16. 12. 2009.

Hristovo delo preseljenja

Hristovo delo preseljenja: "I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevim, i jedan će car biti car svima njima, niti će više biti dva naroda, niti će više biti razdeljeni u dva carstva. I neće se više skvrniti gadnim bogovima svojim ni gnusobama svojim niti kakvim prestupima svojim, i izbaviću ih iz svih stanova njihovih u kojima grešiše..."- Ovde je opisano preseljenje iz našeg starog stana, nešeg grešnog postojanja, izbavljenje i spasenje Hristovim telom. Kod nas postoji jedna firma koja se bavi preseljenjima i zove se Christ - Hristos! Šta radi ta firma? Ona dolazi u vaš stan, uzima sve vaše u sebe i seli vas u drugi stan. Tako nas je Hristos preselio.
Hristos je došao ka nama, uzeo nas u Sebe. Tako je zajedno sa nama umro, bio u grobu i vaskrsao, zajedno sa nama u Sebi. Iz našeg starog postojanja pre krsta nas je preselio u novo nakon vaskrsenja.

Šta znamo o našem starom postojanju? U Amosu stoji: "I ako deset ljudi ostane u jednoj kući, umreće. I kad uzme koga stric mu ili koji će ga spaliti da iznese kosti njegove iz kuće, reći će onome koji bude u kutu u kući: Ima li jošte ko kod tebe? A on će reći: Nema nikoga. A on će reći: Ćuti; jer ne pominjaše ime Gospodnje." Am.6,9.10 Koji god ostanu u starom stanu, u Adamu, poginuće, a ako i neko preživi u nekom ćošku neće smeti ni da spomene Božje ime. Jedan od gradova koje je Bog uništio plamenom zove se Adama, i tako pokazao kraj svih koji žele ostati u starom stanju. U blizini firme Christ postoji još jedna firma za preseljenje. Ona se zove Wüst. wüst adj. (pril) pust, neobrađen, zapušten; adv. (prid) silno, užasno, do zla boga wüst einnander liegen ležati bez reda, biti ispremešano; der Kopf ist mir wüst glava mi šumi, boli me glava; ein wüstes Gewitter strašna oluja; ein wüstes leben führen živeti raskalašenim životom. (iz srpsko-hrvatsko/nemačkog rečnika).

Uistinu svaki čovek koji želi da ostane u starom postojanju, mora prvo da napusti novo koje je dobio. Svaki pojedinac mora da se potrudi da grehom i zanemarivanjem Hrista se toliko dugo odupire Svetom Duhu, dok se potpuno poistoveti sa svojim starim postojanjem i vrati se u njega. Zato mi kažemo da je teško propasti.

08. 12. 2009.

Hristos sve u svemu

Hristos je život u telu, osim greha, svakog čoveka, vernika i nevernika. Kada je Adam sagrešio, tada je u njemu sagrešio celi ljudski rod. On je tog dana umro, jer Bog uvek govori istinu:“U koji dan okusiš, umrećeš“. Zašto je ipak i dalje živio i zašto pored grešenja i dalje živimo mi?

Zato što je svaku narednu sekundu, svakog ljudskog života, od Adama pa do danas, platio Hristos. Ako je platio, to je Njegovo. Pošto je On to platio ničim drugim, nego svojim životom, onda je taj život, život u telu, sam On. Dakle Hristos je život u telu svakog čoveka, Njegov je svaki otkucaj srca i udisaj pluća.

Dakle je Hristos sve u svemu, osim greha.

Hristos je telo svakog čoveka, vernika i nevernika, osim greha. Videli smo da je naša smrt nastupila onog dana u Edemu. Pošto smrt uključuje i smrt svake ćelije tela, kako je bilo moguće da živimo dalje u telu koje je mrtvo? Tako što je Isus platio svojim telom, svaki atom svakog tela. To je opisano slikom svaranja žene: Adam (slika Hrista), uspavan od Boga (žrtvovan na krstu i spava u grobu), predaje rebro od koga se oblikuje Evino telo (telo čovečanstva). Zato je Adam ugledavši Evu uzviknuo da je telo od njegovog tela.

Ipak, iako je naš život i telo Njegova svojina, čovek ima slobodu da ga upotrebi, i oni su u tom smislu njegovi. Čovek je sagrešio u Adamu, ali za to neće snositi krivicu, niti je krivica slabost našeg tela i sklonost ka grehu. Krivi smo tek tada kada ne dozvoljavamo Hristu da osvoji naše srce.

U tom smislu Hristos će tek postati sve u svemu kada se potpuno uništi sve ono što ima veze sa grehom, tj. konačno presudi uništenjem onima koji su odlučili da se isključe iz Njega, u kome je trenutno sve u svemu, osim greha.

Pošto je sve što je osim greha područje vere i vera je tamo gde nema prestupa, puna i prava vera, to da je Hristos sve u svemu može da se vidi samo u veri. U veri se vidi da je svaki dobar dar odozgo, tj. Hristos. Kada je delio svetu večeru svojim učenicima On ih je pozvao da prepoznaju da je hleb Njegovo telo. Pozvao ih je da vide u veri da je vino Njegova krv, koje je On platio, tj. da je to deo samog Njega.

Isto je tako sa svakim drugim dobrim darom, svakim našim zalogajem hleba i gutljajem vode. Zato je napisano  služite Gospodu Bogu svom, i On će blagosloviti hleb tvoj i vodu tvoju; i ukloniću bolest između vas. Zašto je voda i hleb onoga koji je u veri drugačija nego onoga koji nije? Nije li to ista voda? Jeste, ista je voda ali se sa područja vere ta voda vidi kao blagoslovena kroz Hrista. U neveri su oči slepe za to i nemaju koristi, niti jezik nema ukusa. Telo ne prima ozdravljenje kroz ono što je određeno kao blagoslov, jer ga sila bolesti i prokletstva nadmašuje.