13. 06. 2016.

Teze protiv adventističkih skolara


 "Braćo! Čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prevarom, po kazivanju čovečijem, po nauci sveta, a ne po Hristu."




Došlo je vreme da se otvoreno progovori o najvećoj prevari i jeresi u našim redovima. Ne može se više trpeti i zatvarati oči pred tim pred čim i naši reformatori pre 500 i 600 godina nisu zatvarali.

Teze protiv skolara koje ovde iznosimo nisu ni izbliza dovoljne same u sebi da ovome stanemo na kraj. Potreban je odgovor i molitve duhovnih ljudi i sila Svetog Duha. Mi postavljamo teze i  nadamo da će ih Bog potvrditi i pokrenuti diskusiju na osnovu iznesenih tačaka.

A) INTERPRETACIJA

1.Skolari kažu da postoje pravila kako proučavati Bibliju i da sve što nije po tim pravilima treba odbaciti čak i pre nego što bi se trebalo proveriti. Na taj način oni oživljavaju religiju zakona i pravila i guše slobodu koja je tamo gde je Duh. Hoćemo li dozvoliti da nam pravila određuju život u tako osetljivom pitanju kao što je interpretacija? Ako je za nas Reč život, tada se oni postavljaju kao gospodari života i smrti.

2.U njihovim pravilima tumačenja (hermenautike) je uloga Svetog Duha na sporednom mestu. Pogledajte doktrinarne knjige adventističkih skolara. Dakle po njima su prvo pravila, a tek onda u okviru tih pravila pomaže Duh. Istina je suprotna tome što oni kažu. Oni kažu: Prvo inerpretacija pa onda inspiracija. Mi kažemo prvo inspiracija a onda interpretacija. Pravila su pomoćno sredstvo produhovljenog čoveka, a ne način da se dođe do duhovnosti.

3.Dakle oni se neće moliti za bilo šta što se iznosi u Božje ime. Oni neće sve proveravati i držati se onog što je dobro ako se to suprostavlja pravilima hemenautike. Njima su bitnija pravila nego biblijska zapovest. Mi koji hoćemo da živimo po Duhu, ne možemo da sledimo njihov primer. Mi ćemo proveravati sve, jer je napisano da se proveri sve, u pobožnom strahu da ne odbacimo neku od istina koja nam na taj način može biti otkrivena. Mi to ne činimo samo zato što je to zapoveđeno, nego zato što tako hoćemo i želimo da dođe do napretka.

4.Na taj način adventistički skolari stavljaju Boga na sporedno mesto a zaključak razuma na pijedastal. Na taj način propovedaju sigurnost na stazama koje su sami zacrtali. I zato nije čudo da u našim crkvama nema skoro više nikoga ko se boji da odbaci svetlo koje Bog šalje.Zato se u Srbiji niko nije bojao niti proveravao poruke pokreta iz Sivca niti poruke tzv beogradskih proroka. Imamo skolare koji bez da proveravaju šalju ljude iz Generalne konferencije da uče ljude kako da se bore protiv poruka. Događaji u Srbiji od 2001 pa nadalje u vezi dva pokreta kojih su nosioci ljudi ozbiljni i sa argumentima vere, dokazuju istinitost teza koje smo dosada izneli.

5.Oni su majstori u iznalaženju grešaka, na taj način odbacuju sve u paketu, ne dozvoljavajući mogućnost da se poruka proveravanjem može usavršiti ako se uzmu njeni dobri i napredni delovi, a one greške u sitnicama poprave pobožnim savetovanjem svih delova tela. Oni primenjuju hermenautičke principe kao indikatore grešaka i preuveličavaju ih u najvećoj mogućoj meri metodom lupe. Tako primenjuju pravila na telesan način. Nije im dosta što stavljaju Duha na kraj pravila nego i  pravila po sebi tumače bez da se mole i traže mudrost u molitvi. Ponašaju se kao da piše: "Duševni čovek ( psihikos) sve razume" ; dok ustvari piše "Duševni čovek ne razume ništa jer mu se čini da je ludost". To oni kažu na tumačenja nove svetlosti do koje su ljudi došli putem Duha. Kažu da je to ludost.

6.Oni sami priznaju da su njihovi doktorati dosadni za čitanje i da nemaju praktičnu primenu u životu ali ih i dalje uporno pišu i na taj način gube vreme. Njima nije bitno ko je obraćen, novorođen, ko ima darove Duha. Oni plaše vernike koji ih slušaju da slučajno ne bi napustili uverenja koja važe kao oficijelna. Dugi niz godine vlada ova adventistička skolastika, tako da su ljudi već zaboravili da vagaju dokaze, ne primećujući da skolari uskaču sami sebi u usta tvrdeći nešto na jednoj stranici a na sledećoj već sasvim suprotno, što se vrlo lako može dokazati.

7. Oni  citiraju što više autora da bi delo bilo cenjenije, isključujući tako silu zdravog sopstvenog rasuđivanja, a ti radovi se čitaju otpozadi i meri se dužina bibliografije kao merilo vrednosti. Na taj način vređaju Boga i zaustavljaju svaku mogućnost napredovanja van oficijelne i priznate duhovnosti i pored toga što je nadahnućem prorečeno da će u poslednje vreme Duh delovati van oficijelnih kanala i zamsli!

8.Kako oni posmatraju stihove u Pismu? Oni ne govore o tome da je presudan stav pojedinca koji istražuje. Ne govore da čovek potpuno zavisi od Boga da pravilno razume. Oni nikada ne kažu da im je Bog  nešto pokazao, nego da su oni to saznali i zaključili.

9.Kada govore o Pismu, kao da pričaju o svakoj drugoj literaturi. Kažu da je Danilo pišući svoju knjigu koristio koncepte iz Mojsijevih knjiga. Jovan je koristio jezik proroka Jezekilje. Kao da su ti ljudi pisali sami od sebe!? Kao da su pisali od svoje volje!

10. Tako se oni ponašaju kao da prorok prilikom inspiracije zadržava udeo svoje volje. Naravno da oni to tako žele da vide jer ako je u inspiraciji presudan čovek tada je takođe u interpretaciji ista stvar, a oni mogu da interpretiraju bez božanskog dela prosvetljenja.

11.I sada kada bi makar u toj takvoj interpretaciji kako je oni tumače bili svi ravnopravni i mogli svi da tumačimo, oni sve više zastupaju ideju da samo školovani i inteligentni mogu da razumeju Pismo. Znači čak i u takvom skolarskom tumačenju postoje privilegovani. I kada bi te privilegije barem bile u odnosu na duhovnost! Ne, privilegije ima akademski nivo. Ovo je takođe vrlo lako pokazati na mnogim primerima.

12.Oni kažu da tako mora da bude radi toga što ima jeresi jako puno kod nas, pa se ne može svakom dozvoliti da iznosi bez njihove provere. Provera se sadrži u tome da oni proveravaju time što su oni zaključili i dali za zakon. Gde je to napisano da kod nas nekome treba da se zabrani da se iznose stvari!? Kako im je omogućeno da u ova vremena ponovo uvedu verbalni delikt? Kako im je omogućeno da narod podele na duhovnike tj. njih same i na laike? Koji je to duh koji obara principe sveštenstva i autoriteta svih vernika koji su u Hristu?

13.Tako se protiv jeresi bore najvećom od svih jeresi: Intelektualnom skolarskom sistematikom. Nas vraćaju na nivo srednjevekovne skolastike i ekstremnog subjektivizma. Oni se u svakom svom koraku, na svakoj stranici sve više udaljavaju od objektivne stvarnosti u Hristu prema subjetivnoj stvarnosti u samima njima. Na stranicama njihovih doktorata i apologija mogu da se nađu svi elementi najtežih jeresi pelagijanizma do modernizma. Upravo time su doprineli da nam se duhovnost vrati na nivo čak i pre srednjeg veka i da se u takvoj atmosferi širi i prajerers arijanizma, koja inače nema nikakve šanse u tradicionalnim crkvama. Znači da nam je duhovna atmosfera slabija nego kod katolika i pravoslavnih.

14.To je moderna skolastika i oni se čak i ne stide da se nazivaju skolarima kao njihovi duhovni očevi skolastičari. Kako su samo uspeli jedan napredan pokret da dovedu na takav nivo? Koliko li je velika svetlost koju su odbacili, ako su nas uveli u toliku tamu?

B) AUTORITET

15.Znači njih se treba pitati kao da se tumači Pismo. Niko ne spominje Boga i silu Božju. Niko ne posmatra plodove. To je plod njihove sistematike, da se Sveti Duh prvo ukloni kroz novo razumevanje inspiracije (pogledajte razliku između knjiga adventističkih pionira i reformatora i njihovih). Na taj način se menja i metodologija. Naučna metodologija istraživačkog rada preuzima mesto proučavanja sa molitvom. Tako dolazimo da se menja pitanje autoriteta.

16.Sveti Duh se ne objašnjava kao da je presudan. A nema poštovanja Hrista bez Duha. Oni razdvajaju drugu i treću Ličnost svojim intelektualnim poduhvatima. Jer u Duhu i u Hristu je jedno te isto. Oni priznaju sami da ne drže puno do duhovnog interpretiranja, tako dolazimo do toga da ne drže puno do Božjeg autoriteta. Koje im je mesto u srcu za Boga, to mesto se otkriva u njihovoj teologiji.

17.Dakle oni ne podvlače autoritet na duhovnoj osnovi nijednog čoveka. Duhovnog čoveka oni sude i razgledaju i traže mu mane na ličnom polju pre nego što pokušaju da razmotre ono što iznosi. U tome oni pokušavaju da prenesu težište pitanja na intelektualnu osnovu, ako i to ne uspeju onda na ličnom planu. To čine i pored nadahnutih saveta da to ne sme tako da se čini. Jer ukoliko je čoveku Bog Duhom nešto otkrio, onda se to duhovnim razmatranjem može prepoznati jer će Duh Sveti to da potvrdi u umovima i srcima ljudi.

18.Na taj način pokazuju ko im je autoritet. Sigurno nije Bog Otac Hristov, koji Duhom živi u vernicima. Inače bi se bojali da sude po telu. Oni sude po grehu, sa strane greha i grešaka i na taj način pokazuju da i sami žive u realnosti, svesti greha.

19. Mi treba da prosuđujemo sa strane ne greha, nego Hrista. Ima li ga ili ga nema? to je naše pitanje. Je li brat u Hristu, šta ga sprečava, kako stoji ovo verovanje u odnosu na Hrista? Mi gledamo sa perspektive Hrista koga posmatramo kao same sebe u smislu našeg otkupljenja i novog stvaranja.

20.Ako gledamo ljude sa strane greha u pitanju autoriteta, onda smo svi isti i moramo ubaciti druge kriterijume. Onda se to njima dopada jer stavljaju kriterijume učenosti i intelekta na prvo mesto. Međutim, ako posmatramo sa strane Hrista to se njima ne dopada, jer su telesni i puni starog sebe.

21.Pismo je jasno. Hristos, Sveti Duh je prvi autoritet u Crkvi. Pitanje autoriteta u Crkvi danas je pitanje ko je više ili manje u Duhu, ko ima više sile, ko ima više istine. Hristos prebiva u svojima izabranima i niko od ljudi im ne može nalagati kako da se ponašaju, tumače, gde da idu. Nema šta da razmišljamo i da se pitamo ko govori, koliko je školovan itd. To je bezbožno. Duhovni sve razgleda a njega samog niko ne razgleda jer ima Hristov um.

22.Dakle vernik u Hristu ima autoritet isti kao Pismo. Ne kao Pismo po važnosti, nego kao Pismo po nadahnuću. Umesto da se oslanjamo na pravila i intelekt u pitanju borbe protiv jeresi; treba da šta više preziremo svako pravilo i intelekt u odnosu na poznanje Hrista.

23.Ako je njima to previše apstraktno, neka im i dalje bude. Ti se približuj Bogu i traži ga celim srcem.

24.U Crkvi Boga živoga neduhovan čovek ne sme da predstavlja nikakav autoritet za duhovna pitanja. Treba poštovati službenike institucije ckrve kao takve, ali ne podržavati ih u bilo kakvom duhovnom poslu ili daleko bilo, tražiti savet od njih.

25.U nedostatku duhovnosti skolari su našli zamenu u akademskoj intelektualnosti. Zamena se na grčkom kaže anti. To znači da je adventistička skolastika antiduhovnost, umesto, protiv Svetog Duha.

26.Upravo se to poznaje u njihovoj teologiji. Oni razdvajaju ne samo Hrista i Duha, time što uče da može Hristos da se poštuje bez da je čovek novorođen, tj. bez da prima Svetog Duha (naravno to ne kažu direktno nego se poznaje indirektno u njihovim izjavama). Oni razdvajaju nas i Hrista time što kažu da mi možemo da imamo istinu, ali ne i veru. Znači može se imati istina bez vere i vera bez istine i jedno i drugo bez Hrista. Oni kažu jedno je teogija a drugo praksa. Jer ako se oslanjaš na svoje prirodne sile, onda ne moraš da imaš povezanost sa Hristom da bi bio duhovan autoritet, jer je osnova duhovnog autoriteta istina. Praktično može se imati istina i bez da imaš Hrista. To je hula! Kao plod ovoga, u instituciji adventista može da se služi bez provere duhovnosti i plodova.

27.Pogledajte doktrinalne knjige ovog novog skolasticizma! Gde tamo piše da je duhovni vernik najveći autoritet i da mu glas važi kao i službenika crkve! Gde je postavljeno upustvo da se ljudi mole da im Bog pokaže ko je izabrani i da se takvi u našim redovima podrže više nego institucija? Gde se upozorava na ljude koji služe u instituciji a nemaju pozitivan odnos sa Hristom? Celi tomovi o pitanju autoriteta ne sadrže najvažnija pitanja. Za njih kao da ne postoji reč da je telesno razmatranje neprijateljstvo Bogu. Napor i trud se ne ulažu u pobedu telesnosti, nego u pobedu neobrazovanosti.

C)EKLESIOLOGIJA

28.Iz prethodnih tokova nastavlja se dalje jedna od najvećih prevara skolara: Pitanje crkve.

29.Kakvo je to idealizovanje stvarnosti ako smatraju obaveznim za vernike odluke vođa gde se ne gleda ko je u Hristu ako ne? Kome treba više služiti Bogu ili ljudima. Kako je odluka neduhovnih ljudi obavezna za verništvo? Nije li više greh nego bilo šta ta slepa poslušnost?

30.Oni tumače Crkvu i Telo Hristovo kao organizaciju, tj. instituciju.

31. Kažu da treba ostaviti pšenicu i kukolj do kraja da rastu zajedno. Ne suditi onima koji su unutra.

32.Ko im je dozvolio da kukolj nazivaju Hristovim telom! Ko im je dozvolio da članstvo Crkve posmatraju na organizacionoj osnovi? Protiv Pravilnika crkve koji definiše članstvo na duhovnoj osnovi. To znači da se niko ne sme krštavati koji nije novorođen i nema iskustvo sa Bogom i koji je nije poučen učenju Crkve.

33.Iako nominalno ispovedaju protestantsko načelo verništva na duhovnoj osnovi i sveštenstvo svih vernika, primena ovog načela pokazuje da nisu tu Reč zatvorili u srce.

34.Oni pišu ogromne tomove knjiga bez da pomenu ono što je najvažnije tj. njihov greh je ne toliko u tome šta pišu nego u tome šta propuštaju da pišu. U tome što prećute je njihov veliki greh.

35.Oni znaju da kažu šta je Vavilon, i šta nije dobro i šta ne treba. A nikako neće da kažu šta je Jerusalim i koji je to narod nasuprot Vavilonu. Prestali su da identifikuju Jerusalim i Crkvu Božju.

36.Oni vide gde su drugi i to opisuju sa mnogo reči, a sebe gde su u Pismu opisuju sa malo reči. Oni ljude ne uče da sebe vide u Pismu. Ne uče konkretno nego apstrakno značenje Hristovog tela. 

37.Ne uče apstraktno nego konkretno značenje Vavilona. Pa šta je važnije znati? Je li važnije poznavati sebe ili neprijatelja? Priprema za poslednju borbu je po njima više pitanje saznanja nego iskustva. Na taj način su pripremili teren da naša crkva postane leglo tzv. teorija zavere, tih besmislenih kilometarskih navođenja činjenica o zakulisnim institucijama i radnjama, kao da nas poznavanje činjenica može spasti! Punjenje crkava sa ovim teorijama je samo nastavak onoga što je skolarska elita započela. Jer ako nemaš sadržaj prave duhovnosti onda se traži zamena. Senzacionalne propovedi propagandnog sadržaja uništavaju godinama duhovnost našeg naroda.

38. Oni telesno tumače pitanje Crkve. Oni imaju isto to razumevanje kao i Vavilon protiv koga govore. Krštavaju neobraćene i izbacuju one koji se ne slažu sa njima. I to bezakonje proglašavaju Božjom voljom! Zato je i pisano da će Božji narod ponovo ulaziti u utvđenja skolara preko zidova i kroz prozore, jer su izbačeni napolje i jer će gradovi živog Boga postati boga tuđega. (Joilo 2,1-11; Dan.11,39)

39.Najpobožniji među njima još uvek nije pobožan uopšte, jer tako postupa i čini i uči druge. Oni neće da vide ko je to Jerusalim, neće da primene na sebe proročanstva o Jerusalimu jer je prorečen otpad. Oni sve vide u vezi svetinje a ne vide otpad od svetinje (primedba Richard Davidson-u), pogledaj Dan.8.1-14.

40.Oni sve znaju ali slabo primenjuju. Oni sve primenjuju ali pogrešno primenjuju. Jer ako ima Vavilon danas ima i Jerusalim danas. Ako ima Jerusalima danas onda ima i zapečaćenja u Jerusalimu kao i onih koji će biti suđeni mačem. Niko od njih ne upozorava na te sudove. Niko ne poziva na odgovornost Božjem Zakonu.

41.Poziva se samo na odgovornost crkvenoj organizaciji. I tom lažnom autoritetu su dali takvu zaslepljujuću snagu da se čak i najveći heroji vere danas u adventizmu, poput David Gates-a, uplaši kada mu zaprete sankcijama. Veoma mali broj ljudi danas shvata da im je verska dužnost da se protive ovom lažnom religioznom sistemu i da ga nikako ne priznaju kao jevanđeoski. Najviše što možemo je da mu damo poštovanje nasleđa i tradicije, ali nikako da mu pripisujemo delove Hristovog autoriteta, jer u Hristu nema nikakve tame i menjanja videla i mraka.

D)ESHATOLOGIJA

42. Oni vide šta Pismo znači za ljude kojima je nekada napisano. Iz toga izvlače pravila i principe koje primenjuju na svoje sledbenike i verništvo u ovom vremenu. Znači neće da vernici sami sebe traže u Pismu i dopuštaju da Reč njima govori u ovom vremenu, nego se mešaju u taj proces i oni govore šta za njih treba da znači u ovom vremenu.  Kažu da je nešto napisano za Jevreje, nešto za apostole a nešto za nas. Pismo kaže da je napisano sve za nas na koje je došao posledak sveta.

43.Oni kažu da mi ne možemo znati da li smo mi taj naraštaj koji sve primenjuje na sebe.

44.Pismo kaže da kada bi domaćin znao u koje vreme će doći lopov ne bi dao kuće orobiti. Bog hoće da znamo, On nije lopov, samo je u slici lopova. Hoće da znamo a ne da nas iznenadi. Kakvu vi sliku Boga širite skolari?

45.Oni kažu uvek treba biti spreman. Oni sebe nazivaju spremnim na taj način i pored toga što ne poznaju vremena i znake. Kako objašnjavate da je o prvom dolasku Hrista bilo toliko jasnih informacija i vremenskih i u događanjima? Zar je Bog promenio u toj meri način upozoravanja?

46.Hristos je rekao onim ljudima koji se ne interesuju za vremena i znake da su licemeri. Jer sve što kažu da se ne može znati oni u stvari neće da znaju. I to što neće i drugima ne daju. Zato je i najpobožniji među njima Richard Davidson odbacio da prihvati tumačenje brata Ferenca o vremenskim odsecima iz Danila 11 bez da se molio i da je proverio argumente.

47.To je učinio tako što je pogrešno primenio citat nadahnute proročice da pitanje vremena nikada više neće biti iznošeno kao proba. Vest tri anđela je proba. Davidson i njegov učenik, jedan dobar čovek Igor Mitrović, inače potpuno pod uticajem ove moderne skolastike, ne nalaze za shodno da idu putem provere argumenata koje je brat Ferenc izneo kao potvrdu svojih verskih teza koje je izneo kao date putem božanskog prosvetljenja.

48.Dakle nema straha Božjega pred njihovim očima, da se potrude na kolenima da to provere, nego trče da primene principe izvučene iz jednog nadahnutog citata. Međutim, dobar čovek i dobar hrišćanin su dva različita čoveka. Duševan čovek (psihikos) nije isto što duhovan (pneumatikos). Ne može telo da tumači nadahnuto kako treba.

49.Što se tiče izjava Ellen White o tome da mi kao narod nećemo primati vest u vezi sa određenim vremenom, to se odnosi na našu trostruku vest koju smo dobili od Boga upravo u vreme kada je ona bila vezana sa određenim vremenom tj.1844 godinom. Ova njena upozorenja treba dobro razumeti, sa svake strane. Jer ona nam ni u kom slučaju ne zatvaraju put da trazimo svetlost za ovo vreme tamo gde je ona milostivo ponuđena kada su brojevi dana u pitanju. Tu se otkriva divna slika o Hristu koji svom narodu u jedno preteško vreme otkriva broj dana koliko će trajati. Ova brojka je sasvim nekorisna onima koji su neposvećeni, ali onima koji stradaju vere radi, biće izvor utehe činjenica da tome ide kraj. Iz primera Izraela koji je trebao znati tačno vreme pojavljivanja Mesije, naučimo nešto.

50.Ova ista primedba se odnosi i na brata Ranka Stefanovića koji takođe ne proveravajući primenjuje pogrešno ovaj citat u svom tumačenju Otkrivenja. Braćo skolari, okanite se intelektualnog analiziranja Reči i krenite da se molite protiv sebe. Jer Božji ljudi se mole više protiv sebe nego za sebe.

51. Uče da je organizacija adventista sedmog dana Treći Ilija iz proroštva Malahije. Tako su sebe i sav narod proglasili prorocima, što nikad nije bilo niti će biti da su izabrani samo iz jednog naroda i crkve.

52.Uče "ostatak iz ostatka" ( Cliford Goldstein). To je nebiblijski. To čine da bi dali kredibiltitet onome što Biblija naziva "grozota pustoši na svetom mestu". Ostatak ne može da otpadne, kao što su to neposvećene mase nazovi adventista koje slede skolare. 


E)NAUKA O SPASENJU

53. Kada se skolarima iznosi pravda kroz veru i delo milosti, tada oni obavezno moraju da mu dodaju delo zakona (primer za to je Ivan T Blazen). Dakle čovek je opravdan Gospodnjim delom spasenja, a to uključuje i dela poslušnosti. To je sastavljanje onoga što je Bog rastavio. Istina je da propovedamo milost bez dela Zakona. Propovedamo milost bez Zakona uopšte. To zaista znači da kada propovedamo milost činimo to kao da zakona nema, jer se "sada javi milost bez Zakona", što znači da je zakon u nauci u milosti stavljen na stranu.

54.Isto tako kada se skolarima iznosi Zakon, tada oni viču: a šta je sa milosti? Oni nisu navikli da saslušaju propoved Zakona. Kada iznosimo zakon tada to činimo kao da milost ne postoji. Šta će ti milost u Zakonu? Zakon se propoveda bez milosti.

55. Na taj način pokazuju da nisu prihvatili opravdanje verom.

56.Uzdižu Jonesa i Waggonera istovremeno zaposleni tražeći im greške. Primer za to je George Knight. Niko ne objašnjava pravednost vere od skolara. A kada objašnjavaju to je jedna velika mešavina svakakvih protivrečnih ideja.

57.Oni znaju više od pionira a duhovnost im je daleko od pionirske. Ili ima nekog ko može da zamisli skolare kako noćima proučavaju Pismo zajednički uz post i molitvu?

58.Znaju sve gde su oni grešili a ne vide sebe koliko su daleko još i od tih grešnika. Jer grešiti se može kad bar neko ima pravo. Otpasti se može samo kada si stojao.

59.Jedan od njih kaže da ne veruje da su svi spaseni (George Knight u razgovoru sa Jack Sequeira). I onda kaže: Zašto propovedamo ako su svi spaseni? Na taj način pokazuje koliko je njegov stav daleko od istine Jevanđelja. Jer mi propovedamo spasenje onima koji to ne znaju. Oni ne znaju šta imaju u Hristu. On bi da im propoveda šta će tek da dobiju ako poveruju. To bi značilo da njihova vera doprinosi njihovom spasenju, što je iskonska neistina.

60.Tumače istoriju izostavljajući kompromitujuće delove. Davidson se moli za Brinsmeada, kaže da je puno naučio od njega, ali nigde ne kaže šta je to naučio. Šta je naučio od toga čoveka koji se pominje samo po zlu u oficijelnoj istoriji? Ima li nekoga da ispravi greške koje su se činile 50-tih godina prema Wieland -u i Short -u i njihovoj poruci? Ima li ikoga od skolara da poučava šta je poučavao Aweking Movement 60-tih? Ko priča o tome šta se desilo, kako je nestao iz javnosti Emilio Knechtle 80-tih? itd itd

61 Nema unutrašnje kritike i popravki. Skolari uspostavljaju atmosferu najteže verske sektaške isključivosti. Pod njihovim uticajem se rađa teški verski zelotizam. Pogrešno je vezati crkveni patriotizam za pitanja duhovnosti. Crkva se voli istinom. Oni koji se zapečaćavaju plaču zbog gadova koji se čine i deluju nasuprot njima. Skolari govore o jeresima koje su pobedili a nečovečno postupaju sa svakim koji ne misli kao oni. Mnogi su duhovni život ugasili skolari.

62.Razdražljivi su kada im neko ukaže na grešku. Osetljivi su, ne ispituju i nisu otvoreni. Svako suprotno mišljenje proglašavaju izdajom Božje stvari.

63. Kažu da poštuju Reformaciju a traže Luterove greške. Pogledajte Priručnik adventističke teologije o  Spasenju. Tamo su izjave Trinidenskog crkvenog sabora Katoličke crkve označene kao značajne i dato im je više prostora nego luteranski stav koji je kritikovan kao problematičan zbog toga što uključuje Božje predodređenje.(!!!) Ovo je pobuna!

64.Njihovo shvatanje spasenja nije reformatorsko. Njihova antropologija nije reformatorska. Učenje o pravdi vere nije reformatorsko.

65..Nisu u stanju da priznaju ustima da je Hristos Gospod njihovog života .Nemaju radosti i pobedu u Hristu, nemaju silu. Ne uče novorođenje, ne uče potpunu predaju Hristu.

66. Problem vide samo na nivou intelekta.

67.Pošto ne priznaju Hrista ne mogu ni da ga propovedaju. Pošto ga ipak propovedaju to je lažni Hristos koga iznose.

68.Tako ispunjavaju proročanstvo. Oni su lažni proroci iz Mat.24.

69.Oni ispunjavaju proročanstvo Elen Vajt: "Oformiće se jedna nova organizacija. Pisaće se knjige sasvim drugačije vrste. Proširiće se jedan sistem intelektualne filozofije." Ova reč je davno ispunjena preko skolara i njihove literature. Pozivamo ih i molimo da se obrate.

 70.Pošto je to tako treba se čuvati njihovog uticaja i nikako ih ne podržavati da ne bi sebe učinili saučesnicima velikog duhovnog otpada. Svaki pojedinac treba da se moli Bogu i ne ide bez posebnog vođstva tamo gde vladaju skolarski zakoni i gde nema ljubavi.

Nema komentara: