Bad Friedrichshall 4.9.08
Draga sestro,
prvo bi htela da ti se zahvalim na tvom odgovoru. Veoma smo se obradovali. Iako se dosada nismo lično upoznali, osećam izvesnu bliskost sa tobom.
Pitala si nas, u tvom mail-u, kako smo se upoznali? Ispričaću ti, sa moje strane. Sa svojim bivšim mužem bila sam 12 godina u braku. Za sve to vreme često me je na verbalni i fizički način zlostavljao. Pošto sam u to vreme bila u Zajednici Jehovinih svedoka (od 1994), nije mi bilo po savesti da se razvodem. Po njihovoj „biblijskoj“ ineterpretaciji, nisam smela da se razdvajam od muža (moj bivši muž nije bio Jehovin svedok. Bio je zainteresovan ali ipak svetovan). Preživela sam neopisive muke.
U leto 2005. nalazila sam se na kraju svojih snaga. Bila sam psihički skrhana. Na jednoj strani su Jehovini svedoci vršili pritisak na mene da treba da ostanem sa svojim mužem po svaku cenu. Sa druge strane je dolazio psihički pritisak mog bivšeg muža. Moja vera je vrlo trpela pod tim teretom, jer je za mene brak bio svetinja. Verujem da me đavo sa svim svojim demonima hteo uništiti kroz mog bivšeg muža.
Ne znam kako sam na kraju uspela da ga ostavim, pored dvoje zajedničke dece. Gospod mi je dao potrebnu snagu da u leto 2005. prekinem tu vezu. Zajedno sa moje dve kćerke napustili smo zajednički stan. U aprilu 2007. završen je razvod.
Od 2005 do maja 2007. živela sam sama sa svojom decom. U tom vremenu sam se udaljila od Boga. Prestala sam da se molim i tražim kontakt sa Njim. Ne znam zašto, ali sam uvek Boga dovodila u vezu samo sa Jehovinim svedocima. I pošto nisam odlazila na njihove sastanke, mislila sam da je Bog ljut na mene. Postajala sam sve više svetovna, svetovnih pogleda. Ipak, sam iznutra bila tužna. Moja duša i srce su čeznuli za Bogom.
Čeznula sam za verujućim partnerom, kao što sam to bila i ja, koji bi razumeo moje brige, strahove i nedoumice. Jednim koji ima iste prestave o idealnom braku, u kome je Bog centar. Ali gde sam takvog čoveka mogla naći? Nisam željela više nikakvog svetovnog čoveka. Bila sam povređena tako duboko. I gde bi sada mogla naći vernog muža, kada više ne idem kod Jehovinih svedoka? Po mom mišljenju, osim te crkve nije bilo više nijedne prave. Bila sam podeljena iznutra. Tada sam konačno odlučila da radije ostanem sama.
U martu 2007. sam našla posao u jednoj praonici automobila. Pošto je Duško u toj praonici dovozio auta iz svoje firme na pranje, počeli smo razgovore. Vremenom smo se bolje upoznali. Razgovarali smo satima. O našem prošlom životu, o propalim brakovima. I nakon svega i o Bogu.
On mi je uzeo grižu savesti, i postepeno pomogao da ponovo počnem tražiti Boga. To što mi je Duško ispričao o Bogu mi je spasio život. Zahvaljujem se Bogu svakog dana iznova, za Njegovu milost koju mi je pokazao kroz Duška. U Dušku sam pronašla čoveka svog života. On je upravo čovek kakvog sam želela. On mi je u svemu otvorio oči. Od maja 2007. moj stari život više ne postoji.
Mi smo potpuno isti, u svemu tako slični. Savršeno se dopunjavamo. Od marta 2008. postala sam vaša sestra u veri, zbog čega sam vrlo sretna. Sve ove godine je Bog sačuvao i odbranio moje otvoreno srce , tako da sam konačno upoznala istinu.
Tako draga sestro, sve ostalo ti je već poznato. To je dakle istorija naše ljubavi, iz mog ugla. Želela bi da ostanemo u kontaktu. Privijam te čvrsto na grudi u mislima i šaljem ti u ovim redovima moju sestrinsku ljubav.
Irena
Nema komentara:
Objavi komentar