Sezona kamp-sastanaka sada je potpuno otvorena. Od savezne države do savezne države podižu se šatori, a grupe vernika okupljaju se da traže Gospoda, da slušaju Njegovu reč i da se bolje upoznaju sa svojom dužnošću kao saradnici Božji. Oni koji dolaze na ove sastanke treba da gladuju i žeđaju za pravdom; a propovednici treba da iznesu jasne, ispitujuće istine za ovo vreme i potom lično rade za duše, moleći se s ljudima i učeći ih kako da predaju svoje srce i volju Hristu.
Sastanak održan nedavno u Otavi, Kanzas (12–18. juna), bio je duboko značajan. Iako prisutnih nije bilo onoliko koliko na nekim drugim kamp-sastancima, skupovi su bili jednako pažljivi, a interesovanje jednako snažno. Dobar broj vernika iz Nebraske i Misurija redovno je prisustvovao, a Gospodnje prisustvo osećalo se od prve do poslednje službe.
Već na prvim sastancima izliven je na nas duh posredovanja. Dok smo tražili Gospoda, nalazili smo Ga; srca su se ponizila, a svedočanstva hvale uzdizala su se ka nebu. Mnogi dugogodišnji nesporazumi bili su otklonjeni; braća i sestre koji su bili u razdoru sastali su se, ispovedajući svoje greške i obećavajući da će raditi u jedinstvu. Odnešena je odlučna pobeda nad duhom prigovaranja i kriticizma koji je Sotona pokušao da unese među naš narod.
Održano je nekoliko jasnih i snažnih propovedi o opravdanju verom. Brat A. T. Džouns govorio je veoma precizno, iznoseći biblijske dokaze s velikom jasnoćom i snagom. Ljudi su, činilo se, shvatili misao da je Hristos naša pravednost u sasvim drugačijem smislu od onog koji su ranije imali; da je vera jedino sredstvo kojim se duša može očistiti od greha i da je privilegija svakog vernika da traži Hristovu pravednost kao besplatan dar. Srca su bila dirnuta; suze su slobodno tekle dok se razmišljalo o Božjoj ljubavi, i mnogi su bili podstaknuti da traže Gospoda kao nikada pre.
U nedelju je održan naročito svečan i upečatljiv sastanak. Skoro dvesta ljudi izašlo je napred na molitvu. Neki su tražili svoju prvu ljubav; drugi nikada ranije nisu doneli odlučnu odluku za Hrista. Muškarci i žene koji su dugo odbijali nagovore Duha sada su popustili i sa skrušenim srcem ispovedili svoje grehe i zatražili oproštaj. Mnoga braća i sestre posvedočila su o Božjoj dobroti, navodeći da nikada ranije nisu doživeli tako bogato iskustvo.
U ponedeljak je kod obližnje reke izvršeno krštenje. Velika grupa okupila se na obali, a svečani obred – simbol sahrane starog grešnog života i vaskrsenja za nov život u Hristu – izvršen je nad trideset tri kandidata.
Uticaj sastanka osetio se i u okolini. Porodice koje su živele blizu kampa redovno su prisustvovale i izjavile da su mnogo koristi imale. Naš narod bio je srdačno primljen od građana Otave; mnogi, i mladi i stari, posetili su kamp – neki iz radoznalosti, ali većina sa željom da lično čuju učenja Adventista sedmog dana.
Uloženi su revni napori da se skrene pažnja na delo u zapostavljenim delovima Kanzasa i Misurija. Ukazano je na polja bela za žetvu i upućen je poziv radnicima da uđu u njih. Braća i sestre bili su ohrabreni da razviju misionarski duh, da rade za svoje susede, da otvaraju domove za biblijska proučavanja i da aktivno učestvuju u rasprostranjivanju naše literature. Mnogo je učinjeno u buđenju osećaja odgovornosti za spasenje duša.
Sastanak je završen dubokim i nežnim osećanjima. Mnogi su se zadržali da razmene oproštajne reči nade i ohrabrenja. Osećali smo da su Božji anđeli nad skupom i da nebeski mir počiva na ljudima.
Kao saradnici s Bogom, moramo izaći sa ovih sastanaka spremni da pratimo svaki probuđeni interes. Posejano seme mora se zalivati; potrebna je lična služba; treba posećivati one koji su tek prihvatili veru, kao i one koji se kolebaju na ivici odluke. Hristos kaže: „Hrani jagnjad Moja; hrani ovce Moje.“ Neka nas Hristova ljubav podstakne na revne, samoodrične napore da se dragocene duše privedu u tor.
E. G. Vajt
Review and Herald, 23. jul 1889
