Hristos je zaista spasio svakog čoveka. “Jer se uzdamo u Boga Živog, koji je Spasitelj svim ljudima, a osobito vernima.” (1 Tim.4, 10). Ne kaže se da je Isus spasenje omogućio kako se to često propoveda. To bi značilo da se Njegovom delu spasenja još nešto mora dodati, ili da mi imamo udela u spasenju. Pismo posmatra sve ljude kao spašene, bez obzira na njihovu veru ili neveru. Oni koji Hrista prihvataju kao ličnog Spasitelja, dakle vernici, Njegovo spasenje koje je već savršeno obavljeno prihvataju, a ne ostvaruju. Tada tek mogu da se okoriste onim što i drugi imaju, ali za to ili neznaju ili odbacuju, kada priznaju i prime ono što je za njih obavljeno.
Kada je Hristos stao iznad čoveka koji je bio oduzet, i koji je tog dana spušten pred Njega sa krova, postavio je pitanje prisutnima: "Šta lakše reći: Opraštaju ti se gresi; ili ustani i hodi?" Svakako je lakše reći da su mu gresi oprošteni. Njegovo isceljenje je došlo samo kao znak da je to zaista tako. Kao potvrda da je Hristov otkup stvaran. U trenutku kada mu je Hristos naredio da ustane, vera ovog čoveka je dobila neshvatljivo jak poticaj i on je primio ozdravljenje.
Hristos je poneo naše bolesti i naše grehe. Bolesnik je već ozdravljen u Hristu. Ako je Božja volja to ozdravljenje će se pokazati na nama, kada to potražimo. Pošto je to neosporna istina, da je Hristos izlečio sve ljude koji su verovali, isto je tako i sa gresima.
Nama je isto tako lako danas reći svakom čoveku sa kojim dođemo u susret da su mu gresi oprošteni. Hristos je to učino lakim. Hristos je zaista sve grehe, i prošle, i sadašnje i buduće koje ćemo učiniti, poneo i platio cenu za njih. Oni su u tom smislu oprošeni, ne predstavljaju više nepremostivi problem između nas i Boga. Kada činimo greh mi činimo oproštene, bivše grehe.
Mi ne možemo smatrati da su nam gresi oprošteni tek tada kada primimo oproštenje. Oni su oprošteni pre nego što smo i pomislili i znali za oproštenje. Propoved vere i širenje ovog znanja je bitna radi toga da se ovo spasenje od bolesti i greha pokaže na nama. Kada je Isus dobio pitanje u vezi slepca na vratima Jerihona, ko je kriv za njegovu slepoću, i ko je sagrešio, odgovorio je da je njegova slepoća tu da bi se pokazala Božja dela na njemu, tj Božje spasenje, opraštanje i iscelenje. Ono što se treba pokazati je ono što je sve vreme tu.
Tako je Isus sprečio da se grehu da takva prevelika važnost, kao i našem udelu u spasenju. Spasenje je delo Njegove milosti, koju treba večno slaviti i uzdizati, pazeći da u svom razumevanju i životu, ne oduzmemo Bogu ni jedan deo časti koja mu pripada za Njegovo spasenje.
Kada je Hristos stao iznad čoveka koji je bio oduzet, i koji je tog dana spušten pred Njega sa krova, postavio je pitanje prisutnima: "Šta lakše reći: Opraštaju ti se gresi; ili ustani i hodi?" Svakako je lakše reći da su mu gresi oprošteni. Njegovo isceljenje je došlo samo kao znak da je to zaista tako. Kao potvrda da je Hristov otkup stvaran. U trenutku kada mu je Hristos naredio da ustane, vera ovog čoveka je dobila neshvatljivo jak poticaj i on je primio ozdravljenje.
Hristos je poneo naše bolesti i naše grehe. Bolesnik je već ozdravljen u Hristu. Ako je Božja volja to ozdravljenje će se pokazati na nama, kada to potražimo. Pošto je to neosporna istina, da je Hristos izlečio sve ljude koji su verovali, isto je tako i sa gresima.
Nama je isto tako lako danas reći svakom čoveku sa kojim dođemo u susret da su mu gresi oprošteni. Hristos je to učino lakim. Hristos je zaista sve grehe, i prošle, i sadašnje i buduće koje ćemo učiniti, poneo i platio cenu za njih. Oni su u tom smislu oprošeni, ne predstavljaju više nepremostivi problem između nas i Boga. Kada činimo greh mi činimo oproštene, bivše grehe.
Mi ne možemo smatrati da su nam gresi oprošteni tek tada kada primimo oproštenje. Oni su oprošteni pre nego što smo i pomislili i znali za oproštenje. Propoved vere i širenje ovog znanja je bitna radi toga da se ovo spasenje od bolesti i greha pokaže na nama. Kada je Isus dobio pitanje u vezi slepca na vratima Jerihona, ko je kriv za njegovu slepoću, i ko je sagrešio, odgovorio je da je njegova slepoća tu da bi se pokazala Božja dela na njemu, tj Božje spasenje, opraštanje i iscelenje. Ono što se treba pokazati je ono što je sve vreme tu.
Tako je Isus sprečio da se grehu da takva prevelika važnost, kao i našem udelu u spasenju. Spasenje je delo Njegove milosti, koju treba večno slaviti i uzdizati, pazeći da u svom razumevanju i životu, ne oduzmemo Bogu ni jedan deo časti koja mu pripada za Njegovo spasenje.
Nema komentara:
Objavi komentar