Mirna
Bez ambicije Parnas-gore
naprotiv čestica prašine od kojeg nema goreg
u klupu slušanja spreman da sedne
čekajući reči Ne-farsa i vredne.
Čovek sam iste krvi i boli
kao što je
žeđ vode ista
žeđi soli.
Kao personifikovana Sofija
koja umorno pliva
u moru logičkih alegorija
i kategoričkih imperativa.
Mnogi prijatelj neuzvraćeni
kao Žan Pol
koji još ni jednu nije
prepoznatu izlečio bol.
Dužina polica i množina knjiga
proporcionalno umnožava
broj pitanja i briga.
Na drugoj strani,
živiš gde se po suncu
broje dani.
I beskrajni svod zahteva
od sitnog peska
bosonogost i oči da na zalasku
čarobno bljeska.
Šetnje rivom.
I glas što do kraja voli
govori svem živom:
Da li te radost raduje
i bolest boli?
Milovana maestralom
šibana burom,
osetiš li se malom
nedostignutom idealom?
Ovde nije ništa
za tebe novo sada
tek mala podrška
sa kojom ide nada
određenog oduška.
(U prilog pluralizmu
dajem glas da novi budemo mi
gledanjem kroz drugu prizmu).
Nelažna stvarnost druga
i život koji stereotipe menja
gde reči nisu samo mrtva pruga
već vrednost istinskog poverenja.
To se vidi kad se zatvore uši i oči
a srce otvori
i otkoči.
O, tada se duši uzima strah
kao rudna zora što
zameni mrak.
Pogrešne predstave
susreće slom,
i nešto što je beskrajno blizu
iskonskoj čežnji nalazi dom
rešavajući opštenametnutu krizu.
Ne princip ili ideja
već utelovljenje samog
Stvoritelja
kome možeš da se žališ
i tražiš strpljenje i doživiš
teško objašnjive stvari
-izbavljenje.
Tako sreća neočekivano košta
dva pedlja visine
da se klekne
i nemnogo reči pokajanja
da se rekne.
Zaista je na licu Isusovom
sve što treba da se stekne.
(Bad Friedrichshall, Feb.2006)
Nema komentara:
Objavi komentar