Prekrasna pahuljica
O, pahuljice, prekrasne pahuljice,
koje se rojite po nebu i lepršate,
preko krovova i ulica, preko lica ljudi i žena,
Razigrane, raspojasane, razdragane,
o, pahuljice prekrasne pahuljice,
kako ste bele, nežne, bezazlene
dok obraz celujete gospe nasmejane,
dok joj usne dotičete zaljubljeno,
čiste kao anđeli, blistave kao suze njene.
O, pahuljice, prekrasne pahuljice,
kako se srećete, rukujete, ljubite,
kako plešete u ludoj radosti sa svakim
koji k vama podigne lice i ruke,
čak i sa psima koji laju i skaču,
hvatajući željno kristale vaše snežne.
I celi grad je blistav, razdragan i radostan,
pozdravljajući vas, prekrasne pahuljice nežne.
A kako se divlje komešaju ljudi,
kako se dovikuju i smeju kao ludi,
jure na sankama kao meteori,
i nestaju s vidika,
iza brežuljaka, u oblaku pahuljica
prekrasnih, nežnih i snežnih.
Tako belih, čistih, tako nevinih,
kao duša moja devojačka,
kada je sa neba pala da bude,
stotinama stopa surovih gažena i udarana,
uprljana, u blato utabana.
Kako sam plakala, klela i drhtala,
sebe nudeći požudnim očima, rukama, telima,
za mrvicu kruha mladost sam svoju davala,
o, Bože, zar sam zaista tako duboko padala?
A jednom sam bila prekrasna pahuljica,
razigrana, nežna, nevina, bela,
i tako sam pala, lako i nečujno,
kao pahuljica raspojasana, mala,
sa neba na zemlju, da budem gažena i udarana, uprljana, u blato utabana.
Jednom sam zaista bila kao pahuljica mala,
sa očima kao kristal, sa srcem kao žiška.
Jednom sam bila dražesna, nevina, voljena, tražena,
i sve sam to izgubila kada sam pala.
Čudno je što i grešnik, kao pahuljica,
umire na ulicama, pod nogama,
očajan, drhtav, sam, suviše zao da se moli,
suviše slab da zove grad koji luduje,
koji se smije i raduje.
A kako se divlje komešaju ljudi,
kako se dovikuju, smeju kao ludi,
jure na sankama kao meteori,
i nestaju sa vidika,
iza brežuljaka, u obliku pahuljica,
prekrasnih, nežnih, snežnih,
kao duša nekada moja devojačka,
kada je sa neba pala da bude,
stotinama stopa surovih gažena i udarana,
uprljana, u blato utabana.
Dušo moja, pahuljice ukaljana, ti nisi ostavljena ni sama!
Isus se spustio k tebi da ljubav svoju ti pruži.
I On je umro na ulicama, pod nogama,
ostavljen, drhtav i sam,
i On je umro sa nama,
da grehe naše uzme.
O, Bože, primi me k sebi,
i učini da opet budem čista i bela,
u krvi tvojoj oprana.
O, Hriste večna ti hvala!
__________________________
J.W.Whatson
Nema komentara:
Objavi komentar