Teologija krsta predstavlja najuzvišeniju nauku i najdragocenije znanje koje može da se zadobije. Tu temu je nemoguće iscrpeti i sagledati sa svih uglova, a čak i ono što nam se čini poznato i jasno o krstu, već u sledećem trenutku je nemoguće opisati rečima.
Krst u Svetom Pismu obuhvata mnogo više nego događaj krsta. To je pogled na svet, perspektiva života i izvor izuzetne snage. I još mnogo više od toga.
Krst je kao jedna predivna pesma koja u potpunosti ispunjava svaki ukus ljudskog srca.
Krst predstavlja centralnu temu Svetog Pisma kroz koju razumemo sve ostale, i bez čega nedovoljno razumevamo stvarnost.
Greh. Krst nam otkriva da je svaki greh smtni greh. On otkriva težinu koju sa sobom nosi prestup i odvratnost našeg grešnog stanja. Hristos bi morao da umre i za jedan jedini najmanji prestup najmanje zapovesti. Jedina biblijska podela greha je na namerne i nenamerne.
Pošto je pomirenje namernih, svesnih greha ne kroz Hristovu krv, već je takav koji živi u prestupu, potpuno, dvostruko izgubljen, ne oseća kajanje i za njega niko od ljudi ne može učiniti ništa (Jev.6,3-8), Gospod je odlučio da nam podari nešto što može da slomi silu laži i neznanja, i daje nam krst za gledanje, ne bi li se kroz tako drastično prikazivanje stvarnosti, ponovo probudili na život, tj. doživeli novorođenje.
Reč krstova je jedina sila koja je jača od sile greha u nama. Krst je uslišenje molitve: „I od voljnih sačuvaj slugu svog, da ne ovladaju mnome. Tada ću biti savršen i čist od velikog prestupa.“
( Ps.19,13).
Bog je dobro znao čoveka koji je nastao padom u greh, a to je da je tom čoveku greh postao mio kao i sam život. Zato je znao da nas ne može odvojiti od greha u nama samima. On nije došao da nam uzme greh na krst a nas ostavljajući bez greha. On nas je uzeo cele na krst. Tamo se desilo razdvajanje greha u Hristu, Njegovom smrću. Tamo smo mi umrli.
Na ovaj način nam se otkriva nešto od tajne krsta. Poštovanje krsta bez Hrista nema nikakvog smisla, a poštovanje Hrista bez nas na krstu nema silu da nas potpuno oslobodi. Naš grešni život je prekinut na krstu. Iskustvo raspeća sa Hristom nas odvaja od sile sveta, koji nas vuče da smrt svog starog čoveka ne zadržavamo u iskustvu. „A ja Bože sačuvaj da se čim drugim hvalim osim krstom Gospoda našeg Isusa Hrista, kog radi razape se meni svet, i ja svetu.". (Gal.6,14).
Pobeda. Krst je pobeda i odgovor na izgovore koji daju preteranu veličinu sili zla i smrti. On je odgovor na pitanja u vezi sa hrišćanskim karakterom i moralnim savršenstvom. Jednog dana sam se molio Bogu i On mi je pred oči stavio jedan zadatak koji se morao obaviti. Meni je to bilo toliko teško da sam morao da kažem u molitvi da ja to ne mogu. Nakon toga sam se setio kako sam ja sam učio ljude šta da čine u takvim situacijama pa sam rekao: " Ja to ne mogu da učinim ali verujem da Ti imaš neko rešenje, da ti možeš da promeniš".
Rešenje je stiglo u sledećem momentu, kada mi je Bog ponovo ukazao da je taj zadatak neodložan i odraz Njegove nepromenjive volje i dodao je: "Ali to Raspeti traži od tebe!"
U momentu je moj duh bio promenjen. Video sam da to Raspeti traži od mene i da je to ništa u poređenju sa onim što je On učinio za mene."Mogu Gospode, učiniću to!"- u tom trenutku sam mogao sve što se zahteva.
Krst je U Hristovom krstu mi vidimo neiscrpni izvor snage koja može da nas učini delotvornima i uspešnima u duhovnom životu... Na sigurnost pobede i zagarantovani uspeh u borbi vere, svaki pojedinac može računati samo ako svoj pogled upravlja na Hristov krst. I ukoliko je srce dublje skriveno u Hristu, utoliko je sigurnije da će naslediti neprolazna blaga večnosti." ..." Duši paralisanoj grehom život može biti darovan samo zahvaljujući delu koje je Začetnik našeg spasenja ostvario na krstu" "Hristos na Golgoti privlači pažnju i izaziva divljenje, i na kraju će pobediti sve sile zemlje i pakla. U krstu su usredsređeni i iz njega proističu svi mogući uticaji. On je veliki centar koji sve privlači, jer je na njemu Hristos položio život za pali ljudski rod.
Ta žrtva je prinesena da omogući povratak u njegovo prvobitno savršenstvo. Čak i više od toga, ona omogućava čoveku potpuni preobražaj karaktera čineći ga više nego pobednikom. Oni koji Hristovom snagom pobede velikog neprijatelja Boga i ljudi, zauzimaće u nebeskim dvorovima položaj viši od anđela koji nikada nisu pali.`Kad ja budem podignut sa zemlje´kaže Hristos, `sve ću privući k sebi`. Ako ne postoji uticaj povoljan u korist krsta, on ga stvara. Tokom generacija koje su dolazile, istina za dotično vreme otkrivala se kao `sadašnja istina`. U Hristu raspetom na krstu ispunilo se proročanstvo: `Milost i pravda srešće se, pravda i mir poljubiće se` Na taj način krst je pokrenuo svet." (6BC 112-113.1084)
Isto vredi i suprotno, a to je da se bez razumevanja i življenja opravdanja verom ne može ni krst dobro videti i razumeti verom. To pokazuje služba u Svetinji. Početak duhovnog života je ulazak u nebesku Svetinju. A na ulasku u Svetinju je žrtveni oltar koji u slikovitoj službi znači ono što je krst u stvarnosti.
Nakon žtvenika u dolazi umivaonik koji simboliše krštenje, tj. sjedinjenje božanskog i ljudskog, novorođenje. Tek kada se čovek obrati on počinje da razumeva šta je Hristos prošao za njega i šta je time zadobio.
Jedan od najjačih dokaza da si neobraćen je da te krst ostavlja ravnodušnim ili ako bežiš od njega. U takvim situacijama vernik ne bi smeo da okleva da se ponovo vrati u duhovni život upravo preko krsta.
Mi smo danas bolno pogođeni nedostatkom pravih propovedi krsta, iz usta ljudi koji u svojoj veri vide i izdižu divno delo sa Golgote. Pre četiri godine sam čuo zadnju takvu propoved. Jedan jednostavan čovek je govorio o Nikodimu i trenutku kada je došao do novog života. To je bio upravo trenutak Hristovog raspeća. I za nas nema drugog puta. Za celo vreme propovedi sam morao brisati suze. Godinama pre toga nisam čuo takvu reč, u nijednoj od crkava koje sam posetio. Tako da pored radosti što možemo to da slušamo imamo istovremeno žalost što to i drugi ne mogu da čuju.
Ko je taj danas koji neće ništa da zna osim Hrista i to raspetoga!?
Krst u Svetom Pismu obuhvata mnogo više nego događaj krsta. To je pogled na svet, perspektiva života i izvor izuzetne snage. I još mnogo više od toga.
Krst je kao jedna predivna pesma koja u potpunosti ispunjava svaki ukus ljudskog srca.
Krst predstavlja centralnu temu Svetog Pisma kroz koju razumemo sve ostale, i bez čega nedovoljno razumevamo stvarnost.
Greh. Krst nam otkriva da je svaki greh smtni greh. On otkriva težinu koju sa sobom nosi prestup i odvratnost našeg grešnog stanja. Hristos bi morao da umre i za jedan jedini najmanji prestup najmanje zapovesti. Jedina biblijska podela greha je na namerne i nenamerne.
Pošto je pomirenje namernih, svesnih greha ne kroz Hristovu krv, već je takav koji živi u prestupu, potpuno, dvostruko izgubljen, ne oseća kajanje i za njega niko od ljudi ne može učiniti ništa (Jev.6,3-8), Gospod je odlučio da nam podari nešto što može da slomi silu laži i neznanja, i daje nam krst za gledanje, ne bi li se kroz tako drastično prikazivanje stvarnosti, ponovo probudili na život, tj. doživeli novorođenje.
Reč krstova je jedina sila koja je jača od sile greha u nama. Krst je uslišenje molitve: „I od voljnih sačuvaj slugu svog, da ne ovladaju mnome. Tada ću biti savršen i čist od velikog prestupa.“
( Ps.19,13).
Bog je dobro znao čoveka koji je nastao padom u greh, a to je da je tom čoveku greh postao mio kao i sam život. Zato je znao da nas ne može odvojiti od greha u nama samima. On nije došao da nam uzme greh na krst a nas ostavljajući bez greha. On nas je uzeo cele na krst. Tamo se desilo razdvajanje greha u Hristu, Njegovom smrću. Tamo smo mi umrli.
Na ovaj način nam se otkriva nešto od tajne krsta. Poštovanje krsta bez Hrista nema nikakvog smisla, a poštovanje Hrista bez nas na krstu nema silu da nas potpuno oslobodi. Naš grešni život je prekinut na krstu. Iskustvo raspeća sa Hristom nas odvaja od sile sveta, koji nas vuče da smrt svog starog čoveka ne zadržavamo u iskustvu. „A ja Bože sačuvaj da se čim drugim hvalim osim krstom Gospoda našeg Isusa Hrista, kog radi razape se meni svet, i ja svetu.". (Gal.6,14).
Pobeda. Krst je pobeda i odgovor na izgovore koji daju preteranu veličinu sili zla i smrti. On je odgovor na pitanja u vezi sa hrišćanskim karakterom i moralnim savršenstvom. Jednog dana sam se molio Bogu i On mi je pred oči stavio jedan zadatak koji se morao obaviti. Meni je to bilo toliko teško da sam morao da kažem u molitvi da ja to ne mogu. Nakon toga sam se setio kako sam ja sam učio ljude šta da čine u takvim situacijama pa sam rekao: " Ja to ne mogu da učinim ali verujem da Ti imaš neko rešenje, da ti možeš da promeniš".
Rešenje je stiglo u sledećem momentu, kada mi je Bog ponovo ukazao da je taj zadatak neodložan i odraz Njegove nepromenjive volje i dodao je: "Ali to Raspeti traži od tebe!"
U momentu je moj duh bio promenjen. Video sam da to Raspeti traži od mene i da je to ništa u poređenju sa onim što je On učinio za mene."Mogu Gospode, učiniću to!"- u tom trenutku sam mogao sve što se zahteva.
Krst je U Hristovom krstu mi vidimo neiscrpni izvor snage koja može da nas učini delotvornima i uspešnima u duhovnom životu... Na sigurnost pobede i zagarantovani uspeh u borbi vere, svaki pojedinac može računati samo ako svoj pogled upravlja na Hristov krst. I ukoliko je srce dublje skriveno u Hristu, utoliko je sigurnije da će naslediti neprolazna blaga večnosti." ..." Duši paralisanoj grehom život može biti darovan samo zahvaljujući delu koje je Začetnik našeg spasenja ostvario na krstu" "Hristos na Golgoti privlači pažnju i izaziva divljenje, i na kraju će pobediti sve sile zemlje i pakla. U krstu su usredsređeni i iz njega proističu svi mogući uticaji. On je veliki centar koji sve privlači, jer je na njemu Hristos položio život za pali ljudski rod.
Ta žrtva je prinesena da omogući povratak u njegovo prvobitno savršenstvo. Čak i više od toga, ona omogućava čoveku potpuni preobražaj karaktera čineći ga više nego pobednikom. Oni koji Hristovom snagom pobede velikog neprijatelja Boga i ljudi, zauzimaće u nebeskim dvorovima položaj viši od anđela koji nikada nisu pali.`Kad ja budem podignut sa zemlje´kaže Hristos, `sve ću privući k sebi`. Ako ne postoji uticaj povoljan u korist krsta, on ga stvara. Tokom generacija koje su dolazile, istina za dotično vreme otkrivala se kao `sadašnja istina`. U Hristu raspetom na krstu ispunilo se proročanstvo: `Milost i pravda srešće se, pravda i mir poljubiće se` Na taj način krst je pokrenuo svet." (6BC 112-113.1084)
Isto vredi i suprotno, a to je da se bez razumevanja i življenja opravdanja verom ne može ni krst dobro videti i razumeti verom. To pokazuje služba u Svetinji. Početak duhovnog života je ulazak u nebesku Svetinju. A na ulasku u Svetinju je žrtveni oltar koji u slikovitoj službi znači ono što je krst u stvarnosti.
Nakon žtvenika u dolazi umivaonik koji simboliše krštenje, tj. sjedinjenje božanskog i ljudskog, novorođenje. Tek kada se čovek obrati on počinje da razumeva šta je Hristos prošao za njega i šta je time zadobio.
Jedan od najjačih dokaza da si neobraćen je da te krst ostavlja ravnodušnim ili ako bežiš od njega. U takvim situacijama vernik ne bi smeo da okleva da se ponovo vrati u duhovni život upravo preko krsta.
Mi smo danas bolno pogođeni nedostatkom pravih propovedi krsta, iz usta ljudi koji u svojoj veri vide i izdižu divno delo sa Golgote. Pre četiri godine sam čuo zadnju takvu propoved. Jedan jednostavan čovek je govorio o Nikodimu i trenutku kada je došao do novog života. To je bio upravo trenutak Hristovog raspeća. I za nas nema drugog puta. Za celo vreme propovedi sam morao brisati suze. Godinama pre toga nisam čuo takvu reč, u nijednoj od crkava koje sam posetio. Tako da pored radosti što možemo to da slušamo imamo istovremeno žalost što to i drugi ne mogu da čuju.
Ko je taj danas koji neće ništa da zna osim Hrista i to raspetoga!?
Nema komentara:
Objavi komentar