Šta je dalje učio Martin Luther?
Božja pravednost je u Hristu. Ta pravednost je ustvari sama Njegova autentičnost koja se po Luterovom novom razumevanju ispoljava u svojoj oživljujućoj i moćnoj delotvornosti.
Ta pravednost dolazi izgubljenom čovečanstvu u formi Jevanđelja, radosne vesti i izbavlja ga od krivice i ropstva nižih sila njegove prirode. Na taj način čovek biva oslobođen i stavljen u novu poziciju sinovstva pred Bogom i doveden do toga da ispuni pravu svrhu svog postojanja.
Kroz to da Bog čoveka nasuprot njegovoj nepravednosti delom novog stvaranja proglašava pravim dakle pravednim, pokazuje svoju ispravnost (pravednost) kao Boga i upotrebljava je pobedonosno u korist čovekovog spasenja.
Što se čoveka tiče, za njega važi da Boga ostavi da bude Bog. To je vera, pouzdanje i poslušno priznanje Božje spasonosne i novostvaralačke pravednosti koja se izlila na njega.
U takvoj veri koja je neodvojiva od priznanja Božijeg uništavajućeg suda protiv naše nepravednosti, je čovek jedino pravedan, ispravan pred Bogom, dakle uopšte.
Ovo novo razumevanje spasenja, koje po našem reformatorskom razumevanju predstavlja ponovno dovođenje novozavetne nauke, je formiralo stvarnu pokretačku snagu cele Reformacije. Ovde se nalazi suština protesta protiv rimskog katolicizma i leži stvarno jezgro evangelističke vere.
Iz tog razloga je ovo učenje o spasenju "tačka na kojoj Crkva ili stoji ili pada". Ono ulazi pod imenom opravdanje verom (učenje o pravednosti) u ispoved evangelističke vere i teologije.
Taj termin nije ništa novo, preuzet je od srednjovekovne skolastičke teologije. U toj nije nikada zauzimao posebno i izdignuto mesto. Dakle Luter je koristio terminologiju starog sistema razmišljanja, ali mu je dao novo značenje i u posebnom smislu učenju o pravednosti dao centralno mesto.
U tom smislu ne smemo izgubiti iz vida da su termini pravednost i opravdanje naziv za kompleksne i žive duhovne stvarnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar