Pišem samo one stvari kojih sam bio svedok. Obišao sam dosta zemalja i sreo se sa puno duhovnih osoba. Neki od njih su takođe prešli velike razdaljine da bi se videli. Nekoliko njih se i trajno naselilo u gradu u kome živimo. Razlog za to nije bio u našoj ili njihovoj posebnosti, nego je to čisto po milosti. Mi se svih ovih godina neprestano molimo da srećemo ljude koji pripadaju Njegovom izboru.
Nema ni jednog od izabranih koji to ne osećaju. Oni su celog života imali unutrašnje osvedočenje da su pozvani još od "utrobe majke". I dobro je imati ovu sigurnost, ne dozvoliti da sumnja u izbor nadvlada, nego naprotiv raditi na tome da se poziv i izbor utvrde.
To nikako ne znači da jedan vernik sebi sme da dozvoli da njegov izbor postane sadržaj njegovog propovedanja. Niti on sam sebe sme da propoveda, niti bilo šta ljudsko. Po Božjem Zakonu i pravilu Jevanđelja, koje je iznad svakog drugog otkrivenja i nauke koja je otkrivena ljudima, ne sme se za sadržaj i centar iznošenja imati ništa što je povezano sa prolaznim i grešnim čovečanstvom. Ovakve propovedi i verska nauka su uvek povezane sa radom nečistih duhova. Kao što se ne sme propovedati Marija, jer i pored toga što je bila Hristova majka je ipak bila samo čovek, niti se sme propovedati Crkva, ako je čak i Božja, jer i pored božanskog ona ima ljudski udeo. Još manje od toga se sme propovedati neki pokret, neko probuđenje.
Nikako se ne smeju propovedati sveci, to je nama većinom poznato, ali ipak u ovo sadašnje vreme su mnogi upali u tu zamku, a mnogi su već upokojeni jer nikako nisu hteli da nauče da je od večnosti određeno da se propoveda samo jedno Ime koje je dato ljudima da bi se mogli spasti.
Devedeset devet zarez devet posto propovedi i predavanja koja se danas iznose stoje direkno nasuprot Božjem idealu koji je postavio vernicima i učiteljima. Onaj jedan promil istine moramo ostaviti zbog toga što Pismo kaže da neko mora da zastupa istinu.
Mnogi će se još začuditi zašto Božje kazne pogađaju neke od najistaknutijih verskih učitelja ali zar nije izrečeno prokletstvo nad onima koji iznose Jevanđelje drugačije od onoga koje je dato apostolu Pavlu!? Neka se svako od onih koji se usuđuje da govori u Božje ime uplaši za sebe i svoju decu!
Pitanje koje svako od hrišćanskih učitelja sebi treba da postavi je: da li sam zaista pozvan da govorim, da li su moja usta dotaknuta nebeskom žeravicom, da nisam požurio da iznosim sa krovova pre nego što se davalo u sobama?
Svedočim, a vaša je dužnost da to proverite bez izgovora, da iznosite mrtvu istinu tako što idete jedan korak napred a dva nazad.
Svi vi do poslednjeg koji ste bili deo probuđenja i reforme, pa ste odstupili nazad, počeli ste da propovedate sami sebe i svoje pozvanje, svoju ekskluzivnost. Umesto da smo, u ono vreme kada su počeli da se dešavaju rascepi i nesporazumi, ponizno potražili rešenja i greške koje su potkrale u učenju, mnogi od nas smo krenuli da tražimo svoje prolazne interese a sve pod verskim izgovorima. Izdali ste Božji interes i Hrista, a dokaz je to da ste stavili sebe na Njegovo mesto u Hramu u poslednje vreme. Tako ste ispunili proročanstvo da će se pojaviti čovek bezakonja na svetom mestu.
Greška je bila u tome što se opravdanje verom propovedalo samo kao događaj u životu vernika, a ne ono što je prvenstveno, delo Božje kroz Isusa Hrista, bez našeg udela. Na taj način je pažnja usmerena na čoveka koji prima milost a ne prvenstveno na Njega koji je Izvor. Korak po korak se razvijao otpad u redovima reforme i probuđenja, koji je doveo do toga da ste danas poludeli u nerazumnom trčanju za ljudskom časti i materijalnim stvarima. U tome svemu ste dobili i više nego dovoljno opomena i poziva ka Hristu, tako da se polako ali sigurno troši svaki kredit.
Vi koji se osećate pozvanim za delo reforme i probuđenja čitajte Sveto Pismo i proročanstva. Tamo stoji napisano da nije problem u svetu, gde ima ljudi koji trče za materijalnim stvarima, to je normalno. Nije problem ni u Crkvi koja je u otpadu, to je prorečeno. Problem je u nama, koji smo loši reformatori, nedostojni poziva koji smo prihvatili. Tu zapinje cela stvar, tu je neko zagradio izvor vode života, tu je neko zamutio da ne može više da se pije.
Ko je gori, onaj koji propoveda Mariju i svece ili onaj koji propoveda sveca samog sebe?
Božji čovek bi trebao da bude manji od makovog zrna, a opet kada je potrebno pun sile. Trebalo bi da bude sluga svima, a ne da neumorno traži od drugih da mu služe. Ne bi smelo ni u mislima da drži za sebe da je nešto posebno, nego da je Hristos nešto posebno.
Nema komentara:
Objavi komentar