Ima onih koji kažu: Ko je još vidio Boga? Ne vjerujem dok ne vidim!
Ko je tebi rekao da ti moraš da vidiš Boga. Nije svima dato da vide. Nekim pojedincima je to dato, da na tebi je ne da gledaš nego da vjeruješ onima koji su ga vidjeli.
Jel ti jedeš hljeb samo koji zamjesiš? Jel voziš samo auto koji si sam napravio? Ne nego radiš po povjerenju. Vjeruj prorocima i bićeš sretan!
Otk. 5, Knjiga u desnoj ruci "onoga koji sedi na prestolu".
Šta ovo znači za nas?
Bog drži knjigu u desnoj ruci! Kao prvo vidi kako se Bog knjigom obraća nama, komunicira sa nama putem knjige! Da li smo svesni da smo religija knjige?
Ako smo od knjige, ne možemo biti od tradicije. Postoji tradicija a postoji vjeroispovjest.
Tradicija je jedna i nepromjenjiva, ti ne možeš birati hoćeš se roditi u katoličkoj, pravoslavnoj ili islamskoj tradiciji.
Bog ne drži u ruci nešto što je prošlo. Ja sam iz pravoslavne tradicije. Kod nas je taj običaj što je nešto starije to je bolje. Što je starija crkva, što je starija ikona, što je starije jedno i drugo... dovodi te u bližu vezu sa večnim.
Naša duhovnost kao naroda sa tom tradicijom je kao da ideš sa autom a gledaš u retrovizor.
Ikone u crkvama su još uvijek u dvije dimenzije! Da su samo ikone!
Kada bi smo imali potpunu spoznaju u to šta piše u knjizi u desnoj Božjoj ruci, a šta su naše crkve nama propovjedale, tada bi se protesti ispred vlade preselili u proteste pred crkvama!
I to što više je istine jedna crkva sakrila to više je odgovorna!
U čije ruke ti gledaš? Kojim rukama nas je predalo naše sveštenstvo i propovjedištvo!
