Hristos je život u telu, osim greha, svakog čoveka, vernika i nevernika. Kada je Adam sagrešio, tada je u njemu sagrešio celi ljudski rod. On je tog dana umro, jer Bog uvek govori istinu:“U koji dan okusiš, umrećeš“. Zašto je ipak i dalje živio i zašto pored grešenja i dalje živimo mi?
Zato što je svaku narednu sekundu, svakog ljudskog života, od Adama pa do danas, platio Hristos. Ako je platio, to je Njegovo. Pošto je On to platio ničim drugim, nego svojim životom, onda je taj život, život u telu, sam On. Dakle Hristos je život u telu svakog čoveka, Njegov je svaki otkucaj srca i udisaj pluća.
Dakle je Hristos sve u svemu, osim greha.
Hristos je telo svakog čoveka, vernika i nevernika, osim greha. Videli smo da je naša smrt nastupila onog dana u Edemu. Pošto smrt uključuje i smrt svake ćelije tela, kako je bilo moguće da živimo dalje u telu koje je mrtvo? Tako što je Isus platio svojim telom, svaki atom svakog tela. To je opisano slikom svaranja žene: Adam (slika Hrista), uspavan od Boga (žrtvovan na krstu i spava u grobu), predaje rebro od koga se oblikuje Evino telo (telo čovečanstva). Zato je Adam ugledavši Evu uzviknuo da je telo od njegovog tela.
Ipak, iako je naš život i telo Njegova svojina, čovek ima slobodu da ga upotrebi, i oni su u tom smislu njegovi. Čovek je sagrešio u Adamu, ali za to neće snositi krivicu, niti je krivica slabost našeg tela i sklonost ka grehu. Krivi smo tek tada kada ne dozvoljavamo Hristu da osvoji naše srce.
U tom smislu Hristos će tek postati sve u svemu kada se potpuno uništi sve ono što ima veze sa grehom, tj. konačno presudi uništenjem onima koji su odlučili da se isključe iz Njega, u kome je trenutno sve u svemu, osim greha.
Pošto je sve što je osim greha područje vere i vera je tamo gde nema prestupa, puna i prava vera, to da je Hristos sve u svemu može da se vidi samo u veri. U veri se vidi da je svaki dobar dar odozgo, tj. Hristos. Kada je delio svetu večeru svojim učenicima On ih je pozvao da prepoznaju da je hleb Njegovo telo. Pozvao ih je da vide u veri da je vino Njegova krv, koje je On platio, tj. da je to deo samog Njega.
Isto je tako sa svakim drugim dobrim darom, svakim našim zalogajem hleba i gutljajem vode. Zato je napisano služite Gospodu Bogu svom, i On će blagosloviti hleb tvoj i vodu tvoju; i ukloniću bolest između vas. Zašto je voda i hleb onoga koji je u veri drugačija nego onoga koji nije? Nije li to ista voda? Jeste, ista je voda ali se sa područja vere ta voda vidi kao blagoslovena kroz Hrista. U neveri su oči slepe za to i nemaju koristi, niti jezik nema ukusa. Telo ne prima ozdravljenje kroz ono što je određeno kao blagoslov, jer ga sila bolesti i prokletstva nadmašuje.
Nema komentara:
Objavi komentar