Prevod Dejan Meznarić
Ovo je najjednostavniji pogled na božanstvo, jer puno osoba se buni kako je istina u vezi ovog problema previše kompleksna da bi ljudi razumjeli. Ovo će biti iz Biblije i Duha Proroštva. Ona je bila u potpunom skladu s Ivanom 14.
Bog nam je dao tako jednostavan pogled da ga normalno dijete od 12 godina, možda čak i od 10 ili manje, treba biti sposobno razumjeti. Krenimo od Ivana 14.
U Ivanu 14:1 ljudskost Bogo/čovjeka Isusa govori dok je On bio na ovoj zemlji. „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“
U Ivanu 14:2 Isus je taj koji ide pripremiti mjesto za nas. Ovo je rekao kao Bogo/čovjek biće na ovoj zemlji.
Isus je taj koji dolazi ponovno u Ivanu 14:3
U Ivanu 14:16, čovjek Isus je rekao dok je na zemlji da će se On moliti Ocu da nam da drugog Utješitelja: „I ja ću moliti Oca pa će vam dati drugog Utješitelja da ostane s vama dovijeka“
U Ivanu 14:17 kaže da će nam dati DUHA ISTINE
Ivan 14:6 kaže da je Isus ISTINA: „Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“
Stoga DUH ISTINE je Sveti Duh Isusa, jer ON JE ISTINA, Njegov Sveti Duh je taj koji dolazi k nama.
Ivan 14:18 kaže: „Ja vas neću ostaviti neutješene, ja ću doći k vama.“ Pa je SVETI DUH ISUSA Utješitelj KOJI DOLAZI K NAMA.
Ivan 14:20 kaže: „Ja sam u Ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.“ Vidimo da je Sveti Duh Krista u nama, po kojemu smo mi u Njemu.
Ivan 14:21 kaže: „Tko ima moje zapovijedi i drži ih, on je onaj koji me ljubi; a tko me ljubi, ljubit će ga Otac moj; i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.“
Ivan 14:23 kaže: Odgovori mu Isus i reče: »Ako me tko ljubi, držat će moju riječ pa će ga ljubiti Otac moj. Mi ćemo k njemu doći i s njim ćemo prebivati.“
Kada Isus kaže u stih 23 (gore) riječi:“MI ĆEMO K NJEMU DOĆI I S NJIM ĆEMO PREBIVATI“, govori o Svom Svetom Duhu i Očevom Svetom Duhu, koji su jedan te isti Duh (Efe 4:4, 1 Kor 12:11), jer Biblija kaže da postoji JEDAN VJEČNI DUH ILI DUH VJEČNI. Ivan 4:24 „Bog je Duh i oni koji mu se klanjaju moraju se klanjati u duhu i istini.“ Hebrejima 9:14 „Koliko više će krv Krista – koji kroz Duh vječni samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest vašu od mrtvih djela za službu Bogu živomu?“ Riječi „DUH VJEČNI“ znače JEDAN VJEČNI DUH.
Ivan 14:26 kaže:“A Utješitelj, koji je Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti sve stvari i podsjetiti vas na sve što vam rekoh.“
Jasan Zaključak o božanstvu iz stihova gore:
Ivan 14 uključuje 3 osobe:
Jedna od tih osoba je Bog/ljudskost Krista koji govori dok je na zemlji. NJEGOVA LJUDSKOST NIJE VJEČNA. Nije bilo vječne osobe Bogo/čovjeka u božanstvu prije žrtve utjelovljenja.
Još jedna Osoba je Sveti Duh koji je Utješitelj, koji je Sveti Duh Božanske Prirode Krista
Jedina osoba pored njih je Osoba Boga vječnog Oca
Očito, NITKO ne može naći 3 VJEČNE OSOBE u Ivanu 14 ili bilo gdje drugdje u Svetom Pismu.
Stih Ivan 14:23 kaže „mi ćemo doći,““… i nastaniti ćemo se s njim.“ „Mi“ i „Ćemo“ se očito odnosi na JEDAN VJEČNI DUH Oca i Njegova Sina.
TRI OSOBE Božanstva su Otac, Sin (SAMO BOŽANSKA PRIRODA, SVETI DUH), I NJIHOV JEDAN SVETI VJEČNI DUH KOJI IH ČINI JEDNIM BOGOM, i posvojena Bogo/ljudskost Krista koji sjedi zdesna Ocu na tronu u nebesima. Primijetite:
„Bog je posvojio ljudsku prirodu u osobi Svojeg Sina i odnio istu u najviše nebo.“ Heaven, p. 72
„Svojim životom i smrću Krist je postigao više od same obnove onoga što je bilo razoreno grijehom. Sotonina je namjera bila da prouzroči vječnu razdvojenost između Boga i čovjeka; ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s Bogom no što bi to bilo da nikada nismo pali. Time što je uzeo našu prirodu, Spasitelj se povezao s čovječanstvom vezom koja se neće nikada raskinuti. Kroz svu vječnost On je povezan s nama. „Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina.“ (Ivan 3:16) On Ga je dao ne samo da ponese naše grijehe i umre kao naša žrtva; On Ga je dao palom rodu. Da bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je dao svojega jedinorođenog Sina da postane član ljudskog roda, da zauvijek zadrži svoju ljudsku prirodu. To je zalog da će Bog ispuniti svoju riječ. „Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je dan; vlast će mu biti na ramenu.“ Bog je posvojio ljudsku prirodu u osobi svojega Sina i prenio istu u najviše nebo. „Sin Čovječji“ je taj koji dijeli prijestolje svemira.“Sin Čovječji“ čije će ime biti „Čudesni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez Mira“ (Izaija 9:6) JA JESAM je posrednik između Boga i čovječanstva, polažući svoje ruke na oboje. On koji je „svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika“ ne stidi se nazvati nas braćom. (Hebrejima 7:26, 2:11) U Kristu su međusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj. Proslavljeni Krist je naš brat. Nebo je obavijeno ljudskošću, a ljudskost je obavijena u krilu Beskonačne Ljubavi.“ Čežnja Vjekova str. 25
Bogo/čovječnost Krista je osoba, koja je različita osoba od Njegove Vječne Božanske Osobe Svetoga Duha, jer je Isus, dok je bio na zemlji i razgovarao s Nikodemom, reče: „Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin Čovječji, koji je na nebu“. (Ivan 3:13) Jedini drugi dio Sina Čovječjega koji je bio na nebu je Njegov Sveti Duh Božanske Prirode koji nam On nudi u svrhu nadvladavanja požude svijeta. „Čime smo obdareni nadasve velikim i dragocjenim obećanjima: da putem njih, umaknuvši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude, budete dionici božanske prirode.“ 2 Petrova 1:4
Doktrina o Trojstvu uči da postoje TRI KO–JEDNAKE, KO–VJEČNE OSOBE BOŽANSTVA. To je najgora opačina zbog koje trebamo plakati i kukati. Zašto? Zato što se tiče najosnovnijeg, fundamentalnog evanđelja Kršćanstva, o kojem cijela Kršćanska ekonomija zavisi: Utjelovljenje Sina Božjega, po kojem se TREĆA OSOBA, ljudskost Boga pojavila i bila posvojena u Božanstvo.
Samim time, Doktrina o Trojstvu potpuno prikriva ŽRTVU UTJELOVLJENJA, zato što uči da postoje TRI VJEČNE OSOBE Božanstva, kada je Utjelovljenje proizvelo TREĆU OSOBU u Bogo/čovječnosti Krista.
Ono što ste pročitali je nepobitno jer dolazi iz Riječi koju nam Bog objavljuje. Pitanje koje se sigurno pojavljuje u vašim umovima je: Kako to da učeni i poznati ljudi teolozi kroz godine i godine, nisu vidjeli ovu istinu? Zašto Bog to nije pokazao njima ili nekome prije ovih kasnih sati naše povijesti?
Bog je skrio ovu istinu od ljudi do SADA, jer je ZNAO DA ĆE VJEROVATI DA VEĆ IMAJU SVO SVJETLO ISTINE, I DA CRKVA NIJE U OTPADNIŠTVU, a to je laž. Božja istina se treba vječno produbljivati onima koji drže Njegove zapovijedi. I ako crkva nije u otpadništvu – onda Ezekiel 9 počinje tamo BEZ RAZLOGA!
Ljudi poput Vance Ferrell-a i Dr. Walter Veith-a uče da niti jedan drugi prorok osim Ellen White nije potreban. PITANJE: Zašto onda ovi ljudi, KAO NI SVI DRUGI VOĐE ADVENTIZMA OD ROĐENJA ADVENTIZMA SEDMOGA DANA, nisu otkrili Najopakije krivovjerje izmišljeno od strane ljudi – DOKTRINU O TROJSTVU, CENTRALNU DOKTRINU RIMOKATOLICIZMA?
ZAŠTO SVE VOĐE ZVANIČNE ADVENTISTIČKE CRKVE NISU RAZUMJELI OVU ISTINU PRIJE IZGLASAVANJA ISTE U CRKVENA FUNDAMENTALNA VJEROVANJA, RIMSKU CENTRALNU DOKTRINU O TROJSTVU, NA ZASJEDANJU KONFERENCIJE 1980?
Nadalje: Veliko neodoljivo pitanje se postavlja: ZAŠTO NAJVEĆI UMOVI KRŠĆANSTVA I ČOVJEČANSTVA NISU OTKRILI OVE ČINJENICE PRIJE NO ŠTO JE OPAKA DOKTRINA O TROJSTVU FORMIRANA OD TAKOZVANIH RANIH KATOLIČKIH CRKVENIH OTACA, kao i vođa Protestantske Reformacije? Odgovor ste dobili.
Ako ITKO može demonstrirati tri KO–VJEČNE osobe iz Ivana 14, poričem sve i predajem se. Uzmite svu pomoć koju hoćete i neće biti dovoljna da dokaže da su IKAD postojale TRI KO–VJEČNE OSOBE Božanstva. Adventistička crkva uči Doktrinu o Trojstvu koja uključuje tri KO–VJEČNE, KO–JEDNAKE osobe. Ljudska Osoba Bogo/čovjeka, Isus rođen od Marije, nije postojala od vječnosti. Ellen White je rekla da je ljudskost Krista NEOVISNA OD Njega SVETOG DUHA:
„Ograničen Svojom ljudskošću, Krist nije mogao biti na svakom mjestu osobno; zato je bilo za njih bolje da ih On napusti, da ode k Ocu i pošalje Svetog Duha kao Njegovog nasljednika na Zemlji. Sveti Duh je On sam, RAZDVOJEN OD LJUDSKE LIČNOSTI I NEOVISAN O NJOJ. On će predstavljati samog sebe prisutan na svim mjestima svojim Svetim Duhom, kao Sveprisutni.“ (E. G. White, Manuscript Releases Vol.14, p. 23)
Isus je predstavio svoju ljudskost kao nezavisnu osobu od svoje OSOBE Svetog Duha Božanske Prirode, kad je razgovarao s Nikodemom licem u lice, kada je bio na zemlji:
„Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin Čovječji, koji je na nebu“. (Ivan 3:13)
Jedini oblik Sina Čovječjega koji je bio na nebu dok je Isus razgovarao s Nikodemom na zemlji, je Njegov Sveti Duh Božanske Prirode. Jedna od najvećih tajna Božanstva je kako je Isus POTPUNO BOG I POTPUNO ČOVJEK, dok je Njegova Božanska Priroda Sveti Duh On, odvojen od, i NEOVISAN OD Njegove ljudske ličnosti. Ali to mora biti istine jer je Njegova ljudskost opteretila/ograničila Njegova tri atributa (sveprisutnost, sveznanje, svemoć). To je razlog zbog kojeg samo Njegov Sveti Duh i Očev Sveti Duh OBOJE dolaze k nama, A NE NJEGOVA (Kristova) LJUDSKA OSOBA u Ivanu 14. Ni jedan dio ljudskosti KRISTA nije bio dio Božanstva prije Njegova Utjelovljenja. Iz tog razloga, NIKAD NISU POSTOJALE tri KO–VJEČNE OSOBE Božanstva. Upamtite, Doktrina o Trojstvu uči da postoje TRI KO–VJEČNE OSOBE Božanstva. To NIKAD NIJE BILA ISTINA, pa nije ni danas.
Definicija Svetog Duha
„Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi, kao svoj krunidbeni poklon, Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh, –duša Njegovog života, efikasnost Njegove crkve, svjetlost i život svijeta. Sa svojim Duhom, Krist šalje pomirujući utjecaj i moć koja odnosi grijeh. U daru Duha, Isus je čovjeku dao najveće dobro koje nebo može darovati…
Duh je dan kao regenerirajuća služba i bez ovoga Kristova žrtva bi bila uzaludna…
Duhom je srce učinjeno čistim. Kroz Duh vjernik postaje sudionik božanske prirode. Krist daje svoj Duh kao božansku moć da se nadvladaju sve naslijeđene i stečene sklonosti ka zlu, i da utisne svoj vlastiti karakter u crkvu.“ E.G.White, Review and Herald Articles, May 19, 1904, vol. 5, p.42
Ovo najdublje uznemirenje u povijesti Kršćanstva i razotkriva svijetu što je Sotona učinio s krunidbenim darom, Utješiteljem, Svetim Duhom duše života Kristova, najvećeg dobra koje nebo može darovati ljudima. To je ono što čini ovo djelo Sotone najopakijim od svih opačina zbog kojih trebamo plakati i jaukati, i adventistička crkva počinila je ovo najopakije krivovjerje 1980., učeći Doktrinu o Trojstvu, koja potpuno sabotira Žrtvu Utjelovljenja po kojoj je treća osoba dodana Božanstvu – tako što uči da su bile TRI VJEČNE OSOBE, kada se TREĆA OSOBA nije dogodila do Žrtve Utjelovljenja. Ovo krivovjerje će biti razotkriveno svijetu tijekom Glasne Vike, i dat će najsnažniji poticaj Vici, zajedno sa Sotoninom promjenom Božjeg Zakona, Subotnje Zapovijedi. Ali Doktrina o Trojstvu, sama po sebi, uklanja cijelu Kršćansku ekonomiju. Žrtva Utjelovljenja je počela u Nebeskom Svetištu kao dio Pomirenja za plaću grijeha Zavjetodavca Vječnog Saveza. Stoga Svetište je UKLONJENO; POMIRENJE JE UKLONJENO.
„Spiritualističke teorije vezane uz ličnost Boga (Božanstva), sljedeći njihov logičan zaključak, uništavaju kompletnu Kršćansku ekonomiju. One procjenjuju bezvrijednim svjetlo koje je Krist donio s neba i predao Ivanu, a Ivan dao Njegovim ljudima. Uče da scene koje su pred nama nisu dovoljne važnosti da bi njima pridavali posebnu pažnju. One čine neučinkovitom istinu nebeskog porijekla, i otimaju Božjim ljudima njihova prošla iskustva, dajući im u zamjenu lažnu nauku.“ E.G.White, Selected Messages, Bk.1 , p.204
Svetište Uništeno pomirenje Uništeno – „ U prezentaciji koja je prošla preda mnom, vidjela sam da medicinski misionari obavljaju određeni posao. Naša službujuća braća su gledali, promatrajući što se događa, ali činilo se da ne razumiju. Osnova naše vjere, koja je uspostavljena uz puno molitve, iskrenim istraživanjem Pisma, se rušila, stup po stup. Naša vjera je ostavljena bez oslonca – svetište je uništeno, pomirenje je uništeno.“ E.G.White, The Upward Look, 152
Problem NIJE postoje li ili ne TRI OSOBE Božanstva, nego kako se TREĆA OSOBA Božanstva pojavila preko Žrtve Utjelovljenja, U VRIJEME TE ŽRTVE, suprotno tome da je TREĆA OSOBA postojala od vječnosti s Ocem. Postojale su samo DVIJE OSOBE u Božanstvu prije Žrtve Utjelovljenja.
Ellen White i Ivan 14 se slažu – Sveti Duh je Krist, Utješitelj. Oni su JEDNA TE ISTA OSOBA. Stoga imamo tri osobe kao rezultat utjelovljenja:
Otac i Njegov Jedan Vječni Sveti Duh.
Sin i Njegov Jedan Vječni Sveti Duh koji je isti JEDAN VJEČNI SVE TI DUH koji dijeli s Ocem.
Sin Božji koji je Bogo/čovjek koji se pojavio Utjelovljenjem, KOJI NIJE VJEČAN, ZATO ŠTO NIJE BILO LJUDSKOG ELEMENTA U BOŽANSTVU PRIJE ŽRTVE UTJELOVLJENJA. Doktrina o Trojstvu uči da su bile TRI KO–VJEČNE OSOBE PRIJE UTJELOVLJENJA. To bi zahtijevalo da je ljudski element Bogo/čovjeka bio u Božanstvu PRIJE Utjelovljenja.
Postoje dvije forme (obličja) Sina Božjeg–Njegov Sveti Duh Božanske Prirode, i Njegova ljudskost Bogo/čovjeka, ili, Bog koji je došao u obličju grešnoga tijela.
SDA Pioniri o doktrini o trojstvu
Dr. George Knight, profesor teologije na Andrews sveučilištu daje sljedeću izjavu u časopisu Ministry, službenom adventističkom magazine za propovjednike:” “VEĆINA osnivača Adventizma ne bi se mogli pridružiti crkvi danas zbog sadašnjih fundamentalnih uvjerenja denominacije. Preciznije rečeno, VEĆINA se ne bi složila s uvjerenjem broj 2, koje govori o doktrini o trojstvu.” Ministry, Listopad 1993, p.10.
Ellen White i Biblija uče TRI OSOBE Božanstva, ali NE tri KO–VJEČNE OSOBE, zato što ljudskost Krista Bogo/čovjeka NIJE (BILA) vječna. Nije bilo VJEČNO POSTOJEĆEG BOGO/ČOVJEKA prije Utjelovljenja. Ovo je uspotavljeno u Ivanu 14, gdje nalazimo da samo Sveti Duh Oca I samo Sveti Duh Sina OBA dolaze k nama. Razlog zbog kojeg Duh OBOJICE dolazi k nama je zato što se sastoje od JEDNOG VJEČNOG DUHA, I ovo ih čini JEDNIM BOGOM.
“Neki imaju sklonosti opirati se ovoj doktrini (trojstvu) jer se NE MOŽE PRONAĆI izričito izjavljena u Pismu.” – (Adventist Review Aug 20 1993 P-8) “JEDINO VJEROM možemo prihvatiti postojanje trojstva” – (Advenist Review, Vol.158, No.31, p.4)
Koji dio Doktrine o Trojstvu je potpuno odsutan iz Pisma? Odgovor: Dio koji uči da postoje TRI KO–VJEČNE OSOBE BOŽANSTVA. To se ne može naći nigdje u Pismu. Ivan 14 jasno uči da su prije Utjelovljenja postojale DVIJE OSOBE, Otac I Sin.
“Isto tako, razumijevanje Boga kao trojstvo, koje sada dio naših fundamentalnih uvjerenja, nije ono što su rani adventisti vjerovali. Čak i danas ima onih koji nevjeruju u trojstvo.” Adventist Review, siječanj 6, 1994, page 10,11
James White o Doktrini o Trojstvu: „Kao fundamentalne greške možemo svrstati i lažnu subotu i ostale greške koje su Protestanti donijeli iz katoličke crkve, kao što je prskanje za krštenje, trojstvo, svjesnost mrtvih i vječni život u patnji. Masa koja je držala ove fundamentalne greške, su bez sumnje to činili u neznanju; ali možemo li pretpostaviti da će crkva Kristova nositi sa sobom ove greške dok sudnji dan ne dođe na svet? Mi mislimo ne.“
Kada je „tišina zlato“ što se tiče Božanstva?
„PRIRODA Svetog Duha je tajna. Čovjek je ne može objasniti jer mu je Gospod nije objavio. Maštoviti ljudi mogu povezati biblijske ulomke i izvesti iz njih ljudsku konstrukciju, ali prihvaćanje takvih gledišta neće ojačati Crkvu. Kad se radi o tajnama koje su preduboke za ljudsko razumijevanje, šutnja je zlato.“ EGW, Djela apostolska str. 52
PRIRODA Svetog Duha je ono od Čega se Sveti Duh sastoji. Sve što znamo o prirodi Svetog Duha je da se Božja PRIRODA sastoji od DUHA. To je sve što znamo o Njegovoj PRIRODI. Međutim ovo nema veze s utjelovljenjem, gdje TIŠINA NIJE ZLATNA po sljedećim izjavama:
„Biblija je riznica znanja, i svi koji proučavaju ovu knjigu, potonuti će duboko u okno istine i uzviknuti: „Ja gledam čudesne stvari u tvojoj riječi. UTJELOVLJENJE Krista je slabo cijenjeno od strane mnogih studenata koji su studirali dugo u našim školama. Ova tema bi trebala biti i bit će razumljivija svima koji uistinu vole istinu i hodaju putem Gospodnjim. Eksperimentalno znanje ovoga je bitno za dnevno posvećenje kao i za otkupljenje.“ E.White, The Advocate, 05-01-99, pr.03
„Ova zemlja je počašćena i blagoslovljena prisustvom Sina božjega. U Svetom Pismu čitamo o Njegovom UTJELOVLJENJU, Njegovom učenju, Njegovim čudima, Njegovoj smrti, i Njegovom uskrsnuću. Napor da se razumiju ove prekrasne teme stavlja na ispit najveće moći uma, ali i tada postoje beskonačnosti koje se ne mogu iscrpiti. Što češće um proučava ove teme, to će biti jači i jasniji. U svakodnevnom životu će se otkriti tajne pobožnosti, koje se može iskusiti, ali se ne može objasniti. Kroz neprestano doba vječnosti otkupljeni će proučavati ove teme i dobivati od njih dublje i jasnije znanje o Bogu i Kristu.“ E.G.White, The Signs od the Times, 04-26-05, pr. 01.
„Zahtjeva se značajan napor da se popne na brdo, da se popne na stijenu. I tako vidimo da će zahtijevati sve naše sposobnosti, svakog duhovnog živca i mišića, da se popnemo na Živući Stijenu, Spasitelja čovječanstva. Zahtijeva se sva naša mentalna i duhovna snaga da bi razumjeli Riječ Božju, da bi razumjeli UTJELOVLJENJE Krista, da bi razumjeli veliki plan otkupljenja. Um se može onesvijestiti pod naporom, a opet, iza toga ostaje beskonačnost. Tada ste tek dotaknuli površinu.“ E.G.White, Manuscript Releases Volume Nine, pr. 3, p 68.
Očito, šutnja je zlato što se tiče PRIRODE Boga, zato što ne možemo objasniti NJEGOVU PRIRODU, koja je DUH I od čega se DUH sastoji. Ali mi trebamo bolje razumjeti UTJELOVLJENJE.
Utjelovljenje—Sotona želi obaviti velom tajne: “Ovo je velika tajna, tajna koja neće biti u potpunosti razumljiva u svoj svojoj veličini dok se prenošenje otkupljenih ne dogodi. Tada će se sila i veličina i efikasnost Božjeg dara čovjeku razumjeti. Ali neprijatelj je čvrsto odlučio ovaj dar tako obaviti velom tajne, da će postati – ništavilo.” E.G.White, SDA Bible Commentary, Vol. 7A, p. 444
“Kada radnik proučava život Krista, a o karakteru Njegove misije se razmišlja, svako će novo istraživanje otkriti nešto više zanimljivo nego što je već otkriveno. Tema je neiscrpna. Proučavanje utjelovljenja Krista, Njegove pomirujuće žrtve i posredničkog posla, zaposlit će um marljiva studenta dok vrijeme bude trajalo.” Gospel Workers, p 251. SDA Bible Commentary, Vol. 7a, p. 444
“Nitko ne može pretraživati Pismu u Kristovom duhu i ostati bez nagrade. Kada je čovjek spreman biti upućen kao malo dijete, kada se u potpunosti pokori Bogu, on će pronaći istinu u Njegovoj riječi. Kad bi ljudi bili poslušni, razumjeli bi plan Božje vladavine. Nebeski svijet bi otvorio svoje odaje milosti i slave za istraživanje. Ljudska bića bi bila potpuno drugačija od onoga što su sada, jer istraživanjem rudnika istine ljudi se oplemenjuju. Tajna otkupljenja, UTJELOVLJENJE KRISTA, Njegova ŽRTVA POMIRENJA, ne bi bile kao što su sada, nejasne u našim umovima. Ne samo da bismo ih daleko bolje razumjeli, već bismo ih i daleko više cijenjli.” E.G.White, Christ’s Object Lessons, p.114. Vol. 7a, p. 441.
Utjelovljenje “Razmišljati više o Utjelovljenju I Pomirenju.–Ako je Krist sve i u svemu svakome od nas, zašto u crkvama ne razmišljamo više o Njegovom Utjelovljenju I Njegovoj žrtvi pomirenja? Zašto srca i jezici nisu uključeni u slavljenje Otkupitelja? Time će se okupirati sile otkupljenih kroz neprestana doba vječnosti.” E.G.White, Selected Messages, Book 3, p.187
“I proučavanje Kristova Utjelovljenja je plodonosno polje, koje će nagraditi istraživača koji kopa duboko za skrivenom istinom.” E.G.White, The Youth’s Instructor, Oct. 13, 1898.
Ova ideja Utjelovljenja je središnja doktrina svih Pavlovih učenja. To je njegov lijek za grijeh, njegov temelj nade za prošlost I budućnost. Kao što je Bog u Kristu, tako će i Krist, Duhom Svetim, biti u svom narodu, mijenjajući njihova srca, preobražavajući njihove živote, I čineći ih spremne za Božju prisutnost.
Izgleda da ŠUTNJA NIJE ZLATO ŠTO SE TIČE UTJELOVLJENJA!
_________________________________________________________________________________
Razgovor o novoj svetlosti o božanstvu:
Dule, evo procitao sam ovo. Nebih da komentarisem ali bih te zamolio da procitas sto sam ja nesto pre dva ili tri meseca napisao koje je u vezi izjave Elene Vajt da je Sveti Duh treca osoba Bozanstva. Ja sam tamo napravio jednu tabelu izjava EGW po pitanju Oca, Sina i Svetoga Duha, koja sumira ono sto sam ja pronasao kod EGW u vezi ove teme. To je ono kako ja vidim ovu stvar. Ako imas vremena, procitaj i vidi imali necega sto je vredno razmatranja. Ja sam ubedjen da mi citate EGW nesmemo vaditi ne samo iz tekstualnog konteksta nego i iz verskog konteksta njenog vremena i zasto su odredjene izjave davane. Na primer, mi vidimo da su pioniri a i EGW konstantno naglasavali da su Otac i sin razlicite osobe. To nije iz razloga zato sto su hteli da nesto posebno definisu u vezi danasnjeg konteksta u kome mi diskutiramo o Trojstvu, nego u kontekstu njengo vremena gde je spiritualizam sa jedne strane kompletno ponistavao licnost Boga a sa druge strane najednostavnijeg modalizam koji je ponistavao odvojenost lica Oca i Sina. Na primer, kada Bejts pise protiv Trojstva on kao razlog odbacivanja daje da on nemoze da prihvati Trojstvo i da veruje da su Otac i Sin ista osoba. Dakle, prema njemu, Trojstvo uci da su Otac i Sin ista osoba, sto u sustini nije tacno nego je jeres modalizma. Uglavnom, ja vidim da su privi pioniri pod nazivom "Trojstvo" stavljali sve hristoloske jeresi iz proslosti, ukljucujuci svakako i neka shvatanja Trojstva koja su pogresna. Zato, kada neko danas tumaci izjave EGW ili pionira, a zanemaruje taj verski kontekst njihovog vremena, svakako nece moci da pravilno shvati sta je ona rekla. Ali, da ne duzim, ako imas vremena, procitaj ovo pa mi reci sta mislis o tome.
Nesto sam hteo da kazem u vezi onog citata za koji si rekao da si se razboleo zbog nejga. "The Lord Jesus Christ, the only begotten Son of the Father, is truly God in infinity, but not in personality." Ja znam taj citat, mnogo puta sam ga cuo od onih koji ne veruju u Trojstvo kao dokaz za ono sto oni zele da kazu o Hristu i tome da je On nekako "nizi" Bog od Oca, i ovdo koriste kao dokaz. Ja sam uvek ovaj citat tumacio u kontekstu onog zasto sam mislio da je EGW to napisala, a to je u njenoj brizi da nikada ne pomesamo licnosti Oca i Sina da se radi o jednoj licnosti. Juce kada si mi to rekao, nekako sam se i ja zabrinuo da li sam ja stvarno verovao ono sto jeste tacno ili sam ja tek tako to protumacio bez detaljnog proucavanja sta je stvarno ona rekla u tom citatu. Juce sam malo citao taj manuskript gde je ona to napisala. Opet sam ga jutros citao i molim se Bogu da ga dobro razumem. I opet mi se cini vise nego jasno da je to u tom kontekstu receno da ne pomesamo osobe Oca i sina kao jedne. Ona ovo pise u kontekstu 2. Petrova 1. glava i prvog stiha koji je jedan od poznatih hristoloskih stihova koji potvrdjuje Bozanstvo Hrista i gde ga Petsr jasno naziva "Bog i Spasitelj". I EGW tu jasno naglasava Hristovo Bozanstvo i vecnost, ali jos uvek zeli da citaocima kaze da sto se tice licnosti "personality" Sin nije ista osoba kao Otac. Cak sta vise, nisam do sada to primetio da par redova ispred toga, u zagradi, (predpostavljam da su to njene reci a ne neko dodavanje), ona bas to potvrdjuje da o tome pise: "There are two personalities, but God and Christ are one in perfection of character." Dakle, meni je jasno da iako je 2. Petrova 1. glava opis Bozanstva Isusa Hrista i da ono sto EGW ovde pise o vecnom Bozanstvu Isusa Hrista, ona ovaj komentar ubacuje kao jednu zagradu, da nas opomene da ne pomesamo Oca i Sina kao jednu osobu i zato pre ove izjave o kojoj govorimo, daje izjavu da postoje "two personalities". Dakle, to sto kaze da Hristos je Bog u vecnosti ali nije u licnosti znaci da je Hristos vecni Bog kao i Otac, ali nije ista licnost sa Ocem jer ima "dve licnosti". Ja sam tako verovao celo vreme na osnovu svih njenih drugih izjava o osobama Trojstva, ali citajuci jutros ovaj manuskriptu u celini, vrlo mi je jasno da je upravo to sto je ona rekla. Evo ovde je ceo manuskript ako ga nisi procitao pogledaj. https://egwwritings.org/?ref=en_Ms116-1905.1¶=10633.7
Pogledaj samo koliko se EGW brinula da u vreme kada je pisala ovo a kada je "personality" Oca u neku ruku bilo napadnuto kroz spiritualizam a narocito kroz Kelogov panteizam, da ona naglasi "licnosti" Oca i Sina: "The new theories in regard to God and Christ, as brought out in "The Living Temple", are not in harmony with the teaching of Christ. The Lord Jesus came to this world to represent the Father. He did not represent God as an essence pervading nature, but as a personal being. Christians should bear in mind that God has a personality as verily as has Christ.” - Letter 212, 1903 in SpM 324 Jasno je dakle da kada ona kaze "personality" ona ne se ne bavi ontologijom opisujuci prirodu, nego jednostavno naglasavajuci da je Bog osobno ili licno bice a ne neka bezlicna sila ilis sustina koja prozima prirodu, kao sto je naprimer Kelogov panteizam.
Sto se tice one izjave u onom tekstu koga si mi poslao da je Hristos na zemlji treca osoba, ljudske prorode a da je Bozanska osoba ostala na nebu kao Sveti Duh Isusa Hrista, ja mislim da je to nekorektno mesanje "prirode" sa "osobom". EGW jasno kaze da su Hristova bozanska priroda i ljudska priroda "misteriozno sjedinjene u jednu osobu". “Was the human nature of the Son of Mary changed into the divine nature of the Son of God? No; the two natures were mysteriously blended in one person--the man Christ Jesus. In Him dwelt all the fullness of the Godhead bodily. When Christ was crucified, it was His human nature that died. Deity did not sink and die; that would have been impossible. Christ, the sinless One, will save every son and daughter of Adam who accepts the salvation proffered them, consenting to become the children of God. The Saviour has purchased the fallen race with His own blood. This is a great mystery, a mystery that will not be fully, completely understood in all its greatness until the translation of the redeemed shall take place. Then the power and greatness and efficacy of the gift of God to man will be understood. But the enemy is determined that this gift shall be so mystified that it will become as nothingness” (Letter 280, 1904. 5BC 1113) Ne razumem kako Ron moze da tvrdi da je bozanska osoba ostala na nebu kao bozanska a Hristos na zemlji kao treca osoba, kada EGW kaze jasno da ljudska i bozanska priroda su cinili jednu osobu, Isusa Hrista na zemlji? Postoji jos mnogo citata koje imam gde EGW govori o Hristovoj ljudskoj i bozanskoj prirodi kao jedinstvu a ne kao razdeljenim osobama.
“Hristos nije prestao da bude Bog kad je postao čovek. Iako se ponizio uzevši ljudsku prirodu, Božanstvo Mu je još uvek pripadalo. Samo Hristos može ljudskom rodu predstaviti Oca, a učenici su imali tu prednost da ovo predstavljanje posmatraju više od tri godine.” (“Christ had not ceased to be God when He became man. Though He had humbled Himself to humanity, the Godhead was still His own. Christ alone could represent the Father to humanity, and this representation the disciples had been privileged to behold for over three years.” DA 663.5)
“Hristos nije zamenio svoje božanstvo za ljudsku prirodu; nego je zaogrnuo svoje božanstvo ljudskom prirodom.” (“Christ had not exchanged His divinity for humanity; but He had clothed His divinity in humanity.”—5 Bible Commentary, 1128 (Review and Herald, October 29, 1895).
“Sila Hristovog Božanstva je bila skrivena. On je pobedio u ljudskoj prirodi, oslanjajući se na silu od Boga.” (“The power of the Saviour's Godhead was hidden. He overcame in human nature, relying upon God for power.” YI April 25, 1901. 7BC 924)
“Ali, iako Hristova božanska slava je bila zaklonjena za određeno vreme, time što je preuzeo ljudsku prirodu, ipak, On nije prestao da bude Bog kada je postao čovek. Ljudska priroda nije zamenila božansku, niti božanska ljudsku. Ovo je tajna pobožnosti. Dva izraza ljudski i božanski su bili u Hristu tesno i nerazdvojno jedan, a još uvek je imao posebnu individualnost. Iako se Hristos ponizio da postane čovek, Božanstvo je i dalje bilo Njegovo.” (“But although Christ’s divine glory was for a time veiled and eclipsed by His assuming humanity, yet He did not cease to be God when He became man. The human did not take the place of the divine, nor the divine of the human. This is the mystery of godliness. The two expressions ‘human’ and ‘divine’ were, in Christ, closely and inseparably one, and yet He had a distinct individuality. Though Christ humbled Himself to become man, the Godhead was still His own.”—5 Bible Commentary, 1129 (Signs, May 10, 1899).
odgovor:
The apparently weak soul, who with a contrite, trusting spirit takes God at His word, and with a sense of his unworthiness asks for help, will be given grace to win victory after victory, and to gain the eternal weight of glory in the future life. The Lord Jesus Christ, the only begotten Son of the Father, is truly God in infinity, but not in personality. He has wrought out the righteousness that enables human beings to overcome every assault of Satan. He will impute His righteousness to the believing saint who walks as He walked when on earth. Upward Look 367,4
Prvo sam kopirao ovaj citat da ga ne bi izgubio.
Ova studija o ličnosti Svetog Duha je korisna i dobra apologija. Voleo bi da imam i ostale studije koje si napravio jer verujem da je to dobar pravac što se odbrane vere tiče.
Smatram da je dobar pravac u tome da se dokaže da je naša proročica koristila protestantske ortodoksne autore. To baca dobro svetlo na dar redakcije i mi uviđamo da je i nama danas to oboje potrebno: naime kao prvo da prepoznamo istorijsku vezu i nit u Crkvi, ono što je Bog podržavao unatoč greškama i kao drugo da i sami mi osetimo kako nas Bog vodi, koje knjige da čitamo i proučavamo, da nam se ne bi desilo da hoćemo da idemo napred i da se smatramo naprednima, a da učimo nešto što je odavno prevaziđeno ili čak pogrešno, da ne kažemo katoličko.
Činjenica jeste da kod nje može da se vidi dosta definicija koje pripadaju atanazijskom ispovedanju vere.
Međutim postoji i ona druga strana. Ne može se ostati na tome i ne sme se ostati na tome da naši napori budu samo čista apologija i odbrana vere. Budemo li se samo branili ili branili crkveno učenje proći ćemo kao Milošević koji se branio od NATO. Nama je sušta potreba novo svetlo.
Tako da je sa strane reforme posmatrajući, ovaj tvoj materijal može da se kritikuje upravo u onom pravcu o kome smo razgovarali prošli put. Ovde ću ponoviti ukratko, a narednih dana mi je želja ako me Gospod podrži da napišem malo opširnije o tome: Hristos se kod nas treba propovedati kao Otac. inače nećemo imati potrebnu silu istine. To je učenje Svetog Pisma i svetlo za ovo vreme. To što su oni različite ličnosti ne isključuje da su ista i to jedna božanska priroda. Luterova najpoznatija pesma kaže u originalu da nema drugog Boga osim Hrista. To ljudima nikako ne može biti jasno ako kažemo da Hristos nije Otac. To bi bilo nebiblijski. U narednim danima bi ti rado predočio dokaze iz Pisma da je to tako, a pored toga isto tako da je Hristos Duh i da takođe postoje stihovi gde se otkriva očinstvo Svetog Duha.
Dakle protestantsko viđenje da Hristos nije Otac itd. je nebiblijsko.
Svaka od ličnosti božanstva je punina božanstva. I ovo treba objašnjavati.
Koliko god se Nikeja kritikovala, mi možemo pouzdano da kažemo da je Bog bio na strani nikejaca.
Bog je kroz istoriju neke stvari podržavao, tako isto radio nekim stvarima na suprot.
Ono što smo nasledili od nikejaca je do dan danas nepravaziđeno: jedna usija i tri hipostatis.
Nema za sada bolje od toga i ja za sada ne vidim da bi se tu trebalo nešto menjati. To je naš most prema pravcu u hrišćanstvu koga je Bog svojevremeno podržao jer je znao da će iz tog pokreta doći Avgustin a iz avgustinaca Luter a preko Lutera Vesli a preko Veslija, Elen Vajt a putem Elen Vajt će se spremiti 144.000.
Šta je to što Bog danas podržava, svakako dolazi preko Elen Vajt, koja je za nas merodavno svetlo, više nego crkveno učenje. Jer su se ljudi u crkvi mogli prevariti, a ono što je Bog nadahnuo tu nema greške.
Dakle mi moramo da saznamo šta je ona verovala.
Na taj način ćemo prvo doći do ujedinjenja svih delova tela, jer će oni koji prepoznaju istinu bilo iz jednog ili drugog tabora, imati zajedničku, za moj pojam potpuno treću platformu koja će se moći odbraniti od onoga što je danas naš najveći problem koji Duh proroštva naziva vrhuncem svih otpada u istoriji - Omega.
Dakle zašto bi bilo važnija apologija na hiljadama strana poput našeg Priručnika, od suočavanja sa problemima koje ima naša generacija danas?
Sada bi želeo da ti odgovorim na primedbe u vezi citata iz UL onako kako sam ja to doživeo i kako ja to sada vidim:
Kada sam se suočio sa tim citatom, bio sam kao maljem udaren i nestalo mi je snage, čitao sam ga jako mnogo puta u svakom kontekstu, tražeći rešenje. Nisam došao do rešenja na način na koji si mi ti predložio, naime da se kada kaže Bog govori o Bogu Ocu. Ja razumem da se radi o Bogu kao božanstvu tj. i Ocu i Sinu i Svetom Duhu. Taj večni Bog Hristos nije u ličnosti. Ova izjava se pojavljuje u kontekstu toga da je Hristos u ličnosti pobedio i daje nam sile na raspolaganju koje mi posedujemo. Ovde se radi o imputed righteousness - onom što mi nazivamo uračunatom pravdom.
[Ne vidim kontekst odnosa i pravljenje razlike između ličnosti božanstva i to je bio uzrok moje duboke zabrinutosti da ne promašim. Nikako nisam mogao da razumem ličnost Hrista koji nije pravi Bog. Ni do dan danas ne razumem, jedino znam da treba da verujem da će mi Bog vremenom objasniti. U ono vreme sam se smirio nalazeći filozofsko objašnjenje odnosa večnosti i vremenosti. Dakle kao osoba je večni Bog ušao u vreme, ograničen vremenom. Ostao mi je međutim utisak da Elen Vajt uči nešto treće i kada me je neko pitao ja sam uvek govorio da ne verujem ni kao jedni ni drugi nego nešto treće a šta je to treće nisam imao sigurnost šta je tačno. Nisam istrajao u tome da tražim odgovore, jer se bavim temom koju smatram da je centralna.
Međutim pogrešio sam. Jer nema ni jedne teme koja je nevažna i sada vidim da mi je Bog kroz navedeni citat hteo nešto da poruči. Tada nisam bio spreman.
Pre izvesnog vremena sam takođe bio u duhovnoj borbi jer sam ponovo osetio da Bog hoće nešto da mi kaže i poruči. Na internetu sam sreo mladog čoveka koji je pisao neke stvari za koje sam ubeđen da mu telo i krv to nisu mogli pokazati. Radilo se o tumačenju Jez.9. Zahtevao sam od njega da mi odgovori da li je on autor ili neko drugi. Otkrio mi je autora i ja sam na stranici tog čoveka Ron B. odmah našao njegov stav u vezi božanstva.
Vidim elemente jake svetlosti u tome i proveravam. Moje dosadašnje provere sve do jedne idu u pravcu toga da je to učenje ispravno. Da je upravo to ono što je EGW učila i što mi je dugo nedostajalo
Primedba u vezi toga da se radi o mešanju usije i hipostatis koju si dao je na mestu, jer toga se zaista treba paziti.
Dakle uzmimo citat u kome ona kaže da: “Hristos nije prestao da bude Bog kad je postao čovek. Iako se ponizio uzevši ljudsku prirodu, Božanstvo Mu je još uvek pripadalo. Samo Hristos može ljudskom rodu predstaviti Oca, a učenici su imali tu prednost da ovo predstavljanje posmatraju više od tri godine.” (“Christ had not ceased to be God when He became man. Though He had humbled Himself to humanity, the Godhead was still His own. Christ alone could represent the Father to humanity, and this representation the disciples had been privileged to behold for over three years.” DA 663.5)
Da li se u ovom citatu radi o usiji ili hipostatis?
Ako uzmemo pored toga citat iz UL tu postavljamo takođe isto pitanje. Ta dva citata treba postaviti jedan pored drugoga, kao i ostale da bi stekli celu sliku o tome.Dakle moramo imati objašnjenje koje objašnjava ne samo neki deo citata nego sve do poslednjeg.
Ja sam nažalost propustio da se time pozabavim i smatram se lošim poznavaocem Duha proroštva.
Dakle u citatu koji si dao Hristos je nije prestao da bude Bog kao usija (priroda) a po drugom citatu je prestao da bude Bog kao hipostasis (ličnost). Obzirom da je ličnost Isusa Hrista ona koja ima početak, tada je jasno da je utelovljenjem nastalo nešto potpuno novo. Utelovljenje, ja sam to uvek verovao je veliko čudo, koje nije dovoljno razumevano do sada. Antitrinitaristi su ga oslabili time jer su posinovljenje prebacili sa utelovljenja na večnost, a trinitaristi su ga oslabili jer uče da postoji Duh kao samostalna ličnost od večnosti. Čega se onda Hristos odrekao, ako je inkarnacijom nešto odložio pa ponovo dobija nazad zauzimajući svoju poziciju?
Istina je da je on za celu večnost odložio svoju sveprisutnost kao atribut božanstva. Hristos će uvek ostati čovek po prirodi. 144000 su ti kroz koje će On na drugi način kroz celu večnost biti prisutan slično kao što je pre Inkarnacije ona ličnost božanstva koja se utelovila.
Ovo su velike tajne i dostojne su da im sada posvetimo vrhunsku pažnju.
Zapazi citat iz Čežnje vekova gde se kaže da je Bog adopcijom uzeo Hristovu ljudsku prirodu u božanstvo.Svojim životom i smrću, Hristos je postigao više nego što je samo obnovljenje onoga što je grehom bilo
razoreno. Sotonina namera bila je da prouzrokuje večnu razdvojenost između Boga i čoveka; ali u Hristu mi smo
se mnogo prisnije sjedinili sa Bogom nego što bi to bilo da nikada nismo pali. Time što je uzeo našu prirodu,
Spasitelj se povezao sa čovečanstvom vezom koja se neće nikada raskinuti. On je povezan s nama kroz svu
večnost. »Bogu tako omilje svet da je i sina svojega jedinorodnoga dao.« (***Jovan 3, 16) On Ga je dao ne samo
da ponese naše grehe i umre kao naša žrtva; On Ga je palom rodu dao. Da bi nas uverio u nepromenjivost svoje
odluke o miru, Bog je dao svog jedinorodnog Sina da postane član ljudske porodice, da zauvek zadrži svoju
ljudsku prirodu. To je zalog da će Bog ispuniti svoju reč. »Jer nam se rodi dete, sin nam se dade, kojemu je
vlast na ramenu.« /***Isaija 5,6/ Bog je usvojio ljudsku prirodu u ličnosti svog Sina i preneo je u najviše Nebo.
»Sin čovečji« je taj koji deli presto svemira. »Sin čovečji« je taj čije će ime biti »divni, savetnik, Bog silni, otac
večni, knez mirni«.
Zapazi da je ličnost uzeta usvojenjem.
Zašto je bilo potrebno usvojiti je?
Dakle božansko ljudska ličnost Isusa Hrista koja nije bila pravi Bog u večnosti, usvaja se i uznosi na najviše Nebo, da bi ponovo dobila slavu koju je imala pre utelovljenja. Setićeš se stihova koji o tome govore.
Sveti Duh je prema tome upravo to "obličje Božanstva" koju je Hristos ostavio. koja nije umrla na krstu, koji je božanska ličnost, vječni Duh, upravo te iste osobe Isusa Hrista koji ima početak utelovljenjem.
Sveti Duh koji je bio pre utelovljenja, ništa drugo nego Sin, je začeo ličnost Hrista. Upravo zato Hristos Nikodimu govori da je Sin čovečiji na Nebu, u onom trenutku kada on sa Njim razgovara noću u Jerusalimu.
I to je jedna stvar u kojoj su antitrinitaristi imali pravo u određenoj meri sve ovo vreme.
To je razlog zbog čega je Bog dozvolio da nam toliko dosađuju i nikako da ih se otarasimo i pobedimo.
Neka je i samo mali deo istine
Bog će je potvrditi
Antritinitaristi su videli mali deo istine koju mi nismo i to je to svetlo o kome oni izveštavaju
Ukoliko im se to prizna, da su u toj jednoj tački imali pravo
oni koji su među njima iskreni brzo će primiti novo svetlo, za koje će brzo prepoznati da je to ono što Elen Vajt uči.
Verujem da će tako biti i sa onima koji su verni i iskreni od trinitaraca. Ovo je velika proba i Bog time ispituje srca.
Ron je za moj pojam u ovoj stvari u pravu, kao i neke druge stvari koje sam video na sajtu.
To je jedan od ogranaka Božjeg dela za poslednje vreme.
Svaki od ogranaka će doneti svoj doprinos, ali ne sme da se uzdiže i ponosi iznad debla iz kojeg je započeo.
I tako će Bog prikalemiti i spasiti ceo Izrael, izabrane i ostatak.
Da ne zaboravim upozoriti na sledeće:
Kada god su ljudi pritisnuti dokazima koji su neoborivi, ukoliko žele da se izgovore krenuće putem da razlažu pojmove koji su jasni i usvojeni, da bi oslabili arugmente nekom novom logikom.
Upravo takav je pokušaj ljudi da krenu da razlažu šta je to pojam ličnosti i prirode. Verujem da se mi toga trebamo držati tako kako je dato našim prethodnicima od nikeje pa na dalje jer je taj put utaban i jasan.
Prorečeno je da će kod nas delovati sistem intelektualne filozofije i da će se štampati knjige nove vrste i da će se udarati na temelje. Tu ne treba popustiti, nego ići po onome: Ovako govori Gospod.
S. svaka milost i ljubav od Gospoda sa tobom i tvojima
Brate Dule, evo kako ja vidim stavri. Naravno, shvatam da ako ima istine u tome sto si napisao, ne mora da znaci da ja to mogu da shvatim u jednom danu nakon jednog razgovora. Svakako bi trebalo mnogo vise proucavanja, molitve i razmisljanja.
Mudjutim, ja tu vidim jedan veliki problem za mene. Ja sam sebi u glavi povukao jednu crtu preko koje ne zelim da idem, kada se diskutira o Bogu. Do toga sam dosao nakon svih diskusija sa antitrinitarcima a narocito nakon proucavanja EGW. A to sto je iznad te crte je gde se vise ne bavimo planom spasenja i otkrivenih bozanskih atributa, nego se bavimo objasnjavanjem Bozje prirode, objasnjavanjem Duha svetoga i njegove prirode. Elena Vajt je rekla da po tom pitanju „cutanje je zlato“. Postoje vise razloga za takav moj stav.
Prvo, ja mislim da mi ne mozemo da objasnimo prirodu Duha svetoga. Opstenito gledano, mi se u stvari nikada nebi trebali baviti objasnjavanjem Bozje prirode. Jednom prilikom je jedan brat poslao pismo EGW objasnjavajuci da je Sveti Duh andjeo Gavrilo. Sestra Vajt je mogla da mu objasni ko je Sveti Duh da je ona znala, ali nije. Rekla mu je da ona nezna nista o tome, i da Bog njemu nije dao nikakvo otkrivenje jer je to tajna koju ne moze on da zna kao sto ni ona nezna o tome. Da je ona htela da objasni ono sto ti kazes da Ron tvrdi, zasto nije to jasno rekla. Zasto je rekla da ona nezna?
Ja mislim da je bavljenje ovim pitanjem izvan domena sto je nama otkriveno u Bibliji. U stvari, jedna od mojih glavnih primedaba, nakon tolikog proucavanja ovog pitanja jeste da se nasi antitrinitarci bave metafizikom i ontologijom Bozanskih lica, sto mi se cini najveci njihov problem. Biblijski citati se mogu tako sloziti da kazu mnogo toga, a pitanje je da li je to stvarno ono sto Biblija uci.
Ja vereujem da o Bogu, Ocu, Sinu i Svetome duhu, mozemo govoriti samo u okviru plana spasenja, nista izvan toga. Nikavo objasnjavanje njihove prirode mi se ne cini mudro. Bog se coveku otriva kroz svoje atribute. Bog je Bog zato sto je ljubav, sveznajuc, svemocan, svugde prisutan, iznad svega on je osoba (nasuprot neke sustine koja prozima sve kao sto je ideja Keloga i panteizma). Sve sto mi o Bogu znamo su dakle njegovi bozanski atributi i ono sto on radi u planu spasenja, narocito vezano uz Hristovu zrtvu i spasenje koje nam se nudi kroz njega. Zapazimo da adventisticko ucenje o Trojstvu kako je izrazeno u nasim verovanjima je ucenje koje strogo naglasava Bozanske atribute (kao sto je vecnost) a nikako nije neka izjava ontoloskog objasnjavanja Bozanske prirode triju osoba (kao sto je to na primer katolicko ili pravoslavno objasnjenje).
Elena Vajt isto tako kaze da je plan spasenja delo Oca Sina i Svetoga Duha, da su njih trojica odlucili da Hristos dodje na zemlju kao zrtva odkupa. Kako su Hristos i Sveti Duh ucestvovali kao dve licnosti u formiranju plana spasenja ako je treca licnost nastala nakon utelovljenja? Ja ne mogu da privhatim ideju o dve licnosti i nastanku trece prilikom utelovljenja i cini mi se da nebi trebao ni da pokusavam da to pronadjem u Bibliji. To mi se cini strasna jeres jer se upravo bavi nastankom bozanskih lica sto mi se cini bavljenem sa onim sto ne pripada nama ljudima da se bavimo. Mi verujemo u tri lica, znamo da su jedno i da svaka od njih je punina Bozanstva. Oni rade svaki na svoj nacin u planu spasenja za covekaAko u okviru toga ima dosta toga da odkrijemo i shvatimo, svakako mislim da ima i da to treba proucavati. Velicina tog plana prevazilazi nase shvatanja i svakako je plodno polje za istrazivanje. . Zar to nije dovoljno? Zasto ici preko toga?
Konacno, ceo ovaj pokret antitrinitarizma ima sve znakove velikog odpada. Ja sam malo se bavio Kelogovim odpadom za koga je EGW rekla da treba da ga suoce direktno i odlucno. Pa Kelog, Dzons, Vagoner, koji su otisli u tom odpadu ili kao posledica njega, su bile zvezda adventisticke crkve. Kelog je suptilno zeleo celu crkvu da odvoji od Bozjeg vodstva kroz EGW i GC i da pridobije crkvu za sebe da njega sledi. Njegova knjiga je rasirena medju adventistima i mnogi, mnogi su je privhatili kao ono sto dolazi od Boga. Izgledalo je kao da ce ceo adventisticki svet otici za njime. Najvece „zvezde“ u adventizmu su ga sledili. Meni se to cini isto danas. Vodje ovog pokreta zele jednostavno da odvoje ljude od crkve od GC. Cemu toliko naglasavanje loseg stanja u crkvi, upiranje prsta u sve grehe vodja pocevsi od pastora pa sve do GC? Mi znamo da je crkva oduvek se borila sa takvim stanjem u crkvi. Vidimo ga u doba apostola kada citamo poslanice, vidimo ga u doba EGW kada citamo svedocanstva za crkvu i isto tako je i danas. Vodje antitrinitaraca to koriste da odpade narod i da ga pridobiju za sebe. Nema veze sto su njihova dela jos gora od toga, ali pred narodom oni su najveci sveci. Za neke od njih ljudi hvale Boga kao da se rade o novim apostolima crkve.
Isus je rekao „po rodovima cet ih prepoznati“. Ja gledam u vodje ovog pokreta antitrinitarizma. Rodovi su jasni i vidljivi. Ja u tome nazalost ne vidim nista Bozjega. Vodje tog pokreta su mi dovoljni da vidim koji duh ih vodi. Brate Dule, pa ti znas osobu koja to vodi. Pa zar je to Bozji covek? Za mene je ovo isto sto i Kelogov odpad. Ako je ono bilo alfa, ovo moze isto tako i da bude omega. Postoje mnogi divnih nasih ljudi koji su sada medju antitrinitarcima. Cujem neke prijatelje iz Srbije koji kazu za neke ljudi koji su billi stubovi u crkvi da su otisli za time. Pa to je isto sto se desilo u vreme Keloga. Neki od najboljih medju nama su otisli. Meni je zao svih tih ljudi i voleo bih da ima nesto istine u onome sto oni uce, i svakako, svaki odpad ima necega u sebi sto je vredno paznje, ali ne vidim kako je uospte moguce izvuci neke pouke iz toga u ovakvim uslovima odpada?
Isto tako gledam Pavla u Novom zavetu i kako se on suocavao sa onima koji su iz Bozjeg naroda se podigli da rade suprot njemu. On je vrlo strog sto se toga tice. Vernicima je savetovao da se ni ne druze sa takvima, da ih ne primaju u kuce, da ih ne pozdravljaju i da ne jedu sa njima. Ima razloga zasto je sve to tako. Hristos nije savetovao da sa vucima u jagnjecoj kozi diskutiramo i trazimo nesto sto moze nama da pomegne jer bi to bio sudelovanje u njihovom odpadu. Druga stvar je kada se mi susrecemo sa drugim hriscanima iz drugih crkava, iskrenim ljudima koji se boje Boga od kojih stvarno mozemo puno toga da naucimo. Da li mi stvarno mozemo da naucimo od vodje ovog pokreta nesto sto Bog nebi dao svojoj crkvi na nacin koji ne dolazi kroz odpada naroda od crkve?
Konacno, ja sam obican covek, i ja mogu da imam pogresne stavove po ovom pitanju. Ja isto tako drhtim kada pomislim za sve ono sto sam ja pisao o ovome i nekada mislim da li je bilo pametno uopste da nesto pisem jer ako ucim pogresno, kako cu jednog dana da stojim prav pred Bogom. Ja se molim Bogu kada nesto napisem (tako sam se i juce molio kada sam tebi pisao a i danas), da ako je to istina Bog utice na druge da to vide. Ali isto tako, ako sam ja to pisao po svome a ne po Bozjem, neka Bog ucini da drugi nista ne vide u tome i ne budu zavedeni mojim idejama. Neznam kako drugacije da radim. Odgovornost pred Bogom je ogromna narocito kada covek ima uticaja na mnoge kroz svoja pisanja ili kroz svoj rad.
Eto, neznam da li sam dobro formulirao moj stav po ovom pitanju, ali nekako ne vidim neki poziv da se bavim necim sto mi se cini preko linije koju mislim da covek ne treba da predje.
Gospod stobom i sa tvojim domom.
Sve ono sto sam o ovoj tematici pisao je na www.biblijskotrojstvo.org
I jos samo da dodam u vezi onog kljucnog citata. Vrlo je vazno pogledati godinu kada je EGW to napisala. To je sve u vreme Kelogovog odpada i pantesitickih ideja o bezlicnom Bogu koji sve prozima. Naglasavanje na "osobu" ili "lice" je naglasak da Bog nije neka bezlicna sustina nego osobno bice. Mislim da je to sve sto je EGW zelela da naglasi a taj naglasak sam obradio u onoj skripti koju sam ti poslao. Ne vidim da je ona htela tu da se bavi onotologijom.
S. neka Gospod zaista obilno blagoslovi ovaj tvoj pristup, u šta ni malo ne sumnjam.
Meni su razgovori sa tobom jako korisni i znao sam da ćeš postaviti dobra pitanja u vezi toga, jer Gospod je sa poniznima, a bogate otpušta prazne.
U vezi primedbe u vezi prirode Svetog Duha, ona je na mestu. Mi se u to ne možemo upuštati. Naše je ono što je otkriveno, tako da bi zaista bilo dobro jednostavno ispitivati šta Pismo i Svedočanstvo kažu o tome.
Pored toga mi imamo i crkvena učenja koja isto tako ne možemo zanemariti. To znači da smo pozvani da ispitujemo u kojoj meri ona odgovaraju otkrivenju.
Termini poput priroda, ličnost, pa samo ime našeg pokreta su nešto iza čega, po mom uverenju stoji Bog bez da ih doslovno možemo pronaći u Pismu.
Tako da ipak zasada verujem, a otvoren sam da mi neko ukaže na grešku, možemo govoriti o ličnosti Svetog Duha, o božanstvu u odnosu na pojmove večnosti i naše ljudske prolaznosti.
U onome što sam našao na Ronovom sajtu ja ne mogu sve da aminujem.
Ja nisam tog uverenja da je centralno učenje Pisma, koje prožima svako ostalo, pitanje božanstva, niti je to pitanje proročanstava.
Dokaz za to jeste da smo imali ljude u prošlosti koji su imali delomično ispravno shvatanje ovih tačaka, a ipak je Bog stojao iza njih.
To ne mora da se dokazuje.
Sa druge strane smatram da su pitanja spasenja od presudne važnosti, tj. opravdanje verom.
Ne znam nikoga ko je po tim pitanjima učio pogreške, a da je Bog stojao iza njega.
Mi možemo u nekim stvarima promašiti, bez da su posledice značajnije, premda je ludo odbacivati bilo kakvo svetlo.
U pitanjima spasenja jednostavno ne možemo i ne smemo promašiti. To su presudna pitanja.
Meni lično predstoji veliki rad i neprestana molitva i pobožno razmišljanje koliko je to god moguće, da ova nova svetla i pogledi budu usklađeni sa onim što verujem o Hristovom delu spasenja ljudskog roda. Pravdi vere bez dela zakona. Meni je svaka pomoć i kritičko mišljenje jako bitna, pa čak i da mi neko kaže da sam najveći bezbožnik i pseudoteolog. Jedan čovek mi je to rekao koga smo sa ulice primli kući.Ponovo se vratio na ulicu i kada sam ga sreo pijanog ponovo rakao mi je da sam poluteolog
To me toliko bolelo ali pošto i sam učim druge tako morao sam da to predam Bogu. Izašao sam pred Boga i pitao: Da li je istina to što je rekao, da sam polu teolog?
Bog mi je iznutra progovorio da je istina, da znam samo polovično ono što mi je neophodno.
Onda sam ga zamolio i za ostalih pola istine.
To sve nije jednostavno, čak verujem da je primanje svake istine, zbog naše grešnosti, porađanje, porođajni bolovi.
Ali šta ćeš, kad si zatrudnio ne možeš da ideš nazad i da abortiraš.
Ipak je time veća radost kad se pojavi novi život i kada se ljudi putem toga okreću Bogu. Mi umiremo da bi drugi živeli, mi smo budale da bi drugi bili pametni, mi rizikujemo da bi drugi, naši mili i dragi mogli biti sigurni.
Brate Dusko, ja nisam nista video los ton u onome sto si napisao. Ja verujem da je Gospod s tobom i da te vodi u tvojim duhovnim borbama i cenim tvoje misljenje. Mi trebamo da razgovaramo i molimo se ne samo ako imamo ista misljenja nego jos i vise ako nemamo. I Petar i Pavle su bili neobhodni za prvu crkvuj iako kao sto je poznato, neke stvari su za Pavla bile toliko jasne da je bilo cudno da to Petar nije tako odmah shvatao. Ali, nije to sprecilo Petra da Pavla pohvali u svojim poslanicama za premudrost koju je Bog dao Pavlu. To mi se cini duh koji treba da vlada medju nama. Da cak i onda kada ne vidimo sve isto kao nas brat, da budemo spremni da ga uzdizemo u mudrosti kojoj je njemu Bog dao. Bilo bi vise jedinstva i sloge kada bi tako radili.
Ako sam dobro razumeo iz tvog predhodnog pisanja i iz onog dokumenta koga si mi poslao, shvatanje da je Hristova ljudska priroda treca osoba a da pre utelovljenja je bilo samo dve osobe, kako onda Elena Vajt za Bozanstvo, Oca, Sina i Svetoga Duha kaz "Eternal Heavenly Dignitaries? "“The eternal heavenly dignitaries–God, and Christ, and the Holy Spirit–arming them [the disciples] with more than mortal energy, . . would advance with them to the work and convince the world of sin." Manuscript 145, 1901 Ako mi kazemo da je svaka od osoba podpuno Bog, cini mi se da "eternal" ili "vecan" je Bozanski atribut i nemoze da ukljucuje postanak. Utelovljenje nije postanak jedne nove osobe koja dvojstvo cini u trojstvo, nego utelovljenje jedne od postojecih osoba cudesnim spajanjem bozanske i ljudske prirode u tu istu osobu koja je vec postojala. Kakao objasnjavas tvoje shvatanje da bi se uskladilo sa ovim citatom?
S. blagoslov. Dakle mi smo do sada zaista imali takav pogled na utelovljenje kao što ti opisuješ. Taj pogled je bio inspirisan učenjem crkve koje je preuzeto od istorijske ckrve preko Nikeje, Anastazija i protestantizma gde nam leže koreni. Ja već nekoliko godina imam utisak da Elen Vajt uči nešto drugo, ali ni u kom slučaju antitrinitarizam u onom obliku kakav se kod nas pojavio.
Dakle nikako nisam mogao da dodjem do rešenja za taj problem. Novo svetlo u pogledu Trojstva vidim kao nastavak reforme, dakle nisam sklon tome da se radi o radikalnom prekidanju veze sa istorijskom crkvom nazivajuci trinitarne poglede vavilonskim. Radi se o napretku koji Bog milošću daje. Na taj način iznoseći u poniznosti, prestaje hvala čoveka da je on nešto učinio ili doprineo.
Jednostavno Bog progovara a ljudi se ili otvaraju ili zatvaraju. Ovo moram da podvučem i smatram da nas Bog poziva na dalje istraživanje. Ova nova svetlost je za moj osećaj u duhu dobar pravac gde bi se trebalo kretati.
Jer ako pažljivo posmatramo ono što Ron poučava, nikakvu teškoću ne predstavlja činjenica da EGW stalno iznova napominje da su sve tri osobe večne. Posmatrajmo osobu Isusa Hrista nakon utelovljenja, dakle onu za koju se tvrdi da je nastala utelovljenjem. Ona je božansko ljudska. Ona niti je samo ljudska niti samo božanska. Ona ima takoreći dve strane. Takođe možemo reći da ima istovremeno dve egzistencije. Inače smatram da se pojam egzistencije ili postojanja treba uvesti u naš pogled u vezi spasenja i u vezi božanstva. Dakle imamo pojmove osobe i ličnosti koje uvodi Nikeja. Ron se drži nikejskih pojmova, a da možda nije ni svestan toga. To potvrđuje Elen Vajt. Mi mnogo stvari možemo da razumemo preko tih naših ljudskih pojmova. Ja predlažem da uvedemo i jedan novi pojam postojanja jer sam njega našao kod Elen Vajt na mnogo mesta, gde mi je pitanje spasenja postalo jasnije nego ikad u godini 2006.
Dakle definitivno postoji jedna božanska priroda, jedna božanska egzistencija. Jedno božansko postojanje. Ono nema početak, večno je. Za razliko od ljudskog postojanja i isto od ljudske prirode. Ono ima početak. Činjenica da postoje tri božanske ličnosti koje imaju jedno te isto postojanje i jednu prirodu, večnu, ne može da se ospori. To su dve stvari koje su neosporne, jedan Bog tri ličnosti.
: Međutim postoji još jedna priroda i još jedan element koji takođe neosporan: čovek, ljudska priroda i egzistencija. Ona je sa početkom, svaki čovek nije čovek ako nema početak, ako ne može da se napravi ta bitna razlika da je stvorenje i da je u odnosu subordinacije u odnosu na večnu, božansku egzistenciju i prirodu.
Ako je Hristos Bogočovek, onda On u sebi, u jednom telu, duši i duhu ima istovremeno oba postojanja, obe prirode, oboje u jednoj ličnosti.
Verujem da se do sada slažemo, jer su ovo stubovi nauke koju verujemo.
Ronov pogled je u tom pitanju ortodoksan i ne može da bude doveden u pitanje, jer on uči da je upravo tako božansko ljudska ličnost Hrista, u sebi ima i večnost i početak istovremeno.
Dakle Hristos je kao Bog večan i istovremeno kao čovek ima početak.
Tu nema nikakve novine.
Novo je jedino to što se poučava da je taj početak zaista pravi početak i da je ta večnost zaista prava večnost.
U našem dosadašnjem pogledu je trenutak utelovljenja bio nedovoljno jasan. Takođe je bilo nedovoljno jasna treća večna ličnost. Ovo je bila stvar preko koje nikako nismo mogli dalje.
Kada sam u molitvi proveravao ove dve stvari: utelovljenje i treću ličnost večne egzistencije pre utelovljenja, ja nisam našao ni jedan dokaz da to nije tako. Koliko mi je god bilo neverovatno da smo to prevideli, upravo neke od stvari koje antitrinitaristi sve vreme tvrde, morao sam da popustim pred jačinom argumenata.
Dakle imamo dve božanske ličnosti pre utelovljenja, po Pismu i Duhu proroštva. Kao potvdu sam upućen od Duha na prva poglavlja knjige Plan Otkupljenja od EGW kao i Zahariju 6,13, gde se pominju dvojica u mirnom savetu, tj. večnom zavetu.
Duh sveti se u Starom zavetu, kao i kod Duha proroštva pominje u sasvim drugačijem kontekstu od onoga nakon utelovljenja. Nikada ga ne vidimo kao treću ličnost, nego zaista samo kao Božijeg Duha, tj. duhovno prisustvo božanske prirode. Ovde postoji jedan izuzetak, onako kako ja to vidim, možda ne vidim sve.
Naime u knjizi proroka Jezekilje postoje dva mesta u kojima Duh ima oblik i ličnost, kao i nalog da treba da mu se moli ili prorokuje.
Ovo u vezi Jezekillje je postalo predmet mojih razmišljanja i molitva, jer mi je delovalo, obzirom da se radi o vremenu pre utelovljenja, da pobija učenje o samo dve ličnosti pre utelovljenja.
Sa druge strane imamo činjenicu da je utovljenjem nastala, postala, ljudska egzistencija čoveka Isusa Hrista, koji je učio i razvijao se kao svaki od nas.
Ukoliko je jedna od ličnosti božanstva jednostavno samo postala čovek, onda je to slično kao u konceptu inkarnacije nekih religija ljudskog porekla. Mojoj ženi i meni je u tom pogledu bilo jako od pomoći otkriće Hristove krvi od strane jednog drugog (da li je slučajno istog imena!) Rona: krv koja ima umesto 46 hromosoma 24, sa tim da su 23 bila od majke.
Osoba koja ima jedinstvenu ljudsku prirodu, po majčinoj strani i nema za oca čoveka.
Dakle druga ličnost božanstva je učestvovala u nastajanju još jedne ličnosti, ali se nije pretvorila u tu ličnost.
To je značajna razlika.
Tako da Ron Vajat i Ron Beaulieu svedoče o jednoj te istoj stvari. Taj jedan jedini y hromosom od Nebeskog Oca koji je odredio pol deteta Isusa Hrista je Njegova veza sa božanstvom, ne u smislu u kojem svako od nas ima duhovnu vezu sa Ocem.
Da li ima neko danas u adventizmu bolji predlog u vezi toga kako se utelovljenje odigralo?
Ja ne znam ni za jedan pogled koji u toj meri liči na ono što je Elen Vajt neumorno tvrdila: božanstvo i čovečanstvo se u ličnosti Isusa Hrista na tajanstven način srelo i stopilo.
Zašto ne bismo istraživali u tom pravcu, da se naizad da slava Isusu za žrtvu utelovljenja koju smo godinama tako malo uzdizali?
Ako se Sin pretvorio u Hrista, kako možemo objasniti činjenicu da EGW kaže da božanstvo nije umrlo na krstu (pogledati u Bibl. komentarima na Markovo jevanđelje)
Ako je Sin učestvovao u rođenju ličnosti Hrista, tada je On upravo to božanstvo koje nije umrlo.
Slavoljube ja sam uvek osećao i dok sam čitao Pismo bilo mi je sve više jasno da se utelovljenjem u Božanskoj prirodi nešto promenilo.
Radi nas se Bog promenio Sam u Sebi.
Jedinorodni sin, osoba jedinstvena po svom nastajanju je utelovljenjem imala tajanstvenu ontološku vezu sa Ocem i Sinom.
Ali isto tako je to osoba koja je jedan od nas.
Time što je vaznesen u Nebo kod prestolja slave je ljudska egzistencija usvojena u Nebo i mi kao ljudi imamo položaj samo malo manji od Boga.
Čovek je to četvrto što ima udeo u božanskoj prirodi ne samo duhom, nego na čudesan način Hristovim telom. O tome govore poslanice.
Na taj način se može objasniti citat da je ljudska priroda usvojena na najviše Nebo od strane Boga.
Moje duboko uverenje je Slavko da bi trebali da se pozabavimo ovim mislima.
I ja sam ti zahvalan za bratsko razumevanje, pomoć i strpljenje. Ukoliko vidiš bilo kakav citat i pogled koji ne odgovara ovom koji polako počinjemo da razumevamo i branimo, onda mi molim te napiši. Pozdrav i molitva za tebe i tvoje da napredujemo u spoznaji i karakteru
Ja mislim da postoji jedan glavni elemenat u kome se adventisticko shvatanje razlikuje od tradicionalnog shvatanja Trojstva, I od katolickog I pravoslavnog ali I od protestantskog. A to je taj elemenat gde je izbaceno svako aludiranje na ontoloski odnos Bozanskih licnosti. Nasa izjava vere nema u sebi ni malo tih elemenata (radjanje, ishodjenje). Ja smatram da je Nikeja dobar temelj, ali, da li su se oni u Nikeji bavili ontologijom ili ne, to nisam siguran, koliko sam siguran da su se pod uticajem grcke filozofije, pravoslavci I katolici a kasnije I protestatni su uneli taj ontoloski aspect u verovanju o Trojstvu. Zato smatram da adventisticko verovanje u Trojstvo, onako kako je izrazeno u nasem verovanju, je oslobodjeno od te ljudske primese I vrlo sam pazljiv da ja licno nikada ne idem preko te linije o kojoj sam ti predhodno napisao, diskutirajuci o Bozjoj prirodi I nastanku Bozanskih licnosti.
Sa moje strane, I ja sam imao dosta pitanja u sebi samome na koje sam trazio odgovor I ono kako ja vidim stvari, (sto uglavnom nije neki adventisticki stav nego moj licno) je da Hristovo utelovljenje nije jedini cin Hristovog ponizenja. Ono je jedinstveno sto se tice covekovog spasenja medjutim, za moj pojam, utelovljenje nije bilo prvo Hristovo ponizenje. Pavle u Filibljanima 2 glavi pise o Hristovom ponizenju (grcki kenosis) ali kao krajnji stadij tog ponizenja je ponizenje do same smrti.
Mejdutim, jos kada sam kao mladic slusao propovedi Emilija Knehklea, (koje su verovatno jedan od presudnih cinioca sto sam danas u crkvi) Emilio negde govori (ako se dobro secam) o 7 ponizenja Isusa Hrista od kojih su neka pre nego sto je postao covek. Isto tako jedan professor teologije koji je nekada radio na Endrusu, umro je vec odavno a mislim da je bio poreklom norvezanin, je govori nesto o tome sto mi je dalo novi uvid u celu stvar Hristovog ponizenja.
Ovo mi je narocito pomoglo da shvatim neke stvari koje je EGW pisala u Patrijarsi I proroci. Prvo, nisu ljudi prvi pogresili da je samo bilo potrebno da Hristos dodje da spase ljude postavsi covek. Sta je sa andjelima koji su prvi pogresili? Da li se isus spustio na nivo andjela I posta jedan od njih? Stari zavet na mnogim mestima govori o Njemu kao andjelu.
U Patrijarsi I proroci, EGW govori o Hristu kao vodji andjela a prilikom sotonine pobune, ona kaze da je Otac morao da sazove sve andjele I da im jasno kaze da je Hristos jednak njemu. Ona dalje dodaje da time Hristos nije dobio neki novi polozaj koji vec nije imao. Kako to da andjeli nisu to znali I da je Otac morao to da im eksplicitno kaze? Zar nas ovo ne podseca na Hrista koji je hodao medju ljudima kao covek, naizgled, a ljudi nisu prepoznali da I Bog hoda medju njima? Tri puta je Bog jasno za vreme Hristovog zivota na zemlji ljudima direktno rekao “Ovo je sin moj…”. Ista stvar sto se desila na nebu kada je Otac morao da sazove andjele da im otvoreno kaze ko je Hristos.
Zasto je to bilo potrebno? Zato sto je Hristos vec bio ponizen na nivo andjela, postao je u neku ruku Bog I andjeo kao sto je utelovljenjem postao Bog I covek. Bog je bio od uvek, ali je uzeo prirodu svojih stvorenja njih radi.
U sustini, Bozji karakter je da se spusta na nivo svojih stvorenja da bi mogao da komunicira sa njima. Bog je toliko iznad onih bica koje stvara, da je neobhodno da se ponizi na njihov nivo da bi mogao da sa njima komunicira na istom nivou. To je duznost Isusa Hrista (ili drugog lica Bozajnstva posto je “Isus Hristos” nas zemaljski naziv za tu osobu). Hristos je po planu spasenja ali I planu stvaranja bio onaj koji se uvek ponizava da komunicira sa stvorenjima. Jos pre pada u greh, sam Hristos je stvorio Adama I Evu I kao covek hodao u Vrtu da bi mogao da kominicira sa njima. Zar to vec nije ponizenje za Boga? (Primera radi, kako bi covek mogao da komunicira sa jednim mravom? Jedino ako bi se nekako mogao spustiti na njegov nivo).
Tako da ja ne vidim utelovljenje kao nesto novo za Boga, ali vidim kao krajnji cin onoga sto Bog oduvek jeste, da se spusta na nivo svojih stvorenja, da komunicira sa njima a u nasem slucaju da nas spase od grheha takodje. Kada je covek postao gresan, Bog je morao da se spusti jos nize, na nivo gresnog coveka. Inace, spasenje I Bog bi bili nedostizni za nas. Ali, cak I u bezgresnom stanju, Bog se vec ponizio da bi komunicirao sa covekom na tom nivou, kao sto se ponizio da bude na nivou andjela da bi sa njima komunicirao.
To je ono kako sam ja poceo da shvatam neke stvari u vezi Hrista I njegovog ponizenja. Ovo je jos dosta sveze u mom shvatanju. Nisam jos dovoljno ulozio vreme da bih sve shvatio, ali mi se cicni nesto sto je jasno u Bibliji I kod EGW. Mnogi ljudi imaju problema kada se kaze da se u Starom Zavetu o Hristu govoreno kao andjelu jer insistiraju samo na Njegovoj Bozanskoj prirodi a zanemaruju taj adnjeoski aspect I odbacuju ga. Opet, drugi bas na osnovu toga smatraju da je Hristos samo andjeo ali ne I Bog kao Otac. Ja mislim da ne postoji problem oko toga jer on I jeste bio andjeo kao sto je kasnije bio I covek iako je sve vreme jos uvek bio 100% Bog.
E sada, ako sa te strane gledamo celu ovu problematiku, onda je time sto je druga osoba postala andjeo, nastala jedna nova osoba andjeo-Bog pa postankom coveka jos jedna osoba covek-Bog. A sta je sa drugim stvorenjima za koje nemamo pojma a znamo da postoje? Da li I za njih je Hristos postao neka nova osoba, “stvorenja-Bog”?
Cini mi se dakle da kada se upustimo u te vode o diskusiji nastanka novih Bozanskih licnosti, mi se lansiramo u vode koje stvaraju vise problema nego sto razjasnjavaju stvari. Meni izgleda da je dovoljno da kazemo da je Bog postao covek, da je 100% Bog I 100% covek, da je vecnost Bozanski atribut I da je Hristos kao Bog oduvek postojao. To je ono sto mi kao ljudi mozemo da shvatimo I sto nam je jasno odkriveno.
Sta je sa Svetim Duhom u celoj toj prici? Vrlo jednostavno, mi znamo da je Bozanska Osoba i znamo sta je njegova uloga u nasem zivotu. Ali Njegova priroda, kao I ostalo o cemu Biblija ne pise, za nas ostaje misterija. Antinitarci se ubise od nekog dokazivanja kako se Duh sveti ne spoinje u Patrijrarsi I proroci, nema ga u savetu o planu spasenja (iako na drugom mestima EGW kaze da su Otac, Sin I Sveti duh odlucivali o planu spasenja) i ostale njihove prmedbe o Svetom Duhu. Pa sta ako se ne spominje? Da li to znaci da nije postojao ako ga EGW ne spominje? Ako na drugom mestu EGW za Svetog Duha kaze da je osoba I da je “bozanska osoba” to nam je dovljno da znamo da je osoba kao I druge dve I da je vecan I da je Bog.
"Šta je tajno ono je Gospoda Boga našeg, a javno je naše i sinova naših doveka, da bismo izvršavali sve reči ovog zakona." (5 Mojs. 29,29)
Gospod s tobom brate I sa tvojima. Verujem da nam ove nase diskusije pomazu da bolje shvatimo jedan drugoga a I sebe same. Neka ova nasa razmisljanja budu na slavu Gospodu.
Nema komentara:
Objavi komentar