemlji da nam otkrije koliko On ljubi covecanstvo" (RH iuly 9, 1895).

 Druga Korinæanima 13:13: ''Blagodat Gospoda nasega Isusa Hrista i ljubav Boga i oca i zajednica svetoga Duha sa svima vama. Amin.''
Hajde da dobro razmotrimo ovaj stih. Koliko puta se spominje rec Bog? Jednom, i to za jednu jedinu osobu, Oca. Ne kaze Boga nasega Isusa Hrista i Boga Svetoga Duha. Dalje, ne kaze zajednica sa Svetim Duhom, nego zajednica Svetoga Duha. Uporedimo sada sa 1 Jov. 1, 3:
"...a nasa zajednica je s Ocem i sa Sinom Njegovijem Isusom Hristom."
Duh prorostva:
"Savle je ceznuo za potpunim skladom i zajednicom s Ocem i Sinom, i zeleci od sveg srca.... (AA 119 eng.).
"Tamo Bozji narod ima preimucstvo da stoji u direktnom zajednistvu sa Ocem i Sinom." (FLB 363; GC 676).
"Njegova (govori se o propovedniku) zajednica je sa Ocem i Sinom." (GW 23). Ima ih vise, ali nigde ne kaze da imamo zajednicu sa Svetim Duhom.

Ono što se podrazumeva ne mora uvek eksplicitno da se kaže. Primer za zajednicu sa Duhom je apostolski sabor u Dela 15, gde se kaže da su apostoli sa Duhom zajedno doneli odluku.

Znaci, nasa zajednica je s Ocem i Sinom, a ne i sa Svetim Duhom. Stih iz Korincanima nam kazuje kako se ostvaruje ta zajednica: preko Svetoga Duha.

Jeste, ali zar nismo zapazili kako se često stanje vernika naziva „u Duhu“. Jovan je bio u Duhu u dan Gospodnji. Zar nam to ne govori dovoljno o osobnosti Svetog Duha koja obuhvata vernika? To je isto kao što se kaže „u Hristu“.

  Trojstvo ne znaci tri Boga, vec jednog Boga koji se manifestuje u troje!
Objasni mi sta mislis s time? Ako je Otac Bog, Sin Bog i Sveti Duh Bog, onda su tri Boga a ne jedan. Evo sta rekao Sessler:
"Znaci Bozanstvo je sastavljeno iz tri razlicita bozanska Lica,  Bica  i Bogova  - cineci jedno bozansko trio... (Robert Sessler "The Godhead 1, 2 or 3 Gods" 28).

Matej 28, Brate moj, mozes li mi dati makar jedan stih gde su apostoli krstili nekoga u ime Oca, Sina i Svetoga Duha?
Evo kako su oni krstili: "A kad to cuse, krstise se u ime Gospoda Isusa" (Dela, 19, 5; citaj i dela 8, 16; 10, 48;).  Znaci Isus nije dao neku formulu koja treba da se izgovori prilikom krstenja. Dalje, koliko puta se spominje rec Bog u ovom stihu? Nijednom! Ako bi pisalo:"...u ime jednoga Boga: Oca, Sina i Svetoga Duha" onda zaista imamo trojstvo. Ali Biblija nam kaze da mi, hriscani imamo samo jednoga Boga, OCA (Ef. 4, 6).
Jedno od znacenja reci "ime" u bibliji jeste "karakter". Isus je rekao i da ucimo sve narode o Ocu, Sinu i Svetome Duhu zato sto sve troje su vazne za nase spasenje. Otac n
as je ljubio, dao nam je svoga Sina i na kraju, daje nam Svoga Svetoga Duha da nas uci, popravlja i tako dalje. Za mene ovaj stih ne dokazuje trojstvo.

Ukoliko bi bilo tako kao što se ovde kaže, da je krštenje samo na osnovu spoznaje Božjeg karaktera, onda bi se mogao krstiti svako ko jednostavno samo spozna da ima Otac, Sin i Sveti Duh. A tako čine i fariseji i formalisti, krsteći ljude samo da bi ih bilo više na spisku.

Biblijsko krštenje je znak. To je znak da je krštenik u Hristu. Znak da je Nebo odobrilo pristup tog čoveka zajednici vernih i nebeskom Jerusalimu. To podrazumeva da onaj koji obavlja krštenje sam ima punu zajednicu sa Bogom i da pita Boga u molitvi da li je kandidat zaista za krštenje.

Krštenik je postao nov, obratio se i promenio način svog života. Svako drugo krštenje nije u ime Oca, Sina i Svetog Duha.

Kome je Bog rekao: ''da nacinimo covjeka po svojemu oblicju.'' 

Odgovor:
"Medjutim, kada je Bog (prilikom stvaranja) rekao  Svome Sinu: "Da nacinimo coveka...... (EW 145).
"Onda je Bog rekao Svome Sinu: "Da nacinimo coveka po nasem oblicju" (SR 20).
Interesantno je da su u Rumunskom izdanju knjige "Istorija otkupljenja" izvadili reci "Svome Sinu". Zasto?

Ko ucestvuje u stvaranju.
Odgovor:
Otac i Sin!
Da li je Otac Sinu rekao bez Duha?
Zašto bi od nas tražio da uvek govorimo i delujemo u Duhu, ako On sam govori bez Duha?

"Zapazicete da u ovih nekoliko stihova apostol nam otkriva tri velika  posrednika (eng. "tree great agencies) koja su ukljucena u to delo: Otac, Sin i Sveti Duh"  (General Conference Daily Bulletin, March 14, 1891, volume 4, p. 147).
Vidimo da Ellen White govori istim jezikom kojim govore i pioniri. Znamo da je Uriah Smith do smrti ostao protivnik trojstva, sto znaci da on ovim citatom niposto ne zeli da nam kaze da je Bog sastavljen iz tri ziva nebeska bica. Onda zasto bi Ellen White trebalo da kaze to zbog toga sto kaze da postoje tri nebeske sile. Svako ko razmislja bez predrasuda shvatice to jasno.


Ovim citatom se ne otkriva šta veruje Urija u vezi prirode tri svete osobe. Ako kompletan citat od Elen Vajt upredimo sa ovim, otkrićemo veliku razliku u tome da ona svakom od Trojice pripisuje puninu božanstva. Upravo u ovome se ona nalazi u odnosu na antitrinitariste sa druge strane granice, jer oni priznaju božanstvo Sina i Duha tek delimično. Oni im daju neka, ali ne sva božanska svojstva.

Čovek koji se boji Boga i čita ove i slične komentare poput: “Elen Vajt govori istim jezikom kao i pioniri”, može samo da žali i da se ljuti istovremeno. Za nas cela ova priča oko antitrinitarizma predstavlja veliki napor i muku. Jer je tužno koliko je duboko seme posejalo neverstvo u nama.
Mi smo skoro ovde čuli jednog doktora teologije, mladog čoveka koga inače poznajem kao jednog od najpobožnijih među studentima teologije u ono vreme kada je započinjao, koji je slično izjavio da je prorok Danilo za pisanje svoje knjige koristio Mojsijeve ideje utkane u njegove knjige. Kako je samo teško i mučno to za slušati. Kada ne bi bilo po Božjoj volji da se istupi javno protiv ovog duha, najlakše bi bilo uopšte se time ne baviti i pustiti da se vara svako ko želi da bude prevaren.

Zar nadahnuti pisac može da piše po svojoj volji? Bogonadahnuti pišu isključivo naučeni od Svetog Duha i davati svetom pisanju bilo kakav ljudski pečat je posledica nedostatka Božjeg straha.

Pre nekoliko godina sam sreo jednog novokrštenog ali vrlo pobožnog i otvorenog za Boga adventistu. On mi je pričao kako je u snu dobio uputstvo da ne čita pouku subotne škole, nego samo Sveto Pismo tamo gde mu se otvori. Da nisam i sam imao slično iskustvo, ne kroz san, nego kroz nadahnuće još 2001. godine, verovatno bi mi bilo jako teško da prihvatim to što mi je ispričao. Ja sam tada, dok sam bio u Duhu, video mnoštvo vrlo prikrivenih i prevarnih zabluda u subotnoškolskoj lekciji. To su izjave koje su rasejane i pomešane sa istinom, koje su odraz pravog neverstva i koje oduzimaju Božjoj Reči i svetlosti njenu punu silu.

Istog takvog intenziteta i duha je ova reč, da je Elen Vajt govorila istim jezikom kao pioniri. Razliku sa istinom može da prepozna samo prosvetljen um. Očito je da je po Božjoj volji da se vernici neutvrđeni u osnovama opravdanja verom potpuno klone čitanja slične literature jer može da ih nepopravljivo ošteti.

Jos jedna informacija. Neki veruju da Matej 28, 19 govori o trojstvu. Evo kako je Uriah shvatio taj stih:

"Mi smo krsteni u ime Oca, Sina i Svetoga Duha (Mat. 28, 19). Stime mi izlazemo svoju veru u jednog jedinog istinitog Boga, u posredovanja Njegovog Sina i u uticaju Svetoga Duha" (Uriah Smith, Uriah Smith, 1858, The Bible Students Assistant, pages 21, 22).
Znam da ce neki reci da pioniri nisu kriterium za nas i slazem se stime, ali procitajmo sta kaze Ellen White o njihovim spisima:
"Bog mi je dao svetlost u vezi sa nasim casopisima. Kakva svetlost? - On je rekao da mrtvi treba da govore. Kako? U nasem radu trebamo da ponavljamo reci pionira, koji su znali sta to znaci da trazis istinu kao sakriveno blago i koji su se trudili da postave temeo nasem radu. Oni su napredovali korak za korakom uticajom Svetoga Duha. Jedan za jednim oni odlaze na odmor. Rec koja mi je bila data jeste: "Dozvolite ono sto su napisali ovi ljudi u proslosti da bude ponovo odstampano". ..

Veoma lukavo staviti ova dva citata jedan uz drugi.
Kolika je besmislica primeniti ovaj savet Elen Vajt na bukvalno svaku izjavu i knjigu pionira, dovoljno govori činjenica da ona sama potvrđuje u svojim spisima da se starešina Smit jedno vreme nalazio u stanju prave pobune protiv Boga. I drugo, čak i kada je zaista imao dobar odnos sa Bogom i pisao dobre stvari, da li nam ovaj savet Duha proroštva oduzima mogućnost svete i pobožne provere onoga što su pioniri izjavljivali, da sve proveravajući dobroga se držimo?

Mi možemo, u Hristu Isusu, napraviti razliku između toga što su pioniri zaista dobili na molitvi i istraživanju što je bilo od Boga sa onim što je u njihovim verovanjima i knjigama bilo uticaj nebiblijskih crkvenih učenja i njihovih ličnih stavova koji nisu provereni na molitvi i potvrđeni vizijama.

Prije neko vreme uzela sam jedan primerak iz casopisa "Bible Echo. Videla sam jedan clanak od staresine Haskela i jednog od staresine Cotlisa. Kada sam ostavila casopis rekla sam: "Ovi clanci bi trebalo ponovo stampati. U njima je svetlost. Ljudi su govorili onako kako su bili nauceni od Svetoga Duha".
Ucinite tako kako bi ove istine koje su temeo nase vere bile iznete pred narod. Neki ce se udaljiti od vere slusajuci zavodljive duhove i djavolske nauke.... (EGW RH, May 5, 1905).
Dalje kako treba da verujem ono sto pise? Evo sta kaze sestra Vajt:
“Istine najjasnije otkrivene u Bibliji uvijene su u sumnju i tamu zahvaljujuci tumacenjem ucenih ljudi koji, gradeci se da imaju veliku mudrost uce da Sveto Pismo ima misticno i duhovno tajanstveno znacenje koje upotrebljenim jezikom i stilom nije jasno izrazeno. Ovi ljudi su lazni ucitelji. Takvima Hristos je rekao: “Ne znate ni pisma ni sile Bozje” (Mar. 12, 24). Jezik Biblije treba da se tumaci prema njegovom ocevidnom znacenju, osim ako je upotrebljen neki simbol ili stilska figura. Hristos je dao obecanje: “Ko hoce Njegovu volju tvoriti, razumece je li ova nauka je od Boga” (Jov. 1, 17). Kad bi ljudi bili spremni da Bibliju prihvate onako kako citaju i kad ne bi bilo laznih ucitelja da zavode i zbunjuju njihove misli, izvrsilo bi se delo kojim bi se andjeli radovali a hiljade onih koji sada lutaju u mraku zabluda, dosli bi u Hristovo stado.” (GC 598).

Pred ovim savetom svako od nas treba da se ponizi. Ko je među nama danas koji veruje sve ispravno i tumači sa ovakvom silom kakva je ovde opisana? Ja sam do sada bio svedok samo delimičnog ispunjenja ovih reči i sama moja grešna duša ima nadu da idemo prema ispunjavanju ovog obećanja da će hiljade doći u Hristovo stado. Međutim nikada ne bi smeo da tvrdim da ono što ja ispovedam sada, predstavlja konačnu istinu od koje nema bolje.
Sami antitrinitaristi bi takođe trebali da se na osnovu ovih reči prizovu pameti. Ko je od velikih propovednika i  ljudi koji su mnoge doveli Hristu bio tih shvatanja?
Naprotiv, pogledajmo niz velikih ljudi Božjih, silnih u rečima i delu. Pogledajmo reformatore, pogledajmo ličnosti uvrštene u svetu istoriju koju iznosi knjiga „Velika Borba”. Koji je od njih bio antitrinitarista i koji je od njih kritikovan za veliku zabludu verovanja u Trojstvo.
Koliko god da proučavam crkvenu istoriju i vratim se kratkim navodima iz te knjige, mogu samo da se čudim kako je precizna istina tamo izneta.
Ukoliko su pitanja kojima se mi bavimo toliko presudna, kakav im se značaj daje u ovom Dejanovom traktatu, onda je Velika Borba promašena knjiga koja stavlja prioritete na sasvim pogrešnom mestu.
I drugo, ako su oni toliko u pravu, gde je ta sila koja je prorečena? Istina je da su neki od njih zaista dragi momci i vrlo posvećeni, ali je više nego očito da su u tom posvećenju koje imaju ograničeni i zarobljeni svojim omiljenim temama i idejama. U samom početku, kada sam se prvi put sretao sa nekima od njih iznoseći im, za mene tada a i danas najveće svetlo nauke o opravdanju verom, oni su reagovali na to potpuno hladno, skrećući svako versko razmatranje isključivo samo na jedno jedino pitanje: Kako možeš da veruješ u Trojstvo?
Iako se u međuvremenu situacija donekle promenila i mnogi od njih su počeli zaista da se bave tim centralnim pitanjima i temama i dalje je vrlo teško imati zajednicu tog istog proučavanja i molitve kakvu su imali prvi adventistički pioniri. A bez toga nema koraka dalje.

Braco moja, recite mi dali je Jovan 3, 16 simbol ili stilska figura?


Brate Jani, Biblija i Duh Prorostva jasno nam kazu da je Isus jedinorodjeni   Sin Bozji, a ne sazdano bice. Ponavljam citat od EGW:
"...jer Bog je toliko voleo svet, da je dao svoga jedinorodnoga Sina - ne sina stvorenog, kao sto su andjeli, ne sina posvojenog, kao sto su gresnici kojima je oprosteno, nego Sina rodjenog u obliku Oceve licnosti....(ST 30 mai, 1895).

Vidite da za Nju rodjen i stvoren nije jedno te isto. Andjeli i Adam su bili stvoreni, ali Isus je bio rodjen.
Vec sam odgovorio sta znace reci da je Isus bio sa Ocem od vecna vremena...
...Brate Jani, mozda za tebe rec "personality" znaci licnost ili osoba ali sigurno ne i za EGW:
"Hristovo Jevandjelje postaje "personality" u onima koji veruju i pravi ih zive poslanice..." (RH, december 15, 1891, par. 9).

Pitanje, koji su bili argumenti nekima u to vreme kojima su zeleli da dokazu da je Sveti Duh osoba? Da nisu mozda isti koji vi danas koristite?

Dalje u vezi citata iz "Ceznje vekova", iako sam vec dao odgovor i na ovom pitanju, moram jos jednom da odgovorim posto ne znam dali si ga procitao.

U izdanju reformnog pokreta na srpskom jeziku prevod glasi ovako:
 
"U Hristu je zivot - prvobitni, nepozajmljeni, izvorni" (DA 530).
Vec sam kazao da ova knjiga nije napisana rukom sestre Vajt nego je kompilovana od strane njenih saradnika. Hajde da vidimo originalni citat i da citamo kontekst:

"U njemu je bio zivot - prvobitni, nepozajmljeni, izvorni. Taj zivot se ne nalazi u coveka. On ga moze imati samo preko Hrista. On ga ne moze zaraditi; nego mu je dat kao dar ako veruje u Hrista kao svog licnog Spasitelja". (ST april 8, 1897)

Vidimo da sestra Vajt kaze da covek moze dobiti taj zivot - prvobitni, nepozajmljeni, izvorni. On ga prima kao dar od Hrista. Dali to znaci da je covek bez pocetka? Sigurno da ne. Znaci neko moze da poseduje takav zivot a da ima pocetka. dalje, ako covek moze dobiti taj zivot, onda znaci da ga je i Hristos mogao dobiti. To je u skladu sa Biblijom i sa Duhom Prorostva: "Jer kao sto Otac ima zivot u sebi, tako dade i Sinu da ima zivot u sebi." Dalje, EGW mnogo puta kaze da sve sto ima Isus je primio od Svoga Oca, sto znaci i zivot - prvobitni, nepozajmljeni, izvorni.
 Brate moj, Bozja rec se ne protivi samoj sebi. Problem su nase predrasude i unapred stvorena misljenja. Dalje, definiciju Boga trazimo u ljudskim recnicima. Teolozi kazu da jedno bice ne moze biti bozanske prirode ako ima pocetka. Biblija kaze da moze. Koga trebamo verovati?
Ako to Biblija tako kaze onda je tako! Ali ja ne znam zasto ne zelis da vidis razliku. Biblija jasno nam kaze da postoji samo jedan jedini pravi Bog u apsolutnom smislu te reci, jedan koji je najveci, jedan koji nije stvoren, nije rodjen, jedan koji je izvor svega sto postoji: 1 Kor. 8, 6; Ef. 4, 6; 1 Tim. 2, 5; Dalje postoje mnogo stihova gde nam se kaze da je Otac Bog Isusov i da Mu je Isus potcinjen:  Evr. 1, 8.9;  1 Kor. 15, 24-28; 1 Kor. 11, 3. Zasto je Isus potcinjen Ocu? Zato sto je On njegov Sin i  zato sto je od Njega primio sve sto poseduje: zivot, silu, besmrtnost itd. Zasto ne zelimo da citamo onako kako pise.

Draga braco, ovo sto sledi je prevod nekih delova iz cetvrtog poglavja Wagonerove knjige “Hristos i Njegova pravednost”. Zasto vam saljem ove delove. Zato sto to poglavje nedostaje u Kosticevom prevodu na srpskom jeziku (molim brata Kostica da nam kaze razlog zasto nije ukljucio ovo poglavje u svoj prevod). Drugo, zato sto neki misle da “rodjen” i “stvoren” je jedno te isto. Videcemo da za Waggonera nije bilo isto. Trece,  ova knjiga je napisana nekoliko meseci posle GK iz 1888 godine i prema bratu  Froom ona najbolje nam otkriva sta je propovedao Waggoner na toj sednici GK. Molim vas citajte da vidite kako je on shvatio ko je Hristos. Ali najpre nekoliko citata iz prethodnih tri poglavja (i ovde nedostaju neke recenice u Kosticevom prevodu):
“Ali kako da posmatramo Hrista? - Onako kako se otkrio svetu, prema svedocanstvu koje je dao o sebi” (str. 8, srp. Izd.).
“On (Hristos) mora da primi istu cast koja pripada Bogu Ocu, i to iz razloga sto je On sam Bog” (8).
“Znamo da je Isus “od Boga izasao i dosao” (Jov. 8, 42) (Ovo sto sledi se ne nalazi u Kosticevom prevodu) ali to se desilo u tako dalecnom vremenu da je iznad covekovog shvatanja. (9).
“Na mnogim mestima u Bibliji, Isus je nazvan Bog. (10)
“Ovo ime nije mu dato zbog nekih velikih dela, nego kroz Njegovo nasledje.... Sin cesto s pravom nosi ime oca. Tako i Hristos kao “jedinorodni Bozji Sin” s pravom nosi ime Oca... U Bogu nema nesavrsenstva, niti pak u bilo kom Njegovom delu. Hristos je tacan odraz Oca Jev. 1, 3. Kao Sin samopostojeceg Boga On ima sve osobine bozanstva.
Istina je da postoje mnogi sinovi Bozji, ali Hristos je “jedinorodni Sin Bozji” i to na nacin na koji nijedno drugo bice nije bilo niti ce biti” (11, 12).

“Nuzno je nesto napomenuti. Niko ne treba da pomisli da smo uzvisili Sina na racun Oca ili da smo zeleli da potcenimo Oca. To nije slucaj. Interesi Oca i Sina su isti. Mi postujemo Oca postujuci Sina. Mi smo pazljivi na reci koje je apostol Pavle rekao: “Ali mi imamo samo jednoga Boga, Oca, od koga je sve...(1 Kor. 8, 6).To je u skladu sa istinom koju smo vec razmatrali, da je Bog kroz Njega sve stvorio. (Ovo sto sledi se ne nalazi u Kosticevom prevodu). Sve stvari proizlaze od Boga, Oca; cak je i Sam Hristos izasao i dosao od Boga; ali tako je zeleo Otac, da u Njemu boravi sva punina i da On bude direktni agent u svim delima stvaranja. ( 16. 17).
Dalje, delovi iz cetvrtog poglavlja:

               Dali je Hristos stvoreno bice?
Pred da predjemo na nekoliko prakticnih lekcija, koje cemo nauciti iz ovih istina, treba da se zaustavimo na jednog misljenja kojeg mnogi dele, koje... negira Njegovo bozanstvo. Jeste rec o ideji da je Hristos stvoreno bice, koje je, po Bozjoj volji, bilo uzdignuto na svoj sadasnji visoki polozaj....
Biblija nam kaze da je Hristos “jedinorodni sin Bozji”.
Zato, istina jeste da je rodjen, a ne stvoren Sin. On je nasledio jedno ime koje je “preslavnije” od imena andjela. On je “sin u domu svojemu” (Evr. 1, 4; 3, 6). I, zato sto je On jedinorodni Bozji Sin, On je iz same Bozje sustine i prirode i rodjenjem poseduje sve bozanske osobine, jer je bila Oceva volja da Njegov Sin bude tacna slika Njegove licnosti, sjajnost Njegove slave (Evr. 1,3) i da bude ispunjen svom bozanskom puninom (Kol. 2, 9. Tako, On ima zivot u Sebi. On poseduje besmrtnost i moze je dati i drugima. U njemu je zivot i ne moze biti uzet od Njega...
Na kraju, poznajem bozansko jedinstvo Oca i Sina faktom da oni poseduju isti Duh. Pavle, otkako kaze da oni koji su u “tijelu” ne mogu biti po Bozjoj volji, nastavlja: “A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu; jer Duh Bozji u vama zivi. A ako ko nema Duha Hristova on nije Njegov” (Rom. 8, 9). Ovde vidimo da je Sveti Duh kako Bozji, tako i Hristov Duh.  Hristos jeste u “Ocevom narucju”; imajuci bozansko poreklo i zivot u sebi, On je nazvan Jehova, Onaj koji postoji sam od sebe...       

"Jer ko od ljudi zna sta je u covjeku osim duha covecijega koji zivi u njemu? Tako i u Bogu sto je niko ne zna osim Duha Bozijega. A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo sto nam je darovano od Boga".
Ovde imamo paralelu izmedju covecijega duha i Bozijeg Duha. Ono sto je coveciji duh za covijeka, to je Bozji Duh za Boga. Ako mozes mi dokazati da je covijeci duh neko drugo bice, a ne deo coveka, onda cu verovati da je Sveti Duh drugo bice a ne deo Boga. jedina razlika je sto covijeci duh ne moze se setati nadvor od tijela, dok Bozji Duh se nalazi u celom svemiru, dok se telesna forma Boga nalazi na Njegovom prestolu. (ovo nisu Vagonerove nego Dejanove reči, koje on sam podvlači i naglašava)


Već smo rekli da je ovakvo poređenje čoveka i Boga bezbožno preko svake mere. Nadamo se i molimo samo da će ovaj brat to da razume.


 Waggoner, zajedno sa Jonesom, je bio izabrano  Bozje orudje  1888 godine preko kojeg Bog nam je dao vest o opravdanju verom.  Sestra Vajt pise:
"
Gospod je u Svojoj velikoj milosti poslao svome narodu jednu najznacajniju poruku preko staresine Vagonera i Djonsa. Ova vest je trebala na najuzviseniji nacin pred svetom uzdici Spasitelja, jedinu zrtvu za grehe celoga sveta. To je vest koju je Gospod zapovedio da se nosi svetu. To je vest treceg andjela koju treba objaviti jasnim glasu i koju ce pratiti izlivanje Bozjeg Duha u velikoj meri." (TM 91).

Pitanje: kako je mogao Waggoner da uzdigne Spasitelja pred svetom ako je imao poluarijansko shvacanje o Njegovom bozanstvu (u slucaju da je to shvacanje pogresno). Ako citate Dzonsa vidite da i on ima isto shvacanje.

Arije je verovao da je stvoren, crkve koje prihvataju nikejski Simvol vere veruju takođe da je rođen, a ne stvoren. Dakle u tome je Vagoner „pravoveran” i u skladu sa tadašnjom najvećom svetlošću o Hristu. On je delovao, verovao, pisao i propovedao u skladu sa time što mu je do tada  dato. On sasvim sigurno, u to vreme u koje je bio blagosloven, nije svesno odbacio svetlost koja mu je podarena.

Upravo iz tog razloga je Bog mogao da blagoslovi njegov rad i propovedanje.
 
Drugo, ucenje o Bogu jeste glavna doktrina (temelj) hriscanstva:
"Doktrina o Bogu jeste temeo hriscanske teologije, jer Bog je povezan sa svemu i sve je povezano s Njim. Ova doktrina odredjuje put kojim teolozi shvataju i formulisu ceo korpus hriscanskih verovanja. (The Handbook of SDA Theology, 105).

"Tajna trojstva jeste centralna doktrina katolicke vere. Na nju se nadogradjuju sva ostala ucenja crkve." (Handbook for Today's Catholic, 16).

Pitanje:
Kako je moguce da Katolicka crkva nadogradjuje na ispravnom temelju pogresne doktrine, a Adventisticka Crkva na pogresnom temelju (znamo da u periodu 1844-1900 crkva nije verovala u trojstvo) nadogradjuje ispravne doktrine.
  
...


Ovo pitanje ostavimo neodgovoreno jer je postavljeno sa pretpostavkama koje ne prihvatamo.

Ukoliko je zaista tako, da je učenje o Bogu temeljno pogrešno, na taj način na koji to se to predstvalja ovde, onda bi verovatno Reformacija katolicizma, a kasnije i reforma adventista sedmog dana počela upravo od ovog pitanja.

Jer ako negde postoji kamen spoticanja, reformatori bi prvo taj kamen trebali da uklone. Zar nije tako?
Dakle na osnovu centralne teme Reformacije možemo da dođemo do suštinske pogrešne doktrine i prakse jedne Katoličke ckrve.

Isto tako je danas sa SDA crkvom.

Šta je bila osnova Reformacije? Nova nauka o Bogu? Nije!

Šta je bila poruka Mineapolisa, glasna vika trećeg anđela u suštini? Nauka o Bogu? Takođe ne.

Nauka o Bogu se u ova dva događaja nije bitno promenila. Pitanja Hristovog božanstva niko nije diskutovao ni u Mineapolisu niti u Vitenbergu za vreme Lutera. Da li to znači da vi antitirinitaristi imate pogrešan fokus?

Zašto se propovedništvo i svešteništvo hvale svojom dobrom naukom o Bogu? Zato što se o Bogu može diskutovati toliko dugo bez primene i osude vlastitog života i puta. To liči na pobožnost, ali je bez sile. Formalisti vole jako da diskutuju o pitanjima koja nemaju praktičnu i vidljivu primenu. U nauci o Trojstvu u kojoj kao malo o čemu, postoji toliki stepen slaganja svih hrišćanskih pravaca, tako da se oni tu osećaju jaki i potvrđeni.

A u stvarnosti je njihova religija tako laka da ne može da izdrži nikakav ozbiljniji ispit u Božjoj svetlosti. Oni su toga i sami u dubini duše svesni, nemajući pravednosti koja je od vere, grade sopstvenu pravdu kroz ono u čemu smatraju da su im jake strane.

Tako da ti lažni pastiri kroz napade na ono u čemu su utvrđeni i gde vlada opšti konsenzus, kao što je pitanje Trojstva, dobijaju samo priliku da svoju pravednost još više utvrde. Posmatrajmo njihovu radost i revnost kada mogu da se prikažu u svetlu boraca za istinu i protiv jeresi. A ljubav bi trebalo da se raduje samo istini, a ne kada se dešavaju skretanja od istine. Ljubav je duh plača između trema i oltara.

Šta je ono što će reformisati adventizam? Da li je to nova nauka o Bogu? Da li će ove nove ideje koje nalaze sve više pristalica u našim od nevere i nestraže, od isticanja raznih teorija umesto propovedanja Jevanđelja, oslabljenih braće i sestara?
Sigurno ne. Iz razloga koje smo već pokazali.

Lažno hrišćanstvo će biti udareno ne tamo gde je jako, nego tamo gde će biti razotkriveno kao religija bez praktičnog života pobožnosti. Kada ljudi koji su u Hristu, pokažu ono što nikako ne može da se zadobije drugačije nego na istrajnoj molitvi i predaji, tada će oni koji nemaju ljubavi u sebi biti osuđeni od svoje savesti. Tada kada se otkrivaju jasna i jednostavna pravila vere, tada će se razotkriti ono što oni nemaju, ono što nedostaje. Jer jedno je govoriti teoretski o veri, kao nečemu što je izvan, lako je govoriti oprošteni su vam gresi; ali gde je ona reč: „Ustani uzmi svoj odar i hodi”! Kada vidimo ljude kojima su gresi zaista pokriveni i u čijem duhu nema lukavstva, tada će se reformisati sve što ih primi u ime učeničko i svako ko primi proroka u ime proročko.

Njihovoj pojavi se Vavilon i Sodom u duhovnom smislu, neće radovati kao lakom plenu, nego će ih mrzeti i progoniti do smrti i slaće darove jedni drugim kada vide tela mrtva gde leže.

Pocetkom dvadesetog veka dr. John Harvey Kellogg je napisao jednu knjigu sa naslovom "Zivi Hram", koja je sa odusevljenjem bila prihvacena od strane velikog broja pastora i doktora. Kada je Ellen White pogledala knjigu ona je odmah izjavila da u njoj se nalaze smrtonosne zablude (jeresi). Ove zablude je nazvala ALFA smrtonosnih jeresi. Dalje, nagovestila je da ce uskoro doci jos jedna, strasnija jeres:OMEGA. Evo nekoliko citata:

"Da ne budete iznenadjeni; mnogi ce se udaljiti od vere, slusajuci zavodljive duhove i djavolske doktrine. Imamo sada pred nama alfa te opasnosti. Omega ce biti  mnogo iznenadjujuce prirode (most startling nature). (1SM 197).

"U knjizi "Zivi Hram" imamo alfu smrtonosnih jeresa. Sledice OMEGA i bice primljena od onih koji ne zele da obrate paznju na opomenu koju je dao Bog."(1SM 200).
Zapazite da ona kaze "smrtonosnih jeresa" i da ce ova jeres sa sigurnosti doci u crkvu. Sta znaci rec "jeres". Ona ne kaze otpadnistvo, nego jeres. Jeres je u vezi sa ucenjem, odredjena doktrina koja se menja. Otpadnistvo je kada neko ima ispravne doktrine ali ne zivi po njih.

"Zivi Hram sadrzi alfu ovih teorija. Znam da ce OMEGA slediti uskoro; i ja drhtim za nas narod". (1SM 203).

Sta je OMEGA? Mnogi su pokusali da daju odgovor na ovo pitanje. Neki kazu da  je OMEGA kompromis koji je crkva ucinila 1950 godina, a neki da ce doci na kraju vremena, pred sam Hristov dolazak, ali to se protivi onim sto je sestra Vajt rekla. U produzetku evo nekoliko cinjenice o ovoj krizi:

1. kada ce doci Omega?
Odgovor:
"Znam da ce OMEGA slediti uskoro; i ja drhtim za nas narod". (1SM 203).
"Ubrzo ce se zapaziti jedna stvar - veliko otpadnistvo koje se povecava i razvija i postaje sve snaznije. i to ce tako dalje ici dogod Gospod ne sidje sa neba...Moramo se cvrsto drzati prvih nacela nase vere i stalno se ucvrscivati u veri."(SpT ser. B, Nr. 7, str. 70 izd. ref. pok.).
1. Omega sledi uskoro posle Alfa. 
2. Veliko otpadnistvo je u vezi sa nasim nacelima.
Zaklucak: Trojstvo je uslo u crkvi 1920- tih godina i je u vezi sa necelima i to sa najvaznijom doktrinom hriscanstva.

2. Dali ce biti primljena OMEGA?

"U knjizi "Zivi Hram" imamo alfu smrtonosnih jeresa. Sledice OMEGA i bice primljena od onih koji ne zele da obrate paznju na opomenu koju je dao Bog."(1SM 200).

3. Kakav ce biti rezultat prihvatanja ove jeresi?

"Neprijatelj dusa trazio je da uvede pretpostavku po kojoj bi jedna velika reforma trebalo biti sprovedena u redovima ASD; ta reforma bi se sastojala u tome sto bi se trebalo odreci doktrina koje sacinjavaju stubove nase vere i da zapocnemo jedan proces reorganizacije.  Sta bi se dogodilo kad bi se desila ova reorganizacija? Bila bi odbacena nacela istine koje je Bog u Svojoj mudrosti dao zajednici ostatka (to se desilo 1932 i opet 1955-57). Nasa vera bi se izmenila. Osnovna nacela koja su podrzavala nase delo za poslednjih 50 godina smatrala bi se zabludom. Uspostavila bi se nova organizacija. Napisale bi se knjige nove sadrzine." (SpT, ser. B, nr. 7, str. 48 srp. izd.)

Koji je rezultat? Promena vere. Odbacivanje nacela. Jedino nacelo od 1872 do danas koje je promenjeno jeste  nacelo o Bogu.

4. Koji je bio glavni predmet u jeresi Alfa?

"Bila sam poucena od strane nebesnog vesnika da neki od zakljucaka u knjizi "Zivi Hram" su neosnovani... Ona unose spekulacije u vezi Bozjoj licnosti i o tome gde je Njegovo prisustvo." (1SM 201).
"Spiritisticke ideje u vezi sa Bozjom licnosti, vode ka svojim logicnim zakljuckom, one ruse celo hriscansko ucenje" (1SM 204).
Odgovor: doktrina o Bogu

5. Koji ce biti glavni predmet u OMEGA jeresi?

"Zivi Hram sadrzi alfu ovih teorija. Znam da ce OMEGA slediti uskoro; i ja drhtim za nas narod. Znam da moram opomenuti nase brace i sestara da ne ulaze u raspravu oko Bozje licnosti i prisutnosti... (1SM 203).

Odgovor: Doktrina o Bogu.

6. Gde je nasa sigurnost u ovo vreme?
"Moramo odbiti da budemo zbaceni sa  platforme vecne istine, koja je jos od 1844 do sada izdrzala test." (1SM 199).
Zakljucak: Moramo se drzati prvih nacela nase vere u kojima nije bilo mesta za  doktrinu o trojstvu

6. Kakva ce biti priroda jeresi OMEGA?

"Da ne budete zavedeni; mnogi ce se udaljiti od vere, slusajuci izmamljive duhove i djavolske doktrine. Imamo sada pred nama alfa te opasnosti. Omega ce biti  mnogo iznenadjujuce prirode (most startling nature).
(1SM 197).
Zakljucak: Omega ce biti mnogo iznenadjujuce prirode. zapazite sta je napisao William Johnson urednik casopisa "Adventist Review" u broju od 6 januara, 1944 godine, na str. 10.11:
""Neki adventisti danas veruju da su nacela nase vere ostala nepromenjena kroz godine... (jasno je brate da vi tako mislite).
Na isti nacin, doktrina trojstva, danas deo naseg  verovanja, nije bio  podrzavan od strane prvih adventista. Cak i danas, neki ga ne prihvataju".
Od ovih, a i drugih cinjenica jasno je da samo jedno ucenje odgovara otpadnistvu OMEGA, a to je ucenje o trojstvu.


Šta reći nakon ovog odseka? Možda je najbolje ostaviti svakog da sam odluči na osnovu svega što je izneseno da li je to zaista tako, da li se zaista prorečeni omega otpad odnosi na učenje o Trojstvu.
Mi kao porodica i sva naša braća i sestre koji su sa nama to odlučno odbacujemo. Za nas su prethodni citati pogrešno primenjeni i lukavo sastavljeni da navedu čitaoca na pogrešan Doktrina o Trojstvu treba da se reformiše i ispita, ali nikako u ovom pravcu koji se ovde nudi. Obaranje ove doktrine nije posao koji će Gospod blagosloviti, i nikada ga nije ni blagoslovio što se jasno vidi iz crkvene istorije.

Kao dodatak na moju prethodnu poruku evo delova jednog zanimljivog pisma napisanog od  staresine Washburna  1939 godine.  Videcete da teorija po kojoj je crkva prihvatila trojstvo u vreme sestre Vajt nije istinita. Ko je bio Washburn?
Obracen je kada je imao 11 godina, bio je krsten od strane Jamesa Whitea kada je imao 12 godina a poceo da propoveda sa 21 godina.Bio je delegat 1888 u Mineapolisu. Posle ove konferencije je postao (i ostao sve do njene smrti) blizak prijatelj sestre Vajt i ona je cesto posecivala njegov dom. Poznat je kao veliki vernik u Duha Prorostva, EGW ga je priznavala kao branioca vere. On je dobro znao ucenje crkve  i kada je ucenje o trojstvu pocelo da se siri 1930-tih godina on je napisao ovo pismo.



"Doktrina o trojstvu jeste  surova paganska nakaza (cruel heathen monstrosity), koja ukljanja Isusa od Njegove istinske pozicije kao bozanskog Spasitelja i Posrednika. Istina je da mi ne mozemo da merimo ili definisemo bozanstvo.
To je iznad naseg ogranicenog shvacanja, ali u pogledu Bozanske licnosti Biblija je vrlo jednostavna i jasna. Otac postoji iz vecnosti. Isus jeste rodjen od Oca. Govoreci preko psalmista Isus kaze:"Gospod mi je rekao:'Ti si  Sin Moj, danas sam te rodio" (Ps. 2, 7).
Ponovo, u Pricama (gde o Isusu se govori kao o mudrosti; vidi 1 Kor. 1, 24), citamo: "Gospod me je imao u pocetku puta svojega" 8, 22.
"Kad joste ne bijase bezdana, rodila sam se" 24.
Sin kaze da je bio rodjen od Oca. satana je uzeo neko pagansko shvatanje o jednu troglavu nakazu i sa jasnom namerom da potceni bozanstvo, uveo ga je u katolicizam prikazujuci ga kao da je istiniti Bog. Ova grozna doktrina, unesena u katolicizam iz paganstva, trazi da unese svoje zlokobno prisustvo u ucenja Trece Andjeoske Poruke...

Cinjenica da Hristos nije posrednik Katolicke Crkve dokazuje da Trojstvo unistava istinu da je Isus jedini posrednik. Takozvana hriscanska crkva, Papstvo, koja je uvela doktrinu o trojstvu, ne priznaje Hrista kao jedinog posrednika, nego Ga zamenjuje sa mnostvo duhova mrtvih ljudi i zena kao posrednika. Ako prihvatate doktrinu o trojstvu, onda u realnosti Isus vise nije vas posrednik...
Cela doktrina o trojstvu jeste potpuno strana celoj Bibliji i ucenju Duha Prorostva. Otkrivenje ne daje niti najmanju aluziju na ovo ucenje....
ASD  tvrde da uzimaju Rec Bozju kao najvisi autoritet i isto tako tvrde da su izasli iz Vavilona, da su zauvijek napustili beskorisne katolicke tradicije. Ako se navratimo na besmrtnosti duse, cistilistu, vecnom mucenju i nedelji, zar ne bi to bilo otpadnistvo? Ali ako ipak predjemo preko ove male, sekundarne doktrine i prihvatimo i ucimo samu centralnu doktrinu katolicizma, i ucimo da Sin Bozji nije umro, cak i ako nase reci izgledaju duhovne, zar nije to ni manje ni vise nego otpadnistvo, i to cak otpadnistvo
OMEGA ?...

Koliko i da su njegove propovedi i prekrasne ili prividno duboke, kad covek dodje do toga da uci pagansku katolicku doktrinu o trojstvu, i negira da je Sin Bozji umro za nas, je li on istiniti ASD? Dali je on istiniti propovednik Jevandjelja? A onda kada mnogi pocnu da ga hvale kao velikog ucitelja i prihvataju njegove nebibliske teorije koje su sasvim u suprotnosti sa Duhom Prorostva, onda je vreme da strazar da opomene". (J.S. Washburn, 1929).

Pa dobro, ako je taj brat toliko bio u pravu još pre osamdeset godina, kako to da on i njegova braća antitrinitaristi, koji su se tako odvojili od katolicizma, za razliku od ostalog tela crkve, kako to da oni do sada ne završiše delo propovedanja Jevanđelja? Kako to da je sotona koji je u drugima, toliko bio jači od Boga i istine u njima?

Neke crkve Reformne unije adventista su antitrinitarističke. Ko je god iskren mora da zaključi da je duhovna beda među ovom braćom mnogostruko veća nego i u samoj velikoj Zajednici. Koliko je nas došlo do spoznaje istine upravo preko te crkve koja je prihvatila nauku o Trojstvu! Koliko je samo moćnih propovednika Jevanđelja delovalo u toj crkvi, poput Emilia Knechtlea, Morrisa Vendena, Marka Finlija, Rože Monroa…preko kojih se toliko dobra obavilo i toliko iskustava sa Hristom desilo, i toliko ljudi obratilo. A vi kažete da u realnosti Hristos nije njihov posrednik!

Naučite se od ovih osamdeset godina propale antitrinitarističke reformacije, da ne bi bili krivi.


In Him was life; and the life was the light of men." It is not physical life that is here specified, but eternal life, the life which is exclusively the property of God. The Word, who was with God, and who was God, had this life. Physical life is something which each individual received. It is not eternal or immortal; for God, the Lifegiver, takes it again. Man has no control over his life. But the life of Christ was unborrowed. No one can take this life from Him. "I lay it down of myself," He said. In Him was life, original, unborrowed, underived. This life is not inherent in man. He can possess it only through Christ. He cannot earn it; it is given him as a free gift if he will believe in Christ as his personal Saviour. "This is life eternal, that they might know thee the only true God, and Jesus Christ, whom thou hast sent." John 17:3. This is the open fountain of life for the world (ST Feb. 13, 1912)

Citat je prvo bio obljavljen u "Znaci vremena" 8 april, 1897.
Mozete ga naci i u petom Bib. Kom. str. 1130 eng, u srp. prevodu ref. pok. 540.



I Isus Hristos je JHVH!
Odgovor:

To uopste nije sporno. Recimo Waggoner, koji veruje da je Hristos bukvalni Bozji Sin, kaze: "Ovde vidimo da je Duh Sveti kako Duh Bozji tako i Duh Hristov. Hristos je u "narucju Bozjem" prirodom od same supstance Bozije, i imajuci zivot u Sebi, On je s pravom nazvan Jehova, samopostojeci... (Hr. i Njeg. praved. 28).

Vagoner za razliku od vas nikada nije pravio razliku u hijerarhiji i važnosti između Oca i Sina. U tome je čudo što se pozivate na njega.


Citajmo 2 Moj. 23,20.21:
"Evo Ja saljem andjela Svojega pred tobom da te cuva na putu i da te odvede na mestu koje sam ti pripravio. Cuvaj ga se i slusaj Ga, nemoj da Ga rasrdis, jer vam nece oprostiti greha, jer Moje Ime je u Njemu."
Kolosanima 1, 19:
"Jer bi volja Oceva da u Njemu prebiva sva punina Bozanstva."
Hristos (Ocevom voljom) je nasledio ime Oca -Jehova. Zasto se kaze samopostojeci? Zato sto voljom Oca On deli isti zivot (nepozajmljen, izvorni...), jeste uzdignut da bude jednak sa Ocem, deli isti Duh, i zivi nezavisno od Oca, dok sva sazdanja su u zivotu pomocu Bozjom silom, nasi zivoti zavise od Boga, mi ne postojimo sami po sebi.
"To je nagrada svih onih koji idu za Hristom. Uspostaviti sklad sa Gospodom Emanuilom (eng. Jehovah Immanuel) - Onim u kome je "sve blago premudrosti i razuma sakriveno", u kome nastava "svaka punina bozanstva telesno" ..... (Misli sa gora blagoslova, 51 eng.).
"Nebeska vrata ce se ponovo podici i nas Spasitelj ce doci sa..... kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima. Gospod Emanuelo (Jehovah Emmanuel - eng.) "ce biti car nad svom Zemljom.... (isto 108).
"Jehova jeste ime dato Hristu."(ST 3 may, 1899).

Brate moj, mi ne treba da idemo dalje od onoga sto nam Bog otkriva. Biblija i Duh Prorostva jasno uzdizu bozanstvo Isusa Hrista. Otac je Onaj koji je odlucio da u Njemu bude Njegovo ime i da u Njemu prebiva sva punina bozanstva. On je uzdigao Hrista da bude jednak s Njime.
To su jasno ucili i nasi pioniri. Russell Holt je napisao:
"Oni (pioniri) su bez izuzetka odbacili trojstvo, ali u isto vreme silno su uzdizali Hristovo bozanstvo" (Doktrina trojstva u SDA, str. 6).
To isto cini i Waggoner u svojoj knjizi.
Na zalost neki ne shvataju kako je moguce da Hristos bude rodjen (ima neki pocetak) a da bude BOG. To je zbog ljudske definicije bozanstva. Hristos jeste BOG jer je rodjen od Boga. Ali On je ipak podredjen Ocu.
U tome je problem koji vašem izdizanju božanstva Hrista, oduzima osnovne božanske karakteristike. Jer Bog ne može biti podložan, On je iznad zaveta poslušnosti. On je iznad Zakona.
Zašto bi Hristos bio podređen Ocu? Osim stvari koji se tiču Njegovog dobrovoljnog preuzimanja čovekove prirode, ne postoji nikakva potvrda da je u bilo čemu manji ili podređen. Naprotiv, mi vidimo da u svemu što je preuzeo na Sebe, čistu odluku sopstvene slobode jednog nezavisnog bića. On čak kaže da ga Otac još više voli jer je odlučio da spasi čoveka. On dok je bio na zemlji je opraštao grehe ljudima.

VI



Evo sta kaze sadasnja adventisticka crkva:
"Dok nijedan pasus u Bibliji oficijalno ne podrzava doktrinu o trojstvu, ja jeste izvucena od strane bibliskih pisaca kao realnost i pomenuta  u nekoliko redova.
Samo verom mozemo prihvatiti postojanje trojstva" (RH, vol. 158, str. 4)

I katolicka:
"
Nasi protivnici kazu da nijedno verovanje ne sme biti dogmatski prihvaceno ako nije jasno dato u Bibliji... Ali Protestanti su prihvatili takve dogme kao sto su trojstvo, za koje ne postoji jasan dokaz u Jevandjeljima".
"Pitanje: Da li vi drzite druge istine koje nisu jasno izrazene u Bibliji?
Odgovor:"Doktrina o trojstvu, doktrina koja je sa sigurnoscu neophodna za spasenje, nije jasno i sa dokazima izrazena u Bibliji" (Doctrinal Catechizam).
Dakle, adventisticka i katolicka crkva se slazu da trojstvo nije jasno izneseno u Bibliji, vec trebamo ga prihvatiti verom.

Osim toga nijedno stvorenje nema pravo obozavanja sto vidimo kod Hrista koji prihvata obozavanje, klanjanje i moljenje.

Odgovor
Prvo, ISUS NIJE STVORENJE, ON JE RODJENO BICE, ON JE SIN BOZJI I NJEGOV OTAC JE ODREDIO DA ON BUDE OBOZAVAN.
KO SMO MI DA KAZEMO BOGU KOGA SMEMO A KOGA NE SMEMO DA OBOZAVAMO.


Jer kako covek moze pohuliti na nezivu delujucu silu?

Odgovor: Vec nekoliko puta sam napisao: JA NE VERUJEM DA JE DUH SVETI SAMO NEKA SILA. ON JE VISE OD TOGA I BAS OVDE NE ZELIM DA ULAZIM, JER AKO BIH TO UCINIO ONDA TREBA DA OBJASNIM NJEGOVU PRIRODU. ALI, IZ BIBLIJE I DUHA PRORSTVA JE JASNO DA ON NIJE OSOBA KAO STO SU OTAC I SIN, VEC NJIHOV DUH KOJIM SU ONI  SVEPRISUTNI, PREKO KOGA STVARAJU I PREKO KOGA ZIVE U NAMA.


Citajmo sta pise EGW:
"Hristos ljudima i zenama daje silu da postanu pobednici. On je na ovaj svet dosao u ljudskom obliku, da bi medju ljudima ziveo kao covek. Uzeo je na Sebe sklonosti ljudske prirode, da bi bio stavljen na probu i kusan. U ovom utelovljenju On je u JEDNOM NOVOM SMISLU dobio naziv Sin Bozji. Andjeo je rekao Mariji:"...zato i ono sto ce se roditi bice sveto i nazvace se Sin Bozji."Kao sin ljudskog bica, On postaje Sin Bozji u novom smislu. Tako je On na ovom svetu bio - Sin Bozji, iako rodjenjem povezan sa ljudskim rodom" (5 BK 1115, srp. 507).
Sta znace reci "u novom smislu". Znaci da je On i prije toga bio Sin Bozji, a utelotvorenjem i vaskresenjem je dobio pravo da bude sin Bozji onako kao sto smo mi. On je drugi Adam. On je glava jednog novog covecanstva. On zauvijek ostaje sin covecji i sin Bozji u ovom novom smislu. Citat koji sam naveo u originalu u knjizi 1 SM 226 malo gore pise:
"Prije nego sto su bili postavljeni temeli sveta, Hristos, jedinorodni od Oca, ponudio je Sebe da postane Otkupitelj ljudskog roda,u slucaju da Adam pogresi..."
Jasno je da je Hristos Sin Bozji u dva smisla.
1. kao jedinorodjeni od Oca prije svakog vremena i
2. kao ljudsko bice rodjenjem i vaskresenjem.
U prvom smislu se rodio kao bozansko bice
 Jasno je da se ovde ne govori o Hristovom rodjenju u Vitlejemu, jer On tada nije bio rodjen u obliku Oceve licnosti, nego u obliku coveka. Slede dva citata od Jonesa kako bi videli da su oni i EGW bili u savrsenoj saglasnosti.


"On je rodjen od Svetoga Duha. Drugim recima, Isus Hristos je ponovo rodjen. On, Bozji prvorodjeni Sin, je dosao sa neba na zemlji i ponovo se rodio.” (A. T. Jones, Christian Perfection, paragraph 53).
Onaj koji je bio rodjen u obliku Boga uzeo je oblik coveka”. (A. T. Jones, The General Conference Bulletin, 1895, p. 449).


Sve je to lepo sročeno, samo nedostaje citat koji bi potvrdio da je Elen Vajt sinovstvo povezala sa tim navodnim rođenjem u večnosti. Takav citat ne postoji. Elen Vajt ni jednom nije opisala to rođenje u večnosti.

Bog kaze da Njegove misli nisu kao nase i zato prihvatimo ono sto On kaze i ostavimo se nasih ideja i shvacanja. Vec nekoliko puta sam rekao i ponavljam, POSTOJI RAZLIKA IZMEDJU RODJENOG I STVORENOG. Ako to kaze Bozja rec, ja je i verujem. Iako vec sam dao ovaj citat, evo ga jos jednom i Molim vas, prije nego sto kazete nesto, dobro razmotrite reci Duha Prorostva:
"...jer Bog je toliko voleo svet, da je dao svoga jedinorodnoga Sina (dakle radi se o davanju sina koje je u rađanju, a ne o njegovom rađanju u večnosti) - NE SINA STVORENOG, kao sto su andjeli, ne sina posvojenog, kao sto su gresnici kojima je oprosteno, NEGO SINA RODJENOG u obliku Oceve licnosti....(ST 30 mai, 1895).

Nebrojeno puta ovaj te isti citat. Zar nije jasno da se radi o rođenju u Vitlejemu?
Vidite da EGW pravi jasnu razliku izmedju stvorenog i rodjenog, zasto ne pravimo i mi isto? Zbog naseg ljudskog nacina razmisljanja.
Drugo, Isus nije sam sebe nazvao Jehova nego:
"Jehova jeste ime DATO Hristu."(ST 3 may, 1899).
Ne brate moj, Hristos nije sam uzeo to ime, NJEMU JE DATO. Od koga? Naravno od Oca!

 Rec "andjeo" jednostavno znaci vesnik. Ali, vidimo jasno da je ovaj vesnik, verujem da se slazete da je to Hristos, poslan od Boga. Znaci i prije utelovljenja Isus jeste potcinjen i poslusan Ocu. Dalje, ovaj stih se ne odnosi samo na utelovljenje, nego je Isus bio bozanski glasnik tokom cele istorije covecanstva.
"Mi mozemo nauciti dragocenu pouku od trpeljivog Isusa, andjela koji je isao ispred Jevreja u pustinji" (3T, 356, srp. 238).
Citaj: PP, 311, srp. izd. ref. pok. 317
POSTOJI JEDAN JEDINI PRAVI BOG! Pa to vam i sam Isus kaze:
"A ovo je zivot vecni, da poznaju TEBE, JEDINOGA ISTINITOGA BOGA..."(Jov. 17, 3).  Ako Isus to kaze ja Ga verujem. Sada, ako Bog kaze da je rodio (neznam kako) jedno bice koje jeste bozanske prirode i dao Mu je isti autoritet kao sto ima i on, ko sam ja da kazem da On to ne moze da ucini jer navodno, protivi se sa nasom logikom i shvatanju. Ja verujem ono sto pise, a to je:
"Bog (o kome govori, o Ocu, Sinu i svetome Duhu, ili samo o Ocu) je Otac Hristov; Hristos jeste Sin Bozji. HRISTU JE BIO DAT VISOKI POLOZAJ. ON JE BIO UCINJEN JEDNAK SA OCEM. Svi Bozji planovi su otvoreni za Njegovog Sina" (8T, 268).
Ali pazimo na jednu stvar. Iako Isus je bio uzdignut da bude jednak sa Ocem, ipak on je ostao potcinjen Ocu.
"Hristos jeste nas Primer. ON JE BIO ODMAH POSLE BOGA U NEBESNIM DVOROVIMA." (Lett. 48, 1902).
Ako pazljivo citate Duh Prorostva videcete da uvek kada EGW kaze BOG ona misli na OCA, nikada na tri bica koja se zovu Bog. Dalje, ona jasno kaze da  Isus rodjenjem jeste Bozanska licnost, ali jasno pravi razliku izmedju Njega i Oca. Otac jeste bez pocetka, izvor svega sto postoji, najveci autoritet u univerzumu. Kada govori o Hristu ona  jasno kaze da sve sto On ima: zivot, polozaj, snagu,  i samo ime,  DOBIO JE OD  OCA. U tom smislu, jedini istiniti Bog, najveci, u apsolutnom smislu, ne postoji veci od Njega, onaj cija rec jeste poslednja, jeste OTAC.
"I sad proslavi Ti Mene, Oce, u Tebe Samoga slavom koju imadoh u Tebe prije nego svijet postade" (Jov. 17, 5). P.S. Vidi kada je Isus imao tu slavu.
"I slavu koju si Mi dao Ja dadoh njima, da budu jedno kao Mi sto smo jedno" (Jov. 17, 22).
"Isus je zeleo da im utisne misao da u davanju Svoga Svetoga Duha On im je dao slavu koju je Bog dao Njemu, kako bi On i Njegov narod bili jedno u Bogu. (Ellen White, ST October 3, 1892).

3. Hristu je bio dat visoki polozaj:

"Bog  jeste Otac Hristov; Hristos jeste Sin Bozji. HRISTU JE BIO DAT VISOKI POLOZAJ. ON JE BIO UCINJEN JEDNAK SA OCEM. Svi Bozji planovi su otvoreni za Njegovog Sina" (8T, 268).

4. Hristu je dato pravo da prodre u Bozje namere i da izvrsuje silne savete Oceve volje:

"Pred otkupljenim stanovnicima neba, Car je izjavio da niko, OSIM HRISTA, OSIM NJEGOVOG JEDINORODNOG SINA, NE MOZE POTPUTNO PRODRETI U NJEGOVE NAMERE I DA JE SAMO NJEMU DODELJENO DA IZVRSUJE SILNE SAVETE OCEVE VOLJE." (PP 36).

5. Hristu je dato pravo da bude jednak sa Ocem:

"Otac je objavio da je ON SAM ODREDIO DA HRISTOS, NJEGOV SIN, BUDE JEDNAK NJEMU TAKO DA GDE JE PRISUTNOST SINA JESTE ISTO KAO DA JE PRISUTNA NJEGOVA LICNA PRISUTNOST".  (SR  7 rum. izd.)

Mislim da je dovoljno. Za kraj evo jos jednom citat iz Velike Borbe koji sam vec dao ranije.

"Istine najjasnije otkrivene u Bibliji uvijene su u sumnju i tamu zahvaljujuci tumacenja ucenih ljudi koji, gradeci se mudrim, uce da Sveto Pismo ima misticno i duhovno tajanstveno znacenje, koje upotrebljenim jezikom i stilom nije jasno izrazeno... JEZIK BIBLIJE TREBA DA SE TUMACI PREMA NJEGOVOM OCEVIDNOM ZNACENJU, OSIM AKO JE UPOTREBLJEN NEKI SIMBOL ILI STILSKA FIGURA. KAD BI LJUDI BILI SPREMNI DA BIBLIJU PRIHVATE ONAKO KAKO CITAJU....IZVRSILO BI SE DELO KOJIM BI SE ANDJELI RADOVALI. " (GC 598).

"Oni (vernici crkve) su nauceni da njeno (Biblije) ucenje PRIHVATE ONAKO KAKO GA TUMACI CRKVA; I HILJADE NJIH SE NE USUDJUJU DA PRIHVATE BILO STA STO NE ODGOVARAZVANICNOM VEROVANJU ILI USTALJENOM UCENJU NJIHOVE CRKVE, MA KAKO JASNO BILO IZNETO U SVETOM PISMU." (GC 596).

"Ali Bog ce imati na Zemlji jedan narod koji ce Bibliju i samo Bibliju isticati kao jedino merilo svakog ucenja i temelj svake reforme. Ni misljenja ucenih ljudi, ni naucne tvrdnje, ni simboli vere ili odluke crkvenih sabora, tako mnogobrojni i suprotni kao i crkve koje ih zastupaju, ni glas vecine - nijedno od ovoga, ni sve zajedno, ne mogu se smatrati kao dokaz za ili protiv bilo koje tacke biblijske vere.  Pre nego sto primimo bilo koje ucenje ili propis, treba da se osvedocimo da li je to potkrepljeno onim jasnim i osvestanim nacelom "TAKO GOVORI GOSPOD". (GC 595).  

"Oni (vernici crkve) su nauceni da njeno (Biblije) ucenje PRIHVATE ONAKO KAKO GA TUMACI CRKVA; I HILJADE NJIH SE NE USUDJUJU DA PRIHVATE BILO STA STO NE ODGOVARAZVANICNOM VEROVANJU ILI USTALJENOM UCENJU NJIHOVE CRKVE, MA KAKO JASNO BILO IZNETO U SVETOM PISMU." (GC 596).

Dali je vreme bez pocetka? Ako bi bilo bez pocetka onda bi bilo jednako Bogu.  Iz Bozje reci vidimo da ono ima pocetak:
"...koja nam je dana u Isusu Hristu PRIJE VREMENA VECNIJEH;" 2 Tim. 1, 9.
Znamo da je Isus sve stvorio i zato logicno je da kazemo da je On stvorio i samo vreme. To znaci da se Njegovo rodjenje desilo prije vremena.
"Gospod me je imao u pocetku puta Svojega, prije djela Svojih, PRIJE SVAKOGA VREMENA. PRIJE VJEKOVA POSTAVLJENA SAM, prije pocetka, prije postanja zemlje." (Price 8, 22.23).
Od ovoga je jasno da je Isus postojao od vecna vremena, nikada nije bilo vreme a da On nije postojao.

"Postoje onih koji ne veruju da je Bog stvorio vreme, nego, na neki nacin, ga je nasao postojeci. No to ne moze da bude. Vreme i prostor nisu  stvari koji postoje same po sebe, delujuci odvojeno i nezavisno od Boga, jer ono sto je savremenik Boga ili postoji prije Njega, treba da bude najmanje jednako s Njim; i ono sto nije stvoreno od Njega, postoji samo po sebi i jeste Bog.  Hriscani veruju da "bez Njega nista nije bilo stvoreno" a vreme i prostor su stvoreni od Boga  na isti nacin na koji je stvorio i ostale stvari." (Jov. 1, 3).


Prethodni odsek ponavlja argumente koje smo već komentarisali.






Iz ovoga mozemo videti kako se Bozja rec objasnjava i da u njoj nisu protivrecnosti.

1945 godine jedan brat po imenu H. Camden Lacey (on veruje u trojstvo) je napisao sledece reci u pismu koje bilo uputeno bratu LeRoy Froom:

"Profesor Preskott  je bio izuzetno zainteresovan da prikaze Hrista kao velikog "Ja Sam" i u naglasavanju Njegovog vecnog postojanja, cesto koristeci izraz "Vecni Sin" .  Isto tako on je  povezao  "JA SAM" iz 2 Moj. 3, 14, koji je naravno bio Hristos, drugo lice Bozanstva, sa Isusovim recima iz Jov. 8, 58, sa kojim se svi slazemo; ali on ih je zatim povezao i sa ostalim "Ja Sam" iz Jevandjelja - 7 njih, kao sto su: "Ja Sam Hleb Zivota", "Ja Sam Svetlost svetu", itd. koja sva su bogata u svojim duhovnim ucenjima - ali koja su kako se meni cini malo preforsirane... Ali on je insistirao na svojim tumacenjima. Cini se da je sestra Marion Davis pala na njih i, pogledaj,  kada je  izasla "Ceznja Vekova"  pojavljuju se ta ucenja na stranicama 24 i 25, koja, mislim,  ne mogu se naci u sva ranija obljavljena dela sestre Vajt.

U vezi sa time, sigurno znate da JE SESTRI MARION DAVIS BILO DODELJENO PRIPREMLJANJE KNJIGE "CEZNJA VEKOVA" I DA JE ONA SAKUPILA NJENE MATERIJALE OD SVA DOSTUPNA IZVORA -  OD KNJIGE SESTRE VAJT KOJA SU VEC BILA ODSTAMPANA, OD NEOBLJAVLJENIH MANUSKRISA, OD PRIVATNIH PISAMA, STENOGRAFSKIH ZAPISA NJENIH GOVORA ITD - ALI PRETPOSTAVLJAM DA ZNATE DA JE ONA (SESTRA DAVIS) BILA ZABRINUTA OKO PRONALAZENJA MATERIJALA ZA PRVO POGLAVJE. ONA JE LICNO TRAZILA MOJU POMOC KADA JE PRIPREMALA TO POGLAVJE (I ZA DRUGE SA DRUGIM SUBJEKTIMA) A JA SAM UCINIO SVE STO SAM MOGAO DA JOJ POMOGNEM; I ZATO IMAM DOBAR MOTIV DA VERUJEM DA JE ONA ISTO TRAZILA POMOC I OD PROFESORA PRESKOTA, OD KOGA JE PRIMILA VECU POMOC NEGO STO SAM JA MOGAO DA JOJ PONUDIM" (Letter of H. Camden Lacey to LeRoy Froom, August 30, 1945).
Preskott je 1919 na Bibliskoj Konferenciji priznao da je dodao jednu rec u "Velikoj Borbi". To mozete proveriti ako zatrazite od Generalne Konferencije da vam posalju materijal sa Bibliske Konferencije 1919 godine.
Gilbert M. Valentine u clanku sa univerziteta Andrews, 1981 godine pise:
"1893 i 1897 je Preskott pripremio za stampu dve knjige u vezi sa vaspitanjem iz manuskrisa koje je primio, A EGW NIJE VIDELA NITI JEDNU OD FINALNIH FORMA PRIJE STAMPANJA. Tada je ona bila u Australiju. ON SAM, BEZ ICIJEG NADZORA, JE IZVRSIO PRIPREMLJANJE I UREDJIVANJE MANUSKRISA ZA STAMPANJE". (Knjige o kojima je rec su bile: "Vaspitanje" i "Posebna svedocanstva oko vaspitanja" kasnije nazvana "Saveti za roditelje, provesore i ucenike".
Ovaj clanak mozete nabaviti sa Andrews University.
Dalje, Valentine pise:
"Drugo, kada je bila u Austriju, 1896 godine, Prescott je radio zajedno sa Marion Davis u pripremljanju za stampanje manuskrisa "Ceznja vekova". Ovaj fakt je spomenut u licnog zurnala Ellene G. White, a isto tako i u pismu brata Laceya. Trece, kao sto sam zabelezio Prescott je pomagao Crisleru 1908 godine u pripremljanju poglavja za Ezra i bio je finalni autoritet u odlucivanju nekih kriticnih pitanja oko toga sta da se objavi na odredjenim mestima. I SVE TO BEZ NADZORA GOSPODJE VAJT".
kazete da nisu ucinjene nikakve izmene. Evo vam primer:
Svedocanstva za propovednike izdanje 1923 str. 409:
"Dozvolite SINU PREVARE I LAZI (sotona) da bude primljen u crkvu koja je imala veliku svetlost..."
Svedocanstva za propovednike izdanje 1944 i 1962:
"Dozvolite GREHU PREVARE I LAZI (sotona) da bude primljen u crkvu koja je imala veliku svetlost...".
Pitanje: ko i sa kakvim pravom je promenio jednu rec?
Dalje, brate Tasevski, govorili ste o manuskrisima sestre Vajt. Posto ste pastor i bavite se prevodom  knjiga mozete lako da zatrazite od EGW Estate da vam posalju kopije manuskrisa od knjiga sestre Vajt. Pokusajte. Ja vam unapred kazem da ih necete dobiti.  Zasto?  ZATO STO NE POSTOJE.  Zasto ne postoje?  ZATO STO SU UNISTENI. Od koga? TO PITAJTE GK I BRACE IZ EGW ESTATE! (Da budem jasniji, postoje samo nekoliko manuskrisa).

E moj Dejane. To je već vrlo teško nepoverenje koje seješ. U vođstvu crkve zaista ima neduhovnih i nepreporođenih ljudi, ali ovde zaista ideš predaleko.„Nekoliko manuskrpti” nazivaš biblioteku EGW Estate, koja je prikazana u nekoliko dokumentarnih filmova. Primera radi postoji film na interntu „Čuvari ognja” u kojem su prikazani manuskripti dostupni bukvalno svakom ko želi da ih upozna. Ti ljudi tamo takođe šalju zainteresovanima skrenirane manusktipte. Ja sam lično svedok toga, jer znam čoveka koji je dobio takvu kopiju.

Govoriš o uništenju pisanih materijala bez ikakvih dokaza. To nije pošteno.


Na pocetku zelim da istaknem da rec "Bog" kada se odnosi na Bozanstvo ima dva znacenja:
1. koristi se kao ime za Vrhovnog Bica univerzuma, Bica koje je iznad svih ostalih, izvor svih stvari.
2. koristi se da oznaci kvalitete i osobine bozanstva.

Kada se rec "Bog" koristi kao ime u vezi sa Vrhovnim Bicem univerzuma, na koliko Bica se odnosi?  Oni koji veruju u trojstvo kazu na tri. Ali, ako verujemo Bibliju i Duh Prorostva onda  treba da prihvatimo da se odnosi na samo jedno jedino bice.  U tom smislu Otac jeste  "jedini istiniti Bog" Jov. 17, 3.

"Ali mi imamo SAMO JEDNOGA BOGA, OCA,  od kojega je sve...(1 Kor. 8, 6).
"Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima... (Ef. 4, 6).
"Jer je jedan Bog i jedan Posrednik izmedju Boga i  coveka, covjek  Isus Hristos" (1 Tim. 2, 5).
Ovi stihovi (a i mnogi drugi) jasno pokazuju da se rec "Bog" u apsolutnom smislu odnosi na samo jedno Bice, a to je Otac, vrhovni vladar svemira.
Dalje, rec "Bog" na nekoliko mesta se odnosi na Hrista da pokaze da je Bozji Sin bozansko bice, da poseduje sve bozanske atribute. Primer jeste Jovan 1, 1. Neki ovde vide trojstvo. Ali pazljivo razmatranje stiha ne dokazuje takvo nesto. Stih kaze:
"U pocetku je bila Rijec, Rijec je bila u Boga, i Bog bjese Rijec. Sada, kada kaze "Rijec je bila u Boga" na koji Bog se misli, na Oca ili na trojstvo? Ja verujem da se odnosi na Oca (videli smo da je On jedini istiniti Bog).  Dalje kaze "i Rijec bijase Bog". Pentikostalci uzimaju ovaj stih kao dokaz da postoji jedno jedino bice koje se pojavljuje kao Otac, Sin i Sveti Duh. Ali pitanje je dali se rec Bog ovde odnosi na istog Boga u koga je bila Rijec.
U engleskom ovaj stih glasi:
"In the beggining was the word, the word was with THE God and the word was God". Vidimo da kada prvi put kaze Bog koristi se clan "the", dok drugi put ne.
To jasno nam kazuje da je rec o dva bica. Znaci rijec koja je Bog nije isti Bog u koga je bila. Ako bi Bog u koga je bila Rec bio trojstvo onda rec nije u trojstvu. Ako se odnosi na Oca, onda se cini da su dva Boga. Kako da resimo problem? Lako, ovde se kaze o Hristu da je Bog u smislu da je bozanske prirode (Fil. 2, 6; Evr.1,3) ali nije jedini i istiniti Bog o kome smo govorili ranije.

Znaci:
1. Postoji samo jedan jedini istiniti Bog, Otac
2. Isus po svojoj prirodi jeste potpuno bozanska licnost i u tom smislu Biblija za Njega koristi rec "Bog".
Hristos je bio drugi  u svemiru prije otelotvorenja:
BOZJI SIN JE BIO DRUGI PO AUTORITEU POSLE VELIKOG ZAKONODAVCA.On je znao da samo Njegov zivot moze biti prihvacen kao otkup za coveka" (LHU 24).
Hristos ce biti drugi u celoj vecnosti:
"A kad Mu sve pokori, onda ce se i SAM SIN POKORITI ONOME KOJI MU SVE POKORI, da bude Bog sve u svemu" 1 Kor. 15,28

Dali je moguce da Hristos bude bukvalni Bozji Sin, rodjen od Oca, a ipak da bude vecan?
Hajde da vidimo kako je Ellen White upotrebila rec "vecan" na drugim mestima:
"Okruzen i zasticen prirodnim bedemom planina, Mojsije je bio sam sa svojim Bogom... U svecanoj velicini VJECNIJEH BRDA, on je posmatrao velicanstvo Najuzvisenijega..." (PP 248).

"O Njegovoj moci i sili govore nam vrhovi VECNIH PLANINA" (CPTS 55).

"I koje iskupi Gospod vratice se i doci ce u Sion pjevajuci i VECNA RADOST ce  biti nad glavom njihovijem..." Is. 35, 10.

 

EGW koristi najcesce rec "vecan" u vezi sa "vecnim zivotom". Dali to znaci da vecni zivot nema pocetka? Dali vecna brda su bez pocetka i kraja? Dali vecna radost je bez pocetka? Jasno je da rec "vecan" ne znaci uvijek da je nesto bez pocetka, pa cak i bez kraja.


Ovde se slažemo, ne može se argumentirati na osnovu samo jedne reči „večan” koja ima najmanje dva značenja u Pismu.


Sta su pisali savremenici sestre Vajt.
Pocnimo sa Waggonerom koji je bio izabrano Bozje orudje 1888 godine. Vec ranije smo videli da on veruje da je Isus bukvalni Sin Bozji. On je napisao da "Hristova licnost ima pocetak", ali interesantno je da i on kaze o Hristu da je "vecan" i "od vecnosti" isto kao sto to kaze i EGW.

"Trebamo razumeti da Hristov rad kao Posrednika nije ogranicen na vremenom ili prostorom... On nije postao Posrednik u momentu kada je covek pao, nego je bio Posrednik OD VECNOSTI" (Glad Thidings 141).

"Hristos jeste veliki ucitelj Bozjeg  plana spasenja od VECNOSTI" (R.C. Porter, GCBD93,  str. 25).

Vidimo slicnost u onoga sto pisu EGW i Waggoner:
"Njegov bozanski zivot ne moze biti izracunat ljudskim prebrojavanju. Postojanje Hrista prije utelotvorenja ne moze da se izmeri sa brojkama" (ST may 3, 1899).
"“Znamo da je Isus “od Boga izasao i dosao” (Jov. 8, 42), ali to se desilo u tako dalecnom vremenu da je iznad covekovog shvatanja. (Waggoner, CHR 9).


Ovde imamo odgovor na pitanje zasto sestra Vajt nije ukorila svoga muza i ostale pionere za njihove ideje o bozanstvu. ZATO STO JE ONA BILA U SAGLASNOSTI SA NJIMA. ONA JE GOVORILA I PISALA ISTIM STILOM KAO STO SU I ONI.

Pitanje: Ako Waggoner kaze o Hristu da je vecan, a sa druge strane da ima pocetka, da se rodio, zasto to ne bi bio slucaj i sa sestrom Vajt. I ona kaze mnogo puta da se Isus rodio, da je bukvalni Sin Bozji, ali i da je vecan. Videli smo  gore da rec "vecan" ne znaci uvijek bez pocetka.
Ubrzo ce se zapaziti jedna stvar - veliko otpadnistvo koje se povecava i razvija i postaje sve snaznije. i to ce tako dalje ici dogod Gospod ne sidje sa neba...Moramo se cvrsto drzati prvih nacela nase vere i stalno se ucvrscivati u veri."(SpT ser. B, Nr. 7, str. 70 izd. ref. pok.).
"Zahtev srca mnogih je bio: "Necemo da ovaj covek da vlada nad nama". VAL, VAL JE IZBOR MNOGIH. RELIGIJA MNOGIH MEDJU NAMA BICE RELIGIJA OTPALOG IZRAILJA, jer su im mili vlastiti putevi, a na put Gospodnji zaboravljaju." (TM 427).

"Bogu tako omilje svet da je i SINA SVOJEGA JEDINORODNOGA DAO". On ga je dao ne samo da nosi nase grehe i da umre kao nasa zrtva - On Ga je dao palom rodu. Da bi nam obezbedio Svoj nezamenljivi dar, BOG JE DAO SVOGA JEDINOG LJUBLJENOG SINA DA POSTANE CLAN LJUDSKE PORODICE, DA ZAUVJEK ZADRZI SVOJU LJUDSKU PRIRODU." (Ceznja vekova, 25 eng.)
  
Dozvolimo Bibliji da nam odgovori:
"Ali mi imamo SAMO JEDNOGA BOGA, OCA..." (1 Kor. 8, 6).
"JEDAN BOG I OTAC SVIJU..." (Ef. 4,6).
"A ovo je zivot vecni, da poznaju TEBE, JEDINOGA ISTINITOGA BOGA..." (Jov. 17, 3).
O kome govori Isus ovde? O Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhom Svetom?
Molim te citaj pozdrave sa kojima pocinju poslanice. Skoro sve pocinju sa sledecim recima:
" Blagodat vam i mir od BOGA OCA NASEGA I GOSPODA ISUSA HRISTA"
Ako je Sveti Duh treca osoba trojstva zasto se nigde ne spominje?

"I sad proslavi Ti Mene, Oce, u Tebe Samoga slavom koju imadoh u Tebe prije nego svijet postade" (Jov. 17, 5). P.S. Vidi kada je Isus imao tu slavu
"I slavu koju si Mi dao Ja dadoh njima, da budu jedno kao Mi sto smo jedno" (Jov. 17, 22).
"Isus je zeleo da im utisne misao da u davanju SVOGA SVETOGA DUHA ON IM JE DAO SLAVU KOJU JE BOG DAO NJEMU, kako bi On i Njegov narod bili jedno u Bogu. (Ellen White, ST October 3, 1892).


U vezi prethodnih argumenata smo takođe već pisali.


"Ali ne, Sam Otac ce odgovoriti na molitvu Svoga Sina. Neposredno sa prestola se izlivaju zraci NJEGOVE SLAVE. NEBESA SU SE OTVORILA I NA SPASITELJEVU GLAVU SE SPUSTA NAJCISTIJA SVETLOST U OBLIKU GOLUBA..." (DA 111).
 
Uporedi poslednji citat sa sledecim:
"Posto je bio krscen, Isus je pao na kolena  na bregu Jordana; nebo nije culo nikada takvu molitvu kao ova koja je izasla sa Njegovih bozanskih usana. Hristos je uzeo ne Sebe nasu prirodu.  BOZJA SLAVA, U OBLIKU SVETLOG GOLUBA, SE ZAUSTAVIO NAD NjEGA i sa neba su se cule sledece reci... "(Temperance 284).
"Jos dok se molio, BOZJA SLAVA U OBLIKU SVETLOG GOLUBA, se zaustavio nad Njega" (BGC, april 4, 1901).
"DUH BOZJI ce sazeci greh u svima onima koji se predaju Njegovoj sili. ali ako se ljudi ne mogu odreci greha, onda se poistovecuju s njime. TADA SLAVA BOZJA, KOJA UNISTAVA GREH, mora i njih unistiti" (DA 107).
"Slicno kao naseg Spasitelja, mi smo u ovom svetu za da radimo u Bozjem delu. Ovde smo za da u karakteru postanemo kao sto je Bog i kroz zivot sluzenja da Ga otkrijemo svetu. Za da postanemo Bozji saradnici, za da budemo kao On i da otkrijemo Njegov karakter, MI TREBA DA GA POZNAJEMO ONAKVOG KAKVOG JESTE. TREBA DA GA UPOZNAMO ONAKVOG KAKVOG NAM SE OTKRIVA.
POZNANJE BOGA PREDSTAVLJA TEMELJ O ISTINITOG VASPITANJA I SLUZENJA. TO JE JEDINA ISTINITA ZASTITA OD ISKUSENJA. SAMO TO NE MOZE UCINITI SLICNI SA BOGOM U KARAKTERU...
PROMENA KARAKTERA, CISTOTA ZIVOTA, EFIKASNOST U SLUZENJU, SVE TO ZAVISI OD ISTINSKOG POZNAVANJA BOGA. TO POZNANJE JESTE  NEOPHODNO KAKO ZA OVAJ ZIVOT, TAKO I ZA VECNOG ZIVOTA
"  (Isceliteljna sluzba 409).

Sta su verovali EGW i pioneri o Bozanstvu?
Verovali su različito. Nisu imali isto verovanje po tom pitanju, što pokazuju citati koje ćemo na kraju izneti.


OTAC
Oni su verovali u "jednog Boga i Oca sviju, koji je nad svima i kroza sve i u svima nama" Ef. 4, 6.

"...postoji jedan Bog, licno duhovno Bice, stvoritelj svega, svemoguc, sveznajan i vecan, beskrajan u mudrosti, svetosti, pravdi, dobroti, istini i milosti, nepromenjivi." Statement of Belief 1889.

SIN

"...jedan Gospod Isus Hristos, kroz Kojega je sve i mi kroza Nj" 1 Kor. 8, 6
"Postoji jedan Gospod Isus Hristos, Sin vecnoga Oca, preko koga je Otac stvorio sve stvari,..." Statement of Belief 1889

ELLEN G WHITE - 1895

"...jer Bog je toliko voleo svet, da je dao svoga jedinorodnoga Sina - ne sina stvorenog, kao sto su andjeli, ne sina posvojenog, kao sto su gresnici kojima je oprosteno, nego Sina rodjenog u obliku Oceve licnosti i u svoj svetlosti Njegovog velicanstva i slave, jednog jednakog sa Bogom u autoritetu, velicini i bozanskog savrsenstva. u Njemu zivi sva punina Bozanstva telesno" (ST 30 mai, 1895).
"Vecni Otac, nepromenjivi, DAO JE SVOGA JEDINORODNOGA SINA, izvucenog iz Njegovih nedara, koji je bio nacinjen u oblicju Oceve licnosti i poslao Ga je na Zemlji kako bi otkrio koliko On ljubi covecanstvo" RH jul. 9, 1895
"Posvecenje prvenaca potice iz najranijih vremena. BOG JE OBECAO DA CE DATI PRVORODJENOG NEBA DA SPASE GRESNIKE" DA 51

Pioniri

"OTAC JE VECI ZATO STO JE PRVI. SIN JE DRUGI PO AUTORITETU ZATO STO NJEMU SU BILE DATE SVE STVARI" RH, Jan. 4, 1881 James White muz EGW

"Da se bude jedinorodni Bozji Sin mora se razumeti drugacije nego da se bude Sin stvaranjem; jer u smislu stvaranja sva stvorenja koja je On stvorio su sinovi... Zato bi On kao Bozjeg Sina trebao biti shvacen u jednom mnogo visem smislu nego bilo koje bice.  Jedinorodjeni od Oca  znaci da niko osim Njega  nije bio  tako rodjen; jer On je,  uistinu  jedinorodni Bozji Sin i kao takav On mora biti Bozanska licnost; t.e.  biti  saucesnik u Bozanskoj prirodi" RH Nov. 1854 J.M. Stephenson.

"Trebamo verovati da  je Hristos  postao na drugačiji nacin od nacina na koja su se pojavila druga bica; da je On izasao iz Ocevog bica na nacin koji nije za nas neophodan da ga razumemo" (C.W.Stone , The Captain of Our Salvation, 17).

"U odnosu na Bozjeg Sina... On je imao Boga kao Svoga Oca i , u nekom momentu vecnosti,  ima pocetak svojih dana" RH Sep. 7, 1869 ; J.N. Andrews
"Deca nasledjuju ime svoga oca. Bozji Sin je "nasledio preslavnije ime od andjela". To ime je ime Njegovog Oca" RH jun. 1, 1869  R.F. Cottrell.

"Hristos je JEDINI BUKVALNI BOZJI SIN. "Jedinorodjeni od Oca" (Jov. 1, 14). ON JE BOG JER JE BOZJI SIN"  RH Oct. 12 1869 J. Matteson

"Andjeli su stvorena bica, manjeg ranga nego njihov Stvoritelj. HRISTOS JE JEDINO BICE RODJENO OD OCA" James Edson White, sin sestre Vajt, Past, Present and Future, 52, 1909).
Vec ranije sam citirao Jonesa i Waggonera koji su imali isto shvacanje.
"...omiljela ti je pravda i omrzao si na bezakonje; toga radi pomaza Te, BOZE, BOG TVOJ, uljem radosti...." Evr. 1, 9.
Cini se kao dva Boga zar ne? I to kaze da prvi Bog ima svoga Boga, sto znaci da je veci od Njega.

Sin je bio manji u poziciji čoveka koju je dobrovoljno prihvatio, da bi nam bio primer i izbavitelj. To se takođe odnosi i na sledeće citate.

"Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i Ocu...A kad Mu sve pokori onda ce se I SAM SIN POKORITI Onome koji mu je sve pokorio, da bude Bog sve u svemu" 1 Kor. 15, 24.28.
Jer je jedan Bog i JEDAN POSREDNIK Boga i ljudi, covjek Isus Hristos" 1, Tim. 2,5;
Pismo je jasno. Mi imamo samo jednog posrednika. Dalje, Pismo kaze da je samo jedan Gospod.
"...i jednoga Gospoda Isusa Hrista..." 1 Kor. 8, 6; Ef. 4, 5;
Citajmo u tom kontekstu 2 Kor. 3, 17: "A Gospod je Duh; a gdje je  Gospodnji Duh ondje je sloboda."
Znaci, Isus je Duh koji se moli za nas.

EGW: "SVETI DUH JESTE ON (ISUS) SAM LISEN LJUDSKE LICNOSTI... PREKO SVOGA DUHA ON JE MOGAO PREDSTAVITI SEBE KAO PRISUTAN NA SVAKOM MESTU" (MR VOL. 14, 23).
"Mi imamo samo jedan kanal kroz koga se mozemo pribliziti Bogu. Nase molitve mogu doci do Njega samo kroz jedno ime - ime Gospoda Isusa, naseg posrednika. NJEGOV DUH TREBA DA NADAHNE NASE MOLBE...  SAM GOSPOD MORA UPALITI U NASIM SRCIMA GORUCU ZELJU, KAKO BI NASE MOLITVE BILE PRIHVATLJIVE ZA NJEGA. SVETI DUH TREBA DA SE MOLI ZA NAS UZDISANJEM NEISKAZANIM." (RH FEB. 9, 1897).
Jos nesto. Citajmo Apokalipsu 2, 1: "...tako govori onaj sto drzi u svojoj desnici sedam zvijezda...." Ko je On? Jasno: Isus Hristos. Sada citajmo Ap. 2, 7: "Ko ima uho neka cuje sta govori DUH crkvama..."Ko je taj sto govori? Sveti Duh. Onda ko je Sveti Duh? Gospod Isus Hristos, jasno.

Bilo je zaista interesantno videti ovu argumentaciju gde se vidi da je Sveti Duh Hristos. To takođe i mi već određeno vreme verujemo i nazivamo to nova svetlost. To je tačka u kojoj se mi sa Dejanom slažemo. Još jednom je potvrđeno da čovek čak i kroz pogrešne pretpostavke može da dođe do istinitog zaključka.

Razlika je u tome koji je Hristos Sveti Duh? Vaš koji ima početak ili naš koji ga nema? Za nas Hristos koji ima početak jeste lažni Hristos.

I ne ozaloscavajte Svetoga Duha Bozjega, kojijem ste zapecaceni za dan izbavljenja.
Efescima 4,30.
Jedino ako je Duh sveti osoba moze se ozalostii, neku nezivu silu ne mozemo
ozalostiti.

Odgovor: Dali se tvoj duh moze ozalostiti? U narodu se kaze: Moj duh je uvredjen. Ili, "Ovaj covjek je veselog duha". Da li je rec o drugoj osobi? Dali se duh moze uvrediti? Svakako. Onda se i Duh Bozji moze ozalostiti, a i tekst jasno kaze da je to Duh Bozji, a ne druga osoba.
A kad dodje on, Duh istine, uputice vas na svaku istinu; jer nece od sebe govoriti, nego ce govoriti sto cuje, i javice vam sto ce biti unapredak.

Jovan 16,13.
Duh govori, cuje, javlja. samo osoba to moze.
Odgovor: Duh prorostva nam kaze da je Bog sveprisutan preko Svoga Duha. Onda ko je taj koji govori?
"I buduci da ste sinovi, POSLA BOG DUHA SINA SVOJEGA U SRCA VASA KOJI VICE: AVA OCE" (Gal. 4, 6).
"Jer vi necete govoriti, nego DUH OCA VASEGA govorice iz vas..." (Mat. 10, 20).
Vec smo ranije govorili da je covjek stvoren po oblicju Bozjem. kao sto je covjek telo i duh, tako je i Bog telo i Duh. telo je na svom prestolu na nebu, a Duhom je sveprisutan u celom svemiru. Duhom on nas vodi, ukorava, popravlja i tako dalje.

A jedan covek po imenu Ananija, sa zenom svojom Sapfirom prodade njivu,i sakri od novaca sa znanjem i zene svoje, i donesavsi jedan dijel metnu apostolima pred noge.
A kad Petar rece: Ananija! zasto napuni sotona srce tvoje da slazes Duhu svetome i sakrijes od novaca sto uze za njivu? Kad je bila u tebe ne bjese li tvoja? I kad je prodade ne bjese li u
tvojoj vlasti? Zasto si dakle takvu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi zgresio nego BOGU. Dela 5,1-4.
Odgovor: ako ti neko kaze: "uvredio si mojeg duha", dali on zeli da kaze da si uvredio njegovog prijatelja, brata ili rodjaka? Jasno da ne. Uvredio si njega licno.
jedan primer: "Onda Isus kad je vidje gde place... ZGROZI SE U DUHU i sam postade zalostan" Jov. 11, 33. Citajmo sada 38 stih:
"A ISUS OPET SE ZGROZI U SEBI...". Prvo kaze da se zgrozio u duhu, a zatim da se zgrozio u sebi. jasno je da izraz "zgrozio se u duhu" je isto sto i "zgrozio se u sebi". Tako i lagati Svetog Duha je isto sto i lagati Boga jer Duh Sveti je Duh Boga Oca.


Da sve bi to bilo tako kada Pismo i Duh proroštva ne bi u Duhom Svetom videli samostalnu i odvojenu nezavisnu osobu. Ove osobne karakteristike Duha mi iznosimo u takvom svetlu, kojeg podržava Pismo i nadahnuće kroz EGW.

Zar bi bilo potrebe da se govori o triu, o trojici, ukoliko bi bilo kao što kažeš, da je Sveti Duh nešto što samo ima neke karakteristike ličnosti, ali ne sve. Ukoliko verujete da nema sve, koje su to koje Duh nema?

Bez takvog obrazloženja, sva ta poređenja sa našim ljudskim svetom i našom prirodom su promašena. Vi bi prvo morali objasniti sve te navode Pisma i EGW gde se jasno govori o osobi Svetom Duhu. Naravno, vi to ne činite nego idete obrnutim redom. Vi prvo ubeđujete ljude da je tako, a onda samim tim ubeđenjem koje ste stvorili bacate svetlo na te jake i neoborive dokaze.

Brate moj, po tebi postoje tri Sveta Duha. Ne znam odakle si to iskopao ali Rec Bozja kaze da postoji jedan Bog, Otac sviju, jedan Gospod Isus Hristos i jedan Duh, Duh Oca i Sina. AMIN
Knjiga "Duhovni darovi" (drugi deo iz "Ranih spisa) pocinje sledecim recima:

"
Sotona je nekad bio visoko cenjeni andjeo na nebu, odmah odmah do Hrista." (Rani Spisi, 155). Ovde se ne kaze da je Lucifer tako tvrdio i lagao nego to je jedan fakt koji nam Duh Prorostva otkriva. Ako je Otac, prvi, Sin drugi a Lucifer treci, gde je Duh Sveti?
"Medjutim kada je Bog (prilikom stvaranja) rekao Svom Sinu: "Da nacinimo coveka..." sotona je postao ljubomoran na Hrista" (str. 155).
Ranije si rekao da je sotona znao ko je Hristos, onda zasto EGW nam kaze da je postao ljubomoran samo na Hrista? I jos nesto, crkva danas kaze da se tekst u 1 Moj. 1, 26 odnosi na trojstvo, dok sestra Vajt kaze da Bog koji je govorio je bio Otac i On je govorio samo sa Sinom, Duh Sveti nije prisutan.

"
Gospodar svemira u svom dobrotvornom poduhvatu nije bio Sam.On je imao Saradnika koji je mogao pravilno da shvati Njegove namere i da se zajedno s Njim radujesto su stvorena bica ucinjena srecnima....HRISTOS, REC, JEDINORODNI SIN BOZJI, BIO JE JEDNO SA VECNIM OCEM - JEDNO U PRIRODI, U KARAKTERU I NAMERAMA - JEDINO BICE KOJE JE MOGLO DA PRODRE U SVE BOZJE SAVETE I NAMERE" (Patr. i pr. 34).
Brate moj, treba li nesto jasnije od ovoga? Ko je Gospodar svemira? Koliko saradnika je On imao? Koliko bica su mogla da prodru u sve Njegove namere?

"
Greh se zaceo u bicu koje je BOG, pored Hrista, najvise cenio i koje je, pored Njega, imalo najvise sile i slave medju stanovnicima neba" (PP 35).

"Zudeci pohlepno za slavom kojom je VECNI OTAC OKRUZIO SVOGA SINA, ovaj andjeoski knez je tezio za vlascu koja je bila prvenstveno pravo Hristovo" (PP 35).
"Osporiti SINU BOZIJEM pravo na vrhovnu vlast i time pobiti dokaze o Tvorcevoj mudrosti i ljubavi, to je postao cilj ovog kneza andjela. Tom cilju nameravao je da posveti sve energije svog mocnog duha koji je, iza Hristovog, bio prvi medju stanovnicima neba" PP 36).

"CAR SVEMIRA je sazvao preda se sve vojske neba, da bi u prisustvu svih izlozio pravi polozaj Svoga Sina i pokazao Njegov odnos prema svim stvorenim bicima. SIN BOZJI DELI OCEV PRESTO I SLAVA VECNOGA, SAMOPOSTOJECEG, NESTVORENOG, ONOGA KOJI  IMA ZIVOT NEPOZAJMLJEN OKRUZUJE I NJEGA. ..Pred okupljenim stanovnicima neba Car je izjavio da NIKO, OSIM HRISTA, NJEGOVOG JEDINORODNOG SINA, NE MOZE POTPUNO PRODRETI U NJEGOVE NAMERE I DA JE SAMO NJEMU DODELJENO DA IZVRSUJE SILNE SAVETE OCEVE VOLJE. SIN BOZJI JE IZVRSAVAO OCEVU VOLJU PRILIKOM STVARANJA  SVIH NEBESKIH VOJSKI I JEDINO NJEMU, PORED BOGA (VIDIS DA BOG NIJE TROJSTVO, I DA SU SAMO DVA BOZANSKA BICA, OD KOJIH JEDAN JE BUKVALNI OTAC, A DRUGI BUKVALNI SIN). PRIPADA VERNOST I PODANICKA ODANOST SVIH" (PP 36).


Ovo se takođe ponavlja.

evo sta kaze Duh Prorostva:
"U pocetku je covjek bio stvoren po Bozjem oblicju, NE SAMO PO KARAKTERU, NEGO I PO OBLIKU I IZGLEDU" (Velika Borba 645).
Ako si posten, priznaces da nemas prava. Kad kazem obliku i izgledu ne mislim na istu materiju. Covjek je stvoren iz zemlje, a kakve materije (ili bilo sta da je) je Bog to ne znam. Ali znam da mi izgledamo kao sto Bog izgleda, naravno On je mnogo savrseniji od nas.
Sta kaze Biblija?
"Gledah dokle se postavise prestoli i STARAC SJEDE, NA KOM BJESE ODIJELO BIJELO KAO SNIJEG...." Dan. 7, 9-14
"I ozgo na onom nebu sto im bijase nad glavama, bijase kao prijesto, po vidjenju kao kamen safir, i na prijestolu BIJASE PO OBLICJU KAO COVIJEK" (Jez. 1, 26).
Duh Prorostva:

"Vise sam puta videla dragog Isusa, posto je On jedna licnost. Pitala sam Ga da li je i Otac licnost i da li je po oblicju slican Njemu. On rece: "JA SAM JASNA SLIKA OCEVE LICNOSTI". (Rani spisi).


Ja lično moram da priznam da me ovi citati u kojima se govori o fizičkom izgledu i obličju Boga navode na razmišljanje i preispitivanje mojih stavova koje sam do sada imao. Do sada sam bio strogog stava da su u ovim tekstovima antropomorfizmi kroz koje se Bog otkriva, ali da u suštini nemamo šta da kažemo na tu temu jer je u domenu tajanstvenosti. Međutim deluje da Pismo svedoči u pravcu u kome možemo razgovarati o tome do neke određene mere.


Znaci Bog ima neku fizicku formu, po kojoj je stvoren i covek. Dalje Biblija kaze da je Bog duh.  Znaci Bog je telo i duh. Sta je covijek koji je stvoren po oblicju Boga? Telo i duh (1 Kor. 2, 10-16).
Drugim recima, coveciji duh je za coveka isto ono ono sto je Bozji Duh za Boga, s tom razlikom da covecji duh ne moze da zivi izvan od tela.
Evo sta kaze Biblija i EGW:
"Kuda bih otisao od DUHA TVOJEGA i od PRISUSTVA TVOJEGA kuda bih utekao" (Ps. 139, 7).

"Biblija nam ne prikazuje Boga na Njegovom svetom i uzvisenom prestolu u stanju neaktivnosti, u cutanju  i povucenosti; vec okruzenog  sa deset puta deset tisuca i deset tisuca puta deset tisuca svetih bica, koja spremno cekaju da izvrse Njegovu volju. Posredstvom ovih vesnika On aktivno i neprekidno odrzava vezu sa svakim podanikom Svoga carstva. Posredstvom Duha Svetoga On je prisutan svuda i na svakom mestu. Delovanjem Svoga Duha i svojih andjela On ne prestaje da sluzi potrebama sinova ljudskih." (MH 417).

"Nama je neshvatliva Bozja uzvisenost. "Presto je Gospodnji na nebesima" (Ps. 11, 4). ALI ON JE SVOJIM DUHOM SVUDA PRISUTAN." (ED 132).
James Springer White (1821 – 1881)
Ellen White o svome muzu: "Bog je dozvolio da dragocena svetlost istine blista oko Njegove reci i prosvetli um mog supruga. On zrake svetlosti iz Isusovog prisustva moze odrazavati na druge svojim propovedima i pisanjem. (E. G. White, Testimonies for the Church Volume 3, p. 502  srp. 337)

Znači li to da je Elen Vajt Jakova prikazala kao nepogrešivi autoritet? Onda bi morali reći da smo imali dva vesnika i proroka. Pismo međutim kaže da je “jedna moja golubica”, tj. vesnik novog vremena i nove svetlosti koju  imaju 144.000.

"Pozicija ostatka"
Kao fundamentalne zablude, mozemo dodati falsifikuvanoj suboti i druge zablude koje su Protestnti poneli sa sobom od Katolicke crkve, kao sto su prskanje vodom pri krstenju, TROJSTVO, svesnost mrtvih i vecni zivot u mizeriji. Mase koje drze ove fundamentalne zablude bez dvoumljenja ucinili su to u neznanju; ali zar mozemo pretpostaviti da ce Hristova crkva nositi sa sobom ove zablude sve dok sudovi ne izbiju u svetu?  Mi mislimo da nece. "Ovde su oni  koji paze  Bozje zapovesti i veru Isusovu." Ova klasa ljudi, koja zivi pred sam drugi advent,  NECE PAZITI LJUDSKE TRADICIJE NITI CE DRZATI FUNDAMENTALNE ZABLUDE U VEZI PLANA SPASENJA KROZ ISUSA HRISTA.
I kao sto istinita svetlost blista iznad ovih predmeta i odbacena je od strane mase, tada osuda dolazi na njih... (RH Sep. 12, 1854).


Veoma lukavo. Na spisku fundamentalnih zabluda se nalazi i učenje o Trojstvu. Na kraju je citat iz RH. Deluje sve jasno.

Međutim citat očito nije od Elen Vajt, jer ne postoji na spisku njenih citata. Drugo taj koji je to napisao je očito mislio na katoličku nauku o Trojstvu koja se u osnovi razlikuje od naše, kao što se naša nauka razlikuje od protestantske, upravo na osnovu nadahnutih tekstova koji su nam povereni.

"Tajna greha" je pocela da radi u crkvi jos u vreme apostola Pavle. Na kraju ona je suzbila jednostavnost jevandjelja i korumpirala Hristovu doktrinu, a crkva je usla u pustinju. Martin Luter i ostali reformatori su se podigli u Bozjoj sili i sa Duhom i Recju ostvarili su veliki napredak u Reformi. Najveca greska Reforme jeste u tome sto su se Reformatori zaustavili u reformi. Ako bi produzili i napredovali sve dok ne ostave za sobom i poslednji trag Papstva kao sto su  ucenje o prirodnoj besmrtnosti, krstenje prskanjem, TROJSTVO i drzanja nedelje, crkva danas bi bila slobodna od njezinih nebibliskih zabluda" (RH Feb. 7, 1856).
"Otac i Sin su bili jedno u stvaranju coveka, a isto tako i u njegovom otkupljenju. OTAC JE REKAO SINU: "Da nacinimo covjeka po svom oblicju". I triumfalna pesma u kojoj otkupljeni ucestvuju jeste u cast "Onoga koji sedi na prestolu i Jagnjetu, zauvjek" (The Law and the Gospel str. 1, 1870).

"Pavle tvrdi da je Sin Bozji bio u Bozjem oblicju i da je bio jednak s Bogom. "Koji iako je bio u oblicju Bozjemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom" Fil. 2, 6. Razlog zasto se Sin nije otimao da bude jednak sa Ocem jeste zato sto On jeste jednak... NEOBJASNIVA DOKTRINA O TROJSTVU KOJA PRAVI OD BOGA TRI U JEDNOM I JEDAN U TRI, JESTE DOVOLJNO STETNA; ALI TAJ ULTRAUNITARIJANIZAM KOJI PRAVI HRISTA NIZEG OD OCA JE JOS STETNIJA. Dali je Bog rekao nekom koji je nizi od Njega: "Da nacinimo covjeka..."  (RH Nov. 29, 1877).

Da ovo su poznati citati Jakova Vajta. Neki veruju na osnovu ovog citata da je on promenio svoj poluarijanski stav. Za to nema potvrde. On nije bio arijanskog ubeđenja u pitanju odnosa Oca i Sina, nego po pitanju Svetog Duha.

Vrlo je bitno za nas koji se bavimo ovom temom napraviti razliku između onoga što uči naša crkva danas i onoga što uči katolička crkva. Inače mogu da nas varaju oni duhovi koji kažu da mi učimo ono što je katolička jeres. Naprotiv, tome što uče katolici su bili bliži pioniri tada nego mi danas, kada se radi o Ocu i Sinu. Jer upravo oni veruju da je Sin rođen u večnosti.

“Evandjelja izvjescuju kako ga je u dva svecana trenutka, o krstenju i o preobrazenju, glas Ocev oznacio kao svoga "ljubljenog Sina". Isus predstavlja sebe kao "jedinorodjenog Sina Bozjega" (Iv 3,16) i tim nazivom potvrdjuje svoju vjecnu opstojnost.” (Katolički katekizam, III 444)

Simvol vjere koga katolička crkva priznaje glasi ovako:

" SIMVOL VJERE "

VJERUJEM u jednoga Boga Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog.
I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog pre svih vjekova; Svjetlost od Svjetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog;, jednosuštnog Ocu, kroz Koga je sve postalo;
Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao sa nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve, i postao čovjek;
I Koji je raspet za nas u vrijeme Pontija Pilata, i stradao i bio pogreben;
I Koji je vaskrsao u treći dan, po Pismu;
I Koji se Vazneo na nebesa i sjedi sa desne strane Oca;
I Koji će opet doći sa slavom, da sudi živima i mrtvima, Njegovom carstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospoda, Životvornog, Koji od Oca ishodi, Koji se sa Ocem i Sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, Koji je govorio kroz proroke.
U jednu svetu, sabornu i Apostolsku Crkvu.
Ispovjedam jedno krštenje za oproštenje grijehova.
Čekam Vaskrsenje mrtvih.
I život budućeg vijeka. Amin!

I sada pitanje: Da li je ono što se kaže za Sina, više naliko na ono što kažu antitrinitaristi danas ili što je verovanje Crkve adventista sedmog dana danas?


Bog vječni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svijetu. Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je djevojka Marija. Živio je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primjerom pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grijehe i umjesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vaznio se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve. (Osnovna vjerovanja adventista, br. 4)


Uporedimo sada tri izjave vere:

  1. Dejan:  On je Sin rodjen od Boga, izasao od Boga...

2. SDA: Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Hristos…

3.Katolici: Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog pre svih vjekova… rođenog, a ne stvorenog…

O čemu mi govorimo?

Ovde su neki ljudi koji su se pojavili i koji tvrde da smo kao crkva promenili izvorno učenje pionira i prilagodili ga katoličkom. Oni uopšte ne objašnjavaju koje je to novo naše a koje je katoličko i u čemu su te sličnosti. Oni to stavljaju u jedan koš, smatraju da je dovoljno reći Trojstvo i to je to.

Da li iza ovih ljudi stoji iskrenost i pobožnost kao čisti motiv? Da li ih koristi Sveti Duh da nas prosvetle? Ili su prevareni.

Neka svaka duša to ispita sa Bogom za sebe sada nakon što smo pokazali da je ne to što crkva uči, nego upravo to što oni uče u vezi Hristovog početka, katolička nauka.

"Jevandjelje Bozjeg Sina jeste dobra vest o spasenju kroz Isusa Hrista. Kada je covjek pao, andjeli su plakali. Nebo se kupalo u suzama. OTAC I SIN SU SE SAVETOVALI I ISUS SE PONUDIO DA PREUZME ODGOVORNOST PALOG COVEKA. Ponudio se da umre kako bi covek ziveo. Otac se saglasio da da SVOG JEDINOG LJUBIMCA i dobra vest je odjeknula nebom i zemljom da je nadjen nacin za covekov otkup." The Law and the Gospel, 2. 3).

"Nacin na koji su se spiritisti odrekli jedinog Gospoda Boga i naseg Gospoda Isusa Hrista jeste  kroz upotrebu starog nebibliskog  verovanja u trojstvo,  t.e. da je Isus Hristos  vecni Bog, iako oni nemaju niti jedan jasan stih da bi ga podrzali, dok mi imamo izobilje jasnih bibliskih svedocanstva da je On SIN VECNOGA BOGA"  (The Day Star, Jan. 24, 1846).

Pa zašto ovo citira, ukoliko i sam pre nekoliko stranica objašnjava da i sam veruje da je je večni Bog?

"OTAC JE VECI U TOME STO JE PRVI. SIN JE DRUGI PO AUTORITETU ZATO STO NJEMU SU DATE SVE STVARI". (RH Jan. 4, 1881).

"Ovde mozemo spomenuti Trojstvo, koje unistava licnost Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista..." (RH Dec. 11, 1855).


Upravo se ovde nalazi problem koji su naši pioniri uočavali u nauci o Trojstvu koja je po njima bila nebiblijska. Oni nisu napadali verovanje o Sinu koji je rođen od Oca u večnosti, jer su i sami tako verovali. Njima je smetala katolička nauka o tri ličnosti u jednoj ličnosti, koja je ličila na paganske bogove gde je prikazivana jedna glava sa tri lica. Ovoga su se pioniri gnušali.
Međutim ni ovo ne može da se nađe u novim adventističkim knjigama osim u verovanju nekih pojedinaca. Mi ne verujemo u takvo Trojstvo tri ličnosti u jednoj ličnosti.

Pioniri nase crkve su verovali u jednog Boga, koji jeste osoba (bice) i licnost. Dalje, verovali su da je Isus Sin Bozji, takodjer Osoba i Licnost. Trece verovali su u Duha Svetoga, koji jeste licnost, ali ne i osoba kao sto su Otac i Sin.
Zato:

1. Postoji jedan jedini Bog, Otac.
2. Postoje dve bozanske Osobe (Bica)
3. Postoje tri bozanske licnosti

Problem lezi u tome sto danas kada se kaze licnost (eng. "person") mi uvijek mislimo da se radi o bicu. Upravo u tome je bio i problem Dr. Kelloga.

"Koliko ja mogu da razumem problem sa knjigom "Zivi hram"; ceo problem se moze svoditi na pitanju: Je li Sveti Duh licnost? Vi kazete ne. Ja sam pretpostavio da Biblija kaze to jer licna zamenica "He" se koristi kada se govori o Svetom Duhu. Sestra Vajt isto koristi zamenicu "He" i mnogo puta je rekla da je Sveti Duh trece lice Bozanstva. Kako moze Sveti Duh da bude trece lice a da ne bude licnost za mene je tesko razumjeti" (Lett. from J.H. Kellog to G.I. Butler, Oct. 28, 1903). 
Sledeceg dana (29 oktombra), A.G. Daniels je napisao sledece pismo za Willia Whitea:
"On (dr. Kellog) je onda izjavio da njegov raniji stav oko trojstva ga je poprecio da jasno i ispravno pise; ali u kratko vreme on je dosao do toga da pocne da veruje u trojstvo i sada moze jasno vidjeti gde je problem i veruje da moze ispraviti stvari. Rekao mi je da on sada veruje u BOGA OCA, BOGA SINA I BOGA SVETOGA DUHA; i njegov stav jeste da Bog Sveti Duh, a ne Bog Otac ispunjava ceo svemir i svako zivo stvorenje".
Dr. Kellog:
"Verujem da Duh Bozji jeste licnost, a vi ne. Ali to je samo pitanje definicije. Ja verujem da je Duh Bozji licnost, a vi kazete: ne nije licnost. Jedini razlog zasto se ne slazemo jeste u nasem shvacanju o tome STA JE LICNOST? Vasa ideja licnosti (eng. personality) je pretpostvljam prilicje (eng. semblance) jedne licnosti ili ljudskog bica" Lett. from J.H.Kellog to G.I.Butler, Feb. 21, 1904).
Vidimo da problem nije u reci "lice ili licnost" ( eng."person") nego u shvacanju sta oznacava ta rec. Kellog je verovao da oznacava osobu, dok pioneri manifestaciju, karakter jedne osobe.

"Bog zivi u nama kroz Svog Svetog Duha, kao Utesitelj, kao onaj ko nas ukorava. Kada dodjemo kod Njega mi smo deo Njega jer Duh dolazi od Njega; on dolazi od Oca i Sina. Duh nije licnost koja hoda naokolo nogama, ili leti kao neko bukvalno bice u smislu u kojem su Otac i Sin - na kraju, ako jeste, jeste iznad mojeg shvacanja u vezi sa jezikom i recima" (G.I. Butler to J.H. Kellog).

Kellog i oni koji su bili s njime pozivali su se na spisima sestre Vajt ali ona je izjavila da ih je on pogresno razumeo.

Pitanje Kelogove knjige treba da razumemo kroz čitanje poruka koje je Elen Vajt vrlo široko objasnila u osmoj knjizi Svedočanstava peti deo i na drugim mestima (pr. Ministry of healing, poslednja poglavlja). Ovo je reakcija na Kelogova i Vagonerova pisanja u to vreme. Nigde ona ne piše da u njihovom pojmu ličnosti nešto nije u redu. Ona govori protiv panteizma, učenja da je Bog u svemu.

Dakle Kelogova zabluda nije bila u tome da je Sveti Duh Bog i da je ličnost. To piše i Elen Vajt. Njegova zabluda je u tome da veruje da sveprisutnost Svetog Duha podrazumeva Njegovo prisustvo u svim stvarima koje nas okružuju, u drvetu, u hrani, vazduhu itd.


Da ne cinimo i mi danas isto. Shvacanje adventnih pionira se uopste ne protivi Duhu prorostva. Ako postoje dve bozanske osobe, a ne tri, onda lako mozemo razumeti zasto u nebeskom savetu su samo dvoje (Zah. 6, 13) i zasto "SAMO OCA I SINA TREBAMO OBOZAVATI" YI July 7, 1898. Ne kaze "Oca i Sina" nego "SAMO Oca i Sina" sto znaci da ne trebamo obozavati treceg. Nigde nema u Bibliji ili Duhu Prorostva zapoved da obozavamo ili da se molimo Svetome Duhu. Ako danas stavljamo treceg bica da ga obozavamo  i molimo mu se, pitanje je: KO JE ON? Jedini moguci odgovor: Onaj koji je hteo da bude obozavan iz pocetka - pogodite o kome se radi?

"Pitanje: 187: U cemu je razlika izmedju Svetog Duha i sluzbene duhove (andjela); ili su identicni?

Odgovor: SVETI DUH JESTE VELICANSTVENA ENERGIJA BOZANSTVA, BOZJI ZIVOT I SILA KOJA IZLAZI IZ NJEGA PREMA SVIM DELOVIMA KOSMOSA, OSTVARUJUCI NA TAJ NACIN ZIVU VEZU IZMEDJU NJEGOVOG PRESTOLA I SVE STO JE STVORENO. Kao sto kaze jedan drugi pisac (EGW): "Duh Sveti jeste udahnjivanje duhovnog zivota u dusi. Dodeljivanje Duha jeste dodelivanje Hristovog zivota". Na taj nacin Hristos je sveprisutan. Upotrebimo jednu ilustraciju: kao jedan telefon koji raznosi glas nekoga cineci da njegov glas da bude prisutan kilometrima daleko, tako Sveti Duh nosi svu Hristovu silu cineci Ga prisutnim na svim mestima zajedno sa svom Njegovom silom... Tako, Duh jeste personifikat u Hrista i Boga, ALI NIKADA OTKRIVEN KAO ODVOJENA LICNOST. NIGDE NAM SE NE KAZE DA SE MOLIMO DUHU; NEGO KAZE NAM SE DA SE MOLIMO BOGU ZA DUHA. U Bibliji ne nalazimo molitve upucene Duhu, nego molitve upucene za Duha". (M. C. Wilcox 1911).
Rec "duh" kada se odnosi na coveka oznacuje njegove misli, emocije, um itd.

Spirit - ruwach = zdiv, um, vetar, intelekt...
Spirit - pneuma = zdiv, um, vetar, intelekt...

1 Moj. 1, 26 - Covjek je stvoren po Bozjem oblicju
1 Kor. 2, 11 - "Jer ko od ljudi zna sta je u covjeku osim DUHA COVJECJEGA koji zivi u njemu?
Tako i u Bogu sto je niko ne zna osim DUHA BOZJEGA."

Zabelezimo da ono sto je duh covjeka za covjeka je isto sto i Bozji Duh za Boga. Ovo je jasan stih koji se ne moze negirati. U ovom stihu imamo uporedjenje. AKO JE  BOZJI DUH DRUGO, ODVOJENO BICE, ONDA OVAJ STIH NEMA SMISLA JER ONDA BI TREBALO I COVECJI DUH DA BUDE DRUGA OSOBA.

Jedini argumenat koji se moze dati jeste da ovde nije rec o Duhu Svetome. Sta kazu drugi tekstovi:
Ef. 4, 30 - "Svetoga Duha Bozijeg"
1 Sol. 4, 8 - "Svetoga Duha Svojega"

Da vidimo kako se rec "duh" koristi u vezi sa covekom:

Ps. 32, 2 - "...u cijem duhu (umu) nema lukavstva"
Dan. 2, 3 - "...uznemiri mi se duh (um) kako bih doznao..."
Dan. 6, 3 - "...jer u njemu bjese veliki duh..." (um, znanje itd).
Dela 17, 16 - Pavlov duh je bio razdrazen.

Kao sto sam ranije rekao nas duh je nas um, emocije,  karakter. Duh je ono sto jesmo. On je nasa licnost.
Zapamtimo da je duh deo jedne osobe. On je taj koji je pravi ono sto jeste. Duh je njegov karakter, njegova licnost.

1 Kor. 2, 11 - Ovaj stih nam kaze da je to isto kada je rec o Bogu. NJEGOV DUH JESTE OPIS ONOGA STO ON JESTE. DUH JE NJEGOVA LICNOST.
Zabelezimo da je Bozji Duh opis Njegovog karaktera ili licnosti:

Bog je istina    Jov. 15, 26    Duh istine
Bog je milostiv  Evr. 10, 29   Duh blagodati
Bog je  svet     Ef. 4, 30      Duh je svet
Bog je mudrost  Ef. 1, 17    Duh premudrosti
Bog je ljubav    Gal. 5, 22    Duh je ljubav

Ovde imamo jasan opis Bozjeg karaktera, Njegove licnosti.
Niko ne  negira da sve ove osobine (i vise njih) pripadaju Bogu ali mnogi veruju da one pripadaju i Svetome Duhu kao odvojena Osoba, sa svojim licnim umom i voljom.

Jov. 15, 26 nam kaze da Duh istine IZLAZI od Oca. Ne kaze da je poslan nego izlazi iz Njega. Grcka rec znaci "izlazi, istice...".

Čudna izjava. Neka se niko ne ljuti ako ovde moram da primetim da je autor ove izjave kao hipnotisan. Jer on kao da zaboravlja da se na sledećoj stranici Biblije nalazi sledeća izjava
16,27 Jer vas sam Otac ljubi, zato što ste vi ljubili mene i verovali ste da sam ja od Oca izišao. Dakle isto kao i Duh, napustio je Očevu prisutnost da bi služio na zemlji u obličju sluge.
Ali još teže je to što on zaboravlja da na stranici ispred stoji sledeće: Jov.14,26, A utešitelj, Duh Sveti, kog će Otac poslati u ime moje, On će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh.
Dakle ovde piše upravo ono što on tvrdi da ne piše. Da li je to opsena?
Zato mi molimo u ime Gospodnje, da se svaki moli da se zaustavi ova pošast u našem narodu, da se na sličan način igra sa Rečju Gospodnjom, gde se ona citira u izdvojenom i stranom značenju.
Zamislimo da je zaista tako kao što tvrde da je Sveti Duh samo Očeva ličnost, a ne za Sebe zasebno. Kako bi onda moglo ovo da bude što Isus kaže da ga Otac šalje? Otac bi tada slao sam svoju ličnost na zemlju. Ili kakva je zbrka onda verovati još da ga Isus šalje kao navodno Očevu ličnost, što takođe piše: A kad dođe utešitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca izlazi, On će svedočiti za mene.
Ove reči otkrivaju osobu Svetog Duha koja se u svojoj slobodi odriče svoje slobode i dolazi na Zemlju da bude Njegov predstavnik i zamenik.


Vazno - ovde je odgovor zasto Biblija i Duh Prorostva NIKADA ne koriste izraz "BOG DUH SVETI", koji bi znacio da je Duh Sveti drugo, odvojeno Bice.

Pitanje - S kojim pravom ljudi menjaju reci bez bibliskog autoriteta s kojim menjaju znacenje onoga sto nam je Bog otkrio?
Pr.30, 6 - "Nista ne dodaj k recima Njegovijem, da te ne ukori i ne nadjes se laza".

Zabelezite promenu:
Biblija kaze:                                                      Ljudi kazu:

Bozji Duh; Bozji Sveti Duh;                             Bog Sveti Duh

                                           Stihovi
Ef. 4, 30 Bozji Sveti Duh                                                  --------------
1 Sol. 4, 8 Njegov Sveti Duh                                             --------------
Dela 2, 17 moj Duh                                                           --------------
Mat.10, 20 Duh vasega Oca                                             -------------
Rim. 8, 9 Bozji Duh                                                           -------------
Rim. 8, 9 Hristov Duh                                                       -------------
Is. 59, 19 Duh Gospodnji                                                  -------------
Is. 61, 1 Duh Gospoda Boga                                             -------------
Fil. 1, 19 Duh Isusa Hrista                                               -------------
Postoje stotine stihova gde se kaze "Bozji Duh" ili Gospodnji Duh" ali NIKADA "Bog Sveti Duh". Pitanje: KO DODAJE RECI GOSPODNJOJ? KO JE LAZA?

Jasno je da je Duh Sveti Duh Bozji jer iz Njega izlazi. Zato se u Bibliji i DP ponekad koriste zamenice: eng. He, Himself jer SAM BOG RADI KROZ SVOGA SVEPRISUTNOG DUHA.

"On (Isus) se pretstavlja kao prisutan na svako mesto preko Svoga Svetoga Duha, kao sveprisutni" (14 MR 23).

Ali, u Bibliji (a i u DP) o Duhu Svetome se kaze sa "it, itaself...".
Primeri: 1 Pet. 1, 11; Rim. 8, 16. 26; 1 Jov. 2, 27;
Pitanje: Ako je Duh Sveti odvojeno Bice od Oca i Sina onda kako se za Njega moze reci "it" (zabeleska -"it" se nikada ne koristi za osobu).

Pitanje: zasto EGW naziva Sveti Duh "trece lice bozanstva"?
Odgovor: Zato sto Duh moze da deluje odvojeno od Njegovog tela.
Sveti Duh moze biti  "izliven",  "udahnut"  itd.  Zato sto je Duh o Njemu se nikada ne kaze da sedi na prestolu.

Ima još od vremena Arija takav običaj u antitirinatrista da daju takav prigovor da koristimo reči koje nisu u takvom doslovnom značenju upotrebljene u Pismu.

A onda odjednom i oni takođe upotrebljavaju isto takve reči, iste suštine, ličnost, lice...itd.

Naravno oni neće napasti Elen Vajt napasti zato što ona koristi izraz treće lice božanstva, koje takođe nigde nije spomenuto u Bibliji. Jer nije sotona tako nemudar da napada nekog koga poštuje celi adventizam. Tako bi se otkrilo ko stoji iza svega. Ne. On će napasti na one kroz koje danas Duh Sveti deluje, koji još nisu tako poznati i poštovani.

I tako ta laža nas naziva lažama koji dodajemo i oduzimamo iz reči Božje. A upravo je on taj koji nas je naterao kroz Arija i ostale svoje sluge, da tražimo definicije onoga što verujemo, a što su oni napali.

Ps. 139,7.8 nam kaze da je Bog sveprisutan preko Svog Duha Svetog
drugi stihovi: Jer. 23, 24; 2 Dn. 16, 9;

Ps. 51, 11 - Duh Sveti je Njegovo licno prisustvo.

Bog nas moze ubedjivati, moze nam govoriti i utesivati preko Svojeg Duha.

Amin. Slažemo se. Samo kada vi to kažete mislite samo na Boga Oca, a mi mislimo na Boga kao  nebeski trio.

1. Ef. 4, 4 - Postoji jedan jedini Duh.
2. Duh izlazi od Oca
3. Jov. 3, 34 Bog je dao bez mere Duha Svome Sinu.
4. Evr. 1, 3  Sin, koji je tacna slika Oceve licnosti, poseduje isti Duh (Rim. 8, 9).
5. Gal. 4, 6 Bog salje Duh Svoga Sina u nasa srca (Fil. 2, 5).
6. Ef. 2, 18 Preko Hrista mi imamo pristap ka Ocu.
7.
Ef. 4, 6 Postoji jedan Bog i Otac sviju, Koji je nad svima i u svima nama.
8. 1 Kor. 15, 28 Bog da bude sve u svemu.

Na pocetku smo videli da duh jedne osobe jeste ono sto je cini ono sto jeste. On je njegov um, licnost, karakter...

Videli smo da je covjek stvoren po Bozjem oblicju. Videli smo da ono sto je nas duh za nas, to je i Bozji Duh za Boga.
Videli smo da duha neko poseduje (covjekov duh, sotonin duh, bozji Duh).
Videli smo da u Bibliji nikada nemamo izraz "Bog Sveti Duh"
Videli smo da Duh nema tela (fizicke forme), da On moze biti izliven, udahnut itd.
O Duhu se nikad ne kaze da je uzeo ucesce u Nebeskim savetima, niti prije niti posle pojave greha.
Dalje, videli smo da je Bog preko Svetog Duha sveprisutan.

Jov. 14, 23 Bog Otac i Njegov Sin zive u nama kroz Njihovog Duha.
Bozji Duh se s pravom moze nazvati trece lice, karakter, licnost ili sila nebeskog tria.
1. Jer Bozji Duh nije ogranicen od Njegovog tela.
2. Hrisos moze licno da zivi u Svojim ucenicima kroz Svoj Duh.

Jov. 20, 22 "I ovo rekavsi DUNU, i rece im: primite Duh Sveti".
Pitanje: Odakle izlazi Duh? Iz Hrista!



Citajmo sta pise EGW:
"SVETI DUH JE DAH DUHOVNOG ZIVOTA U DUSI.  Dodelivanje Duha je dodelivanje  HRISTOVOG ZIVOTA. On prozima primaoca svojstvima Hristovim"  DA 805.
"Uticaj Svetoga Duha je HRISTOV ZIVOT U DUSI. Mi sada ne vidimo i ne govorimo Hristu ali Njegov Sveti Duh je blizu na bilo kojem mestu" 2MR 28.
 "Grehu se mozemo odupreti i pobediti ga samo kroz mocnog posredovanja TRECEG LICA BOZANSTVA, koje ce doci ne sa preinacenom energijom, nego u svoj punini bozanske sile... Preko Duha vernik postaje saucesnik u bozanskoj prirodi. HRISTOS JE DAO SVOGA DUHA KAO BOZANSKA SILA KAKO BI POBEDILI SVE NASLEDJENE I NEGOVANE SKLONOSTI KA ZLU I DA UTISNE SVOJ KARAKTER U CRKVI" RH may 19, 1904.

Pitanje: Ko je trece lice Bozanstva?
Odgovor: Hristov Duh.
"Hristos je izjavio da posle Svog uznesenja, poslace Svojoj crkvi, kako Svoj vrhunski dar, Utesitelja, koji ce uzeti Njegovo mesto. TAJ UTESITELJ JE SVETI DUH - DUSA NJEGOVOG ZIVOTA, efikasnost Njegove crkve, svetlost i zivot sveta. SA SVOJIM DUHOM HRISTOS SALJE JEDNOG POMIRITELJNOG UTICAJA I SILU KOJA UNISTAVA GREH" RH May 19, 1904

"Sveti Duh, koji IZLAZI iz jedinorodnog Bozjeg Sina" RH April 5, 1906

"Svi oni koji  se telom, dusom i duhom posvete Njegovoj sluzbi stalno ce dobijati novo osvezenje duhovne, umne i telesne snage. Neiscrpna riznica neba stoji im na raspolaganju. HRISTOS IH ZADAHNUJE DAHOM SVOGA DUHA I ZIVOTOM SVOGA ZIVOTA. Sveti Duh ispoljava svoje najvece sile da bi delovao na um i srce." MH 159.

"Sveti Duh je Hristov pretstavnik, ali lisen ljudske licnosti i ne zavisi od nje. Opterecen ljudskom prirodom, Hristos nije mogao licno biti na svakom mestu. Stoga je bilo u njihovom interesu da se On vrati Ocu i da posalje Svetoga Duha da Ga zameni na zemlji. Tada niko nece biti privilegovan samo zbog mesta u kom zivi ili zbog svog licnog dodira sa Hristom. Kroz Duha , Spasitelj ce biti dostupan svima. U tom smislu On ce im biti blize nego da se nije uzneo na nebo....
Kad se vernik istine radi nadje na optuzenickoj klupi i to pred nepravednim sudijama, HRISTOS JE I TADA PORED NJEGA." DA 669.
Isus je rekao:

Ja cu doci kod vas.
Necu vas napustiti.
Ja sam sa vama sve do svrsetka sveta.
Gde su dva ili tri sakupljena u moje ime tamo sam i Ja medju nima.

DRAGA BRACO, ISUS JE SA NAMA A NE DRUGA OSOBA.



"Nama je neshvatliva Bozja uzvisenost. "Presto Gospodnji je na nebesima". ALI ON JE SVOJIM DUHOM SVUDA PRISUTAN. On sve tacno zna i vodi racuna o svim delima Svoje ruke" Ed 132.
"jer gde su dva ili tri sabrani u Moje ime ondje sam Ja medju njima" Mat. 18, 20.

Otac i Sin poseduju istog Duha.

Jov. 15, 26; Jov. 3, 34; Rim. 8, 9.


1 Tim: 2, 5: "...jedan Posrednik Boga i ljudi, covjek Isus Hristos".
Rim. 8, 26.27 - Duh se isto moli za nas
Ali Biblija kaze da postoji jedan jedini posrednik, a ne dva.

Parakletos = posrednik, advokat, utesitelj.
Ko je On?
Mat. 28, 20; Mat. 18, 20; Jov. 14, 23; Ef. 2, 18;

"Iako sluzi u nebeskoj svetinji, ISUS JOS UVJEK SVOJIM DUHOM SLUZI U CRKVI NA ZEMLJI" DA 166.

"U Hristu je iskonski, nepozajmljen, nestecen zivot." (Ceznja vekova, 455).

Da vidimo jos jednom originalni citat:
"U Njoj bese zivot i zivot bjese vidjelo ljudima" Jov. 1, 4.Ovde nije rec o fizickom zivotu, nego o besmrtnosti, zivot koji u celini jeste Bozja svoina. Rijec, koja je bila sa Bogom i koja jeste Bog, ima taj zivot. Fizicki zivot je nesto sto svaka licnost prima. On nije vecan niti besmrtan; jer Bog, davaoc zivota, uzima ga nazad. Covjek nema kontrolu nad svoj zivot. Ipak, Isusov zivot nije pozamljen. Niko ne moze uzeti zivot od Njega. "Nego je sam polazem" Jov. 10, 18.  U njemu je bio zivot - prvobitni, nepozajmljeni, izvorni. Taj zivot se ne nalazi u coveka. On ga moze imati samo preko Hrista. On ga ne moze zaraditi; nego mu je dat kao dar ako veruje u Hrista kao svog licnog Spasitelja'". (ST april 8, 1897).

Ajde da dobro razmotrimo ove reci.
Kaze se da covjek moze dobiti zivot koji je "prvobitni, nepozajmljeni i izvorni. Onda za tog covjeka se moze reci: "U njemu jeste zivot prvobitni, nepozajmljeni, izvorni".
Ja sam pitao i pitam jos jednom: Dali je taj covjek sada bez pocetka? Ne, jer on je dobio zivot. Ako nam brat Tasevski moze dokazati da ga Isus nije dobio, onda prihvacam da je Isus prijatelj Bozji a ne Sin.
 
Ovo se u filozofiji zove silogizam. Postavljene su dve teze. Prva: Hristos ima nepozajmljeni život, čovek ga može takođe imati preko Hrista. Druga: Čovek ima početak.  Iz tih dva sledi zaključak: Ako ga obojica mogu imati tada mogu imati i obojica mogu imati i početak.

Evo enciklopedijskog članka o silogizmu koji je ovde upotrebljen.

“Silogizam je trojstvo iz sudova od kojih treći (konkluzija) sleduje iz priznate ispravnosti drugih dvaju sudova (premise „maior“ i „minor“). Ha primer: čovek je umom obdarena životinja; Sokrat je čovek; Sokrat je, dakle, umom obdarena životinja.
Struktura silogizma liči na stav po kojem dve stvari koje su jednake nekoj trećoj moraju i među sobom biti jednake; ako je A = V, i S = A, onda je S = V. Kao što je y matematičkom slučaju konkluzija bila postignuta brisanjem zajedničkoga znaka A y obema premisama, tako i y silogizmu dolazimo do konkluzije brisanjem zajedničkoga pojma „čovek“ i kombinovanjem onoga što je ostalo. Kao što su naglašavali logičari od Pirona do Stjuarta Mila, glavna teškoća leži y tome što gornja premisa silogizma kao utvrđeno pretpostavlja baš ono što tek treba da bude dokazano: — jer ako Sokrat nije umom obdaren (a on je neosporno čovek), onda nije y ošptem smislu istina da je čovek umom obdarena životinja. Aristotelo bi odgovorio: ako jedno biće ima veći broj obeležja koja su karakteristična za jednu klasu („Sokrat je čovek“), onda će to biće s najvećom verovatnošću imati i druga karakteristična obeležja te klase („umnu obdarenost“). Ali, očigledno je da je silogizam određen više za razjašnjenje izlaganja i misli nego li za pronalaženje istine.
Najkarakterističniji i najoriginalniji prilog što ga je Aristotel filozofiji dao je njegovo učenje o silogizmu.”
Zaključak ovog brata, kao i način koji je došao do njega se očito kosi sa principom iznesenim ovde.
Takođe je pogrešan što se tiče nauke o opravdanju verom. Jer mi verujemo da je Hristos time što je postao jedno sa čovekom, svakom pojedincu dao da ima večni život istog kvaliteta kao i Njegov koji je u Njemu. Vera ne čini ništa novo u vezi tog dara.  Ona omogućava da čovek ostane u životu koji je primio kao dar kroz Hrista. To znači da za nas nije relevantno to što čovek ima početak kao biće. Nego ta vera koja je takođe dar i koja je nebeskog porekla, ona nema početak zajedno sa početkom čovekovog života. Mi govorimo o veri kao nečemu što nije od čoveka, već “veri koja je jedamput predata svetima”. Mi smo opravdani dok nas još nije ni bilo. Isto tako Hristos umre za nas dok smo još bili grešnici. Tako da naša vera ide u ta davna vremena iz kojih je naš novi život.
Takođe za nas koji verujemo da Hristos zaista nema početka i da je On  “Bog blagosloven va vek” (Rim 9,5), naša vera ide takođe u to vreme bez početka, tako da je taj naš život takođe bez početka tom verom, kroz Hrista koji je bez početka.
Naš čin telesnog rođenja u tome ne igra nikakvu ulogu.

Sta nam kaze Bozja rec?
"Jer kako sto Otac ima zivot u sebi, tako dade i sinu da ima zivot u sebi" Jov. 5, 26
Bog je Otac Hristov. Hristos je Sin Bozji. Hristu je bio dat uzvisen polozaj. On je izjednacen sa Ocem. Svi savjeti Bozji bili su dostupni i Njegovom Sinu" (8T 269; March 1904).

"Vecni Otac, Nepromenljivi, dao Je Svoga jedinorodnoga Sina, izvucenog iz Njegovih nedara, Onaj koji je nacinjen u oblicju Njegove licnosti, i poslao Ga je na zemlji da nam otkrije koliko On ljubi covecanstvo" (RH iuly 9, 1895).

Neko je rekao da se ove reci odnose na Hristovo rodjenje kao covjeka ali to ne moze da bude jer tada je Hristos rodjen u obliku covjeka a ne u obliku Oceve licnosti.
Evo dokaza:

"Prije nego sto je Hristos dosao u obliku covjeka, On je postojao U OBLIKU NJEGOVOG OCA" YI dec. 20, 1900.

Ako verujemo sve sto pise Duh Prorostva onda nema nikakav problem. Hristos koji je rodjen u obliku Oceve licnosti, nasledio je Ocev zivot. Taj zivot je "izvorni, nepozajmljen, prvobitni". Posto Isus poseduje taj zivot On ga moze dati pokajanom gresniku.

Bog je Otac Hristov; Hristos je Sin Bozji. HRISTU JE BIO DAT UZVISEN POLOZAJ.ON JE IZJEDNACEN SA OCEM. Svi saveti Bozji bili su dostupni i Njegovom Sinu" 8T, 269.
Covjek je stvoren po Bozjem oblicju. Tekst iz 1 Kor. 2, 11 je veoma jasan. U coveku jeste duh. Covek jeste telo i duh. Bog takodjer jeste telo (fizicka forma) i Duh. S time ne zelim da kazem da je Bog nacinjen iz neke materije kao sto su stvorenja, ali i Biblija i DP jasno nam kazu da se Bog nalazi na Svom prestolu na nebu. Jedina razlika jeste u tome sto duh coveka ne moze izlaziti iz tela, dok kod Boga to je ocigledno moguce. Biblija kaze da Duh izlazi iz Boga i Hrista (jer oni poseduju isti Duh). Recimo u "Rani spisi" na str. 58 pise:
"Oni sto su ustali kad se Isus podigao sa prestola sledili su Ga verom gore u svetinji nad svetinjama i molili se: "Oce, daj nam Tvoga Duha". ISUS IH JE NADAHNUO SVETIM DUHOM U KOME JE BILO SVETLOSTI....".
Brate moj, dali to znaci da u Isusu i u Ocu se nalazi drugo bice koje izlazi kroz njihova usta? Po vama izgleda da je tako.
Da Sveti Duh zivi nadvor od Bozje fizicke forme vec sam dao dva jasna citata, ali da ih ponovim jos jednom:

"Nama je neshvatliva Bozja uzvisenost. "Presto je Gospodnji na nebesima" Ps. 11, 4. ALI ON JE SVOJIM DUHOM SVUDA PRISUTAN." (Ed. 115).
"Biblija nam ne prikazuje Boga NA NJEGOVOM SVETOM I UZVISENIM PRESTOLOM u stanju neaktivnosti... vec okruzenog sa deset tisuca puta deset tisuca i tisucu puta tisucu svetih bica koja spremno cekaju da izvrse Njegovu volju. Posredstvom ovih vesnika On aktivno i neprekidno odrzava vezu sa svakim podanikom Svoga carstva. POSREDSTVOM DUHA SVETOGA ON JE PRISUTAN SVUDA I NA SVAKOM MESTU. DELOVANJEM SVOGA DUHA i Svojih andjela On ne prestaje da sluzi potrebama sinova ljudskih" (MH 416).

Brate Srdjane, ko je taj Bog o kome se govori  u  ovim citatima. Po vama Bog je komitet,  ali ovde je jasno da je rec o jednom jedinom bicu i ako citas kontekst shvatices da je rec o Ocu. Sveti Duh je agenat preko koga On  izvrsava svoje namere, Svoju volju. Citaj sledeci stih:
"DUH BOZJI STVORIO ME JE I DUH SVEMOGUCEGA DAO MI JE ZIVOT" Jov 33, 4.

Ko je stvoritelj?  Po ovom stihu to je Duh Bozji ili Sveti Duh. Ali  Biblija je jasna da je delo stvaranja izvrsio Isus Hristos. Kako je to moguce?
Dali se Biblija protivreci?  Da, ako prihvatimo da je Sveti Duh osoba. Ali ako verujemo recima  Pisma onda nije nikakav problem.  Pise "Gospod je taj Duh" 2 Kor. 3, 17. Dalje u Otkrivenju 2 i 3 glava se  naizmenicno kaze da Isus govori a zatim da je Duh taj koji govori.  jasno je da je Sveti Duh licna svojina Oca i Sina.
Zakljucak: Isus je sve stvorio silom Svoga Duha.
To je brate jasno ucenje Biblije, Duha Prorostva i pionira nase crkve.

> Odakle znas dali je njegovo telo bespomicno ili zivo na prestolu i ako
> je zivo kako znas da je zivo kada mu Duh ode na zemlju a telo ostane
> gore kako tvrdis.

Odgovor: Ja nisam rekao da je Duh samo na zemlju. Duh ispunjava ceo svemir. On je sveprisutan.


Dobro, ako je tako zašto je Isus rekao, da ako On ne ide, Duh ne može da dođe k nama (Jov.16,7)?

Dakle vidimo kao prvo da Duh jeste u celom svemiru, osim greha. Vidimo da mu je kao božanskoj Ličnosti greh mrzak i ne može sa njim. Tamo gde je greh, nema ga. Zašto je Isus morao da ode na Nebo da ga pošalje? Zar ga nije do tada bilo, ako je izraz Božje sveprisutnosti bez sopstvene volje?


Hajde da vidimo jos nesto. U "Ceznji vekova" na strani 161 u originalu pise:
"Jos od vecnih vremena bila je Bozja namera da svako stvoreno bice, od svetlog i svetog serafima do coveka, bude hram u kome ce boraviti Tvorac.... Ali se otelovljenjem Sina Bozjeg ispunila namera neba. Bog stanuje u ljudima i ljudsko srce postaje Njegov hram...".
Pitanje: Na koji nacin Bog zivi u sva stvorena bica? Na koji nacin je Bog ziveo u Hristu? Hristos je mnogo puta rekao da Otac zivi u Njemu. Sa druge strane se kaze da je to bio Duh Sveti. Zakljucak: Otac je ziveo u Hristu posredstvom svog Svetog Duha. Na isti nacin On zivi i u nama. Kada primamo Svetoga Duha mi ne primamo drugu osobu, nego licno Oca i Sina:
"... i knjemu cemo doci i u njega cemo se staniti" Jov. 14, 23
Evo nekoliko reci koje je napisao Joseph Waggoner:
"Njihov (teologa) problem je u sledecem: oni misle da negiranje trojstva znaci negiranje Hristovog bozanstva. Ako je zaista tako, onda trebamo da se svim silama drzimo trojstva, ali to nije slucaj. ONI KOJI SU CITALI NASE KOMENTARE OKO SMRTI SINA BOZJEG ZNAJU DA MI ODLUCNO VERUJEMO U HRISTOVO BOZANSTVO;ALI NE MOZEMO DA PRIHVATIMO TROJSTVO BEZ DA SE ODREKNEMO OD VELICINE ZRTVE KOJA JE UCINJENA ZA NASE SPASENJE".

Zapazimo da on tu govori o nauci o Trojstvu koja oduzima Hristu jedan određeni deo slobode sopstvene ličnosti. To je katolička nauka o troje u jednoj ličnosti. Zato on kaže da bi time veličina žrtve bila umanjena. Jer ako je Hristos samo trećina Boga na neki način, onda se žrtva za dve trećine umanjuje.


"Hristos je SVE dobio od Boga, ali je uzeo da bi dao. Tako je na nebesnim dvorovima, u Njegovoj sluzbi za sva stvorena bica; KROZ LJUBLJENOG SINA ZIVOT OCA SE IZLIVA NA SVE, KROZ SINA SE VRACA, U HVALI I RADOSNOJ SLUZBI, kao plima ljubavi, velikom izvoru svega."DA 21.

Brate Srdjane, rekao si da ja filozofiram, ali u stvari ti si onaj koji filozofira. Zasto sestra Vajt nije napisala "izuzetnog" nego je napisala "jedinorodjenog". EGW nije pisala grckim jezikom, nego engleskim i u engleskom jedinorodjeni znaci jedini rodjeni sin.
Rec koja je prevedena sa "jedinorodjeni" u originalu jeste "MONOGENES". Ta rec je sastavljena iz dve reci. Prva jeste  "monos", sto znaci "jedan". Druga jeste "genos" i znaci "potomak", "porod". Zajedno ove dve reci znace "jedinorodni".
Danasnji teolozi nam kazu da ova rec znaci "izuzetan", "specijalan" bez podrske originalnog jezika. Zasto? ZATO STO SOTONA NE ZELI DA MI VERUJEMO DA NAS JE BOG TAKO MNOGO LJUBIO DA JE DAO SVOGA JEDINORODNOGA SINA DA UMRE ZA NAS. ON ZNA DA NASA LJUBAV PREMA BOGU JE REZULTAT SHVACANJA I CENJENJA BOZJE LJUBAVI PREMA NAMA 1 JOV. 4, 19.

Brate Srdjane, dali si pitao nekog Grka sta znaci rec "monogenes". Ne sta kazu teolozi, nego sta kazu oni ciji maternji jezik jeste grcki.
Dacu ti jedan primer o teolozima. U Rumuniji ove godine je iskljucen jedan pastor zbog trojstva. Posle isklucenja su ga pozvali i on je imao odvojene razgovore sa dva teologa crkve. Kada su govorili o "monogenes" prvi teolog je priznao da rec znaci "jedinorodni". Kada je govorio sa drugim ovaj teolog je rekao da rec znaci "izuzetan" i nista vise. Onda brat mu je kazao sta je rekao prvi teolog. Kada je cuo to, drugi teolog je odgovorio: "Da, danas znaci i "jedinorodni" ali u vrmeme Isusa nije imao to znacenje". Ovo je istina zato sto ja posedujem snimljeni materijal sa ovih diskucija i licno sam cuo te reci.
Da vidimo sta kaze Biblija. Rec "monogenes" je upotrebljena devet puta u Bibliji, od kojih 5 u vezi Hrista (jov. 1, 14; 1, 18; 3, 16; 3, 18; 1 Jov. 4, 9).Tri koji nisu povezana sa Isusom se nalaze u Lukinom Jevandjelju. Hajde da ih pogledamo:
"Kad se priblizise k vratima gradskijem, i gle, iznosahu mrtvaca, jedinca sina (monogenes) matere njegove, i ona bjese udovica... (Luka 7, 12). Ovde monogenes jasno znaci jedinorodni.
"Jer u njega bjese jedinica (monogenes) kci od dvanaeset godina..." (Luka 8, 42).  Jasno, i ovde monogenes znaci jedinorodni.
"... pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac (monogenes)." Luka 9, 38). I ovde monogenes znaci jedinorodni.
Poslednje mesto gde imamo rec "monogenes" jeste Jevr. 11, 17:
"Vjerom privede Avraam Isaka kad bi kusan, i jedinorodnoga  (monogenes) prinosase posto bjese primio obecanje".  Znamo da Isak nije bio jedinorodjeni Avraamov sin, cak nije bio ni prvi. Onda zasto se o njemu kaze da je jedinorodni? Citajmo i devetnaeseti stih:
"U kojemu bjese kazano: u Isaku nazvace ti se sjeme".O Isaku se kaze da je jedinorodjeni jer  u Bozjim ocima on je bio jedini, Ismail se rodio ljudskom intervecijom, Bog je obecao Avraamu samo jedan sin.  Citajmo 1 Moj. 22, 2: ''I rece mu Bog: "uzmi sada sina svojega, JEDINCA svojega miloga Isaka, pa idi u zemlju Moriju i spali ga na zrtvu...".   

Srdjan:
Isus je rodjen kao covek, ali je na zemlji bio slika Oca, jasna stvar.
>
"Prije nego sto je Hristos dosao u obliku covjeka, On je postojao U OBLIKU NJEGOVOG OCA" YI dec. 20, 1900.
Odgovor: Brate Srdjane, EGW kaze da je Hristos dosao u obliku covjeka, on se rodio u obliku covjeka, ali prije nego je dosao on je bio u obliku Boga. U prvom citatu jasno kaze da se je On rodio u obliku Boga, a ne coveka.
"Vecni Otac, Nepromenljivi, dao Je Svoga jedinorodnoga Sina, izvucenog iz Njegovih nedara, Onaj koji je nacinjen u oblicju Njegove licnosti, i poslao Ga je na zemlji da nam otkrije koliko On ljubi covecanstvo" (RH iuly 9, 1895).

"U Hristu je iskonski, nepozajmljen, nestecen zivot." (Ceznja vekova, 455).

Da vidimo jos jednom originalni citat:
"U Njoj bese zivot i zivot bjese vidjelo ljudima" Jov. 1, 4.Ovde nije rec o fizickom zivotu, nego o besmrtnosti, zivot koji u celini jeste bozja svoina. Rijec, koja je bila sa Bogom i koja jeste Bog, ima taj zivot. Fizicki zivot je nesto sto svaka licnost prima. On nije vecan niti besmrtan; jer Bog, davaoc zivota, uzima ga nazad. Covjek nema kontrolu nad svoj zivot. Ipak, Isusov zivot nije pozamljen. Niko ne moze uzeti zivot od Njega. "Nego je sam polazem" Jov. 10, 18.  U njemu je bio zivot - prvobitni, nepozajmljeni, izvorni. Taj zivot se ne nalazi u coveka. On ga moze imati samo preko Hrista. On ga ne moze zaraditi; nego mu je dat kao dar ako veruje u Hrista kao svog licnog Spasitelja'". (ST april 8, 1897).
 
ovaj citat jeste jedan od malo njih od koga postoji originalni manuskris. U maniskrisu stoji sledece:
 
“There are the three living persons alities in the heavenly trio”.

Vidi se da je ona prvo napisala "persons", a zatim je preckrtala slovo "s" i dodala "alities" menjajuci rec od "persons" u "personalities". Zasto je to ucinila? Za vecinu nas danas ne postoji razlika izmedju "person" i "personality" (u srpskom jeziku oba se mogu prevesti sa "licnost") ali dali zaista nema razlike? Ako nema razlike onda zasto je sestra Vajt promenila rec. Zato sto se rec "personality" odnosi na jedan narociti aspekat jedne osobe - njezine osobine, ponasanje itd. Zato za jedne osobe se kaze da ima vise nego jedna karaktweristika (eng. "split personality").
Kako izgleda sestra Vajt nije bila zadovolnja sa recju "persons" (iako ga je koristila), verujuci da rec "personalities" vise odgovara njenom opisu bozanstva. Interesantno jeste da danas, na svakom mestu gde se pojavljuje ovaj citat, pise "three living PERSONS". Zasto izdavaci nisu postovali njenu korekciju?
Danas ovaj citat jeste jedan od glavnih argumenata onih koji veruju u trojstvo. Ipak, ako dobro razmotrimo spise sestre Vajt videcemo da ona nije koristila reci "lice (eng. person)" i "osoba ili bice ( eng. being)" onako kako ih mi koristimo danas. Recimo ona kaze o Hristu da je On:
"jedina osoba (eng. being) koja je mogla uci u sve Bozje savete i planove". PP 34.  Kada kaze "jedina osoba" znaci da u te planove ulazu samo dvoje, Otac i Sin.
Jos jedan dokaz da rec "pesonality" ne znaci uvjek "osoba jeste sledeci citat:
"Jevandjelje Isusa Hrista postaje "personality" u one koji veruju" CE 98.

Pitanje 1: Koji su bili argumenti tadasnjih pastora? Da nisu mozda isti koji vi i danas koristite?
Pitanje 2. Zasto je Willie (sin E.White)  bio ozalosten? Jer on je dobro znao da njegova majka nikada nije verovala to sto su ovi pastori hteli da dokazu, a to je da je Sveti Duh osoba kao sto su Otac i Sin osobe.
Dalje on objasnjava sta znaci rec "personality".

"Isus odgovori  i rece mu: "ko ima ljubav k meni, drzace rijec Moju; i Otac Moj imace ljubav k njemu; I K NJEMU CEMO DOCI I U NJEGA CEMO SE STANITI" Jov. 14, 23.
Isus ne kaze da ce doci druga osoba, nego licno On i Njegov Otac u licu Svetoga Duha. Petar je dobro znao da je sam Bog medju njima u Svojoj nevidljivoj formi, znao je da je Sveti Duh  Duh Bozji i Duh Hristov pa zato  kada neko laze Svetoga Duha ustvari laze samoga Boga.
I danas se kod nas kaze za nekoga: "on je veseog duha". "Ozalostio mi se duh". Dali to znaci da se ozalostila druga osoba a ne on licno. Tako i kada Petar kaze da su Ananija i Safira lagali Bozjeg Duha, oni su lagali samog Boga Oca (iako Petar ovde ne kaze, ali oni su lagali i Hrista, jer je Sveti Duh i Duh Hristov). 

ja ne verujem da su andjeli stvoreni po sastavu kao Bog. Andjeli su stvoreni od necega (ne verujem da su kao nas, iz zemlje), a verujem i da su stvoreni po istom principu: materija (ne znam kakva)+ duh = andjeo.

 Isus je u jednom trenutku rekao da duh nema tela i kostiju, i to se očito odnosi na duhovna bića jer su se učenici uplašili da vide duha.
Ja osećam nemoć u tim pitanjima gde se raspravlja o nijansama u pojmu ličnost, kao i o telesnom obliku ili uopšte obliku duhovnih bića, kao i Stvoritelja. Jednostavno tu nemam šta da kažem što bi pomoglo da se razume pitanje Boga koje se danas pokreće.



"Osporiti Sinu Bozjem pravo na vrhovnu vlast i time pobiti dokaze o Tvorcevoj mudrosti i ljubavi, to je postao cilj ovog kneza andjela. Tom cilju nameravao je da posveti sve energije SVOG MOCNOG DUHA  koji je, iza Hristovog, bio prvi medju stanovnicima neba" PP 36.
kako vidimo, andjeli imaju duha.
Bog je jedan; postoje dve bozanske osobe i tri bozanske licnosti.

Za moj pojam je ovo besmislica. I to ne prva i treća izjava, nego ova druga koja je kao ubačena.
U našem jeziku je osoba i ličnost sinonim.
Dve osobe a tri ličnosti mi deluje slično kao tri osobe u jednoj osobi, što se nekad propovedalo u srednjem veku. Danas to više gotovo niko ne koristi. Govori se o tri osobe ili tri ličnosti jedan Bog, ili tri ličnosti jedno biće.
Antitrinitarizam je veliki korak nazad u razumevanju jedinstva u božanstvu.



Vec sam objasnio da problem lezi u nasem shvacanju sta znaci rec "person".
EGW pise sledece:
"Hristos, jedinorodni Sin... jedino Bice (being) koje je moglo da prodre..." PP 34.

Sestra Vajt kada govori o nebeskom poretku i slicno uvjek upotrebljava rec "being". Ako za nju je rec "person" imala isto znacenje onda zasto nije  napisala "the only person". Dalje, vec nekoliko puta sam naveo citat gde ona kaze da samo Oca i Sina trebamo obozavati. Gde je Duh Sveti? Zasto ga mi danas obozavamo? Jedini odgovor jeste da je Duh Sveti  "person", ali ne i "being".

"Zivi Hram sadrzi alfu ovih teorija. Znam da ce OMEGA slediti uskoro; i ja
drhtim za nas narod. Znam da moram opomenuti nasu bracu i sestre da ne ulaze
u raspravu oko Bozje licnosti i prisutnosti
... (1SM 203). (PISao u vreme kada crkva nije verovala u trojstvo)

Ali je to pisano u vezi panteizma, a ne trojičnosti.

Jedan od citata Duha Prorostva koji navodno potvrdjuje trojstvo je sledeci:

"Duh ce im biti darovan radi preporoda, a bez toga bi Hristova zrtva bila bezuspesna. Moc zla se povecavala vekovima i bilo je zaprepascujuce koliko su se ljudi nemocno potcinjavali tom sotonskom ropstvu. Pruziti otpor grehu i savladati ga moze se samo mocnim delovanjem TRECEG LICA BOZANSTVA,  snagom Svetog Duha koji ne dolazi ni sa kakvom ogranicenom energijom, nego sa potpuno bozanskom silom. Duh sprovodi u delo ono sto je izvojevao Spasitelj sveta. Silom Svetoga Duha srce se cisti od greha. Pomocu Duha vernik postaje ucesnik u bozansku prirodu. Svojim sledbenicima HRISTOS DAJE SVOJ DUH, kao bozansku silu, kako bi savladali sve nasledjene i stecene sklonosti ka zlu i kako bi zajednica primila pecat Njegovog karaktera" DA 671.


Interesantno da citiraju uvek iste stvari pored toliko citata koji bi se još mogli navesti.


Poslednja recenica nam jasno kaze ko je trece lice bozanstva: "HRISTOS DAJE SVOJ DUH". Trece lice Bozanstva nije neko trece bice nego sam Hristov Duh. 

 Citajmo sledece:
"Hristos je izjavio da posle Njegovog uznesenja, On ce svojoj crkvi poslati kao najveci dar, Utesitelja, koji ce zauzeti Njegovo mesto. Taj Utesitelj jeste Sveti Duh  - DUSA NJEGOVOG ZIVOTA, EFIKASNOST NJEGOVE CRKVE, SVETLOST I ZIVOT SVETU. Zajedno sa SVOJIM DUHOM Hristos salje jedan pomiriteljni uticaj i silu koja unistava greh" (RH May 19, 1904).

Duh prorstva i Biblija se jasno slazu: Biblija kaze:
Duh jeste "um (misao) Gospodnji" uporedi Is. 40, 13 sa Rim. 11, 34.
Duh jeste Duh Oca i Sina  Rim. 8, 9;
"Gospod je taj Duh" 2 Kor. 3, 17;
Bog je poslao "Duha Sina Svojega u srca vasa" Gal. 4, 6;
Pismo cak kaze da ono sto za nas je nas duh (um, licnost, karakter itd) to je za Boga Bozji Duh  1 Kor. 2, 11;
Stih iz Korincanima najjasnije nam kaze ko je Sveti Duh.
Ali neki kazu da se tamo ne radi o Svetom Duhu, nego o Bozjem Duhu. Ali citajmo Ef. 4, 30:
"I ne ozaloscavajte SVETOGA DUHA BOZJEGA..." Biblija kaze da su Sveti Duh i Bozji Duh jedan te isti Duh.
U Ef. 4, 4 nam se kaze da postoji "jedan Duh".

Duh Prorstva kaze:
"Spasitelj jeste nas Utesitelj"
"Isus Utesitelj".
"Sveti Duh je On Sam (Isus)."
"Sveti Duh, koji izlazi iz jedinorodnog Sina Bozjeg".

Poslednja dva citata u celini unistavaju doktrinu o trojstvu. Odakle izlazi Sveti Duh? Iz jedinorodnog Sina Bozjeg. Zar EGW nije znala da rec "monogenes" u stvari znaci "izuzetan"? Zar nije znala da prevod "jedinorodni" nije tacan? Onda zasto je napisala "jedinorodni" vise od 1000 puta u svojim spisima ako nije mislila da je Isus jedinorodni Bozji Sin?  Hvala Bogu, danas imamo posvetenih pastora i teologa koji znaju vise od  Bozjeg proroka.

Poslednji citat je napisan 1906 godine. Teolozi danas nam kazu da je ona uvela trojstvo u crkvi 1898 godine stampajuci knjigu "Ceznja vekova". Ali braco i sestre, samo sa tom knjigu citana u celini i kontekstu vi mozete oboriti trojstvo.
Uporedimo poslednji citat, da Sveti Duh izlazi iz Hrista sa Jov. 20, 22:
"I ovo rekavsi dunu i rece im: primite DUH SVETI". Sta kaze Biblija? Odakle izlazi Sveti Duh? Iz Hrista! Sveti Duh je Njegov dah, Njegov zivot. Videli smo da isto to kaze i EGW. Onda sta kazu oni koji veruju u trojstvo u vezi sa Jovanom 20, 22? Jednostavno, ignoriraju ga.  Pozivam sve koji veruju u trojstvo da objasne ovaj stih. 

Evo jos nekoliko primera kako ona definise Svetoga Duha:
"Dodelivanje Duha jeste dodelivanje Hristovog zivota" DA 805.
"Sveti Duh jeste Utesitelj, kao Hristovo LICNO prisustvo u dusi" RH Nov. 29, 1892.
""Hristos je izjavio da posle Njegovog uznesenja, On ce svojoj crkvi poslati kao najveci dar, Utesitelja, koji ce zauzeti Njegovo mesto. Taj Utesitelj jeste Sveti Duh  - DUSA NJEGOVOG ZIVOTA
..." RH May 19, 1904.
Vidimo da je prorok nazvao Svetog Duha "dusa Njegovog zivota", "licno prisustvo",  "zivot". Evo jos jedan citat:

"Kroz Duha Otac i Sin dolaze i cine svoje prebivaliste sa vama" BE, Jan. 15, 1893.
Ovde nam se kaze da je Sveti Duh licno prisustvo Oca i Sina. Postoje mnogo vise citata ali mislim da je dovolno.
Sada, kada citamo da je Duh "trece lice Bozanstva" ako razumemo da je rec o drugoj bozanskoj osobi, nazvana Bog Sveti Duh, onda sve ono sto smo citali do sada gube svoje znacenje i mozemo reci da se Duh Prorstva protivreci samog sebe. Dobro je da znamo da EGW nije cesto upotrebljavala izraz "trece lice Bozanstva". Nemoguce je da je ona verovala da je Duh Sveti treci odvojeni clan (osoba) u trojedinom Bogu i u isto vreme stotine puta da napise da je Duh: sam Hristos, Njegov zivot itd.

Sa ovim opisima Duha idu zajedno i opisi delovanja Duha. To su veoma korisni citatu u temi koja je za nas veoma važna, jer je prisutnost Duha i Njegovo delo za nas od posebne važnosti za razumeti.
Možemo se samo složiti sa tim citatima. Ima još jedan gde Hristos kaže: Reči koje vam rekoh, Duh su i život su.

Ako glasate za trojstvo onda se morate pitati: zasto ona nije ispravila crkvu (sve do 1931 u nacelima nije bilo trojstvo? Zasto nije ispravila svoga muza? Zasto su njeni sinovi umrli kao protivnici trojstva? Zasto nije napisala makar jedno svedocanstvo kako bi ukazala crkvi da nije na pravom putu? Kako je moguce da ona o nekim malo vaznijem pitanjima (kao sto je jedenje ili nejedenje mesa) pisala jasna svedocanstva a u vezi najvaznije doktrine hriscanstva nije napisala niti jednu jedinu rec kako bi ukorila pionire? I na kraju, ona je napisala mnostvo svedocanstva o tome kako je Bog vodio crkvu u proslosti i kako su sva glavna ucenja bila uspostavljena kroz Svetog Duha. Zasto je ona mnogo puta rekla da ponovo stampamo clanke pionira posle njihove smrti?

Druga mogucnost jeste da je Duh na nekom nacinu "licnost (personality)" ali ne i osoba i to je ono sto ja verujem da je sestra Vajt htela reci.
Vidite, ako kazemo da "trece lice Bozanstva" znaci da je rec o treceg, jednakoj, vecitog Bozanskog bica onda bi bilo razumno da nadjemo isti izraz i slicni njemu (kao sto je "nebeski trio") na drugim mestima, recimo u pocetku kada se pojavio greh, u nebeskom savetu, na novoj zemlji itd. ali kada sestra Vajt govori o njima ona nikada ne koristi izraze kao sto su "trece lice", "trio", "tri sile" i slicno nego uvijek, kao i Biblija, govori samo o dva bica. Primer:

Hristos, Rec, jedinorodni od Boga, bio je jedno sa vecnim Ocem - jedno po prirodi, karakteru i namerama - JEDINO BICE U CELOJ VASIONI KOJE JE MOGLO DA UDJE U SVE BOZJE SAVETE I NAMERE" GC 493.
"JEDINO BICE KOJE JE BILO JEDNO SA BOGOM" ST Oct. 14, 1897.

Pitanje: Ako je sestra Vajt verovala da je Sveti Duh trece bice, clan Bozanskog komiteta, onda kako je mogla reci da je Hristos bio jedino takvo bice?
Dalje, zasto je pisala da je Lucifer na nebu bio odmah posle Hrista 4 BC 1163 PP 36? Jasno, ako je Duh Sveti trece bice onda bi on trebalo biti posle Hrista.

Dalje, sestra Vajt kaze da posle pada Lucifera Gabriel je postao sledeci do Hrista TA 241. Jasno je da ona sa izrazom "trece lice bozanstva" nije htela da kaze "treca osoba (bice)"


Ponovo silogizam, ali ovaj je još gori i nelogičniji. Kada se kaže jedino biće, tu se misli u odnosu na sotonu, a ne u vezi Svetog Duha.



                                                                         VII

Zapazimo jos jedan citat:
"Uvjek ce postojati onih koji ce simpatizirati one kojI grese. sotona je imao simpatizere na nabu i poveo je veliki broj andjela sa sobom. BOG, HRISTOS I NEBESKI ANDJELI SU BILI NA JEDNOJ STRANI, SOTONA NA DRUGOJ". 3T 328.
Braco i sestre, razlog zasto se ovde ne spominje treca osoba jeste zato sto ona ne postoji. Jedina osoba koja je htela da ima udeo u savet Oca i Sina je bio lucifer. Prva poglavja knjiga "Patrijarsi i prorci", "Rani spisi" i "Istorija otkupljenja" jasno otkrivaju sve to.
Jasno je da nije bila treca osoba na nebu, ali Duh je bio tamo. To je Duh Bozji i Duh Njegovog Sina.

Ako proucavate izraze sestre Vajt kao sto su "trece lice" "tri sile" itd. videcete da ona nije upotrebljavala te izraze kada je govorila o vremenu prije greha i vremenu posle greha. 

Nebo prije greha:
Uvjek 2 osobe Otac i Sin Zah. 6, 13; GC 493; PP prva tri poglavja itd.

Period greha: Izrazi "trece lice", "tri velike sile" su u ovom periodu.

Nebo posle greha:
Samo dve osobe Otac i Sin Otk. 22, 3;
"Bozji narod ima preimucstvo otvorenog zajednistva sa Ocem i Sinom"  SR  367.

Na kraju jos jedan interesantan citat:
"Oni imaju jednog Boga i jednog Spasitelja i jednog Duha - Hristovog Duha" 9T 189.

Veoma jasno za sve one koji zele da shvate.
"Vecni Otac, Nepromenljivi, dao je Svoga jedinorodnoga Sina, izvucenog iz Njegovih nedara, Onaj koji je nacinjen u oblicju Njegove licnosti, i poslao Ga je na zemlji da nam otkrije koliko On ljubi covecanstvo" (RH iuly 9, 1895).

Jedan od argumenata onih koji veruju u trojstvo jeste da Isus nije bukvalni Bozji Sin i da se naziv Sin odnosi samo na Njegovom rodjenju u Vitlejemu.
Hajde da vidimo iz Bozje reci kada je Isus postao Sin Bozji. Ceo Novi Zavet nam govori da se Bozja ljubav otkrila kada nam je On dao Svoga Sina. Na primer: Jov. 3, 16; 1 Jov. 4, 10. Razmisljajmo o ovome. Bog zeli da mi shvatimo koliko nas On voli. Jedino razumevanje Njegove ljubavi moze probuditi ljubav u nasim srcima (Ceznja vekova 22). I Njegova ljubav se vidi u zrtvu koji je On ucinio. Bog je poslao nekoga kako bi nama otkrio Svoju ljubav.

Pitanje: Ko je bila ta osoba? Odgovor na ovo pitanje je iz najvece vaznosti.
Ako Jov. 3, 16 glasi: “Bog je tako ljubio svet da je dao jednog stvorenog andjela...” ili “Bog nas je tako mnogo ljubio da je dao svog prijatelja...” dali bi te reci za nas pokazali da je Bogu veoma stalo do nas? Ali Biblija kaze: “Bog... je dao svoga jedinorodnog Sina”. Kolika je ljubav Bozja?
Pitanje: zasto Biblija naziva Isusa “Sin Bozji”? Dali je to samo metafora. Sam Bog je posvedocio da je Isus Njegov Sin (Mat. 3, 17). Sam Isus je mnogo puta kazao da je Bozji Sin i to jedinorodjeni Bozji Sin (Jov. 3, 16). Dali su oni lagali?

Drugo vazno pitanje je: kada je Isus postao Sin Bozji? Veliki napori su ulozeni na ovom forumu da se dokaze da Bog nije imao Sina prije nego sto je Isus postao covek.
1 Jov. 4, 9 kaze: “Po tom se pokaza ljubav Bozja k nama sto BOG SINA SVOJEGA JEDINORODNOGA POSLA NA SVIJET...”.  Ako je Bog poslao svoga Sina u svetu onda znaci da je On imao Sina koga je mogao da posalje Mar. 12, 6. On nije poslao Sebe da postane sam svoj Sin, nije poslao prijatelja da postane Njegov Sin.
Neki kazu da je Bog samo koristio ljudsku terminologiju kada je nazivao Hrista “Sin” kako bi mi razumeli bliskost bozanskih licnosti. Dali nas je Bog lagao? Kada On kaze “ovo je Moj ljubljeni Sin” sa kojim pravom mi kazemo “Ne On u stvari nije Njegov Sin!!” Draga braco, Bog nam je dao informaciju koja nam je potrebna i koju On ocekuje da je prihvatimo i verujemo. Jedina nasa sigurnost jeste da verujemo Njegovoj reci.
Zalosno je videti hriscane kako se svim silama trude da obore tu jasnu Biblisku istinu. Posebno kada vidimo ljude kako koriste spise Duha Prorostva u tom cilju. Zaista, moramo priznati da postoje citati koji se cine da se kontriraju medju sobom, ali ipak po ovom pitanju ne postoji mogucnost da se shvati pogresno:
“Prije nego su bile postvljeni temeli sveta, HRISTOS, JEDINORODJENI OD BOGA, ponudio je sebe da postane otkupitelj ljudskog roda...
Otelotvorenjem ON JE DOBIO U JEDNOM NOVOM SMISLU NAZIV BOZJI SIN. Andjeo je rekao Mariji: “...sila Najvisega osjenice te, zato i ono sto ce se roditi bice sveto i nazvace se Sin Bozji” (Luka 1, 35). Kao Sin ljudskog Bica, ON JE POSTAO U NOVOM SMISLU SIN BOZJI.” 1 SM 226.

"Vecni Otac, Nepromenljivi, dao Je Svoga jedinorodnoga Sina, izvucenog iz Njegovih nedara, Onaj koji je nacinjen u oblicju Njegove licnosti, i poslao Ga je na zemlji da nam otkrije koliko On ljubi covecanstvo" (RH iuly 9, 1895).
Prethodni argumenti se ponavljaju. Bilo bi dobro da ih pregledno slože.


                             
SVEDOCANSTVO STAROG ZAVETA
Iako Stari zavet nije jasan kao Novi ipak imamo nekoliko stihova koja nam jasno otkrivaju istinu da je Bog imao Sina mnogo prije nego sto je Isus dosao na zemlji.
Ko je izasao na nebo i opet sisao? Ko je skupio vetar u pregrsti svoje? Ko je svezao vode u plast svoj? Ko je utvrdio sve krajeve zemlji? KAKO MU JE IME? I KAKO JE IME SINU NJEGOVU, ZNAS LI?” Pr. 30, 4.
O koliko se bica ovde govori? Jasno o dvema. Jedan jeste Stvoritelj svega i drugi jeste Njegov Sin. Ako Bog u to vreme kada je Solomon pisao ove reci nije imao Sina onda ovaj stih nema smisla.
Onda Pr. 8, 22-31 o kojima smo vec govorili na forumu. Tamo Hristos govori o sebi i kaze: “kad jos ne bijase bezdana, RODILA SAM SE... prije nego se gore osnovase JA SAM SE RODILA” (24. 25).
Oni koji odricu da je Isus bukvalni Sin Bozji imaju dva problema sa ovim stihovima. Prvo, oni jasno vide da stihovi govore o Hristovom pocetku, o vremenu kada je On rodjen. Drugo, oni zamisljaju da reci “rodjen” je isto sto i “stvoren” i to bi znacilo da je Isus stvoreno bice.


O ovom se takođe dosta raspravljalo. Da li je u Pr.8 dokaz da Hristos ipak ima početak?

Dejan svakako misli da jeste. Jer se stihovi primenjuju na Hrista, a stoji pisano da je rođen.
Ovo je omiljeni stih Jehovinih svedoka koji ga takođe tako primenjuju.

Ja priznajem da on može tako da se primeni. Čovek koji veruje da Hristos ima početak, on svakako to može. Postoje mnoge paralele između personifikacije mudrosti u Pr.8 i samog Hrista. Mnogo toga što se odnosi na mudrost se odnosi i na Hrista, slično kao i ostala mesijanska proročanstva.

Postavlja se pitanje: Da li mi iz opisa mudrosti i ostalih mesijanskih tekstova možemo primeniti na Hrista doslovno sve?
I drugo pitanje: Ako primenjujemo na Hrista sve što je ovde napisano, da li takođe to sve važi i za mudrost kao jednu od Božjih osobina?

Jer ako bi to učinili i dali mudrosti jedan početak, to bi značilo da Bog koji nema početka jeste stariji od mudrosti i da je postojalo vreme u kojem je On nije imao. A to nikako ne možemo da prihvatimo, kao ni za druge Božje osobine.

Ja verujem da je na osnovu ove reči u Pričama 8. nemoguće doneti zaključke u vezi početka božanske Osobe, bez pomoći drugih tekstova koji bi trebali da presude da li je tako kako nam se čini da ovo treba da se tumači, ili nije tako.

Dakle ovom svedoku je potreban drugi, da ga potvrdi. I još više, potrebno je da se uklapa u kompletno učenje Pisma. Ukoliko se ne uklapa, onda ne možemo da menjamo celu nauku na osnovu jedne reči, nego treba da tražimo značenje toga u odnosu na učenje koje nam Pismo na drugim mestima objašnjava.

Primer mngobrojnih pogrešnih tumačenja alegorije je priča o bogatašu i Lazaru iz Luke 16. To je vrlo slično ovoj personifikaciji i alegoriji mudrosti u Priče 8.


                                 RODJEN ILI STVOREN
Ipak, svedocanstvo Biblije je vaznije nego misljenja ljudi. Pitanje: Dali u Bibliji “rodjen” znaci “stvoren”? Stvaranje znaci formiranje, oblikovanje, stvaranje necega koristeci materijal koji nije deo onoga koji stvara. Pri rodjenju, novo bice, je deo onoga koji radja, je iste supstance i poseduje iste osobine kao onaj koji radja. O novom bicu se cak moze reci da je postojalo i prije rodjenja u smislu da je njegov zivot vec bio prisutan u zivot roditelja (vidi Evr. 7, 9.10). Biblija jasno kaze da je Isus rodjen od Boga, a ne stvoren.
Drugo pitanje jeste: dali Hristos moze da bude istiniti Bog ako ima pocetak? Prvo, u Bibliji Bog jeste samo jedno jedino bice, a to je Otac (Jov. 17, 3; 1 Kor. 8, 6; Otk. 21, 22). Pitanje je dali je Isus mogao biti bozansko bice ako ima pocetak?
Kada se radja dete, kakve osobine ima? Osobine roditelja. Onda, ako je Isus rodjen od Boga, koje osobine poseduje On? Naravno, osobine Svoga Oca. Jasno je da On nije inferioran od Svoga Oca, nego rodjenjem poseduje sve osobine bozanstva. Kako moze istina da je On rodjen da negira Njegovo bozanstvo? To je isto kao reci da covekov sin ne izgleda kao njegov otac, nije ljudsko bice kao otac. Eva je bila nacinjana iz Adama. Dali je to ucinilo od nje bice inferiorno, jednako ili superiorno od Adama? Istina je da je ona bila jednaka ali u isto vreme potcinjena Adamu. Adam je bio glava zeni. Tako i Hristos, On je rodjenjem jednak Bogu, ali ipak glava Hristu jeste Bog Otac.

Ne sporimo da to učenje u sebi ima određenu logiku. Nedostaju dokazi iz Pisma.
To da je Otac glava Hristu, se odnosi na plan spasenja čoveka gde je Hristos glava Crkve, i kao takav potčinjen vrhovnom autoritetu kao primer koji svaki pobunjeni čovek treba da sledi.

Tu se zaista radi o Hristovoj ulozi u planu spasenja, Njegovom poniženju da bi nas spasao i očistio. Jer ukoliko je Hristos uvek bio potčinjen, u čemu je onda Njegovo poniženje? Biblija nam daje odgovor da je Njegovo poniženje u tome da se nije borio da bude upoređen sa Bogom premda je bio u obličju Božjem.
Takođe je napisano da je Bog postao telo. Ne piše da je Sin postao telo. Nigde ne vidimo da je dato svedočanstvo o tome da je određeno nižerazredno božanstvo utelovljeno. Ne. Jedan Bog Otac, Sin i Sveti Duh, taj nebeski trio, Trojica su postala telo u Isusu Hristu.

Kada Pismo kaže da Bog beše u Hristu i pomiri svet sa Sobom, mi tu vidimo samo Jednog i celovitog Boga. Ukoliko bi ga razdvojili na bilo koji način, umanjili bi tu žrtvu i prinos i obesmislili bi je.

sotona ima mnogo nacina da izvrti istinu. Danasnja adventisticka teologija nam kaze da je Isus, koji jeste Sam Bog, odlucio nekada u vecnosti da igra ulogu sina, dok drugi (isto Bog) igra ulogu Oca. I na kraju treci (takodjer Bog) igra ulogu Svetoga Duha. To je bio plan tri Boga, koji u stvari nisu tri, nego jedan Bog (komitet). Dali je Bog hteo da mi to zaklucimo citajuci recimo Jovan 3, 16. 17?

Več smo objasnili da to nije verovanje naše crkve. Ovakav pogled su imali modalisti u ranom hrišćanstvu, tj. da uloge određuju ličnosti. Mi verujemo suprotno, da su Ličnosti takve kakve jesu od večnosti se samo pokazale i otkrile u planu spasenja kakve su i kakvih osobina. Modalisti su na osnovu svog verovanja došli do uverenja da je u pitanju jedna ličnost u tri uloge.

Dejan pretpostavlja da bi tri uloge morale da znače tri Boga. Međutim nije tako. Mi verujemo u jednog Boga, tri Ličnosti i tri uloge koje su spontano postale njihove, u čemu se savršeno slažu i uklapaju.

Zasto se djavo toliko trudi da negira istinu da je Isus istiniti Sin Bozji? Nije tesko odgovoriti. Biblija kaze: “Po tom se pokaza ljubav Bozija k nama sto BOG SINA SVOJEGA JEDINORODNOGA POSLA NA SVIJET...” 1 jov. 4, 9. Kako razumjeti ljubav Bozju ako pogresno shvacamo Njegov dar?
Zato, NASA LJUBAV PREMA BOGU I POBEDA NAD GREHA SU POVEZANI SA ISTINOM DA JE ISUS SIN BOZJI: “Koji je koji svijet pobedjuje osim onoga koji vjeruje da je Isus Sin Bozji” 1 Jov. 5, 5. Nije cudo da djavo mrzi ovu istinu. 
U cetvrtom veku ujedinjenjem paganizma sa hriscanstvom crkva je prihvatila izmedju ostalog i doktrinu trojstva. Od tada ova doktrina je prihvacena skoro od sve hriscanske crkve i ona jeste glavna njihova doktrina. Mnogi se cak i ne usudjuju da diskutuju o njoj. Negirati tu doktrinu za mnoge je bogohulstvo. Zasto je crkva ASD (1931) prihvatila ovu doktrinu? Jedini odgovor je popularnost. Niti jedna crkva nece biti prihvacena od strane drugih crkvava ako ne prihvata trojstvo. Crkva koja ne prihvata trojstvo jeste nazvana sekta i to je bila nasa crkva sve do 1956 godine.

To jeste istina da su mnogi prihvatili samo zato što je popularno, ne znajući šta je učenje crkve, što i jeste teško jer nema poučavanja. A činjenica je, da bi naša nauka o božanstvu, koja se suštinski razlikuje od svih nikejaca, kada bi se javno iznela i branila, sablaznila sve crkve. Ja ne znam ko drugi veruje u to da nema drugog Boga osim Isusa.

Meni je jedan kolega za vreme služenja vojske prišao i rekao: „Ti si adventista?“ I onda se okrenuo drugima objašnjavajući: „Njima je Hristos Bog.“ Ja ovaj uticaj ne mogu drugačije da objasnim, osim delovanjem Božjeg Duha na umove ljudi dok čitaju knjige poput Čežnje vekova ili slušaju naše vernike koji su nadahnuti putem te literature.

Jedno iskustvo: jedan moja prijateljica je otpocela u Subotnoj skoli raspravu o trojstvu. Pitala je: “dali je Isus Sin Bozji”? Svi su odmah odgovorili: “ Da, jeste”. Ali ona je pitala jos jednom: “Moje pitanje jeste dali je On bukvalni Bozji Sin”? Posle nekoliko trenutaka dosao je odgovor: “Ne, nije”. Ona je u svojoj crkvi cula negiranje bibliske istine.

Šta bi značilo bukvalni Božji Sin?
Ništa drugo nego izjednačavanje Adama i Hrista. Jer Adama pismo naziva Božji sin nakon stvaranja. Da li je Adam bukvalni sin?


Draga braco i sestre, molim vas proucavajte Bibliju sami za sebe i verujete ono sto Bog kaze, a ne ljudi.
Dragi brate Jaro, napisao si "Alfe smrtnog greha", ali to nije ono sto je sestra Vajt rekla. Njene reci glase:
"U knjizi "Zivi hram" jeste prezentirana ALFA SMRTNIH JERESA. Omega ce slediti i bice primljena od onih koji ne zele da poslusaju opomenu koju je Bog dao" (1SM 200).
Postoji razlika izmedju "greh", "otpadnistvo" i "jeres".  Sta je jeres? Jeres jeste kada se prihvati lazna doktrina.  Sestra Vajt kaze "omega ce slediti..". Ne kaze mozda ce doci nego jasno kaze da ce doci. U vezi cega je bila alfa? U vezi doktrine o Bogu. Kellog je imao jedan panteisticki stav o Bogu. EGW opominjajuci bracu o krizi "omega" kaze braci: "ne ulazite u rasprave oko bozje prirode". Jasno je da ce omega biti u vezi sa doktrinom o Bogu. Interesantno je da jedina veca promena u nacelima ASD jeste doktrina o Bogu. Prva nacela su jasno bila protiv trojstva. 1931 godine za prvi put je uvedeno trojstvo u nacela crkve.

Ne može čovek kome Bog ne otvori oči da spozna suštinu alfa otpada, da razume omega otpad.
Mi smo već dosta napisali o tome zašto ova Dejanova tvrdnja ne može da stoji. Kasnije ćemo na osnovu Pisma pokazati šta je u stvari omega otpad. Jer ako Dejan nagađa o omega otpadu, ne pružajući dokaze iz Pisma o njemu, to nas još više obavezuje da mi te dokaze iznesemo.


Interesantno jeste da u vezi sa padom Kelloga EGW opominje bracu da ne ulaze u rasprave oko bozanstva, a njezin muz, Bates, Waggoner i ostali su vise od 50 godina pisali i propovedali svom silom protiv trojstva a prorok Bozji nijednu rec opomene ili ukora. Kada je Kellog objavio svoje teorije, ona pise stotine stranica opominjajuci crkvu o jeresi. Zasto nije opomenula ostale. Jedini moguci odgovor: bili su u pravu. 1903-5 ona ih opominje: mi imamo istinu, ne ulazite u diskucije oko istine. Interesantno je da u kontekstu kada govori o omegi ona mnogo puta pise o nacelima. Evo primera:
"Ubrzo ce se zapaziti jedna stvar -
veliko otpadnistvo koje se povecava i razvija sve snaznije. I to ce tako ici sve dok Gospod ne sidje sa neba s gromkim glasom. MORAMO SE CVRSTO DRZATI PRVIH NACELA NASE VERE I STALNO SE UCVRSTAVATI U VERI... MORAMO SE UCVRSTITI I UKREPITI U NASIM SHVATANJIMA O BITNIM ISTINAMA KOJE SU NAS NACINILE ONO STO JESMO - ADVENTISTIMA SEDMOG DANA....ONO STO NAM JE POTVRDIO DUH SVETI TO JE CVRST TEMELJ ISTINE. OTKRIVENI SU STUBOVI VERE I MI SMO PRIMILI OSNOVNA NACELA KOJA SU NAS NACINILA ONO STO JESMO - ASD KOJI DRZE ZAPOVESTI BOZJE I VERU ISUSOVU" Sp. T. ser. B, Vol. 7; 70.71 srp.

Ona je jasno videla otpadnistvo koje je pocelo unosenjem doktrine o trojstvu u crkvu. Dalje kaze da ce se to otpadnistvo povecavati. Posle trojstva na redu jeste kompromis ucinjen sa evangeoskim crkvama 1950-tih godina gde su negirana neka od glavnih istoriskih adventistickih ucenja. Rezultat ovih diskucija jeste knjiga "SDA odgovaraju na pitanja iz doktrine" gde GK kaze da je jedno u osnovnim ucenjima sa Vavilonom. 1977 godine B.B. Beach u ime crkve ASD daje papi zlatnu medalju nazivajuci ga "sveti Oce".
Danas, vise unije SDA su clanice ekumenskog saveta. Prorocanstvo se ispunjava do tacke. Otpadnistvo je pocelo i razvija. Sta je na redu? Mozda napustanje subote? Cekajmo i videcemo.

Otpad u adventizmu, a ne otpad adventizma. Postoji verni ostatak. Zašto ne bismo tražili taj ostatak, umesto da stalno tražimo otpad?

Da li mi time kažemo da je otpad nevažna tema? Ne. Nego da je naopako tražiti otpad bez da se traži ostatak. Ili da se traži ostatak preko otpada. To dovodi mnoge pokrete u adventizmu u lažno uverenje da su upravo oni taj ostatak i da imaju pravu nauku, upravo zato što se razlikuju od adventizma u njegovom otpadu.

Mi nemamo takvo shvatanje na osnovu Pisma. Pismo ne kaže za Laodikeju da ima lažnu nauku. Pismo kaže da je prava nauka u Laodikeju lažno uokvirena i lažno predstavljena. Jer tamo ne piše da Laodikejac nije bogat i da se nije obogatio. On se jeste obogatio, on je nasledio nešto, ali istovremeno nije svestan svog siromaštva. Njegova zabluda je da više ništa ne potrebuje. On zna za nauku o Hristovoj uračunatoj pravdi, ali ne veruje da mora da se potrudi za datu pravdu, bez koje nema ni uračunatu u svom ličnom životu.



Isus je rekao:
"Ako imate ljubav k Meni, zapovesti Moje drzite.
I ja cu umoliti Oca i dace vam DRUGOGA UTESITELJA, da bude sa vama vavijek. Duha istine, kojega svet ne moze primiti, jer ga ne vidi niti poznaje; a vi ga poznajete, jer u vama stoji i u vama ce biti." Jov. 14, 15-17.
Isus kaze ucenicima da ce poslati drugog utesitelja posle svog vaznesenja.
Dali je mislio na drugu osobu?
Neki tako zakljucuju jer Isus je rekao "drugog". Ali hajde da vidimo jedan primer sa recju "drugog".
"I sici ce na te duh Gospodnji, te ces prokovati s njima i postaces DRUGI covjek."  1 Sam. 10, 6.
Saul je postao drugi covek, ali fizicki je ostao ista licnost.
Vratimo se na nase stihove iz Jovana. Isus nije zavrsio sa 17 stihom. U sledecem 18 On kaze: "Necu vas ostaviti sirotne; DOCI CU K VAMA". Isus kaze da ce On licno, a ne druga osoba, doci kao drugi utesitelj. Grcka rec "paracletos" se nalazi pet puta u Bibliji. Cetiri puta je prevedena kao "utesitelj" dok jednom kao "zastupnik". "... i ako ko sagresi, imamo ZASTUPNIKA kod Oca, Isusa Hrista, pravednika." 1 Jov. 2, 1. Biblija jasno nam otkriva da Isus jeste nas Utesitelj.
Ali Biblija kaze da je Sveti Duh utesitelj. Da, sigurno.  Ali, ko je Sveti Duh? Pismo kaze: "A Gospod je taj Duh, a gde je Gospodnji duh, onde je sloboda" 2 Kor. 3, 17. A ko je Gospod? "... i jednog Gospoda Isusa Hrista... " 1 Kor. 8, 6.
Isus Hristos = Gospod
Gospod      =   Sveti Duh
Isus Hristos = Sveti Duh

Efes. 4, 4: "Jedno telo, jedan Duh..." POSTOJI JEDAN JEDINI DUH, A ON JE NAS GOSPOD ISUS HRISTOS ILI TACNIJE, NJEGOV DUH KOGA JE PRIMIO OD OCA.
"I buduci da ste sinovi, posla Bog Duha Sina Svojega u srca vasa, koji vice: Ava Oce". Gal. 4, 6
Zasto je nazvan "drugi Utesitelj"? Jer dolazi na drugi nacin nego do tada. On kaze: "Necu vas ostaviti sirotne; DOCI CU K VAMA".

Neki kazu: "Isus je govorio o Utesitelju sa "On" i zato mora da je rec o drugoj osobi". Ali citajmo sledece:
"A Isus odgovarajuci rece im: "zaista zaista vam kazem: SIN NE MOZE NISTA CINITI SAM OD SEBE, NEGO STO VIDI DA OTAC CINI; JER STO CINI OTAC I SIN CINI ONAKO. Jer Otac Sina ljubi i sve mu pokazuje sto Sam cini... Jer kao sto Otac podize mrtve i ozivljuje, TAKO I SIN koje hoce ozivljuje....
(Jov.5, 19-22). Vidimo da Isus cesto govori o Sebi u trecem licu.

Na kraju Duh Prorostva:

"Sveti Duh jeste On (Isus) Sam, lisen ljudske prirode..." 14MR 23.

Ovo je definitivno veliko svetlo, na koje svima trebamo neprestano da ukazujemo. Ja sam zahvalan antitrinitaristima zbog ovih citata koji su našli, koji upravo potvrđuju ono što verujemo. Blago onom čoveku koji može da vidi da je Sveti Duh ništa drugo nego Hristos.

Mi smo dugo hteli da poštujemo Hrista bez poštovanja i slušanja Svetog Duha. To nije moguće.

"Hristos je izjavio da posle Njegovog uznesenja, On ce svojoj crkvi poslati kao najveci dar, Utesitelja, koji ce zauzeti Njegovo mesto. Taj Utesitelj jeste Sveti Duh  - DUSA NJEGOVOG ZIVOTA, EFIKASNOST NJEGOVE CRKVE, SVETLOST I ZIVOT SVETU. Zajedno sa SVOJIM DUHOM Hristos salje jedan pomiriteljni uticaj i silu koja unistava greh" (RH May 19, 1904).
"Dodelivanje Duha jeste dodelivanje Hristovog zivota" DA 805.
"Sveti Duh jeste Utesitelj, kao Hristovo LICNO prisustvo u dusi" RH Nov. 29, 1892.
"Ne postoji drugi utesitelj kao sto je Hristos, tako nezan i istinit. On strada sa nasim slabostima. Njegov Duh govori srcu...   AG 195.
"Prisutnost Svetoga Duha je ponudjena svima  nama. HRISTOS, NAS POSREDNIK, OSVEZUJE NASE SILE KROZ SILE SVOJE PRISUTNOSTI" RH Juny 25, 1895.


Amin. Ovo su divni citati.

DOK SE ZA BOGA NE KORISTI REC (grcki psyche) VEC ( grcki pneuma)
Jer se time ne oznacava neka zivotna energija, DAH ZIVOTNI (jevrejski ruach) kao kod stvaranja coveka, vec (grcki pneuma) oznacava samo zivo bice, Boga.
Tako da rec RUACH kod stvaranja coveka nema ocigledno isto znacenje kao rec PNEUMA u Jovanu 4,24 kada se kaze da je Bog Duh misleci na njegov, sastav da tako kazem.

Kazes da PNEUMA oznacava samo zivo bice. Dobro, u sledecim stihovima u grckom pise PNEUMA. Molim te kazi mi dali je rec o zivom bicu:

"I obradova se DUH moj  Bogu spasu mojemu" Luka 1, 47
"Gospode Isuse, primi DUH moj" Djela 7, 59
"Razdrazi se DUH njegov u njemu" Dela 17, 16
"Kojemu sluzim  DUHOM  svojijem" Rim. 1, 9.
"Moj se DUH moli" 1 Kor. 14, 14
"Ne imadoh mira u DUHU svojemu" 2 Kor. 2, 13 itd. Ima ih mnogo.

Ako mozes da dokazes da covekov duh (pneuma) jeste ziva osoba u coveka, onda cu javno priznati da sam pogresio i da je Duh Oca i Sina zaista druga osoba koja je u njima i koja izlazi kroz njihova usta i ispunjava ceo svemir.
“Vodece tacke nase vere kao sto ih imamo danas su bile jako utvrdjene.Tacka za tackom je bila jasno definisana i sva braca su bila u saglasnosti. Svi vernici su bili ujedinjeni u istinu. Bili su i oni koji su dosli sa stranim doktrinama, ali mi se nismo bojali da se suocimo sa njima. Nase iskustvo je bilo izvanredno utvrdjeno kroz otkrivenje Svetoga Duha” EGW The Early Years, Vol. 1, 1827-1862, p. 145.
“Kako bi ljudski rod ne bi imao opravdanje radi iskusenja, Hristos je postao jedno s njim. JEDINO BICE KOJE JE BILO JEDNO SA BOGOM zivelo je zakon u ljudskoj prirodi...” ST Oct. 14, 1897.
Jasno je da je EGW ucila da su Bog i Hristos jedina (DVA) bozanska bica i da je lucifer bio treci u nebeskoj hijerarhiji. Ovi citati su jasno protiv danasnje adventisticke teologije jer SDA veruju da je Sveti Duh takodjer Bice kao sto su Otac i Sin. SDA isto tako uce da Isus nije bukvalni Sin Bozji, nego da samo glumi Sina.
Pitanje: Ako Sveti Duh nije Bice, onda sta je? Pokusajmo da nadjemo odgovor.
Veliki broj modernih adventistickih teologa citiraju sledeci citat od EGW kao dokaz trojstva:
 “Postoje tri zive licnosti (personalities) u nebeskom triju” (SpT Ser. B. 63.).
Danasnji teolozi hoce da nas ubede sa ovim citatom da je EGW verovala u tri vecita, jednaka bica, ali gornjim citatima smo jasno videli da ona to nije verovala. Pitanje jeste: Ako postoje samo dva bica (beings) onda kako je moguce da postoje tri lica (personalities)? Sin sestre Vajt nam daje odgovor:

"Konfuzija se malo stisala onda kada sam iz recnika shvatio da jedno od znacenja reci licnost (personality) jeste karakteristika. Tamo je objasnjeno na takav nacin da sam zakljucio da je moguce da postoji licnost (personality) bez telesne forme kakvu imaju Otac i Sin.

Postoje mnogi stihovi koje govore o Ocu i Sinu, ali nema takve u kojima se govori o slicnom zajednickom radu izmedju Oca i Svetoga Duha ili Hrista i Svetoga Duha, sto me je dovelo do zakljucka da Duh, bez individualnosti, jeste pretstavnik Oca i Sina od jednog do drugog kraja univerzuma i da oni kroz Svetoga Duha zive u nasa srca i mi postajemo jedno sa njima."


 Posteno proucavanje spisa sestre Vajt otkriva da je ona bila u saglasnosti sa ostalim pionirima u vezi sa Svetim Duhom. Sledece reci Uriah Smith-a nam daju verovanje rane SDA crkve:
“U vezi Duha, Biblija koristi izraze koje se nemogu usaglasiti sa idejom da je on licnost kao sto su Otac i Sin. Radije, Duh je prikazan kao jedan bozanski uticaj koji izlazi iz njih dvoje, medium koji pretstavlja njihovo prisustvo i kroz koji Oni znaju sve i rade kroz ceo univers, kada nisu licno prisutni” Uriah Smith, “In the Question Chair” RH Oct. 28, 1890.

Adventisti su verovali da su Bog i Hristos licno prisutni na nebu, ali ipak su prisutni u celom svemiru, cak i u srcima vernika KROZ SVETOG DUHA. Ovim vidimo TRI LICNE OSOBINE BOZANSTVA, vidljivo prisustvo Boga i Hrista na nebu i njihovo nevidljivo duhovno prisustvo na zemlji i u celom svemiru. Sta kaze Ellen White:
 “Sta kaze nas Spasitelj? “Necu vas ostaviti sirotne; doci cu kod vas” ko ima zapovijesti Moje i drzi ih on je onaj sto ima ljubav k Meni; a koji ima ljubav k meni imace k njemu ljubav Otac Moj; i Ja cu imati ljubav k njemu; i javicu mu se Sam”. Kada iskusenja zasene dusu, setite se Hristovih reci, setite se da je On je nevidljivo prisutan u licnosti Svetoga Duha i On ce vam dati mir i utehu... “ Lett. 124 1897.
EGW kaze da licnost Svetog Duha jeste Hristovo nevidljivo prisustvo. Biblija jasno kaze da je Duh Sam Hristos koji se otkriva nevidljiv za ucenike. Sledeci citat jos jednom  potvrdjuje ovu istinu:
“Sveti Duh je On (Hristos) Sam lisen ljudske licnosti i nezavisan od nje. Posredstvom Svoga Duha, Spasitelj je mogao biti prisutan na sva mesta” MR 1084.
Ovde vidimo da je Duh Sveti nevidljivo Hristovo prisustvo.
Da ne zaboravimo da Pismo kaze da Sveti Duh potice od Oca. Sveti Duh je Duh Oca i zato kroz Duha Otac i Sin zajedno su medju nama.
Znaci, da ponovimo jos jednom, Hristos je prisutan na zemlji danas kroz Svog Duha:
“... Jagnje stajase kao zaklano i imase... sedam ociju, koje su sedam duhova Bozijih poslanih po svemu svijetu” Otk. 5, 6.
Zalosno sto je ovu veliku istinu sotona sakrio od hriscanskog sveta zamenjujuci Hrista sa nekim drugim “utesiteljem”.

Ali čekaj prijatelju. Nisu li to reči samog Hrista da je to „drugi utešitelj“? Čitaj Jovanovo Jevanđelje od 14 do 17 glave i otvori se za Boga. Čitaj srcem.

Zar nije jasno kada Isus kaže da je to drugi utešitelj da je On sam prvi utešitelj? Zar nije jasno da su potpuno iste prirode, i premda su drugačiji u određenom smislu (prvi, drugi), da su opet isto.

Razlog zasto su crkve slabe i bolesne i pred smrti, jeste jer je neprijatelj uveo obeshrabrujuci uticaj nesrecnim dusama. ON JE TRAZIO DA SAKRIJE ISUSA OD NJIHOVOG POGLEDA KAO UTESITELJA, KAO JEDNOG KOJI UKORAVA, OPOMINJE, KOJI IH SAVETUJE VELECI: “Ovo je put, idite po njemu.” RH Aug. 26, 1890.
Vec sam poslao jednu studiju u vezi utesitelja. Ali ako prihvatimo da je “Duh” treca osoba, odvojena od Oca i Sina, i molimo mu se kao utesitelja i Boga, onda mi verujemo u laznog Boga. Zato nije nikakvo cudo sto crkva danas je bolesna, mozemo reci cak mrtva.


Ali zašto su onda antitrinitarističke crkve mrtve? Mi imamo jednu reformnu advetnističku crkvu ovde čiji pastor i vernici veruju tako kao Dejan i svedočim da je manje duha i blagoslova od najsvetovnije Velike zajednice. Ne da je bez blagoslova, ali je manje.

Jednom sam ručao sa njima i muž jedne sestre (koji istina nije njihov vernik) me napao prevrnuvši sto na mene jer sam odbio pozivnicu predavanja propovednika Velike zajednice rečima da me više intereuje šta radi Hristos nego šta radi papa. Iako nisu svi odobrili njegov akt, niko od njih nije mogao da razume moj stav. Oni su do grše potpljeni u delo propovedanja teorija zavere, umesto da usmere svoj pogled na Spasitelja.

Zar je reformatorska crkva, koja u velikoj meri deli antitrinitarističke stavove, živa? Ili zar su antitrinitarističke grupe i skupovi toliko blagosloveni, da svi padaju na lice priznajući da je Bog svima, gde svi prorokuju i otkrivaju se tajne srca.

Mi svedočimo da nije tako sa njima. Nego se u većini slučajeva ni malo nisu pomerili od duhovnosti crkve koju nazivaju mrtva. Čast izuzecima, ali ni to nije delo njihovih uverenja nego Božje milosti.



"Prije nego sto su bila postavljeni temeli sveta, Hristos, jedinorodni Bozji Sin, ponudio je sebe da bude Otkupitelj covecanstva...
Svojim utelotvorenjem On je dobio u novom smislu titulu "Sin Bozji. Kao Sin covecji On je postao Sin Bozji u jednom novom smislu. Tako On stoji u nasem svetu - Bozji Sin, ali ujedinjen rodjenjem sa covecjim rodom." (1SM 226, 227).
Ja verujem da se mnogi stihovi odnose na Hrista kao coveka, ali recimo Jov. 3, 16 kaze da je Bog poslao svoga jedinorodnog sina. Hristos nije postao Sin u Vitlejemu. On je dosao sa neba kao Sin. Kao covek je postao u novom smislu Sin Bozji.
Iako ovaj jedan citat je dovoljan, ipak evo jos nekoliko:


"Bog i Hristos su od samog pocetka znali za sotonino otpadnistvo... To je bila dobrovoljna zrtva. Isus je mogao ostati pored Oca... Ali je vise voleo da vrati  skiptar u Oceve ruke... (DA 22. 23).
Istina je da hebrejska rec Elohim je u mnozini. Onda bi prevod trebalo da glasi: "I Bogovi su rekli..." ali tada bi znacilo da su vise Bogova, sa cime se sigurno necete sloziti.
Ipak, iako Elohim je mnozina i Jevreji znaju dobro to, oni nikada nisu verovali u vise Bogova. Jednostavno ovde imamo kako se kaze u engleskom "the plural of majesty", kada se jednoj licnosti (to imamo i na srpskom, makedonskom, ruskom, rumunskom... jeziku) obracamo u mnozini. Recimo nekome koji je stariji iz postovanja kazemo "VI" iako je jedna jedina osoba.
U Novom Zavetu, apostoli su koristili jedninu grcke reci za Boga "THEOS". Ako "ELOHIM" ukazuje na mnozinu Boga onda zasto apostoli nisu koristili mnozinu reci "THEOS".
Evo sta kazu neki komentatori:

"It is exegesis of a mischievous if pious sort that would find the doctrine of the Trinity in the plural form elohim [God]" ("God," Encyclopedia of Religion and Ethics)
"The fanciful idea that Elohim referred to the Trinity of persons in the Godhead hardly finds now a supporter among scholars. It is either what the grammarians call the plural of majesty, or it denotes the fullness of divine strength, the sum of the powers displayed by God" (William Smith, A Dictionary of the Bible, ed. Peloubet, MacDonald Pub. Co., 1948, p. 220).
"Elohim must rather be explained as an intensive plural, denoting greatness and majesty" (The American Journal of Semitic Language and Literature, 1905, Vol. XXI, p. 208).
"Early dogmaticians were of the opinion that so essential a doctrine as that of the Trinity could not have been unknown to the men of the Old Testament…No modern theologian...can longer maintain such a view. Only an inaccurate exegesis which overlooks the more immediate grounds of interpretation can see references to the Trinity in the plural form of the divine name Elohim, the use of the plural in Genesis 1:26 or such liturgical phrases as three members of the Aaronic blessing of Numbers 6:24-26 and
the Trisagion of Isaiah 6:3" (The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, Vol. 12, p. 18).
"The plural form of the name of God, elohim, in the Hebrew Scriptures has often been adduced as proof of the plurality of persons in the Godhead…Such use of Scripture will not be likely to advance the interests of truth, or be profitable for doctrine…The plural of elohim may just as well designate a multiplicity of divine potentialities in the deity as three personal distinctions, or it may be explained as the plural of majesty and excellency. Such forms of expression are susceptible of too many explanations to be used as valid proof texts of the Trinity" (Milton Terry, Biblical Hermeneutics, p. 587).
Dalje, u 1 Moj. 1, 26 kaze: ...da nacinimo coveka kao sto smo mi...". Oni koji brane trojstvo kazu da zbog toga sto pise "elohim" i dalje govori u mnozini onda znaci da su vise osoba. Ali ako je tako onda imamo tri Boga koji su stvorili coveka po njihovom obliku.
Pitanje je: Sta kaze nadahnuta rec o ovom stihu. Koliko osoba su bila i ko je kome govorio?
"Medjutim, kada je Bog (prilikom stvaranja) rekao svome Sinu: Da nacinimo covjeka po svojemu oblicju, kao sto smo mi" (Rani Spisi 155).
EGW je jasna. Bile su dve osobe: Otac i Sin. Dalje, dali se rec Bog odnosi na oba. Ako predsednik jedne gradjevinske firme kaze svom radniku: "Da nacinimo jednu kucu" dali to znaci da i radnik jeste predsednik? Sigurno da ne.


A šta je sa stihovima u kojima je Hristos nazvan Ocem?

Znaci u ovom stihu rec "Elohim" se odnosi na Oca koji govori sa vojim Sinom.
"Bogu, koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista" Ef. 3, 9.
Za kraj jos nesto od sestre Vajt:
"Otac i Sin su se zauzeli u velikom i cudesnom radu kojeg su planirali, a to je da stvore svet.... Posto zemlja je bila stvorena zajedno sa svim stvorenjima na njoj, OTAC I SIN su ispunili plan koji je bio nacinjen jos prije pada sotone, da stvore coveka po njihovom oblicju. OTAC JE REKAO SVOME SINU: "DA NACINIMO COVJEKA..." SR 20
Potvrdu da je Isus ne samo “rodjena” Bozanska Licnost, vec Jedini i Istiniti Bog – Onaj u Kome prebiva “svaka punina Bozanstva” (Kolosanima 2,9), daje sledeci tekst: “A znamo da Sin Bozji dodje, i dao nam je razum da poznamo Boga Istinoga, i DA BUDEMO U ISTINOME SINU NJEGOVOM ISUSU HRISTU. OVO JE ISTINITI BOG I ZIVOT VECNI.” (1. Jovanova 5,20)

Neki veruju da ovaj stih dokazuje da je Isus deo trojstva i da je On jedini istiniti Bog. Ali pogledajmo pazljivo stih. Pitanje: O kome je rec u ovom stihu, ko je glavni predmet?  Bog istiniti.
Sin Bozji je dosao da nam  pomogne da poznamo "Boga istinitoga". Zato, za da poznamo "Boga istinitoga" mi moramo doci Isusu. Drugim recima za da poznamo Boga istinitoga mi mozemo samo kroz Hrista.
Kada smo u Hristu mi smo u Bogu istinitome, koji jeste istiniti Bog i zivot vecni.
Jasno je da reci "Ovo je istiniti Bog i zivot vecni se odnose na Oca. Sam Isus to potvrdjuje:
"A ovo je zivot vjecni, da poznaju tebe, JEDINOGA ISTINITOGA BOGA (ako se reci iz 1 Jov. 5, 20 odnose na Hrista, onda znaci da On ovde u Jov. 17, 3 govori o Sebi sto ne moze da bude jer stih se nastavlja) i  koga si poslao Isusa Hrista" Jov. 17, 3.


Dali je Sveti Duh Bog?

To je isto kao pitati: "Dali je moj duh Dejan? ili "Dali je moj duh covek? Ako zelimo da napravimo jasnu razliku izmedju mene i neke druge osobe, onda odgovor je "DA", moj duh jeste Dejan. Ako zelimo da definisemo prirodu moga duha, onda i na drugom pitanju odgovor jeste "DA", moj duh jeste covek. Ipak, ja sam sacinjen od nesto mnogo vise nego samo duh.

Sveti Duh jeste Bozji Duh, ne odovojeni Bog ili bice odovjeno od Boga. Biblija kaze: "Bog jeste Duh" Jov. 4, 24, ali Bog je mnogo vise jer On ima ruke, noge, oblik... On moze da sedi itd. Otk. 5, 1; Dan. 7, 9; Fil. 2, 6; Jakov kaze: "Telo bez duha jeste mrtvo" Jak. 2, 26. Postoji mnogo vise u coveka od duha a duh jeste njegov "unutrasnji covek" Ef. 3, 16, deo coveka koji kada covek umre se vraca  u nesvesnom stanju kod Boga.
Bog jeste Duh, ali u Boga je mnogo vise nego Duh. On isto ima telo, formu. Zato reci, "Bog jeste Duh" jeste ispravno, ali obrnuto "Duh jeste Bog" nije u celini tacno jer Bog je mnogo vise nego Duh. Da bude jasnije, Biblija kaze: "Bog jeste ljubav" sto je tacno, ali obrnuto "ljubav jeste Bog" nije tacno, jer Bog je vise nego ljubav.
Sveti Duh nije neka druga osoba, odvojena od Boga, i zato mi ne mozemo da obozavamo, da se molimo Njegovom Duhu.
"Koji je oblicje Boga sto se ne vidi, koji je rodjen prije svake stvari. Jer kroz Njega bi sazdano sve sto je na nebu i sto je na zemlji, sto se vidi i sto se ne vidi..." Kol. 1, 15.16. Isto tako Jov. 1, 3; Ef. 3, 9. Biblija svedoci da je Bog, kroz Hrista, sazdao sve sto postoji i da bez Njega nije sazdao nista. To dokazuje da Isus nije stvoren.
Biblija naziva Isusa "Bozji Sin, "Sin Oca", ljubljeni Sin", Sin zivoga Boga", "jedinorodni Bozji Sin" itd.
Ja imam malog sina. Ja ne mogu reci da sam stvorio sina. Ne bi bilo najtacnije. Postoji razlika izmedju necega sto ja mogu stvoriti i mog sina.
Na primer, pretpostavimo da imam sile da stvorim zivot. Pretpostavimo da sam stvorio jednog cvrcka. Potrosio sam desetice casova da bih ga stvorio. Sigurno je da mi je drag. Mogu reci: stvorio sam cvrcka. Ipak, on mi nije drag koliko moj sin. Ako neko zatrazi od mene da ga dam kako bih pomogao nekome to ne bi bilo nemoguce za mene. Bila bi zrtva, jer sam radio na njega. Ja sam ga stvorio. Ali ta zrtva je mnogo manja od zrtve kada bih dao moga sina. Ako dam moga sina, onda zaista sam ucinio najvecu zrtvu, mnogo vecu nego ako bih dao stvorenog insekta.

Ovo je iskreno i pozdravljam da ovde najzad objašnjava svoje verovanje i svoj lični stav i iskustvo. Meni je ovaj brat drag i od njega se da neke stvari naučiti. Čitao je i razmišljao više nego mnogi adventisti koje poznajem i ja se molim za njega i za sebe da se nađemo zajednički na Božjoj strani. To je u Božjoj ruci.

Evo stihova koji dokazuju da je Isus Sin Bozji, ne stvoreni, nego rodjeni:

"Bog koji je negda mnogo puta govorio ocevima preko proroka, govori i nama u posljedak dana ovijeh  KROZ SINA, kojega postavi naslednika svemu, kroz kojega i svijet stvori; koji buduci sjajnost slave i oblicje bica njegova... sjede sa desne strane prijestola velicini na visini; i toliko bolji posta od andjela koliko preslavnije ime od njihova dobi" Evr. 1, 1-4

"Koji je oblicje Boga sto se ne vidi, koji je rodjen prije svake tvari" Kol. 1, 15.
"Hristos je nazvan rodjen prije svake tvari, koji je dosao u postojanje kroz Boga prije nego sto je bio stvoren kosmos i sva stvorene tvari" Thayer's Greek lexicon. ISUS HRISTOS JE ISTINITI, BUKVALNI, BOZJI SIN RODJEN OD OCA PRIJE STVARANJA.
"A ti Vitleeme Efrato... iz tebe ce mi izaci koji ce biti gospodar u Izrailju, kojemu su izlazci (poteklo) od pocetka, od vecnijeh vremena" Mih. 5, 2.
Ovaj stih govori o Bozjem Sinu ciji pocetak jeste prije pocetka sveta; a isto i vremena. Sami izrazi Otac i Sin ukazuju na postojanje jednog prije drugog.
"Ko je izasao na nebo i opet sisao? ko je skupio vetar u pregrsti svoje?...KAKO MU JE IME? I KAKO JE IME SINU NJEGOVU?" Pr. 30, 4.
Pitajte svoje sinove: ko je stariji, vi ili ja? Siguran sam da ce vam dati tacan odgovor. Onda zasto mi ne odgovaramo tacno na pitanje ko je stariji od Oca i Sina? Postoje mnostvo dokaza da je Hristos bio Sin Boga prije dolaska na zemlju, ali ne postoji dokaz da nije.

To mi ne krijemo da vidimo utelovljenje i sinovstvo kao isto. Tako i posmatramo sinovstvo Hrista u večnosti takođe u svetlu utelovljenja. Mi kažemo da je to isto sinovstvo i da nije sinovstvo po rođenju ili stvaranju. Jer zaista, da li je rođenje ili stvaranje ne igra nikakvu ulogu. To što vi vidite delomično na dva mesta, mi vidimo potpuno samo na jednom mestu, u Vitlejemu.

Sestra Vajt govori da je utelovljenjem na poseban način postao Sin. Vi kažete da je to dokaz da je pre toga bio sin u drugom smislu, smislu rođenja. Dobro, ali šta je sa Njegovim mesijanstvom. Da li je bio Mesija u večnosti? Jer mu je to takođe ime koje mu je davano u prorocima.

On čak ni rođenjem nije potvrđen potpuno kao Mesija, čak ni posetom u Hramu kao dvanaestogodišenje dete. Nego tada kada je kršten, jer piše u Danilu da je to vreme da se pomaže, Pomazanik je Mesija. Mesija je Hristos.

Kada Elen Vajt govori o večnim vremenima, ona takođe govori Hristos. Da li greši iako on još nije pomazan? To bi bilo pogrešno posmatrati tako i donositi zaključke o krštenju.

Isto je tako pogrešno na taj način donosti zaključke o rođenju, stvaranju.

Ovo je veoma vazan predmet (iako cujem da se nekima na forumu ne svidja). Jovan pise: "Koji je koji svet pobedjuje osim onoga koji vjeruje da je Isus Sin Bozji"? 1 Jov. 5, 5. Isus je rekao: "Jer Bogu tako omilje svet da je i sina Svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji veruje ne pogine, nego da ima zivot vjecni" Jov. 3, 16.
Bog koji nas je ljubio jeste Bog Otac, koji je dao svoga jedinorodnoga sina da umre za nas.
Citajmo pazljivo sledece: "Po tom se pokaza ljubav Bozija k nama sto BOG SINA SVOJEGA JEDINORODNOGA POSLA NA SVIJET da zivimo kroza Nj" 1 Jov. 4, 9. Dajuci svoga jedinca, Bog je dokazao da ne postoji nista u celom universumu sto on ne bi dao za nas. To je najveci dokaz ljubavi. Za jednog oca je mnogo teze da da svoga sina nego da da samoga sebe. Cak i za Boga je to bila velika borba, dali da da svoga sina da umre za nas.
Nista od ovoga sto smo rekli ne bi bilo istina ako Isus nije bukvalni Bozji Sin. Ako je bio stvorenje, ili ako samo igra ulogu sina, onda ne vidimo veliku ljubav Oca dajuci nama Hrista.  Braco i sestre, ideja da Isus nije Sin Bozji  unistava nase shvacanje Bozje ljubavi prema nama.  Ako ne shvacamo Njegovu ljubav prema nama, onda i nasa ljubav premu njemu je mala, ako uopste i postoji.
"Mi ljubimo Njega, jer najpre On ljubljase nas" 1 Jov. 4, 19.
Rec "Bog" ima nekoliko razlicitih znacenja. Na nekim mestima, ljudi su nazvani recju "bog". Rec THEOS i ELOHIM se odnose ne ljude. vidi: 1 Moj. 7, 1; Ps. 82, 6; Jov. 10, 34; Kada se rec "bog" koristi u ovom smislu, onda postoje milioni, cak milijarde bogova.
Drugo, na nekim mestima, andjeli su nazvani "bogovi". "Ucinio si ga malo manjeg od andjela" (Ps. 8, 5). Rec "andjeo" u ovom stihu dolazi iz reci "elohim". Sa ovOm recju se ukazuje na licnost koja je veca nego covek, ali je upotrebljena u ogranicenom smislu. I sa ovom definicijom postoje mnogo bogova.
U vezi Hrista, reci "Theos" i "Elohim" se koriste U manje ogranicenom smislu. One ukazuju na Njegovu prirodu kao bica na istom nivou sa Ocem - nesto sto se ne moze reci za niti jedno drugo bice. Biblija kaze da je Hristos bio u "oblicju Bozjem" Fil. 2, 6.
Ipak, kada se rec "Bog" odnosi na Hrista, ona je ipak u ogranicenim smislu, jer Hristos ima Boga koji je "glava Hristu", "veci nego On" 1 Kor. 11, 3; Ef. 4, 6; Jov. 14, 28;

Ali ovde izostavlja da kaže kako mi to objašnjavamo; tj. Kao deo Njegovog plana spasenja. Kako bi Hristos bio primer ili zamena, da je došao na svet i propovedao Boga kao ravnog sebi. Što bi bilo da je otvoreno rekao: Ja sam Bog.
On to nije činio. On je to zavio u ljudsku egzistenciju, ili još bolje rečeno, On je čoveka uzeo u sebe i dao mu novu egzistenciju. Ali ta nova egzistencija i dalje priznaje Boga kao većeg od sebe. Tako je On positovećujući se sa čovekom u realnosti Njegove ljudske prirote takođe priznao Boga i molio mu se po cele noći, iako je mogao po svojoj slobodi da ide nekim drugim putem.

Meni se dok razmišljam o ovom otkida hvala iz srca za ovaj neizmerni dar i žrtvu, koja je ne samo u smrti, nego u životu, u utelovljenju, sinovstvu i čak i u ovo vreme u kojoj i dalje zadržava prirodu čoveka, kao Posrednik i Prvosveštenik.

Kada je rec "Bog" upotrebljena u apsolutnom, neogranicenom smislu, onda se odnosi na samo jednu jedinu Osobu, a to je Bog Otac. Isus sam kaze da je Otac "jedini istiniti Bog" Jov. 17, 3.Pavle kaze: "imamo samo jednoga Boga Oca" 1 Kor. 8, 6.
Od 1354 puta kada se rec "Bog" upotrebljava u Novom Zavetu, vise od 99% se odnosi na Oca, dok na Njegovog Sina se odnosi samo u nekoliko stihova.
Znaci, da zakljucimo. Postoje mnogo bogova tada kada se rec "bog" koristi u ogranicenom smislu, ukljucujuci ljude i andjele. Kada se rec "Bog" koristi da opise Bozju prirodu onda su dva bozanska bica, Otac i Sin. Kada se rec "Bog" koristi u ovom smislu, onda da, Isus jeste Bog. Bozji Sin jeste bozanska licnost jer Otac je bozanska licnost, kao sto ja sam covek jer moji roditelji su ljudi.
 Kada je rec "Bog" upotrebljena u apsolutnom smislu, da pokaze na "Gospodara svemira", na "vrhovnog vladara", na "jedinog istinitog Boga" onda ona se odnosi na Oca, osim koga ne postoji drugi Bog.
Neki kazu da nije moguce da Bog ima sina, ali Isus kaze da za Boga sve je moguce Mar. 10, 27. Cak i ako Bog ima "hiljade rodjenih sinova" to nece negirati istinu da je ON JEDINI ISTINITI BOG BIBLIJE.
 Biblija:
"O Sinu Svojemu koji je po tjelu rodjen od sjemena Davidova" Rim. 1, 3
"Posla Bog Sina Svojega u OBLICJU TIJELA GREHOVNOGA (SINFUL FLASH) i za grijeh osudi grijeh u tijelu" Rim. 8, 3
"Zato bese duzan da U SVEMU bude kao voja braca" Jevr. 2, 17

Ellen G. White

"Za Sina Bozjeg bi bilo gotovo beskrajno ponizenje da je uzeo na Sebe covekovu prirodu cak i tada kada je Adam jos bio nevin u Edemskom vrtu. Medjutim, HRISTOS JE PRIMIO NA SEBE LJUDSKI OBLIK U VREME KAD JE LJUDSKI ROD BIO OSLJABLJEN GREHOM KOJI JE POSTOJAO VEC CETIRI HILJADE GODINA. KAO SVAKO ADAMOVO DETE, ON JE PRIMIO POSLEDICE UTICAJA VELIKOG ZAKONA NASLEDJA. KAKVE SU BILE TE POSLEDICE - TO POKAZUJE POVEST NJEGOVIH ZEMALJSKIH PREDAKA. SA TAKVIM NASLEDJEM ON JE DOSAO DA UCESTVUJE U NASIM PATNJAMA I ISKUSENJIMA I DA NAM PRUZI PRIMER BEZGRESNOG ZIVOTA."  DA 48.

"Medjutim, kad je Adam bio izlozen napadu kusaca, on tada nije bio potcinjen sili greha.... To nije bio slucaj kad je Hristos  stupio u pustinji da se bori sa sotonom. U toku cetiri hiljade godina SU TELESNE, DUHOVNE I MORALNE vrednosti ljudskog roda neprekidno smanjivane, a HRISTOS JE UZEO NA SEBE SLABOSTI IZOPACENOG LJUDSKOG RODA." DA 117

"On je uzeo na Sebe NASU GRESNU PRIRODU, kako bio mogao znati kako da pomogne onima koji su iskusavaju" MM 181

"U Njemu nije bilo krivice niti gresnosti; On je oduvjek bio cist i neoprljan; IPAK ON JE UZEO NA SEBE NASU GRESNU PRIRODU" RH DEC. 15 1896.

"On je uzeo na Sebe PALU, BOLESNU LJUDSKU PRIRODU, DEGRADIRANA I KONTAMINIRANA OD GREHA" YI Dec. 20, 1900

"Iako je imao svu silu ljudskih strasti, On nikada nije podlegao iskusenju da ucini nesto sto je necisto i neoplemenjujuce" In Heavenly Places 155.

"Hristos je UZEO NASU PRIRODU U NJENOM POKVARENOM STANJU" Ms. 143, 1897

Ovo je samo deo onoga sto je sestra Vajt napisala o Hristovoj ljudskoj prirodi i mislim da je dovoljno.
Istina je da zvanicna crkva nije oficijalno odbacila ucenje da je Hristos uzeo palu, gresnu ljudsku prirodu, ali je isto tako istina i da ga ne prihvata. Sve je pocelo 1955 godine kada pretstavnici crkve su se susreli sa dva evangeoska propovednika: Walter R. Martin i Donald G. Barnhouse koji su zeleli da doznaju vise o adventizmu. Inace ranije je Martin napisao knjigu o sektama medju koje je svrstao i crkvu ASD zbog njenog odbacivanja trojstva, ucenju da je Hristos uzeo palu ljudsku prirodu i da Hristos danas cini pomirenje za svoj narod (bile su i druge tacke ali ove su bile najvaznije). 
Pred nase pretstavnike je bio izbor, promeniti teologiju crkve ili ostati sekta. Na zalost izabrali su prvo. Trojstvo je vec ranije bilo uvedeno a sada su bile promenjena i ostala dva ucenja. Brat Jani je napisao da crkva nije zvanicno odbacila ucenje o Hristovoj prirodi, ali to je tako jer su se podigli veliki broj propovednika koji se nisu saglasili sa novim ucenjem (M.L. Andreasen, K.H. Wood, T.A. Davis, H.E. Douglass, R. J. Wieland, R. Larson i dr.). Pocela je velika rasprava i postojala je opasnost od cepljenja crkve. Zato, 1976 godine, se odrzao sastanak na kome je reseno da oba ucenja mogu biti prisutna u crkvi.  Tako da danas imamo oba ucenja, ali oni koji veruju staro, istorijsko ucenje su okarakterizirani kao legalisti i fanatici.
Isto tako je istina da danasnje vodje crkve uglavnom podupiru novu teologiju; To su ljudi kao sto su: George Knight, Roy Adams, William Johnson i drugi uticajni ljudi crkve.

Ovde je reč o drugoj temi, Hristove ljudske prirode.

"Poruke (odnosi se na poruke Waggonera i Jonesa) sa bozanskim akreditivima su bile poslane Bozjem narodu; slava, velicanstvo, pravednost Hristova... PUNINA BOZANSTVA U ISUSA HRISTA JE BILA IZNESENA MEDJU NAMA LEPOTOM I LJUBAVJU..." 1888 materials, 673.

Hajde sada da uporedimo nekoliko citata:

Waggoner:                                                   

Andjeli su sinovi Bozji, kao sto je bio Adam, stvaranjem; Hriscani su sinovi Bozji posinjenjem (Rim. 8, 14.15), ALI HRISTOS JE SIN BOZJI RODJENJEM (poslednje reci ne postoje u prevodu brata  Palanskom)... tako Hristos jeste odraz Oceve licnosti".
Interesantno je da zaboravljate da navedete da je Elen Vajt pisala da su neke stvari u učenju Vagonera pogrešne, još pre nego što je upao u panteizam.
To je zaista grešno kada se citati Vagonera i pionira navode kao apsolutno autoritativni.


Ellen G. White

"...jer Bog je toliko voleo svet, da je dao svoga jedinorodnoga Sina - ne sina stvorenog, kao sto su andjeli, ne sina posvojenog, kao sto su gresnici kojima je oprosteno, nego Sina rodjenog u obliku Oceve licnosti....(ST 30 mai, 1895).
"Vecni Otac... dao je Svoga jedinorodnoga Sina, izvucenog iz Njegovih nedara, koji je bio nacinjen u OBLICJU NJEGOVE LICNOSTI i poslao ga je na zemlju kako bi otkrio koliko ljubi ljudski rod" RH July 9, 1895

Waggoner:

"Rec je bila "u pocetku". Ljudski mozak ne moze shvatiti  to vreme na koje se ovaj izraz odnosi. (Sledece reci nedostaju u srpskom prevodu) Nije dato coveku da zna KADA I KAKO JE SIN BIO RODJEN... MI ZNAMO DA JE ISUS "OD BOGA IZASAO I DOSAO" ALI TO JE BILO TAKO DALEKO U VECNOSTI DA JE IZNAD MOGUCNOSTI SHVACANJA LJUDSKOM MOZGU".

Ellen G. White

"Iako mozemo pokusavati da shvatimo nesto o nasem Tvorcu, KOLIKO DUGO ON POSTOJI, kako je zlo pojavilo na nasem svetu, i sve to; mi o tome mozemo mozgati sve dok ne iscrpimo sve mogucnosti naseg poimanja, ali cemo se na kraju neizbezno osvedociti da iza svega toga ipak ostaje beskonecnost (eng. when there is yet an infinity beyond)" 7BC 919.


Kako mozemo videti Ellen White se odlicno slaze sa Waggonerom i zato je mogla pohvaliti njegovu poruku.

Ellen G. White u petom svedocanstvu str. 172. 173 eng. i u srpskom 107 je napisala:

Sluzimo li Jehovi ili Valu? Zivome Bogu ili idolima?
Hiljade ljudi imaju sasvim POGRESAN POJAM O BOGU I NJEGOVIM SVOJSTVIMA. KAO SLUGE VALOVE ONI SLUZE LAZNOME BOGU. SLUZIMO LI ISTINSKOM BOGU KAO STO JE OTKRIVEN U NJEGOVOJ RECI, U HRISTU, U PRIRODI, ILI PAK SLUZIMO NEKOM ZAMISLJENOM (ENG. PHILOSOPHICAL) IDOLU, KOGA SMO STAVILI NA MESTO NJEGA?

 jedno prorocanstvo iz "Svedocanstva za propovednike" str. 468 u srp. 427:

"Vaal, Vaal je izbor mnogih. RELIGIJA MNOGIH MEDJU NAMA CE BITI RELIGIJA OTPALOG IZRAILJA."

"Postoje tri zive licnosti (personalitites) u nebeskom triu: Otac, Sin i Sveti Duh" (Ev 615.
Evo kako je ona definisala nebesko trio:

"Neka budu zahvalni Bogu na Njegovoj milosti i da budu ljubazni jedan prema drugom. ONI IMAJU JEDNOG BOGA I JEDNOG SPASITELJA; A ZAJEDNICKI DUH - HRISTOV DUH - UNECE SLOGU U NJIHOVE REDOVE" 9T 189. 

Za mnoge sledeci citat je dokaz da je EGW verovala u trojstvo:

"Otac je punina Bozanstva telesno i navidljiv za smrtno oko.
Sin je sva punina otkrivenog Bozanstva. Rec Bozja kaze o Njemu da je Njegov lik. Bog je toliko ljubio svet da je dao svog jedinorodnog Sina da oni koji Ga veruju ne propadnu, nego  da imaju zivot vecni. Tu je pokazana licnost (personality) Oca. Utesitelj koga je Hristos obecao da ce poslati posto se uzneo na nebo jeste Duh u svoj punini Bozanstva. On pokazuje moc bozanske milosti svima koji prime Hrista i veruju u Njega kao u vog licnog Spasitelja. Postoje tri zive licnosti nebeskog tria: u ime te tri velike sile - Oca, Sina i  Svetoga Duha - krstavaju se oni koji primaju Hrista kroz zivu veru i te sile saradjuju s poslusnim nebeskim podanicima koji se trude da zive novim zivotom u Hristu" Ev. 614.

Kratki odgovor: Nebeski trio su: Bog Otac, Njegov Sin Isus Hristos i Njihov Sveti Duh (ne trio bogova). Postoji jedan Bog, jedan Gospod i jedan Duh (Njihov Duh) a ne trio jednakih bozanskih bica.

Obrazlozenje: Otac je sva punina Bozanstva telesno. On je nevidljiv za nas smrtnike. Jedini nacin na koji mozemo poznati Boga jeste nacin na koji nam se On otkriva. Hristos je nasledio bozansku prirodu od Svoga Oca i zato je "punina  otkrivenog Bozanstva. Sva punina koja je u Bozjem Sinu jeste njegova nasledjem (Evr. 1, 4). Punina Bozanstva je u Hristu jer Otac je tako htio (Kol. 2, 9; 1, 19). Hristos rodjenjem poseduje slavu Svoga Oca (Evr. 1, 3; Jov. 1, 14; 2 Kor. 4, 6).

"U Hristu je skoncentrisana sva Oceva slava. U Njemu jeste sva punina Bozanstva telesno. On je sjajnost Oceve slave i "oblicje bica Njegova. U Hristovom karakteru ispoljila se slava osobina Bozjih" 7BC srp. 756.

"Ljubav Bozja, otkrivena za palog coveka u daru Svoga ljubljenog Sina, zaprepastila je svete andjele. Jov. 3, 16. Sin je bio sjajnost Oceve slave i oblicje bica Njegova. On je posedovao bozansko uzvisenje i velicinu. On je bio jednak sa Bogom. Ocu je bilo po volji da u Njemu bude sva punina" SP vol. 2 38.

A sta je Duh? Vidimo Biblijsku definiciju:

"Ko je upravljao DUH GOSPODNJI? ili mu bio savjetnik i naucio ga? Is. 40, 13.
"Jer ko pozna UM GOSPODNJI? ili ko mu je bio savjetnik" Rim. 11, 34.

"Imate Bibliju. Proucavajte je za sebe. Ucenja bozanskog prirucnika ne smeju biti ignorisana ili izvrnuta. BOZANSKI UM VODICE ONE KOJI ZELE DA BUDU VODJENI"  (This Day With God, 188).
"A kad dodje on, Duh istine, uputice vas (vodice) na svaku istinu" Jov. 16, 13.
"Isti BOZANSKI UM koji deluje u prirodi obraca se i srcima ljudi, budeci u njima neizrecivu ceznju za onim sto nemaju. Ono sto je na svetu ne moze da zadovolji njihovu ceznju. BOZJI DUH preklinje ih da teze za onim sto jedino moze dati mir i odmor - za Hristovom miloscu i radoscu svetosti.  Sluzeci se vidljivim i nevidljivim uticajima, nas Spasitelj stalno radi da um ljudi obrati od gresnih uzivanja ka neizmernim blagoslovima koje mogu da dobiju u Njemu" Put Hristu 28.

"Hristov rad je da privuce umove u simpatiji sa Svojim bozanskim umom" RH Sep. 29, 1891.

Sledi jasno objasnjenje Hristove "bozanske prirode":
"Duh je ono sto ozivljava, telo ne pomaze nista; reci koje vam Ja rekoh duh su i zivot su." HRISTOS OVDE NE GOVORI O SVOJOJ DOKTRINI, NEGO O SVOJOJ LICNOSTI, BOZANSTVU NJEGOVOG KARAKTERA" RH Apr. 5, 1906.

Znaci, kada je Hristos govorio o Duhu, On u stvari je govorio o "svojoj licnosti, bozanstvu Svog karaktera". Ranije smo videli da je Duh isto nazvan "Njegov bozanski um (misao)", "njegova bozanska priroda".

Zato sto Isus jeste jedinorodni Bozji Sin, On je nasledio taj duh, um (misao), bozanski karakter (priroda) od Svoga Oca. Oboje poseduju isti Duh (Rim. 8, 9); Duh jeste um Boga i Hrista.

"
Ako neko nema Hristov Duh, on nije Njegov." To je jasno receno. Ko moze izdrzati probu? Bozja rec za nas je slika UMA BOZJEG I HRISTOVOG, takodje slika palog coveka i coveka obnovljenog po liku Hristovim koji poseduje bozanski um." 3T 537.

Da se vratimo na nas pocetni citat i da citamo jos nesto dalje u kontekstu:

"Utesitelj koga je Hristos obecao da ce poslati posto se uzneo na nebo jeste Duh u svoj punini Bozanstva. On pokazuje moc bozanske milosti svima koji prime Hrista i veruju u Njega kao u svog licnog Spasitelja. Postoje tri zive licnosti nebeskog tria: u ime te tri velike sile - Oca, Sina i  Svetoga Duha - krstavaju se oni koji primaju Hrista kroz zivu veru i te sile saradjuju s poslusnim nebeskim podanicima koji se trude da zive novim zivotom u Hristu....
ONAJ KOJI IMA NEPRESTANU VERU U OCA I SINA, IMA I DUHA. Sveti Duh je njegov utesitelj i on se nikada ne udaljava od istine" (Bible Training School, March 1, 1906).
Utesitelj nam je poslan "u svoj punini Bozanstva". Ta punina kao sto smo videli jeste bozanski um (misao) Oca kojega je Sin nasledio i otkriva nam saljuci nam Svoj Duh koga je nasledio od Oca. Zato sto je Duh sam Hristov zivot i dusa (Jov. 10, 15. 17; Luka 23, 46) kad nam ga salje nama onda mi postajemo saucesnici u Njegovoj punini.
"Otac je dao bez mere svog Duha svome Sinu, i mi takodje mozemo biti ucesnici Njegove punine" (GC 476).

Postoji bujica slave/zivota od Oca i Sina koja dolazi do nas kroz Sveti Duh. Dva bozanska bica salju nam njihov zivot i slavu kroz njihovog Duha (ne kroz treceg bica) i zato EGW kaze da trebamo verovati u ta dva bica, a ne u tri:
ONAJ KOJI IMA NEPRESTANU VERU U OCA I SINA, IMA I DUHA." Kada kroz veru imamo poverenje u Oca i Sina onda Oni (ne neko drugi) ce ziveti u nama kroz njihovo licno prisustvo, njihovog Svetog Duha.

"Kroz Duha ce Otac i Sin doci i ziveti u vama" Bible Echo, Jan. 15, 1893.
 Citaj i Jov. 14, 23.

"
Gresnik tada stoji pred Boga kao pravedna licnost... i kroz Duha on ima zajednistvo sa Ocem i Sinom" 1SM 191.


Svi ovi citati ne isključuju realnost Duha kao osobe.

Pitanje: zasto onda EGW kaze: "tri zive licnosti nebeskog tria"?

Kako bi shvatili njeno ucenje moramo imati u obzir vreme, mesto i kada je nesto napisano. Ovaj citat je napisan u kontekstu Kelogovog otpadnistva. Mnogi su bili prevareni jer Kelog je tvrdio da njegovo ucenje je u saglasnosti sa Duhom prorostva. EGW je rekla da iako on tvrdi da veruje u DP, ipak to nije tacno. Rekla je da je vodjen od sotone itd.
Iako mnogi znaju da je Kellog ucio panteizam, ipak malo njih znaju da je on u to vreme prihvatio trojstvo. Kellog je verovao u Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetoga Duha. Sada, ako ga sestra Vajt jasno ukorava za njegova ucenja, kako je moguce da ona veruje to isto.

Ona je upravo u to vreme kada je ta najjača i najuticajnija jeres kroz Keloga i njegove saradnike krenula da deluje, iznela neke od najjačih dokaza u prilog Trojstva. Njeno neslaganje nije bilo u tome da nema trojice. To da su trojica je verovao i Arije.

Problem je bio u načinu na koji je Kelog objašnjavao i prenaglašavao Božju prisutnost.
Ako je neko u zabludi, to ne znači da treba odbaciti kompletno sve što on veruje.


Dalje, vec ranije sam pokazao da u originalu je sestra Vajt promenila od "three persons" kako stoji u Evangelizmu, u "three personalities". Za neke tu nije razlike ali ako je tako onda zasto je ona izvrsila tu promenu?
Ako dozvolimo Recju Bozjoj da se sama tumaci onda evo nebeskog tria:
 
" ONI IMAJU JEDNOG BOGA I JEDNOG SPASITELJA; A ZAJEDNICKI DUH - HRISTOV DUH - UNECE SLOGU U NJIHOVE REDOVE" 9T 189.

"Hristos nam kaze da je Sveti Duh Utesitelj... "Duha istine koga ce Otac poslati u Moje ime"... TO SE ODNOSI NA SVEPRISUTNOST HRISTOVOG DUHA, NAZVANOG UTESITELJ" 14MR 179.
"
SVETI DUH JE ON SAM (HRISTOS) LISEN LJUDSKE PRIRODE" 14MR 23.

Kao sto smo dosad videli, Duh jeste "Hristov Duh", Njegovo licno prisustvo kroz koga On pretstavlja Sebe.
Kada govori o bozanskim bicima EGW govori samo o dva takva bica. Otac i Sin su bica koja imaju svu puninu bozanstva i kada ona kaze: "Utesitelj je Duh u svoj punini bozanstva" ona kaze da Utesitelj nam donosi puninu Bozanstva Ocevu i Sinovljevu. Duh je trece lice (personality) a ne odvojeno bozansko bice. Ne postoji trece bozansko bice. Ona kaze:

"Samo Oca i Sina trebamo obozavati" YI July 7, 1898.
"Bozanski Duh koga je Otkupitelj sveta obecao JESTE PRISUTNOST I SILA BOZJA" ST Nov. 23, 1891
"Verni Petar govori o opasnosti u kojoj ce se hriscanska crkva naci u poslednje dane, i potpunije opisuje jerese koje ce se podici i bogohulnih zavodnika koji ce se truditi da privuce duse za njih. "A bijase i laznih proroka u narodu kao sto ce biti laznijeh ucitelja medju vama, koji ce uneti jeresi pogibli i ODRICACE SE GOSPODARA KOJI IH ISKUPI i dovodice sebi naglu pogibao. I mnogi ce poci za njihovim necistotama kojima ce se huliti na put istine".  Ovde  Bog  nam iznosi  ucenja pomenute klase. ONI SU ODBILI DA PRIZNAJU HRISTA KAO SINA BOZJEG I ZATO NEMAJU VISE POSTOVANJA ZA VECNOG OCA U POREDJENJU SA NJEGOVIM SINOM, ISUSA HRISTA. ONI NEMAJU NITI SINA NITI OCA. I isto kao i njihov veliki vodja, oni su u pobuni protiv Bozjeg zakona i potcenjuju Hristovu krv" RH Apr. 15, 1875
U ovoj fazi plana spasenja Otac i Sin se još uvek otkrivaju kao takvi. Hristova braća još nisu otkupljena sa zemlje i to je odnos koji sada vlada. Taj odnos ne možeo prenositi u večnost, niti pre pada u greh, niti nakon završetka plana spasenja.


George Knight jeste danas mozda najveci neprijatelj poruke koju je Gospod u Svojoj velikoj milosti poslao svome narodu. O Jonesu on je rekao: "Ucinio sam sve sto je bilo u mojoj moci da dokazem da je on (Jones) bio izopacen od pocetka do kraja".

Da li je moguće da je to izjavio? Ukoliko je to istina, onda je to zaista veliki promašaj.

 Napisao si da je Jones napustio adventisticko ucenje. To nije istina. Jedini njegov "greh" je u tome sto je izgubio poverenje u vodstvo crkve posle vise od 15 godina protivljenja njegovoj poruci. Njegov plan reorganizacije iz 1901 (podrzan od strane sestre Vajt) je bio odbacen (1903 godine). Naravno, on je bio samo covjek i napravio je neke greske ali je ostao vjeran adventnoj istini. Njegovo poslednje pismo prije same smrti dokazuje to.

Mi takođe verujemo tako. Vidimo ga na tim Generalnim konferencijama i dalje u jednoj vrlo visokoj svetlosti za to vreme. Nažalost on je popustio u nekim stvarima, ali je i dalje to bilo dosta više nego većina adventista u to vreme.

Mi ne smemo dozvoliti da nas slična razočarenja obore i da ne tražimo Boga zbog ljudi koji su nas razočarali.


Ljudi kao Knight su oni koji danas drze ovu zajednicu u pustinju ovoga sveta falsifikujuci istoriju crkve i ono sto se desilo 1888 godine i posle. Ali nece jos dugo. Cinjenice su jasne da Bog je poceo da uzima stvari u svoje ruke i On ce da zavrsi svoje delo sa onima koji su spremni da ih On vodi. Nadam se da ces i ti brate moj biti deo toga pokreta.
Ellen White je napisala:

"Neprijatelj dusa trazio je da uvede pretpostavku po kojoj bi jedna velika reforma trebalo biti sprovedena u redovima ASD; ta reforma bi se sastojala u tome sto bi se trebalo odreci doktrina koje sacinjavaju stubove nase vere i da zapocnemo jedan proces reorganizacije.  Sta bi se dogodilo kad bi se desila ova reorganizacija? Bila bi odbacena nacela istine koje je Bog u Svojoj mudrosti dao zajednici ostatka (to se desilo 1932 i opet 1955-57). Nasa vera bi se izmenila. Osnovna nacela koja su podrzavala nase delo za poslednjih 50 godina smatrala bi se zabludom. Uspostavila bi se nova organizacija. Napisale bi se knjige nove sadrzine." (SpT, ser. B, nr. 7, str. 48 srp. izd.)

Sta znaci odreci se doktrina koji sacinjavaju stubovi vere? Nova organizacija. Dali se ovo prorocanstvo ispunilo? Hajde da vidimo.

20 Novembra 1905 godine ona pise:
"Priblizuje se vreme kad ce se potpuno razviti obmanjivacke sile sotonine" SpT, vol. 7, 20 na srp.
Sledeceg meseca je napisala:
"Ubrzo ce se zapaziti jedna stvar - veliko otpadnistvo koje se povecava i razvija i postaje sve snaznije. i to ce tako dalje ici dogod Gospod ne sidje sa neba...Moramo se cvrsto drzati prvih nacela nase vere i stalno se ucvrscivati u veri."(SpT ser. B, Nr. 7, str. 70 izd. ref. pok.).

1906 pise: "Vreme tog otpadnistva je danas. Bice ucinjen svaki  moguci napor  da se  baci sumnja na  pozicije koje smo imali u poslednjeg pola veka" 3SM 408

1908 pise: "Lazne doktrine ce potkopati temelj mnogih jer nisu naucili da razlikuju istinu od zablude" RH Nov. 19, 1908

Interesantno je znati preko koga je poceo otpad. Uglavnom nasi istoricari pisu o Kellogu, Jonesu, Ballengeru, Fordu i ostale koji su napustili crkvu, ali nista se ne kaze za one koji su ostali,
cak se i slave sto su ostali verni crkvi (pitanje: dali su ostali verni i istini?).

Ovde se potpuno slažemo. Ovi citati su vrlo jasan dokaz za otpad koji će početi da se razvija.

 1910 godine sestra Vajt salje pismo opomene DANIELSU (predsedniku GK) I PRESCOTTU. Zasto?  "Zato sto pokusavaju da unesu nesto novo". Dalje pise:
"Kad sam dala moju poruku i videla kako je tretiraju, znala sam da ce Gospod raditi protiv njih... Bog testira ove ljude i oni pokazuju kako stoje na testu i kako stoje u vezi sa svedocanstvima.
DOSLO JE VREME DA SE NJEGOVO (REC JE O DANIELSU) PREDSEDNIKOVANJE ZAVRSI. On je bio predsednik predugo. Celu stvar koji oni teraju jeste SEMA SOTONE" Interview June 8, 1910 St. Helena Sanitarium.
(Daniels je ostao predsednik jos mnogo godina.)

Bilo bi dobro objasniti celi ovaj intervju. Za naše pojmove se radilo o jednoj sitinici. U to vreme su se vodile velike rasprave oko sporednih predmeta (pitanje tri roga u Danilu) i tu se gubila velika energija. Sestra Vajt je jednom upozorila, ali Danijels je nastavio po svome. Oni su njenu reč uzeli kao ljudski savet koji može i ne mora da se posluša.

Odnos prema Svedočanstvu Svetog Duha je ključno pitanje otpada u poslednje vreme. Jednako kao i pitanje Zakona.

Ovo se iz Gilbertovog intervjua jasno vidi. Prosto je neverovatno koliko je još tada u adventizmu nestalo Božjeg straha. Kako li je tek sada? Čak i najposvećeniji su skloni da stave uticaj Svedočanstava potpuno na stranu.

Danijels je ostao predsednik, ne bez podrške Elen Vajt. Ona mu je čak nakon smrti poverila brigu za njene spise. On se očito korigovao i u celoj toj atmosferi ipak bio još i najduhovniji čovek koji je mogao da premosti jedan određeni period.

Interesantno je da su u to vreme ova dva coveka vec poceli da veruju u trojstvo. Kako je moguce da verni ljudi padnu. Duh Prorostva kaze:
"Postoje neki koji su u proslosti imali ispravno iskustvo, ali koji su promenili vodace. Ovi lideri i ucitelji koji odbijaju da slede Hrista stavljaju sebe pod vodjstvom zlih andjela." SpT ser. B, Nr. 2 pag.19.

1919 godine je bila odrzana Bibliska konferencija na koju je predsedavao Daniels a Prescott je drzao predavanja o  Hristu u kojoj je jasno ucio trojstvo. Njegovo predavanje je  probudilo zestoku diskusiju.  Mnogi od starijih radnika su se uprotivili novom ucenju koje je Prescott zeleo da uvede u crkvu. Posle zestoke debate, Daniels je mogao samo da zakljuci: "Necemo glasati za trojstvo ili arijanizam, ali mozemo razmisljati" (ova konferencija je najbolji dokaz da u to vreme crkva jos uvijek zvanicno nije prihvatila trojstvo ali duh kompromisa je vec radio. 
I onda 1931 godine je za prvi put usla rec trojstvo u osnovna ucenja crkve. Sledile su korekcija nekih starijih knjiga (Daniel i Otkrovenje - U. Smith) i
pripremanje  kompilacija iz spisa sestre Vajt kao sto je na primer "Evangelizam" u kojima se istice novo ucenje crkve.  Prorcanstvo se potpuno ispunilo. Kompromis je dosao dotle da je George Knight morao priznati sledece:
"Mnogi od osnivaca crkve SDA ne bi mogli danas da se prikljuce crkvi ako bi trebali da prihvate glavna verovanja crkve. Tacnije, mnogi ne bi bili saglasni sa tackom broj 2, tacka koja se odnosi na doktrina o trojstvu. Za Joseph Bates doktrina trojstva je bila nebibliska, za James White "stara apsurdnost", dok za M.E. Cornell je bila rod velikog odpadnistva, zajedno sa doktrinama kao sto su drzanje nedelje i besmrtnosti duse" (Ministry Oct. 1993, 10).

Braco i sestre, ako verujemo duhu prorostva, onda od 1931 godine mi smo u jednoj novoj organizaciji. Vreme je da se verne bozje sluge probude i daju trubi jasan znak. Bog nije nas ostavio u tami, nego nam je otkrio sve ono sto ce se desavati do kraja. Koji je poslednji korak nove organizacije? Citajmo pazljivo:

"U toj kontroversi LJUDI NA ODGOVORNIM POLOZAJIMA ce uzeti pravac koji je u celini suprotan sa onim koji je Nemija uzeo. Oni ne samo sto ce ignorisati i potcenjivati SUBOTU za sebe, nego ce pokusavati da je odalece od drugih ukopavajuuci je u smece obicaja i tradicija.
U crkvama i na skupovima na otvorenom PASTORI ce podstrekavati narod potrebom drzanja PRVOG DANA U SEDMICI... Danasnja crkva je sledila korake Jevreja iz proslosti, koji su stavili u stranu Bozje zapovedi zbog svojih tradicija. Crkva je promenila uredbu, prekrsila vecni zavet i sada, kao i u proslosti, gordost, neverstvo i izdaja su posledice..." Advent Review Mar. 18, 1884


I mi to verujemo, naime da će ASD organizacija primiti nedeljni zakon, kao poslednja tačka otpada. Tada će ustati Mihael.

1. 1 Moj. 1, 26: "I Bog rece: da nacinimo covjeka po svojemu oblicju, kao sto smo mi".

  Neki kazu da ovaj stih dokazuje trojstvo jer govori u mnozini: nacinimo, svojemu, mi. Sta kaze Duh Prorostva:

  "I tada je Bog rekao Svome Sinu: "Da nacinimo coveka po svojemu oblicju..." SR 20.

 Zakljucak: U ovome stihu su ukljucena samo dve osobe: Otac i Sin.

2. Jovan 1, 1.2: "U pocetku bjese Rec i Rijec je bila u Boga i Bog bjese Rec. Ona bjese u pocetku u Boga".

  Rijec je bila u pocetku. U kojem pocetku? Pocetak znaci kada nesto pocinje. O cemu je rec? Pocetak naseg sveta? Pocetak svemira? Pocetak stvaranja? Mnogi kazu da ovaj stih dokazuje da je Isus oduvijek postojao, da nema pocetka. Ali stih to ne kaze. Jasno je da u pocetku, kada je pocelo stvaranje, Rijec je bila sa Bogom. Ali sta je bilo prije pocetka? Prije pocetka se rodila rijec Pr. 8, 22-30.
  Dalje stih kaze da je rijec bila SA Bogom. Znaci rijec ne moze biti ista osoba sa kojom jeste. Vi ne mozete ici ulicom sa samim sobom.

 Zakljucak: Pocetak o kome je rec jeste pocetak stvaranja. Tada je rijec vec bila sa Bogom. Rijec je bila sa Ocem, koji jeste Bog, a Rijec jeste Bog zato sto je rodjen od Boga. On je bozanske prirode.

  3. 2 Kor. 13, 13: Blagodat Gospoda Isusa hrista i ljubav Boga i Oca i zajednica Svetoga Duha sa svima vama".

  Dali rijeci zajednica Svetoga Duha uce da je Duh osoba? Pazimo, ne pise zajednica SA Svetim Duhom. Citajmo 1 Jov. 1, 3 za da vidimo sa kime imamo zajednicu:
"... a nasa je zajednica sa Ocem i sa Sinom Njegovijem Isusom Hristom".
Pitanje: zasto nemamo zajednicu sa Svetim Duhom? I drugo na koji nacin imamo zajednicu sa Ocem i Sinom? Znamo da su oni gore na nebu u svetilistu. Neka nam Ellen White odgovori:

  "...
i kroz Duha ima (rec je o pokajanom gresniku) zajednicu sa Ocem i Sinom" 3 SM 191

Zakljucak: Stih uopste ne kaze da je Sveti Duh osoba, clan trojstva, nego samo nam objasnjava nacin na koji Otac i Sin imaju zajednicu sa nama.


  4. Isaija 9, 6: "Jer nam se rodi djete...
Otac vecni..."

  Dali reci "Otac vecni" dokazuju da je Isus deo trojstva.
Kome je On Otac? Citajmo Jevr. 2, 13: "I opet: evo Ja i djeca Moja koju mi je Bog dao".
Citajmo i sledeci izvanredan citat od sestre Vajt:

  "Kako su to divne reci! JEDINI LJUBLENI SIN, koji je u narucju Ocevom, koga je Bog proglasio za "covjeka druga mojega". - On je SRODSTVO IZMEDJU SEBE I VECNOGA BOGA PRIKAZAO KAO SRODSTVO IZMADJU SEBE I SVOJE DECE NA OVOJ ZEMLJI" DA 483

Trojstvo -
Ovaj izraz u velikom broju slucajeva podrazumeva trijadu bogova, kao sto je to slucaj sa mnogobozackim religijama, ali i nekim Hriscanskim crkvama koje Boga predstavljaju kao Boga Oca, Boga Sina, i Boga Svetog Duha, sto nije ispravno jer upucuje na mnogobostvo. Istina je da se “svaka punina Bozanstva” (Kolosanima 2,9), zahvaljujuci Njegovoj svemoci, ispoljava kroz Sve Bozanske Licnosti ali to ne daje za pravo da se Njegova Priroda predstavlja na pomenut nacin. Pod Trojstvom se podrazumeva i navodna manifestacija Boga kroz Tri Licnosti, sto je takodje pogresno jer se Bog ne manifestuje kroz Tri Licnosti vec je On Vecna Zajednica Istih. To je, svakako, razlog zasto ni Ellen White nije upotrebljavala ovaj izraz ali kada se sagledava sve sto je pisala o Bozanstvu, jasno je da je verovala u Trojnost Njegove Prirode, kako i Pismo nedvosmisleno uci.
     "Isus je sada postavio drugo pitanje koje se odnosi samo na ucenike: "A vi, sta mislite ko sam Ja?" Petar odgovori: "Ti si Hristos, Sin Boga zivoga"... Petar je izrazio veru dvanaesetorice....
   
Istina koju je Petar izrekao predstavlja temelj vere. To je ono za sta je Hristos kazao da je vecni zivot. To se Petru nije otkrilo sopstvenom mudroscu ili poboznoscu. Covek nikada ne moze sopstvenim snagama doci do spoznaje bozanskog....
    Petar je izgovorio istinu koja je osnova Hriscanstva. "  Ceznja Vekova 412-413.

  Pitanje: Da li danasnja adventisticka crkva gradi na istoj osnovi?  
"Bog je izvor svega zivota... Bozji zivot je vecni zivot, kao sto je On vecni Bog... Ali Bog jeste licnost; kako je moguce da Njegov zivot bude svuda prisutan? Bog je svuda prisutan kroz Svoga Duha... Prisutnost Boga znaci jeste Njegov Sveti Duh; i Sveti Duh je, prema tome, Bozji zivot. Tako, citamo o "Duhu zivota" (Rim. 8, 2), da "duh je zivot pravde radi" st. 10, da "duh daje zivot" 2 Kor. 3, 6"    M. C. Wilcox, Signs of the Times, June 2, 1898

Komentar: Da li se ovo slaze sa Duhom Prorostva? Citajmo:
"Hristos je sve dobio od Boga, ali je uzeo da bi dao. Tako je na nebeskim dvorovima u njegovoj sluzbi za sva stvorena bica; kroz ljubljenog Sina zivot Oca se izliva na sve, kroz Sina se vraca u hvali i radosnoj sluzbi kao plima ljubavi velikom izvoru svega" DA 21.

"Sveti Duh je dah duhovnog zivota u dusi. Dodeljivanje Duha je dodeljivanje Hristovog zivota" DA 805 (citajte ceo kontekst).
"Hristos im daje dah svoga Duha, zivot svoga zivota" DA 827

Vilcox:
"Pitanje: Koja je razlika izmedju Svetog Duha i sluzbenih duhova - andjela ili su isto?

 Odgovor: Sveti Duh je snazna energija Bozanstva, zivot i sila Boga koja iz Njega tece prema svim delovima kosmosa i tako cineci zivu vezu izmedju Njegovog prestola i svih stvorenje.
Kao sto je receno (kroz EGW): "Dodeljivanje Duha je dodeljivanje Hristovog zivota". To cini Hrista svuda prisutnim. Da damo jednu grubu ilustraciju: kao sto telefon nosi glas coveka i cini taj glas da bude prisutan miljama daleko, tako Sveti Duh nosi sa sobom (it) sav Hristov potencijal cineci Njega sveprisutnim sa svom Njegovom silom i otkrivajuci ga onima koji su u saglasnosti sa Njegovim zakonom . Tako, Duh je  personificiran u Hristu i Boga, ali nikada nije otkriven kao odvojena licnost. Nigde nam se ne kaze da se molimo Duhu, nego Bogu za Duha. Nigde ne nalazimo u Bibliji molitve upucene Duhu, nego za Duha” M. C. Wilcox, Questions and Answers Gathered From the Question Corner Department of the Signs of the Times, pp. 181, 182. 1911

Komentar: vidite godinu kada je ovaj clanak pisan. 1911.
"Vrhovna i neponovljiva slava  Bozanstva je predstavljena u Oca. 1 Tim. 6, 16. Isus Hristos je zauvek izmesao bozanstvo sa covecnoscu i iz Njega istice Duh zivota prema sve Njegove dece”  M. C. Wilcox, Signs of the Times, Feb. 26,
1908

"LICNOST DUHA.
Pitanje 1. Neki kazu da je Sveti Duh licnost (person); drugi kazu da je lice (personality); a drugi pak, da je samo sila. Koliko ce vremena to biti predmet diskucija?

 Odgovor: Licnost (personality) Svetoga Duha ce verojatno uvijek biti predmet diskucija. U Bibliji na nekim mestima o Duhu se kaze da je "izliven" kao u Dela 2. U celoj Bibliji Duh je predstavljen kao bozansku operativnu silu... Razlog zasto Biblija govori o Svetom Duhu kao o licnosti, po nama, jeste zbog toga sto on (it) donosi nama, i svakoj dusi koja veruje, licnog prisustva naseg Gospoda Isusa Hrista.... Njegovi ucenici nisu primecivali prisustvo Bozjeg Duha sve dok je Hristos bio sa njima licno. U tom smislu  On je mogao biti samo sa onima koji su u Njegovoj blizini. Ali kada se uzneo i Duh je dosao, onda je Duh mogao uciniti Hrista prisutan sa svakim, bilo da je rec o Pavlu u Atina, Petar u Jerusalim, Toma u Indiji... To su jednostavno ilustracije. Bilo kuda da su Bozja deca, tamo je i Duh - ne posebna licnost, kao sto mi razumemo sta je licnost, nego imajuci silu da ucini Otac i Sin da budu prisutni. Duh je stavljen na Bozjim vesnicima, andjelima; ali andjeli nisu Duh. Duh je stavljen na Bozjim slugama, Njegovim ljudskim vesnika; ali ljudski vesnici nisu Duh. Oni su posedovani od Duha, i upotrebljavani od Duha i imaju u njima silu Duha; ali oni nisu Duh. Duh je nezavisan od ljudi ili materijalnim agentima... Zasto ne znate da
Duh, Duh Bozji, Duh Hristov, Duh Bozanstva, ide celom zemljom donoseci prisustvo Boga svakome srcu koje zeli da ga primi”? M. C. Wilcox,
Questions And Answers Vol.11, 1919. 1938 ed., p.37-39. In 1945 ed. p.33-35
Pitanje: Sta mislite, dali je Sveti Duh licnost ili je samo sila kroz koju Bog radi i koju je On dao coveku za njegovu korist?

Odgovor: Izrazi koje se koriste u vezi sa Duhom nas vode na zakljucak da je on (Duh) licnost (person), licnost (personality) Boga koji je izvor sve sile i zivota"
S. M. Henry, The Abiding Spirit, 1899.}

Objasnjenje loseg ucenja:
Evo sta kazu predstavnici crkve:

Odnos Otac - Sin u Bozanstvu treba biti shvacen u metaforickom smislu, a ne u bukvalnom"  Max Hatton, Understanding the Trinity, 97.

 "Plan spasenja je bio deo zaveta nacinjen od tri lica Bozanstva, koja jednako poseduju Bozanske atribute. Kako bi otstranili greh i pobunu u kosmosu i da obnove mir i harmoniju, jedna od bozanskih osoba je prihvatila i usla u ulogu Oca, druga u ulogu Sina. Bozanska osoba koja je ostala, Sveti Duh, isto ce da ucestvuje u sprovodjenju plana spasenja.
Sve se to desilo prije nego sto su se pojavili greh i pobuna u nebu.
Prihvatajuci uloge koje je plan povukao, Bozanska Bica nisu izgubili nista od svoje Bozanske sile. U vezi njihovog vecnog postojanja ona su bila jednaka. Ali zbog plana spasenja doslo je, u jednom smislu, do potcinjavanja sa strane sina Ocu" 
(Gordon Jensen, Adventist Review, October 31, 1996, p.12—Week of Prayer readings).

"Ne postoji dokaz u Bibliji da se termin "in Bozji" odnosi na Hrista u bukvalnom smislu... U Bibliska vremena izraz "Bozji Sin" je bio nista vise nego titula, u istom smislu u kojoj je rec "prorok" titula.
Jer apostoli su verovali da je Isusov odnos sa Bogom poseban, oni su izdigli znacenje postojece terminologije i govorili o Hristu kao Bozjeg "jedinog" Sina. Bas rec "jedini", a ne termin "rodjen" je bila ta koja je dala Isusu Njegovo specijalno mesto u ocima apostola. U novozavetnom shvacanju svaki hriscanin je "rodjen" od Boga tako termin "rodjen" nema neko posebno znacenje; rec "jedini" je bila ta koja je odvajala Hrista.
U SZ kao  Jehova Hristos je bio Otac. U NZ On koji je prvo bio zvan "Otac" ispunio je drugu ulogu u kojoj je nazvan "Sin". U Bibliji isti Isus je i Otac i Sin, ali u razlicita vremena...
Otac i Sin ne postoje kao odvojena bica, oni postoje kao jedan Bog..."

V.R. Christensen
(The Trinity Debate - Part One)
Ovo zaista jesu katastrofalni otkloni od izvornog učenja Duha proroštva. To je potpuno birisanje razlike između ličnosti Trojice.


Komentar: braco i sestre, u poslednjem citatu imamo jasno pentikostalno ucenje. Reci da je Isus i Otac i Sin, samo u razlicita vremena, znaci da se u Jovanu On molio samome sebi. To veruju pentikostalci. Mislim da su ovi citati dovoljni da vidimo da sadasnja crkva ASD ne veruje da je Bog imao Sina da ga posalje. Ako nije imao sina, a kaze da ga je poslao znaci da On nas laze. To znaci da je Sotona oduvjek imao pravo kada je rekao da se ne moze verovati Bogu. Sve oni koji jos uvijek uporno brane trojstvo pozivam da mi dadu makar jedan stih ili citat gde se kaze da tri bica su glumci i igraju pozorisnu predstavu. Ne shvacate da reci iz 1 Jov. 2, 22 se odnosi na vas?
Sledecu definiciju reci "persoana" sam nasao u jednom clanku jednog brata iz Australije koji pokusava da odbrani trojstvo (zabelezite da on veruje i brani trojstvo):

"Rec "person" dolazi iz latinske reci koja sa svoje strane dolazi sa grcke reci "Hypostasis" koja najtacnije moze da se prevede kao "nacin manifestiranja".

 
Ako je to tacno onda je jasno da treca licnost bozanstva ne mora da znaci treca osoba (bice) bozanstva. Vec ranije sam rekao da se Bog manifestuje na tri nacina.

1. Licno u Njegovoj formi (ne kazem telesnoj jer neki me pogresno razumeju) na nebu, na Svome prestolu u nebeskoj svetinji na nebeskom sudu. To je prva manifestacija Bozanstva ili prvo lice bozanstva.

2. Bog se otkrio (manifestirao) svetu preko Svog jedinorodnog Sina, koji je tacni odraz njegove licnosti. To je drugo lice (manifestacija) Bozanstva.

3. Bog danas nam se otkriva (manifestuje) preko  Svoga Svetog Duha i zato je Duh treca manifestacija ili licnost Bozanstva.

Kada razumemo ovo onda se sve prividne protivrecnosti ukljanjaju.

1 Postoji jedan jedini istiniti Bog, Otac Ef. 4, 6.

2. Postoji jedan jedini Sin Bozji. Rodjen a ne stvoren. Bozanske prirode, uzdignut da bude jednak sa svojim Ocem.

3. Postoji jedan jedini Duh, Sveti Bozji Duh. Duh pripada Bogu a On ga je dao Svome Sinu bez mere. Kroz Duh oni su prisutni na svakom mestu i vrse svoje delo stvaranja. Kroz Duh mi imamo zajednicu sa Ocem i Sinom. Kroz Duh oni dolaze k nama i zive u nama.

I na kraju jasno je (za one koji zele da shvate) zasto samo Oca i Sina trebamo obozavati.

Molim vas citajte sve dokaze a ne samo odredjene citate izvadjenih od konteksta. neka vas Bog blagoslovi.

Vec sam mnogo pisao o ovim citatima i ne zelim da zamaram ljude, ali zelim da upitam brata zasto Ellen White kada govori o Svetom Duhu uvijek kaze "licnost (person ili personality)", a nikada "bice (being)", dok kada govori o Ocu, Sinu, Luciferu i ostalih uglavnom upotrebljava rec "bice" (being). (na primer, zasto u Patr. i pr. str. 34 o Hristu ne kaze: "jedina licnost (person) koja je mogla uci...", nego kaze "jedino bice (being)", a onamo gde govori o Svetome Duhu ne kaze: "the third being in the Godhead" nego kaze "third person"?

 Da bi se stvari mozda malo pojasnile procitajte sledeci citat od J.H. Waggonera:

"Imamo jedno pitanje koje je bilo dosta kontroverzno u teoloskom svetu u kome mi nikada nismo ni pretpostavljali da udjemo. Jeste rec o licnosti (personality) Svetoga Duha. Danasnje shvatanja o licnosti (person) su razlicite, cesto nedozrele, i sama rec je razlicito shvacena; zato se ne moze ocekivati jedinstvo u shvacanju sve dok svi ne definisu jasno sta misle tom recju ili dok se svi ne saglase u jednom smislu u kome se rec moze koristiti. Sve dok se to ne ucini mislim da je svaka rasprava o predmetu beskorisna... Mi imamo prava da budemo pozitivni u nasoj veri i nasim izjavama samo kada reci Pisma su tako direktne da donose predmet u rang pozitivnog dokaza. ... Od toga mi vidimo da je Bozji Duh ta tajanstvena sila koja se izliva iz prestola univerzuma i koja je efektivni aktor u delo stvaranja i otkupljenja"
 Ja verujem da je veoma vazno da shvatimo ko je Bog. Jov. 17, 3 je jasan:

"A ovo je zivot vecni,  da poznaju Tebe jedinoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista".

"A ovo se napisase da verujete da Isus jest Hristos, Sin Bozij i da vjerujuci imate zivot u ime Njegovo."

"Koji prizna da je Isus Sin Bozji Bog u njemu stoji i on u Bogu"

Braco i sestre, poznanje Boga i Isusa Hrista jeste vecni zivot. Jeste pitanje spasenja. Jeste najvaznija stvar za nas. To da je Bog poslao Svoga Sina na zemlju jeste srce, temelj Jevandjelja i hriscanstva. Ne mozemo graditi kucu na losem temelju.

Doktrina trojstva uci da Isus nije u realnosti Sin Bozji.
Postoje vise teorija trojstva ali zelim da govorim uglavnom o adventistickoj verziji. U jednoj prosloj poruci smo videli da oficijalna crkva ASD kaze da odnos Otac - Sin jeste metafora. Tri bozanske osobe igraju u pozorisnoj predstavi uloge Oca, Sina i Svetoga Duha.

To ne treba predstavljati kao oficijelno učenje crkve.

Ako je to tako onda znaci da bilo koja osoba trojstva bi mogla biti nas spasitelj. Tako bilo je moguce da u nebeskom savetu uloge da budu obrnute. Recimo moglo je se odluciti da onaj koga danas nazivamo Otac da bude Sin, a Sin Otac. Ili mozda da Sveti Duh bude Sin, Sin Otac a Otac Duh Sveti. I mozemo tako ici dalje sa varijantima. Hajde da citamo Duh Prorostva:

Slažem se sa ovom primedbom, takvo učenje je neodrživo.


"Jedino je Hristos, buduci slobodan od svih zakonskih obaveza i zahteva, mogao da iskupi pali ljudski rod" 7 BC 904, srp. 750

"Isus je bio jedini koji je mogao spasiti pobunjenog coveka" 1SM 322

"Niko manje svet od jedinorodnog od Oca ne bi mogao ponuditi zrtvu koja bi mogla ocistiti sve" 1SM 308, 309.

Pitanje na koje trinitarijanci nikada nece moci da odgovore: zasto Sveti Duh (ako je treca osoba u Bozanstvo) nije mogao da otkupi palog coveka?

Dalje, rec Bozja nas uci da mi mozemo odgovoriti na ljubav Bozju samo u razmerima u koje razumemo i cenimo tu ljubav.

"Po tom se pokaza ljubav Bozija k nama sto Bog Sina Svojega jedinorodnoga posla na svojet da zivimo kroz Nj" 1 Jov. 4, 9.
Bog je poslao Svoga Sina, u Bibliji nema niti jedan stih koji dokazuje da su oni igrali Oca i Sina. Bozji jedinac je taj koji je dosao da nas spasi. Bog je dajuci svoga sina dao sve sto ima. Citajte kako je inspiracija opisala borbu koja se vodila u Oca kada je trebalo da nam podari Svoga jedinca (uporedite je sa Avramovim bolim kada je trebalo da zrtvuje Isaka):

"Andjeo je rekao: "Mislis li da je Otac bez opiranja i borbe predao Svog premilog Sina? Ne, ne! Cak je i za samog Boga to predstavljalo jednu borbu: da li ce dozvoliti da krivci propadnu ili ce Svog ljubljenog Sina predati da umre njih radi" Rani spisi  srp. izd. 162

Braco i sestre, dali je i ovo bila gluma? Teorija da je Isus postao Sin kada se otelotvorio pada sa ovim citatom. Drugo, ako je teorija nase crkve ispravna, onda ako bi ulogu sina uzeo onaj koga danas zovemo otac, a ulogu oca onaj koga danas zovemo sinom (Isus), onda bi danasnji Isus imao borbe da posalje danasnjeg oca. To nema smisle, ali po vasoj teoriji je moguce.

Ucenje da je Bog poslao Svoga Sina jeste temelj hriscanstva. Odstranite temelj i sve se rusi. Sotona je uzeo ovu istinu od hriscana (adventiste) i sada oni pokusavaju da pogresnim shvatanjem Bozje zrtve da odgovore i sluze Bogu.


To je istina, da pogrešni pojmovi o Bogu utiču na naše bogosluženje. Zato mi i govorimo protiv teorija o Hristu koji ima početak i koji je manji od Oca kao božanska Ličnost.

Ova teorija toliko potkopava plan spasenja kakav mi poznajemo i kakav smo prihvatili kroz Čežnju vekova, mi koji smo se preko te knjige obratili, da stvara hladne intelekutalno proračunate vernike, za koje mogu sa sigurnošću da tvrdim da gotovo nikada ne plaču pod krstom Golgote.


Mi danas smo jos jednom na granici nebeskog Hanana i Bog nas poziva da se vratimo pravom obozavanju. Sestra Vajt pise da se mnogi adventisti klanjaju Valu. Val je lazni Bog kao sto je to i trojstvo.
Bog nas poziva:

Kao narod mi moramo stajati na cvrstoj platformi vecne istine koja je izdrzala test i kusanje. Mi se moramo drzati pouzdanih stubova nase vere. Principi istine koje nam je Bog otkrio su jedini nas istiniti temeo. Oni su ucinili od nas ono sto smo" 1 SM 201

Kada su ove reci bile napisana crkva nije verovala u trojstvo. Duh Prorostva nas opominje da ne silazimo sa postavljene platforme. Zalosno je sto 1931 crkva je to ucinila.

Braco i sestre, vratite se na jedinu sigurnu platformu. Dolazi vreme nevolje kada ce se sve lazne platforme i gradjevine srusiti, samo ce Bozja istina opstati. Molim se Bogu da svi oni koji citaju ovaj e-mail izaberu istinu.
"Sotona ulaze ocajnicke napore da se prikaze kao bog, da govori i deluje kao bog i da se pokaze kao onaj koji ima prava da vlada savescu ljudi" 7 BC 931

Od Nikejskog sabora 325 godine i Konstantinopolskog 381 godine Sotona je uspeo da prevari hriscane u dve stvari: pitanje "drugog utesitelja" i "drugog dana". Drugi dan jeste nedelja umesto subote. Drugi "utesitelj" jeste prihvatanje lazi da je Sveti Duh treca osoba bozanstva. Zelja Sotone iz pocetka je ispunjena. On je na nebu zeleo trojstvo, ali ga nije mogao dobiti i zato je napravio trojstvo na zemlji, medju onima koji se nazivaju Bozjim narodom. Koji je to period crkve? Pergam Otk. 2, 12-17. Vreme otpadnistva.


Ali zašto je onda sotona napravio trojstvo od zveri i lažnog proroka, ako mu je sasvim dovoljna bila ta prevara.


Citajte sta kaze EGW:
"Sotona je trazio da odstrani Isusa od nasih pogleda kao Utesitelja". On je uspeo da odvrati nase oci od Isusa na sebe. Ucenje da je Sveti Duh posebna osoba, a ne licnost Hristova, znaci odstraniti Isusa od nasih pogleda i postaviti drugu osobu na njegovom mestu. samo pogledajte naglasak koji se daje Svetome Duhu danas. Otac i Sin su malo ustrani. Sveti Duh je u centru. Ko je taj koji zeli biti bog? ko je taj koji zeli da odgovori na nase molitve, da vrsi bozje delo na zemlji? Ko je taj koji zeli da bude obozavan kao Bog? Sotona. On je oduvek zeleo da bude treci clan Bozanstva. On zeli da bude izmedju nas i Hrista, "drugi Utesitelj" da odgovara na nase molitve i daje nam silu. Citajte Rani Spisi 57. 58 na srp. jeziku.

"Oni sto su ustali kada se Isus podigao sa prestola sledili su Ga verom gore u svetinju nad svetinjama i molili se: "Oce, daj nam Tvoga Duha!" Isus ih je nadahnuo Svetim Duhom u kome je bilo svetlosti, snage i mnogo ljubavi, radosti i mira.
Okrenula sam se i ugledala one koji su jos uvjek klecali pred prestolom; oni nisu znali da ih je Isus napustio. kod presto se pojavio Sotona pokusavajuci da nastavi ono sto je Bog cinio. Videla sam kako ovi ljudi gledaju gore prema prestolu i mole: "Oce, daj nam svoga duha". Tada ih je Sotona zadahnuo svojim nesvetim uticajem u kome je bilo svetlosti i mnogo snage, ali ne i slatke ljubavi, radosti i mira. Sotonin cilj je bio da ih zadrzi u obmani i da ozju decu vuce natrag i zavodi" Rani Spisi 58. 59.

Vidimo da je Sotona odgovorio onima kojima su mislili da se mole Bogu. Sotona se uvijek trudi da falsifikuje Bozje delo. Uvodeci doktrinu o trojstvu , postavljajuci Svetog Duha kao trece osobe, Bog Sveti Duh (nema bibliske osnove), mi smo poceli da se molimo tome bicu (u bibliji ne postoji stih u kome se neko moli Svetome Duhu). Pitanje je: Ko odgovara na te molitve?
Draga braco i sestre, ako doktrina o trojstvu nije ispravna, ako Sveti Duh nije treca, odvojena osoba ili clan trojstva, onda moleci se Svetome Duhu mi se u stvari molimo Sotoni, koji je zeleo da bude treca osoba jos na nebu.
Zar to nije ozbiljna stvar?
Taj citat se pogrešno primenjuje, jer se odnosi na odbacivanje poruke o prelasku Hrista u Svetinju nad Svetinjama. Interesuje me kako antitrinitaristi objašnjavaju činjenicu da se Isus tu vidi kako sedi na prestolu.

Mi adventisti verujemo da sve sto ucimo i verujemo se temeli na Bibliji. Mi napadamo druge da njihova ucenja kao sto su nedelja, besmrtnost duse i td. nisu iz Biblije nego iz tradicije i paganizma. Ali 1980 godine, kada je u Dalasu na sednici GK oficijalno ZA PRVI PUT prihvaceno trojstvo nasi vodaci su izjavili: "Dok niti jedan bibliski pasus ne dokzuje doktrinu o trojstvu, ona je predstavljena kao fakt... samo verom mozemo prihvatiti postojanje trojstva"  (Review and Herald, Special Edition).

Draga braco i sestre, o niti jednoj drugoj doktrini nam se ne kaze da je samo verom trebamo prihvatiti.
Za sve doktrine postoji jedno jasno "tako kaze Gospod".
Znate li ko kaze iste ove reci? Citajte:

Katolicki predizvik
Pitanje: Dali vi drzite druge neophodne istine koje nisu jasno iznesene u Bibliji?
Odgovor: Doktrina o trojstvu, doktrina cije poznanje je neophodno za spasenje nije jasno iznesena u pismu..." Doctrinal Catehism 351-355.

Istina o Bozanstvu je tako jasno iznesena u Bibliji. Iako postoje stvari koje ne mozemo razumeti, kao recimo prirodu svetoga Duha, kako moze biti svuda prisutan i tako dalje, ipak jasno nam je kazano kome se trebamo klanjati i obozavati. Postoji jedan Bog, Otac! Postoji jedan rodjeni Bozji Sin, Isus, slika oceva i koji poseduje sve Bozanske osobine. Postoji jedan Duh, Duh Oca i Sina. Vidimo jasno dve bozanske osobe koje dele jedan zajednicki Duh, cineci ih jedno u namerama, planovima, mislima.
U poslednjim godinama nasa crkva se sve vise mesa u ekumenskom pokretu, imamo crkve koje su pocele da drze nedelju, onda imamo rock, kountry, gospel muziku u nasim crkvama, imamo adventista koji kazu da zakon ne moze biti drzan danas itd.
Braco moja, kada nemamo pravi temeo sve ide naopako. Vidite katolicku crkvu. Trojstvo jeste njihova glavna doktrina i pogledajte samo kakvu gradjevinu grade. Idemo i mi istim putem?
Nasi pioneri su bili veliki studenti biblije koji su uzimali Bozju rec onako kako pise. Oni nisu gubili vreme u filozofiranju kao mi danas. 

1. Trinitarijanci nam kazu da kada se kaze Sin Bozji mi moramo to razumeti u vezi sa rodjenjem u Vitleemu. Ipak, niti Biblija niti Duh prorostva ne podrzavaju to tvrdjenje.
To je samo jedna pretpostavka. U stvari, oboje jasno kazu da je Isus bukvalni Bozji Sin koji je bio to prije svog dolaska na zemlju.

2. Trinitarijanci kazu da u stvari nije Bozji Sin bio taj koji je dosao da umre za nas, nego clan nebeskog trojstva koji je glumio Sina. Ipak Biblija jasno kaze: "Bog je tako ljubio svet, da je jedinorodnog Svog Sina dao..." Jov. 3, 16

3. Trinitarijanci kazu nam da tri osobe cine jednog Boga i zato sve tri zasluzuju obozavanje sa nase strane i mozemo im se moliti.  Ipak, Biblija i DP nam kazu da samo dve osobe trebamo obozavati i moliti im se, Ocu i Sinu. Isto tako nam kaze da se trebamo moliti Ocu kroz Sina.

4. Trinitarijanci nazivaju Svetoga Duha "Bog Sveti Duh" sto nigde nema u Bibliji.

Braco moja zar trebamo jasnu Bozju rec izvrcavati ljudskom filozofijom.
Molim vas ostavite vase predrasude i proucavajte Bozju rec bez unapred stvorenih misljenja.

Dobro, tako neka bude. Isus nije bio nego je postao bukvalni Bozji Sin. Ali imam jedno pitanje. Ako je On u Vitleemu postao Bozji Sin pitam ciji je Sin bio jer u Jevandjelju citam sledece:

  "...kad je Marija, mati Njegova,  bila isprosena za Josifa, a dok jos se nisu sastali, nadje se da je ona trudna od Duha Svetoga" Mat. 1, 18.

Ako je Sveti Duh treca osoba Bozanstva onda je Isus postao bukvalni Sin Svetoga Duha a ne Boga Oca! Jos jedna trinitarijanska filozofija.


Nije to filozofija, nego je problemu tome što vi ne vidite Duha kao Boga. Kada bi ste to videli onda bi vam bilo jasno.

Da, Marija je bila trudna od Svetoga Duha, ali Isus je zvao Boga Oca kao Njegov Otac. Da li je Isus pogresio? Ne, nego trinitarijanci ce vam reci da je to tajna koju ne mozete razumeti.
Ali Bozja rec je tako jednostavna da je i malo dete moze razumeti. Ako prihvatimo istinu o tome ko je Sveti Duh onda nema nikakvog problema. Sveti Duh jeste sveprisutan kroz koga Otac radi na zemlji a i u svemu univerzumu. Samo jedan stih koji objasnjava ko je Isusov Otac:
"I odgovarajuci andjeo rece joj: Duh Sveti doci ce na tebe i sila Svevisnjega osjenice te..." Luka 1, 35


Jeste i nije jednostavana. Kada bi u Božjoj reči bilo sve tako lako i dostupno za razumeti tada ona ne bi nosila pečat božanskog uma. Istina je da dete može razumeti, ali ko je danas kao dete.
Posle citata gde sestra Vajt kaze da samo Oca i Sina trebamo obozavati evo jos jednog koji kaze da samo Otac i sin znaju koliko je kostalo spasenje ljudi:

“God and Christ alone know what the souls of men have cost.” E. G. White, Signs of the Times, January 13, 1909 pr. 8

Molim zabelezite godinu jer neki kazu da je ona 1898 godine sa knjigom Ceznja vekova promenila misljenje crkve u vezi Bozanstva.
 

Čekajte prijatelji. Kada bi u tom citatu vi mogli dokazati da je Elen Vajt to mislila u odnosu na Duha, dali bi vam za pravo. Znači da je rekla ne Duh, nego samo Otac i Sin.
Ali nije. Ona tu misli da u odnosu na druga stvorenja samo oni to znaju.
Draga braco, ako ja iznosim jeres i krivoverje onda znaci da je nasa crkva vise od pola svoga postojanja (1844 - 1931) bila jereticka i krivoverska crkva. Dalje, oni koji su danima i nocima proucavali i molili se kako bi im Bog dao svetlost da razumeju istinu, a neki su cak i zivot dali za tu istinu, bili su jeretici i krivoverci.
Ja se sa time ne mogu sloziti ali se mogu sa prorocanstvom duha prorostva:

"Neprijatelj dusa trazio je da uvede pretpostavku po kojoj bi jedna velika reforma trebalo biti sprovedena u redovima ASD; ta reforma bi se sastojala u tome sto bi se trebalo odreci doktrina koje sacinjavaju stubove nase vere i da zapocnemo jedan proces reorganizacije.  Sta bi se dogodilo kad bi se desila ova reorganizacija? Bila bi odbacena nacela istine koje je Bog u Svojoj mudrosti dao zajednici ostatka. Nasa vera bi se izmenila. Osnovna nacela koja su podrzavala nase delo za poslednjih 50 godina smatrala bi se zabludom. Uspostavila bi se nova organizacija. Napisale bi se knjige nove sadrzine." (SpT, ser. B, nr. 7, str. 48 srp. izd.).
Ellen White: “Mi ne smemo da se okrenemo od Onoga Ko je Mocni Savetnik i da trazimo vodjstvo od coveka. NEKA ONI KOJI SU SKLONI DA TO CINE CITAJU I PRIME BIBLIJU KAO GLAS BOZJI ZA NJIH. BIBLIJA JE GLAS BOZJI ZA NJEGOV NAROD"
Ellen G. White, Review and Herald, Vol. 5, p. 224.
"“Znamo da je Isus “od Boga izasao i dosao” (Jov. 8, 42),
ali to se desilo u tako dalecnom vremenu da je iznad covekovog shvatanja.
(Waggoner, CHR 9)."""""""
sto znaci da Jahshua je imao pocetak koji je bio tako davno da je kao da i nije bio.
Da je jedan Bog od uvek ima daleko veci smisao nego da su Bog i Bozji Sin oduvek.
Na pocetku Genessis, je Bog stvorio coveka i covek je bio sam za neko vreme.
Pozdrav
Jaro
 P.S. Znamo da je Isus “od Boga izasao i dosao” "NISAM DOSAO SAM OD SEBE VEC ME ON POSLAO"
"""""ZASTO NE RAZUMETE GOVORA MOGA"""" (Jov. 8, 42-43

Npr.:
Genesis (Postanak) 1:2 "Duh Bozji lebdio nad vodama",
1 Korincanima 2:11 " Tako niko nezna Bozjih tajna osim Bozjega Duha" 
1 Petar 4:14 "Blago vama ako vam se izruguju zbog Hristova imena, jer tada Duh Slave , Duh Bozji pociva na vama"
1 Korint. 7:40 "A mislim da i ja imam Duha Bozjega"

Dali je i Duh ziva osoba. Npr.:
Zahar.4:6 "Ne silom niti snagom, vec duhom mojim!- rijec je JAHVE nad Vojskama"
Ivan 15:26-27 Duh istine koji izlazi od Oca, svjedocit ce za me."
Mat. 4:1 "Tada Duh odvede Isusa (Jahshuu) u pustinnju...."
Mat. 22:42-43 " Sta mislite o Hristu? Ciji je on sin "Davidov" odgovore mu.. Kako ga onda David, potaknut od Duha, naziva Gospodom,...."

Dali je Sveti Duh ziva osoba? Npr.:
Psalm 51:13 " Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetoga duha ne uzmi od mene"
Mat.1:18 " Njegova maka Marija...je zacela po Duhu Svetom". 20, "...jer je ono sto je ona zacela, od Duha Svetog".
Jovan 20:22"Posle tih reci dune u njih i rece im: " Primite Duha Svetoga". Djela 1:8
Luk. 11:13 "..koliko ce vise Otac(Bog Jahve)Nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole".

Sta je isto medju ovih tri Duha?
Sva tri se javljaju u Starom i Novom zavjetu. Sva tri Duha nekom pripadaju. Kome drugom nego Bogu koji moze darovati ili uskratiti Njegovog Duha.
Da li ima neke razlike izmedju ova tri Duha? Koliko ja vidim NE.
Da li ste ikada osecali Duha u vasim dusama? Dali ste nekada osecali kako Duh struji kroz vas?  Npr. kad ste se molili za nekoga. Dali je to isti Duh koji je bio u Hristu kada on duhnuo u njih i rece:
"Primite Svetog Duha"? Da li je to isti Duh koji izlazi od Oca? Dali je Hrist u nama kroz tog istog Duha kroz kojeg  je on u Ocu i Otac u njemu, kroz kojeg Duha su oni jedno isto kao sto mi trebamo biti jedno kroz tog istog  Bozjeg Duha. Ivan 7:11
Ako se trebamo moliti i postovati Boga-Nebeskog Oca u Duhu i istini Ivan 4:24 da li je to isti Duh, Bozji Duh ili Sveti Duh?  Da li nije i Bozji Duh dar kao i vecni zivot koji dolazi od Oca u nebesima? Kako nam pise u Jakovu 1:17
"..Svaki savrseni dar dolazi od gore od Stvoritelja..." (Luk.11:13).
Da Sveti Duh jeste ziva Osoba samo toliko koliko je ziv Bog. Da nema Boga onda nebi bilo Duha Svetog ili Bozjeg Duha. Bog jeste zauvek tako da i Njegov Duh jeste zauvjk posto Bog jeste DUH. Amen.

Istina je da niko nije odgovoran za neko ucenje sve dok ne primi svetlost od Boga, ali nasi pioneri su imali ucenje o trojstvu negde oko 1600 (od nikejskog koncila 325) a ipak ga odbacili. Osim toga, imali su Duh Prorostva (neki kazu da je Ellen White promenila ucenje crkve sa knjigom "Ceznja Vekova" 1898 godine, ali pioneri su ostali protivnici trojstva sve do kraja. Interesantno je da su nacela crkve promenjene 1932 godine (17 godine posle smrti sestre Vajt). Ko je citao nacela sve do 1932 ne moze a da ne vidi da su oni jasno protiv ove nauke. Pitanje: Zasto Ellen White, ako je primila svetlost od Boga, nije trazila da se promeni ucenje crkve, cak nije pisala niti jedan clanak za da ukaze svojim saradnicima da su pogresili.

Ona je učinila nešto još bolje. Jednostavno je govorila i pisala istinu, ne pokušavajući da ruši njihova tako jaka ubeđenja.