Gal.2,15.16: Mi koji smo rođeni Jevreji, a ne grešnici iz neznabožaca, Pa doznavši da se čovek neće opravdati delima zakona, nego samo verom Isusa Hrista, i mi verovasmo Hrista Isusa da se opravdamo verom Hristovom, a ne delima zakona: jer se delima zakona nikakvo telo neće opravdati.
Da li je Pavle ovde mislio da su oni Jevreji, i zbog toga nisu grešnici? Nipošto, jer on odmah dodaje da oni veruju u Isusa radi opravdanja. Oni su samo Jevreji grešnici, a ne neznabošci grešnici. I čime god se mogu pohvaliti kao Jevreji, radi Hrista se moraju ubrojati u izgubljene. Ništa im ne vredi osim primanja vere u Hrista, i pošto je to tako, jasno je da se grešnici iz neznaboštva takođe mogu spasiti direktno verom u Hrista, bez da ispunjavaju mrtve forme koje Jevrejima ništa nisu vredele, i koje su bile date u velikoj meri kao posledica njihove nevere.
„Istinita je reč i svakog primanja dostojna da Hristos Isus dođe na svet da spase grešnike“ 1. Tim.1,15. Svi su sagrešili i stoje pred Bogom jednako krivi, ali svi, bez obzira na rasu ili poreklo, mogu da prime ovu reč: „Ovaj čovek prima grešnike i jede sa njima.“ Luka 15,2.
Obrezani grešnik nije ništa bolji od onog koji greši kao neobrezan, grešnik koji je pripadnik crkve nije ništa bolji od onog koji je izvan. Grešnik koji je prošao kroz obred krštenja nije bolji od onog grešnika koji nikada nije uzeo učešća u nekom religijskom obredu. Greh je greh, i grešnici su grešnici, bilo da su u crkvi ili izvan. Ali hvala Bogu, Hristos je žrtva za naše grehe, kao i za grehe celog sveta. Ovde je nada za neobraćenog člana crkve, kao i za grešnike koji nikada nisu uzeli Hristovo ime. Isto ono jevanđelje koje se propoveda svetu, mora biti propovedano crkvi, jer postoji samo jedno jevanđelje. Ono služi za obraćanje grešnika u svetu, kao i onih grešnika koji se izjašnjavaju kao članovi crkve. I u isto vreme ono obnavlja one koji su zaista u Hristu....
I sada, Božji zakon je pravednost. Vidi Rim. 7,12; 9,30.31: Ps. 119,172. Pavle je tako visoko cenio zakon, da je verovao u Hrista za pravednost koju je zakon zahtevao ali je nije mogao dati: “Jer što zakonu beše nemoguće, jer beše oslabljen telom, posla Bog sina svog u obličju tela grehovnog, i za greh osudi greh u telu. Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po telu nego po duhu”. Rim.8,3.4 Zakon, koji proglašava sve ljude grešnicima, ne može da ih opravda osim da proglasi da greh nije greh. I to ne bi bilo opravdanje, već kontradikcija.
Hoćemo li reći, “dajte onda da uklonimo zakon”? Uporni grešnici bi rado da uklone zakon, koji ih proglašava krivim. Ali Božji zakon ne može biti ukinut jer on prestavlja život i karakter Boga. “Tako je, dakle, zakon svet i zapovest sveta i pravedna i dobra.” Rim.7,12 Kada čitamo pisani Božji zakon, mi vidimo šta su naše dužnosti. A mi ih nismo ispunili. Zbog toga smo krivi.
(iz Vagonerove knjige «Glad Tidings»):
Nema komentara:
Objavi komentar