Otk.5,2 I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?«
Nakon toga što smo imali slikoviti prikaz Boga koji drži knjigu u ruci dolazimo do druge slike:
Anđeo.
Ukratko, anđeo u Otkivenju ne označava samo nebeska bića nego i njihove ljudske saradnike. To je jasno; kada za nekoga čovjeka ili ženu kažemo da je anđeo, mi samo intuitivno prenosimo istinu da je ta dobrota u njima nebeskog porijekla.
Anđeo je simbol pokreta probuđenja i reformacije u poslednje vreme. Slika za vjerne pojedince po cijelom svijetu koji se ne daju zavesti.
Ovaj pokret postavlja pitanje tumačenja; takođe se postavlja pitanje autoriteta. Zašto?
Zašto bi postavljala pitanja ako su odavno riješena?
Očito je da je u pitanju kontraverza oko nečega što se smatra jasnim samim po sebi. Upravo u tome se sastoji zamka u ovo vrijeme. A to je ne preispitivanje, ne proveravanje, ne otvorenost. Mi smo u krizi upravo iz tog razloga što imamo pogrešne koncepte, koji ukoliko se ne obore, nećemo moći dalje.
Kako do reforme osim kroz reformni način razmišljanja, kroz jedan novi pristup i novu duhovnost?
Mi živimo u vrijeme ljudske oholosti, laži i korupcije na svim nivoima. Potreba je za jakom moralnom kičmom pojedinaca i institucija. Mora doći do promjena.
Ko je taj koji je dostojan da povede mase? Ko može da razumije stvari?
Zašto postoje božanske tajne i kome će biti otkrivene?
Sveto Pismo je duhovno. Može samo duhovno da se razumije.
Sveštenstvo ima različita riješenja koja nam nudi, ali anđeo postavlja relevantno pitanje: KO JE TAJ?
Previše je malo mjesta ovdje da bi obradili sve strane pitanja tumačenja i autoriteta.
Zato ćemo napraviti jedno jednostavno poređenje:
Imamo dve knjige objavljene na našem jeziku, pisane od strane ljudi našeg porijekla. Nećemo navoditi imena, to smo obećali sami sebi i postoje razlozi za to.
Prvu knjigu je pisao doktor teologije, to je knjiga tumačenja Otkrivenja.
Drugu je pisao jedan seljak, poljoprivrednik po profesiji. Uzgred, vrlo je ružno što se kod nas, a i u mnogim drugim narodima riječ seljak upotrebljava kao uvrijeda. Biti seljak je nešto veoma pohvalno i Bogomdano.
Čitamo iz knjige teologa:
Dakle ovdje je jasno šta se tvrdi. Dakle moguće je razumjeti otkrivenje, moguće je otpečatiti uz pomoć naučnih sredstava i alata.
Ko je dostojan? Ovde se nudi odgovor: ja koji sam školovan i studirao, poznajem originalne jezike i td.
Samim time se nudi odgovor ko nije dostojan? Onaj ko nije školovan, obučen i to sve ne zna.
Interesantno je da nakon toga, od stranice 28 se tvrdi nešto sasvim drugo:
Dozvolite da prokomentarišemo.
Ukoliko bi ostalo samo na onim prvim tvrdnjama, bez da se dodaju dijelovi istine, nama bi bilo puno lakše. Bilo bi puno iskrenije da se otvoreno kaže: samo mi ljudi od nauke možemo razumjeti i otpečatiti knjigu.
Ovdje međutim vidimo da se nakon tih prvih tvrdnji ipak svemu tome mora dati religiozni ton. Autor Otkivenja je Sveti Duh i Hristos je centar.
Mi smo prvo istukli čovjeka naučnim metodama, stavili ga u zatvor pravila tumačenja, a onda smo mu dali slobodu da jede i pije.
Idemo sada na drugu knjigu:
Ovdje se tvrdi da postoji samo jedan put da se razumije Otkrivenje.
Taj put ne uključuje nikakve naučne metode.
Nikakva pravila tumačenja. Nikakvo poznavanje okolnosti gde je Jovan živeo i radio itd
Ovaj način tumačenja je isključiv.
Postavlja se pitanje: Ko je u pravu?
Nema komentara:
Objavi komentar